Poštovani, Htio bih Vas upozoriti da uvijek budete oprezni prema “objavama” koje kruže Internetom, osobito prema onima koje anonimno proglašavaju skori kraj svijeta. Isus nam u Evanđelju vrlo jasno govori: “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.
”(Mk 13,22). Stoga spekuliranje datumom kraja svijeta uvijek predstavlja neki oblik samovoljne interpretacije. Povijest nas je naučila da je takvih pokušaja već bilo na tisuće i kao što vidimo – svaki put su se pokazali pogrešni. (U protivnom smo očito i Vi i ja zaboravili otići na “svršetak svijeta”). Iako je ovaj mail o “Trećoj fatimskoj tajni” samo jedan u nizu apokaliptičnim i kvazi-kršćanskih mailova, podigao je više panike nego inače. Možda su tome uzrok u zadnje vrijeme općenito proširena nagađanja o kraju svijeta, poduprta navodnim analizama mayanskog kalendara koja kraj svijeta stavljaju u 2012. godinu.
Preporučujem da na ove (i mnoštvo drugih sličnih mailova!) odgovorite tipkom “delete” umjesto “forward”. Osobito negativan element u svemu ovome je to što se pod izlikom pobožnosti i navodne moralne obveze evangelizacije i obraćenja zapravo šire posve neracionalan strah i krivi oblici pobožnosti. Iako su “Gospa”, “krunica”, “križ”, “Isus”, vjerojatno najčešće riječi koje se spominju, tekst je općenito vrlo krivo (i krivovjerno!) intoniran. Kada podrobnije analiziramo strukturu izlaganja, vidimo da je ono čitatelja usmjerava na posve krivi trag.
Nekoliko aspekata je vrlo problematično:
1) rađanje straha i nevjerice u čitatelju koji stječe dojam da je ovaj e-mail jedina i nužna poruka spasenja;
2) krivo predstavljanje pobožnosti koja je u ovom slučaju samo rezultat straha od propasti;
3) pozivanje na autoritet svetaca i Svetog pisma da bi se poduprli krivi nauk i laži koji e-mail širi. Dakle, kao što ste vidjeli, poruka iz mail-a se želi nametnuti kao nužan uvjet za preživljavanje (“Svi će zli duhovi će se kretati okolo i biti slobodni, radeći štetu svim onim dušama koje nisu željele slušati ovu poruku i onima koji se nisu htjeli pokajati.”), što nije nimalo u skladu s vjerskim naukom.
Osobito oholo prenaglašavanje vlastite uloge autor ove poruke ističe u retku: “Papa i Biskupi sada čekaju novu poruku koja govori o pokajanju i molitvi.” Kao što Katekizam Katoličke Crkve jasno kaže, Krist nam je donio puninu objave i sve ono što nam je nužno za spasenje sadržano je u pologu vjere koji se u Crkvi čuva već stoljećima. Privatne objave (osobito besmislice kao što je ova!) ne spadaju u taj polog.
Čak i kada neki sveci imaju autentične privatne objave, o njima konačni sud opet daje Crkva, prepoznajući u njima već primljeni Kristov poziv. One ga dakle ne dopunjuju, već ga samo ponekad pomažu jasnije aktualizirati u određenom povijesnom trenutku. Dakle: nikada i ni u kojem slučaju niti jedna privatna objava ne može steći status dokumenta koji vjernike obvezuje na poslušnost.
A stav da papa i biskupi iščekuju neke nove poruke da bi saznali o pokajanju i molitvi je posve kriv. Osim toga, vrlo slikovitim opisima (navodnih!) događanja i radnji tekst želi ostaviti dojam autentičnog viđenja, a mnoštvom prijetnji u čitatelju pobuditi strah i paniku te moralne skrupule. Štoviše, pobožnost koja se želi proširiti ne proistječe iz pravih pobuda već iz bojazni, te je izmiješena s mnoštvom elemenata na granici magije.
Najočitije se to vidi u pozivu na nužno “pripremanja svetog oltara s križem” da bi se ostvarila komunikacija s Bogom.
Svaki iole poučen kršćanin trebao bi znati da oltar ne spada na privatnu već zajedničku pobožnost i da njegovo posvećenje u Crkvi vrši biskup, posebnim obredom. Dakle, “sveti oltar” nije dio kućnog inventara, već Crkve koja na njemu slavu euharistiju. Jednako tako, oltar nije uvjet za komunikaciju s Bogom koji nadilazi i vrijeme i prostor.
Molitva krunice na koju se poziva ne odgovara nijednom tradicionalnom modelu jer se slična molitva “Oprosti nam naše grijehe…” ne moli iza svake Zdravomarije, već iza svake desetice, itd. Postoji još mnoštvo dijelova u e-mailu koji su, slično kao i navedeni, zapravo konstruirani na vrlo varljiv način.
Dok se na prvo čitanje može steći dojam da se radi o pozivu na razvijanja pobožnosti, dubljom analizom uviđamo da su motivi i načini na koje se to čini posve krivi.
Među krivim namjerama nalazi se i pozivanje na autoritet Blažene Djevice Marije, vidjelice Lucije i pokojnog pape Ivana Pavla II. s ciljem da e-mail ostavi dojam provjerenosti i crkvenosti. Prava istina je posve suprotna jer niti jedno od imena nije upotrjebljeno istinito.
Crkva je već davno objavila tekst poruka iz Fatime i on nije nikakva tajna, štoviše javno je dostupan na službenim vatikanskim stranicama (popraćen preslikama izvornih rukopisa). Oni koji se za njega interesiraju mogu ga pročitati na stranici: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20000626_message-fatima_en.html O tome da ne postoji nikakva “dodatna” fatimska tajna pisano je već prije nekoliko godina povodom izdavanja knjige “Posljednja vidjelica”, kardinala Bertonea: http://www.katolici.org/faq.php?action=c_vidi&id=10349
Ne smijemo svaki tekst koji intenzivno spominje sveta imena odmah shvatiti kao dobronamjeran. Sveti Pavao upozorava da se “sam Sotona prerušuje u anđela svjetlosti” (1Kor 11,14).
Sve u svemu, mislim da bi najbolja poruka povodom ovog pisma i u kontaktu s mnoštvom poruka koje svakodnevno primamo bila Pavlova rečenica iz prve poslanice Solunjanima: “Sve provjeravajte, dobro zadržite, svake se sjene zla klonite” (1 Sol 5,21-22).
Kršćani bi stoga itekako trebali vježbati svoju vlastitu prosudbu, jačati vjeru poduprtu razumom. To nam je zadatak osobito danas, u vrijeme Interneta, kada doista nije teško doći do velikog broja pouzdanih informacija.
Potičem Vas da se ne plašite nikakvih budućih apokaliptičnih e-mail poruka. Neka one budu povod na dublje istraživanje i rast u vjeri! Inače, “kraj svijeta” za kršćane nije nikakav tragičan događaj. Posljednja vremena zapravo su započela Kristovim navještajem. Na više mjesta u evanđeljima čitamo kako je Kraljevstvo Božje već među nama.
Ono je već tu, ali ne u potpunosti. Tako svi mi živimo u posljednjim vremenima, a kršćanska nada se živi u tom procjepu između “već”, ali ne “sasvim”. Dana nam je prilika da Kraljevstvo Božje proširujemo i gradimo. Rani kršćanski spisi nas poučavaju kako to vrijeme do ponovnog Kristovog dolaska treba biti ispunjeno iščekivanjem, a ne strahom. Na neki način, cjelokupna povijest kršćanstva je jedno veliko Došašće, radosno vrijeme čekanja sretnog događaja! BTB.
Don Damir Stojić
