Ako kreneš od vjere u Božju providnost, u to da On ima plan za tvoj život, najbolji mogući plan, onda ovo što si izgubio zapravo samo predstavlja pripremu za nešto mnogo bolje, što tek treba doći. Hvaljen Isus i Marija, don Damire. Imam 21 g. i nedavno me djevojka ostavila nakon više od 3 godine jako lijepe veze. Jednostavno ona mene voli, ali ne kao dečka nego kao prijatelja i to nije dovoljno da bismo gradili našu vezu i dalje. Moji osjećaji prema njoj se nisu promijenili ni u jednom trenutku, ali izgleda da se kod nje štošta promijenilo. Ona bi htjela da mi budemo prijatelji, ali ja to trenutno ne mogu – htio bih, ali ne znam na koji način, ne vidim rješenje za to. U meni vlada tuga i žalost već duže vrijeme od kada sva ta situacija traje. Treba mi savjet kako dalje, kako se izvući iz ponora u kojem se nalazim.
Nema dana kada je se ne sjetim i u tom trenutku se u meni isprepletu osjećaji tuge, žalosti i radosti i ne znam gdje sam. Uvijeke! Kako se ponekad kaže, “jedan novčić ne zvecka sam”. Tako ni ljubavne veze nema ako nema dvoje ljudi koji se uzajamno vole, koji žele biti zajedno. Tu ne preostaje mnogo mogućnosti – čovjek može voljeti jednostrano, patiti, nadati se da će se jednoga dana nešto promijeniti… Međutim, takav se stav redovito svodi na “lupanje glavom o zid”, na uzaludnu, jalovu muku koja ni tebi ne bi donijela ništa dobroga, a u odnosu prema njoj mogao bi ispasti tvrdoglavac ili čak nasrtljivac kakve se obično na kraju izbjegava u širokom luku. S druge strane, bilo bi neiskreno nastaviti neko prijateljstvo ako smatraš da tvoj odnos prema njoj nije prijateljski.Normalno je da patiš zbog svog gubitka – pažnja, nježnost, razgovori i sve ono što čovjek dobiva u takvoj vezi stvarno jesu dobre stvari i nikakvo čudo da ti je bez toga sada teško.
Također, treba si dopustiti neki normalan period žalovanja (tu ne mislim na mjesece, a posebno ne na godine!). Međutim, ako kreneš od vjere u Božju providnost, u to da On ima plan za tvoj život, najbolji mogući plan, onda ovo što si izgubio zapravo samo predstavlja pripremu za nešto mnogo bolje, što tek treba doći.
To je, brate moj, vrlo Radosna vijest za teprekid vezebe – naravno, ako vjeruješ! Prekidi su, nadalje, zapravo odlična prilika da se čovjek sjeti da je samo jedan Bog i da se samo bez njega ne može živjeti. Sve ostale osobe u našem životu danas jesu, sutra možda nisu i stoga se na njih ne treba navezivati praveći od njih božanstva u smislu “ne mogu bez tebe”. Dakle, pasti u “depru” zbog djevojke zapravo znači i priznati da si sreću tražio na krivome mjestu, od stvorenja umjesto od Boga. To je vrlo česta pogreška, ali ta učestalost ne čini ju manje pogrešnom.
Ovo je prilika da se u tom smislu ispraviš, da “naučiš lekciju” i da se tako ubuduće poštediš mnogih sličnih muka. Nadalje, “ljubav ne traži svoje”, kako kaže sveti Pavao u svom čuvenom hvalospjevu ljubavi iz Poslanice Korinćanima. Dakle, ako stvarno voliš tu djevojku, to znači da želiš ono što je najbolje za nju, a to je – po svemu sudeći – netko drugi. Stoga ti predlažem da se odrekneš svake krive navezanosti za tu djevojku, da moliš Boga da je blagoslovi i da ostvari Njegovu volju za njen život. To je prava ljubav – poštivati tuđu slobodu, bez obzira što o njoj mislili. Zaključno, predlažem ti da učiniš tri koraka vjere. Prvo, prihvati ovu situaciju u kojoj si se našao kao dio Božjeg plana za tebe.
Evanđelje nam kaže da nam ni vlas s glave ne pada bez dopuštenja Oca nebeskog. Drugo, zahvali Gospodinu i na svim lijepim trenucima u vezi i za ovu tugu koju prolaziš, odnosno za sve ono što trebaš naučiti i ponijeti iz te situacije dalje u život. Ponekad nas naše tuge toliko zaslijepe da postajemo nezahvalni za sve ono dobro koje smo primili i koje primamo. Treće, moli da se Gospodin proslavi u tvome životu i da ovo zlo koje proživljavaš okrene na dobro. A On onima koji ga ljube uvijek i sve okreće na dobro! Btb, don Damir
