Ima smisla svaki žulj
na vašim drhtavim rukama.
Ima smisla svaka noć
neprospavana i u mislima provedena
kada ste svu djecu iznova okupljali.
Imaju smisla riječi: providnost, blagoslov,
poštenje, praštanje i Bože pomozi.
Imaju smisla sve radosti
naših minulih gospojinskih ručaka.
Imaju smisla uzdasi i suze rastanaka
i zagrljaj uvijek dirljivih sastanaka.
Imaju smisla svi darovi
putniku namjerniku dani.
Imaju smisla i zornice i večernje
i svaki Anđeo Gospodnji i krunice zajedno izmoljene.
Sve ima smisla jer zrna koja ste posijali
sada u vašoj djeci i unucima rastu
na slavu Boga i ljudskome rodu.
Osmjehneš li se djeci,
ona uzvrate osmijehom.
Osmjehneš li se velikima,
oni se pitaju:
„Zašto se ovaj smije?“
