"(Aurelije Augustin) Bog i danas kroz našu vjeru može činiti čuda. Čudo je dar Božji, plod molitava i vjere, moćna ruka Božja koja s vremena na vrijeme bljesne pred očima onima koji traže znak jer ne vjeruju(nisu upoznali ljubav Božju kako Gospa kaže), a nama koji vjerujemo bljesne u srcu da bi nas pomalo uspavane probudila i vinula u nebesku stvarnost. Bog uistinu čini čuda po mjeri naše vjere i pouzdanja.
Bogu je sve moguće, a onima koji svoju nemoć predaju u ruke Svemoći prekoračuju prag zemaljskog krijepeči svoju stvarnost na izvoru žive vode kojim zalijevaju sjeme novoga neba i zemlje. Slijedeći Gospin glas i nasljeđujući međugorsku poruku koja već dugo stvara sponu neba i zemlje stapajući sve nas s Božjom blizinom i opija svjetlom ljubavi Njenog Sina, glasom čija je tišina bila toliko jaka da je prodirala i razdirala utrobu zvijeri naših grijeha. To je Glas koji je odjeknuo snažno i odjekuje uporno rušeći sve mostove koje je lažac svojim smicalicama sagradio, glas koji gradi nove mostove prema nebu, glas koji će protjerati naše mrakove i osvijetliti ih svetošću, rasplinuti naše planove i razbistriti naše snove, glas koji će odjeknuti svemirom i uvesti nas u tajnu spasonosnog Velikog Božjeg plana .
Glas koji nas poziva da budemo spremni za dane što dolaze, da ni u jednom trenutku ne zaboravimo tko smo i kamo idemo, da se okrenemo Isusu i slijedimo njegov nauk, glas koji će jednom ipak morati umuknuti ali će nas i dalje pratiti kroz jeku međugorskih brda, jeku naših molitvi što uzlaze ravno pod noge Onoj koja će zgaziti sve zmije na našem hodočašću prema vječnosti.
U danima kad se zlo svom silinom obrušilo na cijeli svijet, izlijevanja rajskoga slapa milosrđa s Brda spasenja u tri blijeska svijetlosti, zasvjetlucao nam je novi vjetar nade i snage Duha Svetoga koji će nas na krilima anđelima nositi kroz sve oluje u radost neprestane zahvale Bogu na velikome daru Međugorja svjedočeći ljepotu naše vjere koja će obasjati misli i djela naših života. S krunicom u srcu ,molitvom na usnama i snagom vjere koja je iznikla na Križevcu i Brdu milosti iskoračiti čemo u zagrljaj Prečiste,oživljeni dahom vječnosti , iza sebe ostaviti trag svjetlosti i postati primjer onima koji su iza nas,onima koji ostaju i dolaze. Kako je lijepo živjeti u jasnoći nebeske stvarnosti dok u tijelu kuca djetinje srce čijim žilama teče nesmetana radost i Božja utjeha da ćemo živjeti vječno ako slijedimo Njen trag. To smo mi, mala čuda koja su povjerovali i hrabro odkoračili iz jada i bijede vlastititih promašaja u zagrljaj neizmjerne ljubavi nadjačani plamenom praštanja, preplavljeni valovima svjetlosti i prožeti zrakama milosrđa. Neka u nama Gospa prepozna one koji su voljni krenuti u pustolovinu vjere po molitvi, jer snagom molitve se događaju čuda svakodnevno, ništa manje važna ali daleko najvažnija ona koja se događaju našim srcima jer samo će se tako moći ostvarivati naum Velikog Božjeg i Gospinog plana kojim su prožete međugorske tajne. Ona je više no ikada s nama i uz nas,i treba nas za taj plan. Budimo to "čudo"u svojim životima i svjedočimo međugorsku poruku kako riječima tako i djelima...budimo svjedoci. "Ja znam dogodilo se "čudo"onoga dana kada si sišla k nama, još je veće čudo što si tako dugo ostala, a najveće je što si probudila mrtvog čovjeka u meni poljupcem s neba na Brdu ukazanja."
