Trebamo li vas đakoni i ja da nam donesete kruh, vodu i vino do oltara? Ne, to možemo i sami napraviti. Trebamo li vas da nosite svijeće i križ i da držite knjigu? Baš i ne. Svećenik treba ispružiti ruke u molitvi pa ne može držati knjigu, ali mi ju možemo jednostavno odložiti na oltar. Trebamo li vas da zvonite zvonom i okrećete stranice i perete nam ruke? Ne. Sve to možemo i bez vas.
Zapravo niste ovdje da biste bili korisni. Ovdje ste da nam pomognete voditi slavljenje. Dok god to razumijete, sve drugo što vas učimo doći će na svoje. Svi mi zajedno, a ne samo svećenici i đakoni, radimo na tome da u slavljenju ljude privedemo k Bogu. Ja se ne oslanjam na vas samo da napravite sve one, gore navedene, poslove. Oslanjam se na vas za nešto puno veće, plemenitije, ljepše i istinitije.
Naše slavljenje na zemlji odraz je slavlja u nebesima. Ono što radimo tijekom svete misne žrtve vrsta je udaljene jeke onoga što se događa u raju. Ondje se Janje Božje daje u jednoj bezvremenoj i vječnoj žrtvi. Ondje sveci i anđeli slave oko prijestolja Janjeta. U tom gradu nema sunca, mjeseca ili zvijezda jer je samo Janje svjetlo tog grada. Ovaj oltar koji ovdje vidite odraz je nebeskog oltara. Ovaj kalež znak je vječne Predragocjene Krvi Janjeta. Ova hostija, ovdje na zemlji, znak je Vječnog nebeskog Kruha. Svećenik je ikona Krista Gospodina – a tko ste vi? Vi predstavljate, i na zemlji odražavate, nebesko mnoštvo.
Tako je. Želim da predstavljate svece i anđele.
Zato, ako je moguće, na misi imamo djecu koja služe jer djeca nas odrasle podsjećaju na ono što je Isus rekao: „Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” Samim time što ste djeca, nas podsjećate na to kakvi mi moramo biti da bismo bili kao sveci i anđeli.
S obzirom na to da predstavljate nebesko mnoštvo sveca i anđela, želim da se ponašate u skladu s tim. Naravno, znam da još uvijek niste sveci i znam da niste anđeli. Svađate se sa svojom braćom i sestrama. Neki od vas su nasilnici, a neki su kukavice. Lažete, varate i imate loše misli. Niste poslušni roditeljima. Sebični ste i neljubazni. Ipak, vi imate ulogu u Božanskoj liturgiji, jer ste, unatoč svemu tome, pozvani odražavati nešto veće. Iz onog što niste, pozvani ste postati ono što možete i trebate postati. Ako vas na pomisao o tome što očekujem od vas pogađa osjećaj strahopoštovanja, zamislite kako se ja osjećam. Ja sam grešnik kao i vi, a pozvan sam ljudima predstavljati samog Krista.
S obzirom na to da je sve ovo istina, evo što ćemo učiniti. Prije svega, kada dođemo u crkvu odmah ćemo obući albu. To je vaša radna odjeća. Služit ćemo u Gospodnjem hramu noseći albu i biti kao dječak Samuel koji je u Božjem hramu služio s jednostavnošću i dobrotom. Kada ulazite u Gospodinovu kuću, činite to s jednostavnom formalnošću. Ne morate biti smrknuto ozbiljni, ali nemojte biti blesavi ni komični. Bavite se svojim poslom, imajući na umu da ste u Božjoj kući, ozbiljnom mjestu za ozbiljan posao. Dok palite svijeće, postavljate knjige i pripremate se za misu, sjetite se da vas ljudi u klupama gledaju. Vaše poštovanje, briga i ljubav za ono što radite njima će biti vidljiva i pomoći će im u molitvi.
Prije početka mise, vratite se sa mnom i đakonom u sakristiju. Ondje ćemo mi obući naše albe, oplećak, štolu i misnicu. Zatim ćemo upaliti svijeće, pripremiti kadionicu, zauzeti naša mjesta i pričekati početak liturgije.
Dok u procesiji ulazite u crkvu, sjetite se da predvodite Božji narod u Božju prisutnost. Naša mala procesija priziva spomen na procesiju kralja Davida i svećenika kada su ulazili u sveti grad Jeruzalem. Križ će biti visoko uzdignut i vi ćete hodati dostojanstveno jer sve nas vodite u prisutnost Kralja Kraljeva i Gospodara Gospodara. Znajte kamo idete i prema tom se mjestu krećite s ljupkošću djeteta i dostojanstvom princa. Kamo vi idete, mi vas slijedimo.
Dok sjedite u svetištu, sjetite se da djela govore glasnije od riječi. Možda nemate puno zadataka, ali jeste li znali da i oni koji samo stoje i čekaju također vrše službu? Samom svojom prisutnošću, poštovanjem i pažljivim slušanjem Božje riječi vi ćete pomoći voditi slavlje i ohrabriti one koji vas gledaju. Kada imate zadatak, izvršite ga s jednostavnošću i samopouzdanjem, kako priliči Kraljevim slugama. Nemojte zaboraviti: ako ste šlampavi i ležerni u svom ponašanju i stavu, to će biti vidljivo. Ljudima će odvući pozornost s Krista. Vi, pa ni ja kao svećenik, niste glavni likovi na misi i pozornost ne bi trebala biti usmjerena na vas.
Sjetite se da je ono što radimo na misi najvažnija stvar u našim životima. Sve drugo dolazi nakon toga. Tražite najprije Božje kraljevstvo i sve drugo bit će vam nadodano. Ovdje na misi vidite da su ljepota, istina i ljubav tri najvažnija blaga na zemlji, a ne možete ih kupiti. Osim toga što su to najvrjednije stvari, također su (s ljudskog stajališta) posve bezvrijedne. Ono što radite kada služite tijekom mise nije korisna stvar. Nema plaće. Nema nagrade – osim nagrade da znate da je vaše srce uz Boga i da ste proveli sat vremena na pragu raja.
Ako to naučite, tijekom svog života, bez obzira na to što se dogodi, bit ćete bogato blagoslovljeni.
Izvor: o. Dwight Longenecker| Patheos.com | Bitno.net
