Zašto Isus nije ništa rekao o uskrsnuću životinja, što je to rezervirano samo za ljude, i ako je Bog stvorio ovaj svijet, dakle ono što uključuje i neljudska bića (životinje, biljke, itd..) zašto bi onda Bog trebao biti antropomorfan, nije li to malo previše antropocentrično sada u vrijeme općih ekoloških katastrofa i masovnih izumiranja životinjskih vrsta (što nažalost direktno utječe i na nas jer jedemo i koristimo životinje)? Krešimir
Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:
Dragi Krešimire,
Kao što čitamo na prvim stranicama Biblije, stvaranje čovjeka je ujedno vrhunac cjelokupnog Božjeg stvaranja. Iako je Bog stvorio čitavi svemir, samo je u čovjeka udahnuo svoj "dah" i učinio ga bićem slobode s kojim je stupio u međusobni dijalog. Čovjek je stvoren "na sliku Boga", a to znači da samim svojim postojanjem odražava i nešto od Božje naravi. Samo zbog toga on može služiti kao analogan simbol, antropomorfni izrazi su nam shvatljivi. Kada govorimo o Božjoj ljubavi krećemo od našeg ljudskog iskustva ljubavi, imajući na umu da je ta osobina kod Boga beskrajno veća, itd. Možda to je antropocentrično, ali je i cjelokupni opis stvaranja antropocentričan jer se čovjek pojavljuje kao vrhunac stvaranja i postavljen je u središte svega stvorenog.
Na tim istim stranicama čitamo i kako je čovjek smješten u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Dakle, on se prema Božjim stvorenjima (između ostalog prema životinjama) treba odnositi s brigom. Noa je najbolji primjer tog odnosa. Bog je mogao nakon potopa nanovo stvoriti sve životinje, ali se pripoviješću o Noi upravo želi naglasiti važnost čovjekove brige za živi svijet. Ipak, to ne znači da se životinje i čovjek nalaze na istom ontološkom statusu. One nemaju ljudsku dušu, koju je i sam Sin Božji utjelovljenjem preuzeo. Stoga životinje ne stoje u jednakom (sinovskom) odnosu prema Bogu kao ljudi.
Evo ti nekoliko citata iz Katekizma o životinjama:
2416 Životinje su stvorovi Božji. Bog ih okružuje svojom providnosnom skrbi.[149] Samim svojim postojanjem one ga blagoslivlju i slave.[150] I ljudi su dužni prema njima biti dobrohotni. Sjetimo se s kojom su nježnošću sveci, kao sveti Franjo Asiški ili sveti Filip Neri, postupali prema životinjama.
2417 Bog je povjerio životinje upravi onoga kojega je stvorio na svoju sliku.[151] Zakonito je dakle služiti se životinjama za hranu i za izradbu odjeće. Može ih se pripitomljivati da bi čovjeku pomagale u njegovu radu i dokolici. Ako ostaju u razumnim granicama, medicinski i znanstveni pokusi na životinjama moralno su prihvatljivi, jer pridonose njegovanju ili poštedi ljudskih života.
2418 Protivno je ljudskom dostojanstvu zadavati životinjama uzaludne patnje i rasipati njihove živote. Nedostojno je također trošiti za njih svote koje bi ponajprije morale olakšavati ljudske nevolje. Može se voljeti životinje; ne može im se davati osjećaji koji se duguju samo osobama.
BTB,
Don Damir
