Istinska se ljubav nikada neće ispričavati golemim svakodnevnim brigama.
Nekako dani bivaju kraći, nego što su prije bili. Ljudi su drugačiji, nego što su prije bili. Sve se manje i manje zalažemo za ono što je najpotrebnije, nemamo vremena za sebe i svoje bližnje.
Sve se češće čuje: nemam vremena. Umjesto da smo radosniji, postajemo sve tužniji i tužniji, unatoč razvoju tehnike i komunikacije. Sve bi nam to trebalo služiti, no ipak sve češće postajemo ‘robovi’ različitih sprava.
Jako je tužno čuti od svojih prijatelja ‘nemam vremena’! Sve manje i manje se posjećujemo i zatvaramo se sa svojim problemima, pa se na kraju rađaju frustracije.
„JE LI BOG STVORIO PREKRATAK DAN?“
Tisuće su ljudi nezadovoljni; stalno se opravdavaju manjkom vremena za molitvu, za svoju obitelj, za brigu i pomoć bolesnima. No, u podsvijesti osjećamo da ne bi trebalo biti tako jer se radi o veoma velikim stvarima. No, trebamo se ipak zapitati. Opravdava li nas to pred Bogom? Ma tko je kriv što nemam vremena za sve ove upravo nabrojane stvari? Je li Bog stvorio prekratak dan? Oni koji se potpuno pouzdaju u Gospodina znaju da takvo mišljenje nema smisla i da ono nije ispravno.
Imamo dovoljno vremena da bismo sve uspjeli uraditi. Bog nam je odredio vrijeme u kojemu možemo ispuniti sve što očekuje od nas. On dobro poznaje naše mogućnosti i On sam, koji je iznad vremena, daje nam dragocjeno vrijeme. Očito je, da i radimo 24 sata u danu, nikada nećemo uspjeti uraditi sve što bismo željeli.
Što sebi natovarimo više poslova, tim ćemo više vidjeti svoju ograničenost i nemogućnost, što će nas na kraju dovesti do frustracije. Bog ne traži od nas da ispunjavamo sve zadatke, nego samo ono što On od nas očekuje.
Gdje se, stoga, nalazi ključ korisno iskorištenoga vremena? Zašto jedni čine puno dobra, a nikada ne prigovaraju da nemaju vremena ili da im nešto nedostaje, a drugi čine nešto – koliko toliko – i stalno prigovaraju? Odgovor je jako jednostavan: oni koji vole, uvijek imaju dovoljno vremena za sve.
„VRIJEME JE LJUBAV“
S pravom je izrečena i ova poslovica: „Vrijeme je ljubav, a ne vrijeme je novac“. Zaljubljeni djevojka i mladić uvijek nalaze vremena za sebe. Svoje druženje stavljaju u prvi plan. Uvijek se uspijevaju susresti i porazgovarati, napisati poruku na mobitelu, ili poslati pismo.
Muškarac koji voli svoju suprugu, uvijek nađe za nju vremena, ili za djecu ili za svoje roditelje. Prijatelj koji je stvarno prijatelj, nikada neće reći: a, nisam imao vremena! Nego će se zaustaviti, malo popričati, napisati poruku.
Istinska se ljubav nikada neće ispričavati golemim svakodnevnim brigama. Jedino je Ljubav kadra prekoračiti vremenske barijere. Onaj koji ne voli, nema vremena ni za Boga ni za ljude. Laž počinje s ‘nemam vremena’. Često kažem kako nemam vremena da sam sebe osluhnem, nemam vremena da sam sa sobom ostanem. Jadikujemo da nemamo vremena da se približimo sebi, da na sebi radimo.
Umjesto toga recimo: „Eto, takav sam.“ Nemam vremena poslušati svoga bližnjega, nemam vremena zaustaviti se i čuti njegov glas, nemam vremena otkriti uzrok nesporazumu, na kraju – nemam vremena analizirati svoje riječi. Zato kažem ‘dobar sam’ i ‘nitko mi drugi nije potreban’.
Tvrdnja ‘nemam vremena’ otvara put laži, jer uistinu nemam vremena tragati za Bogom. Odmičem Boga od sebe i živim u mraku. Stoga i nisam slobodan jer stalno lažem: da nemam vremena. Jesi li pozdravio svoje prijatelje?
Izvor: Book.hr
