Tko nas to uvjerava danomice da je čovjek prepušten sam sebi, neljubljen i nevoljen,odbačen i prezren ako nije u svijetu, ako se nije dao poljuljati vjetrovima pohlepe, požude i lukavštine već je jednostavno zavapio i rekao "Bože ja te trebam, sam ne mogu više". Hoćemo li klečati pred razularenom gomilom laži i dati srce prevrtljivoj ljudskoj naravi kako bi se osjećali naoko potpuni i nikad neznajući kada će nastupiti plima ili oseka i povući nas u grotlo tame i beznađa. Sami odlučujemo kome ćemo se dati voljeti i od koga ljubiti. Čemu strah od ljepote i milosti kad je dovoljan jedan iskorak prema svijetlu milosrđa od lažne sigurnosti za kojom žudi naša pala narav. Čemu sumnja kada se itekako možemo oduprijeti navalama laži, varki i tlapnja samo jednim pogledom na Onoga koji širi ruke na Križu vapeći za zagrljajem, za nama.
Čemu bijeg u samoću naših životnih prostora tražeći mir i sigurnost kada nam Majka čovječanstva pruža ruke i govori: "Draga djeco, danas pružam svoje ruke prema vama. Ne bojte se prihvatiti ih. One vam žele dati ljubav, mir i pomoći vam u spasenju. I zato, djeco moja primite ih. Ispunite moje srce srećom i ja ću vas povesti prema svetosti. Put kojim vas ja vodim jest težak, pun iskušenja i padova. Ja ću biti s vama i moje će vas ruke držati. Budite ustrajni da bismo se na kraju puta svi zajedno u radosti i ljubavi mogli držati za ruke moga Sina. Pođite sa mnom, ne bojte se" ...opet ću vam reći: Kada biste znali koliko vas volim plakali biste od sreće.“ Prepustimo se slijepo tom izljevu dobrote i ljubavi, vrelu svih milina i radosti koje traju i teku Božanskom rijekom milosrđa. Prepustimo svoje izmorene i opustošene živote da ih suza iz oka Majke opere od nečistoće misli i želja, ispraznih htijenja i gorčina da polja naše nade procvjetaju ružama rajske ljepote. Bodri nas i hrabri Gospa ("Uvijek sam s vama i ne bojte se kušnja, jer Bog uvijek nadgleda. Ja sam vama dala sebe i s vama suosjećam i u najmanjoj kušnji.") da joj se do kraja predamo i prepustimo njezinu vodstvu, da joj iskreno povjerimo sve tajne svojih srdaca, da postanemo njezini u dobru i zlu. Ona će se već pobrinuti da nam svojim zagovorima izmoli sve milosti koje će nas voditi Božjoj volji, koja će nam pokazati put kojim nam je ići. Prignula se Majka nad svoju dječicu, ljubi im zabrinute obraze i usplahirena srca, miluje ranjivu dušu i grli drhtava tijela,priginje se pri svakome našem padu u grijeh i govorio nam "Ja, Majka, sve vas ljubim. I, u svakom trenutku kad vam je teško, ne plašite se! Ja vas ljubim i onda kada ste daleko od mene i mog Sina." Ljubav Majke dodiruje samo središte naše tuge i u trenutku kad je se najviše odričemo da bi udovoljili taštinama i modi vremena.
Zar ljubav Majke poznaje granice kad je ona van svih granica pripojena na samom izvoru Gospodinove ljubavi,zar ljubav Majke odustaje kad svi odustanu i kad se potrošimo od tuđih prohtjeva i ugnjetavanja duha od strane kneza tame.Ne i nikada neće. "S vama sam i sve vas ljubim dječice" "Ja dolazim k vama kao majka koja iznad svega ljubi svoju djecu." "Draga djeco, sve vas volim. Svi vi, sva moja djeca, svi ste vi u mome srcu. Svi vi imate moju majčinsku ljubav" „Kad biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti“. Pokojni fra Slavko Barbarić ovako je prenio tu poruku: „Kad bi ste znali koliko vas ljubim, skakali bi ste od radosti!“ Da, skakali bismo poput djece, koja se ne boje izraziti svoju radost, jer se ne boje otvoriti ljubavi.
