Fra Slavko je podupro ovu zamisao i započeo organizirati i voditi Festival do svoje smrti 24. studenoga 2000. godine. Nakon dugih razgovora i dobre volje uspješno je održan prvi susret. Predavanja za mlade držali su hercegovački franjevci.
Molitveni susreti održavali su se u jednom velikom zelenom šatoru kao i u hladovitoj šumici pokraj crkve u Međugorju, te na brdu ukazanja, Križevcu i za vrijeme višesatnog klanjanja navečer u crkvi. Pjevanje je vodio mladi nadareni svećenik iz Irske Liam Lotan. Kad je svečano završen taj festival, odlučili su nastaviti s molitvenim festivalima.
Tako je došlo do II. molitvenog susreta. Bio je bogatiji i bolje pripremljen. Kao što se širio glas o Međugorju tako se proširio i o Festivalu. On je pokazao snagu poziva na Mir i dokle se sve raširio taj poziv te kako ga ljudi oduševljeno prihvaćaju. Ali Festival je također očitovao da mladi ljudi primjećuju kako nije riječ o nekom lakom miru, nego o miru koji samo Bog daje onima što mu se obrate svim srcem.
To iskustvo imalo je odjek, čiji se eho, potpomognut sredstvima društvenoga priopćavanja, i danas čuje. Mnogi su upravo nakon iskustva u Međugorju odlučili izbližega nasljedovati Krista izabirući svećenički i/li redovnički poziv. Uz sakrament ispovijedi upravo su duhovna zvanja jedan od najljepših međugorskih plodova. Mladi čovjek voli izazov, a Kristov poziv je takav, to je poziv na radikalno nasljedovanje.
