Autobiografski zapisi iz 'Povijest jedne duše', ove svetice poznate kao „Isusov cvjetić“ ili „Mali cvijet“ kako se obično sama nazivala, svjedoče o tome da je sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa samo htjela biti ponizna Isusova službenica, njegov cvjetić koji je nastojao sve što čini činiti tako da bude na korist malim dušama i na njihovo spasenje. Djetinjeg srca izgarala je u ljubavi prema Djetetu Isusu.
Upravo je „Božićna milost” kako ju je nazivala, označila kao veliki zaokret, koji je nazvala svojim „potpunim obraćenjem”, jer tada je, naime, potpuno ozdravila od svoje djetinje preosjetljivosti i započela „divovsku trku”. Neka i nama pomogne u toj trci.
Ovdje ispod donosimo nekoliko izbora iz njezinih spisa koji nam mogu pomoći u vlastitoj duhovnoj pripremi za Božić, prepoznajući uvije našu malenost i stalnu potrebu za blagim Isusovim milosrđem.
Moja prva sveta pričest uvijek će ostati moja savršena uspomena, ... prekrasna mala knjiga ... bila je tako lijepo složena i pripremala me korak po korak; iako sam dugo razmišljala o Prvoj pričesti, morala sam obnoviti moju želju ispunjujući moje srce svježe skupljenim cvjetovima. Tako sam svaki dan činila mnoge žrtve i djela ljubavi koja su se pretvarala u cvijeće; neki od njih su bili ljubičice i ruže, ostali različci i tratinčice ili potočnica. Željela sam samo zabavljati Djetešce Isusa i dopustiti da učini sa mnom sve što mu se sviđa.
Predala sam se Djetetu Isusu kako bih bila Njegova igračka te sam mu rekla, neka se mnome ne služi kao nekom od onih vrijednih igračaka što ih djeca samo promatraju, već kao malom bezvrijednom lopticom, koju može baciti na zemlju, udariti nogom, ostaviti u kutu, ili pak stisnuti k srcu, kako god mu se svidi. Riječju, željela sam razveseliti Malog Isusa i prepustiti se Njegovim djetinjim hirovima.
Mogu samo ponuditi vrlo male stvari Bogu. Ove male žrtve donose veliki mir duši ali često sam propustila šansu i pustila ih da mi promaknu. Međutim, to me ne obeshrabruje. Pokušat ću biti pažljivija idući put.
Najviše od svega slijedim primjer Marije Magdalene, moje srce zadivljeno je njezinom zapanjujućom, tom prilično divnom smjelošću, kojom je osvojila srce Isusovo. To nije zato što sam sačuvana od smrtnog grijeha jer letim prema Isusu s povjerenjem i ljubavlju; čak i kad bi imala na savjesti sve moguće zle namjere, sigurna sam da ne bih izgubila samopouzdanje. Slomljenog ali raskajanog srca, jednostavno bih se bacila u ruke svoga Spasitelja, jer znam koliko voli rasipnog sina
Tvoje ruke, moj Isuse, su dizalo koje će me dignuti u Nebo. Ne trebam odrasti; naprotiv, moram ostati mala i biti to sve više i više.
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia
