Internetom kruži nekakva statistika koja tvrdi da polovica brakova završi razvodom. Nisam sigurna je li to točno. Međutim, to me navelo na razmišljanje. Ako je ta statistika točna, u čemu je problem? Mislim da djelomično, a možda i u cijelosti, problem leži u tome što većina ljudi ne shvaća da je brak ozbiljna stvar. Na YouTubeu možemo vidjeti snimke smiješnih vjenčanja, gdje ljudi šašavo plešu prema oltaru, no koliko god to bilo slatko, dražesno i posebno, to nije prikladno u tim okolnostima. Ženidba je otajstvo. Možda je vrijeme da se zapitamo što to znači.
Slijedeći ovaj tok misli, donosim vam sedam citata iz zbirke spisa sv. Ivana Zlatoustog „On Marriage and Family Life.“
1. Odaberite čestitost, a ne bogatstvo kada tražite dobrog muža
Najprije, tražite muža koji će zaista biti muž i zaštitnik. Zapamtite da je glava važnija od tijela. Kada vam se kćer udaje, ne gledajte na bogatstvo njenog odabranika. Ne brinite o njegovoj nacionalnosti ili društvenom položaju njegove obitelji […] Kada budete zadovoljni njegovom čestitošću i kada odredite dan vjenčanja, usrdno molite Krista da bude tamo prisutan. On se ne srami doći jer je brak slika Njegove prisutnosti u Crkvi. Štoviše, molite da vaša djeca nađu čestitog bračnog druga i predajte ovu brigu u Njegove ruke. Ako iskažete Njemu čast na ovaj način, On će vam uzvratiti čašću za čast. – Homilija o ženidbi
2. Savjet o izboru žene
S obzirom na to da nam je sve ovo već poznato, u ženi tražimo samo jedno: čestitost duše i velikodušnost karaktera, da možemo uživati spokoj i prepustiti se slozi i vječnoj ljubavi. Čovjek koji uzme k sebi bogatu ženu, uzima gazdaricu, a ne ženu. Ako su žene čak i bez bogatstva ohole i sklone traženju slave, ako naknadno dobiju bogatstvo, kako će ih njihovi muževi moći podnijeti?
Čovjek, pak, koji uzme k sebi ženu istog položaja ili siromašnijeg od sebe, uzima k sebi pomoćnicu i saveznicu i donosi svaki blagoslov svojoj kući. Njezino siromaštvo potiče je da se brine o svome mužu s velikom pažnjom, da mu se pokorava i da ga sluša u svemu. Ono uklanja svaki razdor, borbu, drskost i oholost. Ono sjedinjuje bračni par u miru, slozi, ljubavi i jedinstvu. Stoga ne tražite novac već mir kako biste uživali sreću.
Ženidba nije ustanovljena da ispuni naše domove ratom i borbama, da nam donese razdor i sukob, da nas suprotstavi jedno protiv drugoga i učini naš život nepodnošljivim. Ona je ustanovljena da možemo uživati pomoć jedno od drugoga, da možemo imati sigurnu luku, utočište i utjehu u teškoćama kada nas zadese te da možemo u miru razgovarati sa svojom ženom. Koliko je bogatih muževa koji su uzeli k sebi bogatu ženu i povećali svoj imetak uništilo svoju sreću i sklad zbog svakodnevnih sukoba za stolom? Koliko siromašnih muževa koji su uzeli k sebi siromašniju ženu od sebe sada uživa mir i raduje se svakom novom danu? – Kako izabrati ženu
3. Dvostruka svrhovitost braka
Brak nije ustanovljen za razvratnost ili bludnost, već za čistoću. Poslušajmo što kaže sv. Pavao: „Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža“ (1 Kor 7,2). Postoje dvije svrhe radi kojih je brak ustanovljen: da nas učini kreposnijima u čistoći i da nas učini roditeljima. Između njih, čistoća ima prednost. – Homilija o ženidbi
4. Vjenčanja trebaju biti usmjerena prema Kristu
Ženidba nije nešto loše. Preljub je loš, blud je loš. Ženidba je tu da nas spasi od bluda. Ne obeščašćujmo, stoga, ženidbu pompom sotone. Nego, neka oni koji se žene, čine to kao u Kani Galilejskoj. Neka im Krist bude u središtu. Netko će od vas pitati: „Kako je to moguće?“ Pozovite svećenike. „Onaj tko vas prima,“ kaže Gospodin, „mene prima“. Odagnajte sotonu. Izbacite razvratne pjesme, grešne melodije, razuzdane plesove, sramotne riječi, dijaboličnu paradu, galamu, nekontrolirani smijeh i druge nepriličnosti. Umjesto toga, dovedite svete sluge Kristove i preko njih će zasigurno biti prisutan i Krist, zajedno sa svojom majkom, braćom i sestrama. Jer On kaže: „Doista, tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (Mt 12, 50). – Homilija o ženidbi
5. U vjernosti muž i žena imaju jednaku odgovornost
U ovoj glavi (1 Kor 7,1-2), naime, nema govora o većem ili manjem autoritetu. Zašto on ovdje govori o jednakosti? Zato što je tema bračna vjernost. On mužu namjenjuje veću odgovornost u gotovo svim stvarima, no vjernost čini iznimku. „Muž nije gospodar svoga tijela, nego žena“ (1. Kor 7,4). Muž i žena podjednako su odgovorni za čast njihove bračne postelje. – Homilija o 7. glavi Prve poslanice Korinćanima
6. Ljubav je jača od straha
Primijetite kako sv. Pavao detaljno tumači ljubav, uspoređujući je s Kristovom ljubavi prema Crkvi i našom ljubavi prema vlastitom tijelu, navodeći to kao razlog zbog kojega čovjek ostavlja svog oca i majku, no ne raspravlja o strahu. Zašto? On želi da ljubav prevladava jer tamo gdje je ljubav, sve je drugo na mjestu, a tamo gdje nema ljubavi, strah nije od nikakve koristi.
Ako čovjek voli svoju ženu, on će trpjeti s njom čak i ako ona njemu nije poslušna. Kako je teško uspostaviti slogu kada muž i žena nisu vezani snagom ljubavi! To se ne može nadomjestiti strahom. Zato on više govori o jačoj sili. Prema tome, ako mislite da je žena gubitnik jer joj je rečeno da se mora bojati svoga muža, sjetite se da je glavna obveza ljubavi dodijeljena mužu, i uvidjet ćete da je žena ovdje na dobitku. Neki muž može upitati: „A što ako moja žena nije poslušna?“ Nema veze! Tvoja je obaveza da je voliš, vrši svoju dužnost! Čak i kada ne primamo od drugih svoj dio duga koji nam pripada, moramo uvijek vršiti svoju dužnost. – Homilija o Efežanima 5,22-23
7. Ljubav između muža i žene ključna je za uspjeh čovječanstva
Ljubav između muža i žene sila je koja sjedinjuje društvo. Muškarci će uzeti oružje i čak žrtvovati svoje živote zbog te ljubavi. Sveti Pavao ne bi tako usrdno govorio o ovome bez ozbiljnog razloga. Zašto bi inače rekao: „Žene, budite podložne svojim muževima kao Gospodinu!“ (Ef 5,22)? Jer kada u braku prevladava sloga, onda je i odgoj djece dobar, kućanstvo se uredno održava, a susjedi, prijatelji i rođaci dive se tome. Velike se blagodati time zadobivaju, kako za obitelji, tako i za čitave države. U suprotnom, pak, nastaje velika pomutnja i sve je izvrnuto naopačke. – Homilija o Efežanima 5,22-23
Napomena: Imajte na umu da je sv. Ivan Zlatousti živio oko 347.-407. godine, što su očito bila druga vremena i drugi dio svijeta. Dogovoreni brakovi bili su uobičajena pojava. Osim toga, brakovi su bili drugačije uređeni u to vrijeme. Stoga poslušajte u cijelosti ono što sv. Ivan Zlatousti ima za reći jer on svojim govorima ne potiče mizoginiju. Mizoginija je mržnja ili odbojnost prema ženama ili djevojčicama, već želi pomoći bračnim parovima da napreduju u svom pozivu.
Troplet.ba
