Nije najvažnije odnijeti cvijeće ili zapaliti svijeće. To je lijepo, ali našim pokojnima ne pomaže. Ono što im pomaže je molitva. Majka svih tih duša nam lijepo kaže:
„Draga djeco, molim vas da molite iz dana u dan za duše u čistilištu. Tako ćete i vi dobiti zagovornike koji će vam pomoći u životu.“
"Pogledajte, draga djeco, kako ovi ljudi pate! Oni čekaju vaše molitve da mogu otići u raj. Molim vas da svaki dan molite za duše u čistilištu. A kad jednom dođu u raj, oni će moliti za nas…"
To nam govori naša Gospa. Također je rekla da ima ljudi na zemlji (na primjer, ateisti) koji vjeruju da nema ničega nakon smrti. Oni smatraju da nakon smrti zauvijek prestajemo postojati.
No naša nebeska Majka vrlo jasno je objasnila vidiocima, a tako i nama prenijela:
„To je golema pogreška, jer nakon smrti je vječnost. Mi smo samo putnici na zemlji. Kad umremo, naš život se nastavlja.“
Vječnost nikad ne završava! Drugim riječima, zauvijek ćemo živjeti s Isusom u nebu ako izaberemo biti s njim. Vjerujemo da naše godine na zemlji ne čine sav naš “život”, već su samo priprava na konačni istinski vječni život u Bogu i s Bogom.
Vječni život nije u susretu s Bogom pojedinca, nego je to zajedništvo, braće i sestara, Božjeg naroda u Kraljevstvu Oca nebeskoga. Svatko od nas ima tri mogućnosti nakon smrti: - ići izravno u nebo, - ići u nebo, ali prije neko vrijeme provesti u čistilištu da se očistimo od svojih grijeha i manjka ljubavi, - možemo odbijati Boga sve do kraja i izabrati svojevoljno otići u pakao, jedino mjesto na kojem se ne može pronaći Boga. Jer, ako izaberemo živjeti s Isusom pod Marijinim vodstvom, Bog će uvijek biti s nama i vodit će naše korake prema nebu. U svom srcu povjerite Mariji svoju želju da otiđete u raj, molite je da vam pomogne - i ona će to učiniti.
Neka nam kao utjeha na ovom teškom životnom putu budu Njene riječi "Draga djeco smrt ne postoji."
“Želim vas sve dovesti u nebo k Bogu. Želim da shvatite da ovaj život traje kratko, prema onome u nebu. Ako u našem srcu postoji težnja k vječnome koja se neda slomiti ispraznostima svijeta onda se ne umire, već prelazi tamo gdje odavno pripadamo, tamo gdje smo već od vječnosti zamišljeni u Božjem planu. Budimo djeca Božja, ne djeca svijeta koja su pobjegla u zagrljaj vremenitog i propadljivoga, biti dijete Božje znaći sebi osigurati putovnicu za Nebo tako što ćemo već sada jednom nogom biti na granici između neba i zemlje. Rekla je jednom Gospa kad je povela Jakova i Vicku u raj „Pogledajte, draga djeco, kako su sretni ovi ljudi! Ništa im ne nedostaje.“
Hoćemo li mi biti jednom poput njih? Hoćemo li i mi zaslužiti tu sreću i milost roditi se za Nebo.Najvjerojatnije nećemo nikada, ali u Božjem milosrđu sjene prolaznosti izblijediti će pred jasnoćam nebeskog sjaja, u Božjem mlosrđu ostati ćemo u istini koja vodi u život vječni. Gospa nam je svojim dolaskom donijela ljepotu milosnog vremena, prinijela u zagrljaj svjetlosti i stvaranju novoga neba i zemlje, do današnjih dana, a nadam se još puno više priprema nas za neumrli dan u kojem će se preporoditi svi naši dani jednom rođeni za vječnost.
