Poznati reper objavio je novu pjesmu “Ante”, u kojoj na duhovit način progovara o običajima u svojem rodnom Imotskom.Znao sam da će Dalmacija i Hercegovina ovako reagirati, ali nisam se nadao da će i ostalim dijelovima Hrvatske to sve skupa biti toliko smiješno i blisko”, govori nam Ante Vlašić Cash o valu oduševljenja koji je izazvala njegova najnovija pjesma “Ante”.
O izvrsnoj recepciji pjesme svjedoče i pregledi na YouTubeu, koji su u dva tjedna dostigli brojku od 250 tisuća. I to bez velike reklame i pompe. U pjesmi se duhovito repa o tome koliko je pjevačevo ime često u rodnom mu Imotskom.
“I rođeni, umrli, vinčani, kršteni, krizmani, brate, svi ze zovu Ante; Ima nas milijun što zovemo se Ante; Bilo bi i dva da se iz Njemačke vrate”, kaže u pjesmi Ante Cash. No mišljenje njegovih Imoćana o onome što radi iznimno mu je važno.
“Naravno da mi je stalo, ipak je to moje dvorište”, kaže 31-godišnji reper dodajući kako i njegova glazba, koja je doista daleko od mainstreama i onoga što se uglavnom sluša po imotskim kafićima, jako dobro prolazi. “Kod kuće sam uvijek dobro prihvaćen”, kaže. Tome zasigurno doprinosi i činjenica da su njegove pjesme duhovite, pozitivnog naboja i teško da će kod nekoga izazvati negativno raspoloženje ili bunt karakterističan za rap, u kojemu oštriji rječnik, cinizmi, pa i psovke obično nisu rijetkost. Nesmiljena kritika društva i nekih pojava u njemu omiljene su teme ovakve glazbe. Ante priznaje da je u svojim ranijim pjesmama bio kritičniji i oštriji, ali s godinama, kako postaje stariji i zreliji, sve više radi, kako kaže, bezazlenije pjesme. I to namjerno, iz čvrstih, očito kršćanskih uvjerenja. Anti Cashu optuživanje nije opcija jer ne rađa ničim dobrim.
“Stav u kojem čovjek strašno optužuje bilo što ili bilo koga u društvu proizlazi iz neznanja, nezrelosti, nevjere i nesvjesnosti o samom sebi. Zrelost i vjera donose svijest da svijet nije raj i da ovdje ima svega i svačega, a da si ti tu da pomogneš kome god možeš, ne da optužuješ. Treba upozoriti i opomenuti, ali ne i optuživati. Zlo se ne može uništiti zlom, mrak nestaje kad upališ svjetlo”, tvrdi Ante. Posve je, dakle, logično zašto u Antinim pjesmama nema psovki – za njega su one znak primitivizma i siromaštva jezika. “Isus kaže da čovjeka ubija ono što izlazi iz usta, tako da treba taj mišić držati pod kontrolom, pogotovo ako te puno ljudi sluša”, pojasnio je Ante Cash, u čijem radu gotovo da i nema ljubavnih pjesama, iako je ljubav vjerojatno najčešća tema u cijeloj glazbenoj produkciji, bez obzira na žanr.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE
