U molitvama koje Crkva upućuje Duhu Svetomu naglašena je nakana: “Dušmana od nas otjeraj!” To je zaziv kako bismo uz Božju pomoć biti zaštićeni od svakog neprijatelja. Tako molimo i u Očenašu: “Izbavi nas od zla!” Nije tu riječ o nekoj ljudskoj osobi. Riječ je o neprijatelju (ili neprijateljima) koji ugrožavaju onaj život u ljudima kojim smo određeni za vječno zajedništvo s Bogom. Sveti Ivan spominje tri neprijatelja čovjekova prijateljstva s Bogom, a po tome onda i njegove sreće u ovozemaljskom i u vječnom životu. To su po svetom Ivanu: đavao, svijet i tijelo. Pod izrazom tijelo misli se na ljudsku narav koja više nije u nekom idealnom izdanju i koja je opterećena istočnim grijehom i teretom grijeha čovječanstva. Čovjek je potreban trajne korekcije, od djetinjstva do starosti. Treba čovjeku pomoć u borbi protiv teških požuda koje žele dominirati u njegovu djelovanju ako ih ne suzbije. To je požuda tijela, vezana uz nekontroliranu želju za užitkom, potom požuda očiju koja može čovjeka učiniti ovisnim o novcu i hazardnim igrama, i konačno oholost života gdje je čovjek u svojoj umišljenosti sklon da druge oko sebe učini svojim slugama, a ne da ponizno služi kako bi drugi kraj njega bili sretni.
Pod izrazom svijeta misli se na svijet ljudi koji ne prihvaćaju bez daljnjega pravila života kako ih je Bog čovjeku darovao. To je svijet materijalizma i hedonizma u kojem živimo, koji bi htio nametnuti čovjeku da je osnovno pravilo ponašanja i života “onako kako svi rade”, a ne onako kako to Bog određuje. Najviše im u tom svijetu pomodarstva i užitka smetaju peta i šesta Božja zapovijed: “Ne ubij!” i “Ne sagriješi bludno!”. To nije pitanje samo 21. stoljeća.
Nikad neće nestati iz pravila Božjeg zakona ljudsko određenje stvorenosti da su “muško i žensko” i da to jasno ljudska fiziologija pokazuje. I kako god se lobira za prava žene da prihvati začeto dijete ili da ga odbaci, to dijete ima pravo na život. Abortus, pa ma koliko ga zakoni svijeta legalizirali, nikada neće biti legalan čin jer je agresija na drugi život.
Eutanazija, koliko god se prikazivala “humanom”, uvijek daje prostora opasnosti da se čovjek izjednači s Bogom, jedinim tvorcem i gospodarom života, odnosno da se dadne prostora ljudskoj samovolji u manipuliranju ljudskim životom.
A đavao je treći neprijatelj. Na njega Crkva najviše misli kad moli da Bog od nas “otjera dušmana!” On je zao, spada u tajne anđela, čovjeku nevidljivog svijeta. Ono čime on zamagljuje oči jest pokušaj da ga se pretvori u zastarjelu bajku ili u neuki svjetonazor primitivnih ljudi. Time je postigao da su ljudi počeli jedni u drugima gledati dušmana. U čovjeku se više ne gleda bližnjega koga treba ljubiti, nego neprijatelja koga treba mrziti. To je najdublja đavolska spletka jer je đavao izvorište svih spletki i laži, zloća i napasti.
I zato je đavao naš najveći neprijatelj koji nas zavodi time da nam srce puni negativnim osjećajima i pamet podmetnutim lažima. U svemu tome treba nam snažna pomoć Duha Svetoga, zaštita odozgo jer je svaki čovjek previše ranjiv da bi mogao u svakom času ispravno zaključiti i postupati. Zato molimo: “Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj. Ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!”
