Ta bi nam zabrana mogla u ovo doba 'zakuhati' ponajviše poteškoća. U vremenu kad čovjekov životni vijek bijaše kratak te se sva energija u obitelji morala usmjeravati prema samoodržanju obitelji i preživljavanju djece lako nam je shvatiti potrebu pa čak i nuždu da se snagom zapovijedi i zabrane zaštiti obiteljska jezgra od brzoga raspadanja bračne veze zbrkama i nevoljama koje zna stvoriti, u koje može uvući eros. Život u suvremenim bogatim društvima izgleda drukčije. Nerijetko su oba bračna druga zaposlena, ponekad jedan ili drugi bračni drug rade barem privremeno u nekome drugom mjestu. I tu je gotovo već uprogramirano otuđenje i rastava u prilog novih veza.
K tome imamo i činjenicu da današnji ljudi znatno dulje žive nego što to bijaše dano bivšim naraštajima. Stoljećima se učestalo događalo da su žene nakon poroda umirale. Bogu hvala, ta je žalosna sudbina mnogih žena danas prošlost. Danas nam život sprema drukčija kaotična stanja. Želimo li da obećanje, zavjet vjernosti što su ga bračni drugovi možda u mladim godinama dali jedno drugomu, trajno vrijedi, onda se taj zavjet mora prema okolnostima održavati tijekom mnogih, mnogih desetljeća. Za većinu ljudi to je prilično prevelik zahtjev. Naravno da nam ozaruju srce i podižu dušu stariji bračni drugovi koji su zajedno u miru i sretno proživjeli dugi životni vijek i stazu. Na mene ostavljaju dojam – u svoj svojoj rijetkosti – kao znamen sretna i uspjela života.
Iz zapovijedi, odnosno zabrane vadim jedan element. Naime, ne treba niti se smije olako poigravati s erotskim pustolovinama. Da, dakako je i dosta lako reći to u mojoj dobi. Znatno je to teže u mladim godinama kad su neusporedivo veća i zavođenja te želja da se nešto novo 'oproba'. U početcima moga puberteta onodobni mladi naraštaj doživio je veliki val 'seksualnoga oslobađanja'. Dobro se još sjećam kako smo bez ikakvih praktičnih iskustava već s dvanaest, trinaest ili četrnaest godina razdragano o tome pričali te s Sexfront Güntera Amendta u naprtnjači kušali nešto mlađe od sebe uputiti, hoću reći – usrećiti. Novi je val u sebi nosio silno obećanje sreće; seksualno 'otkočenoj' mladeži trebao je, lišenoj ljubomore i svega onoga zla koje se tovarilo na leđa roditeljima, procvasti fundamentalno drukčiji život. Kao što znamo, iz toga se nije rodilo ništa pametna ni dobra. Prilično je brzo uslijedilo bolno otrježnjenje. Veoma je malo onih koji su se onodobno spojili u bračnu zajednicu uspjelo razviti trajne odnose. Mnogi su do dana današnjega ostali bez čvrstih partnerskih odnosa, a napose je to zahvatilo žene u kompleksnom obliku. Prilično ćemo često susresti, barem u većim gradovima usamljene žene moje dobi. Jedino što naknadno vidim kao stvarni uspjeh tih ranih dana jest oslobađanje homoseksualaca iz društvene izolacije. Ali za hvalevrijedno okončanje difamacije te grupacije ne ćemo nažalost pronaći u Bibliji nijedan lijepi dokaz čime bismo mogli okruniti taj značajni društveni uspjeh. Nu, premda ni sama osobno nisam živjela ni postupala nekoliko desetljeća svoga života prema ovoj zapovijedi te ne mogu prepoznati u tome neki veliki grijeh, ja ipak štujem i ljubim one bračne drugove koji su zajedno proživjeli cijeli svoj životni vijek. U tome se očituje neuništiva ljudska povezanost u svojoj silnoj iskonskoj ljepoti, i to mi ulijeva strahopočitanje i divljenje.
Jedno od najznačajnijih mjesta u cijeloj Bibliji jest ono iz Ivanova Evanđelja gdje Isus odvraća razjarenu masu od kamenovanja one nesretne preljubnice. Tu je situaciju francuski filozof Rene Girard na krajnje profinjen način protumačio u svojoj knjizi Promatrao sam Sotonu kako se poput munje sunovraćuje s neba uz pomoć svoje teorije mimetičke 'zaraze', 'epidemije'. Isus skreće pogled razbjesnjeloga mnoštva pišući prstom na pijesku te odvraća radoznalost ljudi o njihove silne žudnje za kamenovanjem te stvara ponajprije prostor za smirivanje situacije. Da se smjesta izravno konfrontirao, oči u oči, s usplamtjelim očima bijesne mase, ne bi zasigurno bio kadar odvratiti neminovnost prijeteće nesreće. Zaustaviti je mogao napeto stanje samo gestom koja odvraća, koja koristi nutarnjoj sabranosti, kočenju agresije. I nakon svega slijedi nevjerojatni izričaj: Tko je od vas bez grijeha, neka baci prvi kamen! To je jedan od najsilnijih, najdrastičnijih izričaja koje uopće poznajem. Ne bismo ga smjeli zaboraviti kad druge lakoumno ili olako optužujemo.
