U 17. stoljeću jedna je djevojka prišla benediktincu imena Millán de Mirando u samostanu Gospe od Monserrata, nedaleko od Barcelone u Španjolskoj. Molila ga je da izmoli tri mise za njezina pokojnog oca.
Djevojka je bila sasvim uvjerena da će mise koje prikaže Bogu za njegovu dušu pomoći njezinu ocu na putu do raja i osloboditi ga patnji čistilišta. Benediktinca se dojmila djetinja vjera ove djevojke te je obećao slaviti misu već narednoga dana. Tijekom toga misnog slavlja, djevojka je klečala. U trenutku kad je podigla pogled, ugledala je svoga oca blizu oltara na kojem je svećenik slavio misu.
Opisala je prizor, rekavši da joj otac kleči u strašnom plamenu, pri dnu oltarskih stuba. Svećenika su upozorili na taj čudesni fenomen, pa je pozvao djevojku da na mjesto gdje vidi oca položi maramicu. Istoga trena maramica se zapalila – svi su to vidjeli, premda nisu mogli vidjeti oca djevojke.
Zapaljena maramica označila je vatru čistilišta. Djevojka je opet imala priliku vidjeti svoga oca tijekom druge mise za njegovu dušu. Vidjela je oca u šarenoj odjeći, kako stoji odmah uz đakona tijekom mise. U tom je trenutku njezin otac još uvijek bio u čistilištu, ali ga vatra nije više dodirivala. Posljednji put je djevojka vidjela svoga oca tijekom treće mise za njegovu dušu.
Tijekom misnoga slavlja on je bio odjeven u odjeću bijelu poput snijega, a u jednom trenutku dogodilo se nešto čudesno. Pred kraj mise, djevojka je uzviknula: „Eno moga oca, odlazi i uzlazi na nebo!”
Tada je znala da se više ne mora brinuti za dušu svoga oca. Vjerovala je da je došao u nebesko kraljevstvo. Čudo koje se u 17. stoljeću dogodilo u Montserratu posvješćuje nam da čistilište postoji i kako su duše potrebne molitava vjernih.
Izvor: Svjetlo riječi
