Uz blagi osmijeh, Gospa odgovara:„Lijepa sam jer ljubim. Ako želite biti lijepi, ljubite!“ Ljudsko srce bez iznimke teži za ljepotom. Ljepota ga usrećuje, smiruje, oplemenjuje, čini boljim i ispunja puninom života. Ljepota izgrađuje ljudsko srce, kao što ga rugoba uništava pa je se boji, dok za ljubavlju čezne. To je duboki razlog što je svijet neumoran u traženju ljepote. Svakako nije riječ samo o izvanjskoj ljepoti, nego o nečemu znatno dubljem. Riječ je o ljepoti koja se očituje u majčinskoj, očinskoj, sestrinskoj, djetinjoj, prijateljskoj ljubavi. Riječ je također o ljepoti međuljudskih odnosa, o ljepoti zajedništva te o ljepoti stvorenja i ljudskoga stvaranja.
Sjetimo se da za majčinsku ljubav nema ružna djeteta koje bi trebalo odbaciti. Sva su djeca stoga lijepa, i svako dijete prihvaća svoju majku kao najljepšu. To je istina, jer je za svaku majku njezino dijete nešto najljepše, a svako je ljudsko stvorenje lijepo, jer je dijete i onda kad odraste. Stoga su svi ljudi lijepi i dostojni ljubavi. Mi smo, dakle, u sebi lijepi, a također i drugi, no upravo zbog toga navire pitanje: Zašto onda ima toliko nesretnih ljudi i toliko uvjeta našeg prihvaćanja drugog, kad je već jasno i očito da smo jedni drugima lijepi i jedni s drugima sretni?! Odgovor nam se nameće u našem odnosu i čežnji za ljubavlju. Ni godine, ni starost, ni bolest niti išta na ovome svijetu ne mogu ugroziti našu ljepotu. Lijepi smo, jer smo ljubljena djeca najljepše Majke. Drugi će nam postajati iz dana u dan sve ljepši, a i mi drugima, onoliko koliko bude sazrijevala naša ljubav.
