Svatko od nas nosi svoj dio odgovornosti za svjetlo ili mrak koji vladaju svijetom, za žar koji ga grije ili za hladnoću koja ga smrzava. Premda nismo vidjeli vatrene jezike nad svojim glavama, ipak znademo da je Duh Sveti našem glasu dao moć da uvjeri našu braću da Isus nije mrtav, da je Isus živ, da je uskrsnuo i da ga možemo susresti ne samo na putu u Emaus, već i na ulicama New Yorka, Pekinga, Berlina, Zagreba…
Današnji svijet silno treba Isusa! Mi moramo poći na ulice i naviještati Isusa. On to očekuje od nas, svojih učenika zore trećeg milenija, na čijim horizontima silno nedostaje evanđeoske nade i ljubavi. Kao da se Crkva našeg doba sklanja u Dvoranu posljednje večere i s Marijom u tolikim Njenim svetištima moli hrabrost prvih učenika i darove Duha Svetoga kako bi izišla na ulice i trgove u Sili koju toliko treba naš umorni svijet. To se može dogoditi jedino ako smo mi povezani s Isusom kao što je loza povezana s trsom ili, suvremenim rječnikom, kao što je primjerice punjač povezan s mobitelom. Možemo imati najluđu marku mobitela, ali ako ga ne punimo neće nam biti od koristi. Tako i naš život, ako nije povezan s Bogom postaje prazan i ne odašilje poruke kakve naša braća i sestre priželjkuju i očekuju. Prazni kršćani… O, kako nam je potrebno biti ispunjeni Božjom strujom, Božjom ljubavlju i snagom: to je Duh Sveti koji nas želi ispuniti i učiniti prorocima našeg vremena.
Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru,
Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
vlč. Ivan Grbešić/ pastoralmladih.hr