Prva riječ nam može pomoći da razumijemo ostalo. Blago – mogli bisto reći blaženi oni koji imaju čisto srce, ti Boga gledaju. Blaženstvo je možda već pomalo otrcan pojam u našem vremenu jer ga malo tko doživljava ozbiljno. A blažen je onaj čovjek koji je pronašao svoj smisao. Na početku Ivanovog evanđelja spominje se jedan pojam: Logos. On osim što znači riječ znači i smisao. Taj smisao je u Isusu i u njegovoj poruci. A kada čovjek otkrije svoj smisao, nalazi svoj mir, sreću, radost. Zato je današnjem svijetu potrebno reći: ako tražiš smisao, radost, mir i sreću tad ate neće zadovoljiti zamamne ponude raznih užitaka, traženja naslada. Mislim da je u tome ključ. Bog želi da čovjek bude sretan. Zato ga poziva da čuva svoje srce kao središte njegovih osjećaja I djelovanja. Srcem se vjeruje, srcem se voli.
Ne poziva Bog zato da ga se ljubi svim srcem svojim (Pnz 6,4). Čistoća srca vodi te gledanju Boga ili bolje rečeno čistoća srca vodi do toga da ovaj svijet gledaš iz Božje perspektive. To ti onda može dati odgovor zašto je predbračna čistoća važna Bogu. Ona priprema srce za žrtvu, iskrenu I čistu ljubav, spremnost na dati sebe do kraja za jedan viši cilj a ne zadovoljiti vlastitu požudu I užitak. Istina, predbračna čistoća je žrtva ali ako muškarac nije spreman poraditi na sebi I ako nije spreman na žrtvu onda djevojka nije ni zaslužila takvog muškarca u braku. Predbračna čistoća vodi prema braku koji je savez ljubavi. Iskrene i čiste ljubavi. Ako ljubav nije pročišćena od sebičnih interesa, onda to i nije ljubav već požuda. Bog želi i poziva na predbračnu čistoću kako bi brak bio što bolji i kvalitetniji.
