Poteškoće s kojima se susrećemo mogu nas slomiti ili ojačati.Mnogi drže da je sve teže normalno živjeti i preživjeti u svijetu u kojemu jesmo. Liječnike posjećuje sve više ljudi sa simptomima stresa čiji uzroci mogu biti fizičke (kirurška intervencija, izlaganje hladnoći…) ili psihološke prirode (nedostatak ljubavi, depresija…) i uvjetovani okolinom (bol, buka, promet, nezaposlenost…). Stres može prouzročiti ili pogoršati mnoge fizičke bolesti.
Očajni, ljudi traže olakšanje svojih problema na različite načine: uzimanjem lijekova, terapijom kroz literaturu, tečajevima itd. Svi govore o vraćanju jednostavnijem načinu života ne znajući što to zapravo znači a kamoli da to i postignu. Mnogi viču poput Joba: Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi (Job 30,27).
Breme stresa kao da je sraslo s čovjekom, kao da je oduvijek tu. On ga nosi na svojim leđima i tek kad zastane da se malo odmori pa ga na trenutak spusti, shvati kako je to breme uistinu teško i kako je lagan i slobodan bez njega. Nažalost, većina ljudi ne može zbaciti stres sa sebe kao nekakav paket jer se on smjestio ispod kože, drži nas budnima do kasno u noć, pritišće nas sa svih strana. U takvim situacijama važno je čuti poziv: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a breme moje lako (Mt 11,28-30).
Dođite k meni…
Prvo što čovjek mora učiniti da bi se oslobodio stresa i brige jest zaustaviti se na trenutak, doći k sebi, a za kršćanina to znači - doći k Isusu. Bez Boga njegov život nema smisla. Trči se iz jedne aktivnosti u drugu kako bi se život ispunio smislom, mirom i srećom, a ipak: Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti (Prop 6,7).
Većina stresova izvire iz činjenice da čovjek ne zna tko je ili kamo ide. Čak su i kršćani, koji vjeruju u vječni život, ispunjeni tjeskobom jer ne znaju tko su u Kristu i tko je Krist u njima. Patnja obilježava gotovo svaki ljudski život, ali ono što je važnije od same patnje jest reakcija na patnju – tu se rađa stres. Poteškoće s kojima se susrećemo mogu nas slomiti ili ojačati.
Pokazat ću vam komu je sličan svaki onaj koji dođe k meni, sluša riječi moje i vrši ih. Sličan je graditelju kuće koji iskopa duboko te postavi temelj na litici. Nastane poplava, potok nahrupi na tu kuću, ali je ne može pokrenuti, jer je dobro sagrađena (Lk 6,47-48). Za vjernika ključ je u tome da se kuća gradi na stijeni koja se zove Isus, na stijeni prakticiranja njegove riječi.
Strah ili vjera
Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? (Rim 8,31). Dva su motivirajuća čimbenika u životu: strah i vjera. Stres je oblik straha. Zabrinutost je oblik straha. Svjetske ambicije ukorijenjene su u strahu od neuspjeha. Mnogi se odnosi temelje na strahu od samoće. Taština se temelji na strahu od neprivlačnosti i nevoljenosti. Pohlepa se temelji na strahu od siromaštva. Čak i ljutnja i gnjev imaju svoj temelj u strahu da nema pravde, izlaza, nade. Strah umnožava sebičnost, što je upravo suprotno Božjoj osobnosti. Stres jača ako se pokušava istodobno služiti i sebi (svojim strahovima) i Bogu. Psalmist kaže: Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi (Ps 127,1-2).
Posijan "u trnje" jest onaj koji sluša riječ, ali svjetska tjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguše riječ, te ostane bez roda (Mt 13,22). Potrebno je čvrsto i postojano rasti u svojoj zemlji, ne dopustiti da trnje uguši sjeme Riječi. Bog nam želi pomoći da u svakoj situaciji uradimo ono najbolje a jedino što traži od nas jest da mu vjerujemo i radimo najbolje što umijemo. Time bi čovjek uštedio mnogo energije, uzaludno vrijeme brige bi se znatno reduciralo. Sjediti do Gospodinovih nogu i slušati njegovu riječ jest ono bitno, nakon čega okrijepljeni i osnaženi idemo dalje kroz život, u miru i s povjerenjem: Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce (Iv 14,27).
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja
Čovjeku je u glavi prilično jasno što treba činiti, kako se othrvati stresu, napetosti, tjeskobi, ali kad se učini da je sve gotovo, da je lekcija antistres svladana, upada u novu situaciju u kojoj se ne snalazi baš najbolje. Najbolji način da se suzbije stres i prikupi pozitivna energija jest molitva. Važno je prisjetiti se svega lijepoga i pozitivnoga u vlastitom životu, zahvaljivati Bogu za dobra kojima nas je obdario a na koja smo zaboravili, unatoč stanju na bankovnom računu, mišljenju članova obitelji, poznanika, suvremenika… Iskrena molitva donosi slobodu, ne samo nama nego i onima oko nas koji su sputani različitim vrstama okova. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; život ti ispunja dobrima, ko orlu ti se mladost obnavlja (Ps 103,1-5).
U stresnim situacijama svima nam je potrebna snaga Duha Svetoga koji treba prožimati cijelo naše biće i voditi nas na izvor Riječi, izvor života. Potrebno je prepustiti se njegovu vodstvu, ne misliti da sve možemo i moramo sami. Na Boga možemo uvijek računati i ne trebamo se bojati novoga početka.
Kako pobijediti stres
1. Ako možete, sjednite s prijateljem i razgovarajte o problemu. Ustanovite koje stvari u vašem poslu ili životu uzrokuju stres. Čak i sam razgovor može donijeti olakšanje stresnog stanja.
2. Razmislite - postoje li odgovornosti u vašem životu ili poslu koje ne trebate imati ili koje bi se mogle odgoditi. (Jeste li takva osoba koja preuzima više obveza nego što bi trebalo?)
3. Možete li pronaći bolje načine rješavanja stresnih situacija u vašem životu? Možda nisu tako važne kakvima se čine? (Možda je problem vaša reakcija na situacije, a ne stvari same po sebi?)
4. Ove stvari se čine većima nego što stvarno jesu, ali možda postoji mogućnost da se zadrže u svojoj naravnoj veličini.
5. Naučite pronalaziti načine opuštanja i razmišljanja o stvarima.
