Koordinatorica Hoda za život u Metkoviću Jelka Barba da se danas hodalo potaknuto „ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, a okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem“.
„Danas kada živimo u demokraciji imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka i naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju. Nažalost, u Hrvatskom saboru postoje zastupnici koji se zalažu za usmrćivanje nerođenog djeteta do poroda, diskriminirajući pri tom bolesnu djecu u odnosu na zdravu. Potpuno je jasno je da je potrebno promijeniti zakon o pobačaju star 45 godina i zato želimo zakonski okvir koji štiti ljudska prava u 21. st., a podrazumijeva i zaštitu prava na život od začeća do prirodne smrti.
Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta poštujući najnovije znanstvene spoznaje. Želimo zakon koji jača ženu! Jer nema slobode izbora kada te netko ili nešto tjera na pobačaj“, istaknula je Barba.
Majka djeteta s poteškoćama u razvoju: Dopustimo život svima bez iznimke
Ana Postrimovski majka je djeteta s poteškoćama u razvoju, djeteta koji ima 100% invaliditet. Kazala je kako su i ona i muž imali uspješne karijere i malo vremena pa dadilje čuvale njihovih četvoro djece. Kada je u 34. godini ostala neplanirano trudna kaže nije joj to bio neki problem, samo će joj trebati malo više pomoći. No nakon pregleda ginekolog joj je kazao da se radi o kompliciranoj blizanačkoj trudnoći.
„Iznenađeno sam upitala doktora : ‘Dvoje!?’ Ginekolog je po mojoj iznenađenoj reakciji zaključio da je to neplanirano i smireno rekao: ‘Gospođo, ne brinite se, riješit ćemo ih se, budite bez brige.’ Zbunjeno sam upitala ginekologa: ‘Koga ćemo se riješiti ?’, a na to ginekolog reče : ‘Pa… njih…njih dvoje’ … Meni je u glavi zujalo ‘Kako mislite njih, pa to su moja djeca…ne, nećete se vi, nikog rješavati…”
Od ginekologa je otišla posve zbunjena, posebno tom njegovom ravnodušnošću.
„Trudnoća je bila teška i komplicirana , rodila sam blizance od koje je jedno dijete rođeno sa poteškoćama u razvoju odnosno sa 100% invaliditetom … Kad sam rodila manje-više svi oko mene su plakali, nije mi bilo jasno što im je, pomislila sam da nisam rodila mačku, nego dijete. Nije mi uopće bilo važno što to dijete neće imati sve petice i biti doktor znanosti te promijeniti svijet otkrivajući neku novu planetu“, kaže Postrimovski.
Dodaje kako život uz njenu Mariju nije lagan, traži velika odricanja, ali pruža ljubav. Ističe kako je Marija promijenila nju kao osobu i povezala obitelj.
„Marija je u svom svijetu zadovoljna, vesela, sretna jer je okružena ljubavlju i prihvaćanjem. Stoga nitko nema pravo drugome uskratiti priliku za život bez obzira na invalidnost, bolest ili lošu ekonomsku situaciju… Dopustimo život svima bez iznimke, jer je i nama netko dao priliku da živimo svoj život“, zaključila je.
‘Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život’
Volonterka i članica organizacijskog odbora Martina Vrankić istaknula je da dijete kroz prvih 9 mjeseci posebno treba majčinu ljubav i zaštitu, a da već od 18. dana ima srce koje kuca. „Od 8. tjedna svi organi su formirani, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta! Tužna je činjenica da prilikom pobačaja, dijete osjeća bol! Ove činjenice nam objašnjavaju da svako nerođeno ljudsko biće uistinu jest jedno od nas, no kako bismo se trebali ponašati prema tom nerođenom ljudskom biću?“, kaže Vrankić.
„Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da sve ove navedene činjenice, ova stvarnost, bude poznata svakoj ženi i muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se ijednoj osobi nasilno zaustavljaju otkucaji srca. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga“, zaključila je.
Pogledajte atmosferu s jutrošnjeg okupljanja.
