Stepinčevo je proslavljeno od 1. do 4. veljače, tjedan prije nego što se spomen obilježava u domovini, a čemu je razlog specifična pastoralna situacija hrvatskih vjernika u kanadskom Ontariju.
Proslava je započela pripravom koju je predvodio vlč. Dragutin Gereci, svećenik zagrebačke nadbiskupije. Sva tri dana kao središnji dio i najuzvišeniju molitvu imala su euharistijska slavlja.
Prvoga dana zajednica se tako okupila na euharistijskom klanjanju pred Presvetim, gdje su se u molitvi i sabranosti iznijele misli i molitve te molbe bl. Alojziju za zagovor pred Gospodinom. Drugoga dana upriličena je pobožnost križnoga puta, na tekstove koje je priredio sâm bl. Alojzije, a u kojem se kroz Otajstvo Kristove muke i smrti promotrio i mučenički hod bl. kardinala. Trećeg je pak dana zajednica bila sabrana u molitvi svete krunice, predajući se tako nebeskom zagovoru i milosti Blažene Djevice Marije, čije je ponizno služenje Gospodinu bilo jedan od najvažnijih životnih uzora bl. Alojziju.
U svojim homilijama vlč. Gereci na mnoge se načine dotaknuo života blaženog kardinala Stepinca, isticao mnoge njegove vrline koje ga već desetljećima čine svojevrsnim simbolom i primjerom jakosti ufanja i pouzdanja u Gospodina, a napose njegova hrabra i nepokolebljiva stajanja na braniku vjere i Svete Majke Crkve. Prije završnoga blagoslova na svakoj se svetoj misi izmolila molitva za proglašenje svetim blaženoga Alojzija, s iskrenom željom i nadom da će čim skorije njegov primjer i „službeno“ postati svjetionikom kreposna života sveopćoj Crkvi.
Proslava spomendana bl. Alojzija Stepinca u Hamiltonu zaključena je svečanim euharistijskim slavljem u nedjelju 4. veljače kojim je predsjedao vlč. Dragutin Gereci u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Markom Štefancom.
U svojoj homiliji vlč. Gereci je, uz neizostavne biografske fakte o blaženom Alojziju, na više načina i kroz nekoliko primjera naglasio koliko je lik blaženog kardinala Stepinca važna i nezaobilazna nit u tkanini hrvatskog nacionalnog bića; koliko je njegovo svjedočanstvo vjere bilo bitno njegovim suvremenicima, ali nije prestalo biti aktualno do dan danas; koliko je njegova ljubav prema hrvatskoj domovini gradila i hrabrila nebrojene generacije novih naraštaja; koliko je naglašavao nepokolebljivost i odlučnost u slijeđenju Božjega plana i poziva za svakog pojedinca, ali i cjelokupnu zajednicu.
Vlč. Dragutin homiliju je zaključio snažnom porukom bl. Alojzija: „Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu“.
Mislav Lucić | dijaspora.hr
