Zašto ponekad imamo takvo srce?... Zašto idemo za svijetom koji govori: 'Ne, nemoj vjerovati u to?'... Gledajte, Marija je prisutna, tu pored nas, u molitvama, objavama...! Nemojte padati ako vam se ne usliše molitve u prvom zamahu... Vjerujte, Gospa zna što čini!. Nemoj je klevetati, ako izgubiš posao npr., možda ona moli Boga već tada da se sve sredi, no neće uvijek sve biti od prve...
Nije lako doći do cilja, uvijek će postojati prepreke koje će ti stavljati trnovite puteve pred tebe. Prije nekoliko godina, iskreno, uopće nisam iskazivao preveliku ljubav prema majci Mariji...
Nisam i sram me je!... Nisam molio krunicu uopće, a što bi trebao svaki kršćanin, nisam molio niti jednu devetnicu, ali zato sam izgovarao ZDRAVO MARIJO poput nekog brzog auta... Kako su prolazili mjeseci osjećao sam velike napasti, kako od strane prijatelja, tako ponekad i od rodbine... Osjećao sam se poput ''izbačenog'' čovjeka. Nisam znao što napraviti da se stabiliziram, nisam znao što mi je činiti? Kako dalje? Mogu li uopće dalje nastaviti?...
Ili da ostanem tu na podu.Jednog dana dobio sam jedan e-mail u kojem je pisalo: 'Pogledaj obavezno' od jedne prijateljice i pogledao sam, imao sam vremena, ljudi vjerujte mi: doživio sam šok!...
U tom videu gledao sam istjerivanje đavla iz jedne djevojke, bilo je sablasno, popalio sam sva svjetla u kući jer je bilo jezivo. Do jednog trenutka dok su počeli molitvu ZDRAVO MARIJO, djevojka je bjesnila i govorila: 'Svako Zdravo Marijo meni zadaje udarac u glavu... Kada bi svaki kršćanin molio Zdravo Marijo, pakao bi propao.' Tada se nešto prelomilo u meni.. Puklo... I jednostavno usta su mi se počela micati i govoriti: 'Marijo, predivna si, oprosti mi što sam ti sa svojim grijesima zadavao tolike boli, tolike patnje, oprosti mi'... Tada sam počeo moliti krunicu i od tada, svaku molitvu krunice, bilo u crkvi s narodom ili u sobi, uvijek je molim u položaju najviše poniznosti, to jest u klečećem stanju. Znam da ste se i vi susreli s istim problemom kao i ja ... Ali znajte ovo: MARIJA VAS NIKADA NE NAPUŠTA!
Hvala majci Mariji i na tome što me pozvala u Red bosonogih karmelićana, hvala joj što ću uskoro staviti na sebe njezino odijelo, njezino sveto odijelo. Kako je rekla sv. Šimunu 'Tko god nosi ovaj škapular bit će spašen paklenog ognja'... Nosit ću to odijelo s velikim štovanjem i s velikom poniznošću. S ovime bi povezao i učestalo pitanje prijatelja i rodbine: 'Kako ćeš ti sada gledati na djevojke!?' A gledajte, djevojke ću gledati i dalje s najvećim divljenjem i štovanjem. Kada sam bio u vezi s jednom curom, meni nije bio cilj da je iskoristim i bacim, neeee! Ja sam nju volio svim srcem, bio sam stvarno oprezan i pažljiv! I dalje, kada ću viđati djevojke, ja ću u njima vidjeti odraz Marije. I dalje ću nastaviti moliti za njih, jer mnogo današnjih djevojaka same sebe ''odbace'' zbog drugih...
DJEVOJKO PREDIVNA SI, ZNAJ TO! Htio bi završiti s jednom misli koju sam napisao u jednoj svojoj bilješci... 'Dok me Milostiva Gospa štiti, dok mi govori: ti si moj sin... Dok me ohrabruje kao majka. čega da se bojim? Svijeta koji glumi da može lajati, a ne gristi?!..'
