Starica je živjela u bijednoj kućici, sama i u velikom siromaštvu. Bila je teško bolesna i neishranjena. Nije mogla platiti troškove liječenja, niti lijekove. Kada se svećenik pomolio za staricu, na zidu iznad njenog kreveta je zapazio čudan stari papir koji je bio uokviren. Pitao ju je da li može to izbliza pogledati. Dok je svećenik to gledao i čitao, stara žena mu se hvalila da je prije mnogo godina služila jednu englesku groficu koja joj je bila jako draga. To su bile najljepše godine njezina života, budući da je i nju grofica jako voljela i poštovala. Poslije grofičine smrti je dobila nešto darova i taj papir. Tada ju je svećenik upitao: „Gospođo, znate li vi što je to? Jeste li ovo ikad pročitali?“ – „Ne, nisam, ja sam nepismena. Ali kao uspomenu na dragu groficu, uokvirila sam ovaj papir i stavila ga iznad kreveta“. Tada joj je svećenik rekao: „Gospođo, ovo je OPORUKA kojom grofica Vama ostavlja u nasljedstvo sve svoje imanje. Čestitam Vi ste jedna od najbogatijih žena na svijetu!!“ Kakva je to spoznaja bila za tu ženu! Umire od bolesti i neishranjenosti, a jedna je od najbogatijih žena na svijetu!! Zašto je umirala u siromaštvu?? Jer je bila nepismena, nije nikad pročitala svoju oporuku i nije znala što joj pripada.
I danas su mnogi kršćani nepismeni!! Zovu se Božja djeca i kao takvi su baštinici neba: čitavo nebo im pripada, a žive kao najveći prosjaci, poraženi i potlačeni od đavla i takvim životom sramote svog Oca nebeskog. Zašto živimo daleko ispod svojih mogućnosti? Zato što nikad nismo uzeli vremena da pročitamo oporuku koju nam je naš Otac nebeski napisao - Božju Riječ. Ljudi danas slabo čitaju Božju riječ i, poput ove starice, unatoč toga što su Božja djeca, žive kao prosjaci: slabi, siromašni, poraženi i nesretni. Đavao ih drži u laži i neznanju, i zato su poraženi. Isus kaže: da ćemo, slušajući Njegove riječi, upoznati Istinu, i Istina će nas osloboditi. Zato je jako važno za svakog kršćanina da svakodnevno čita Božju riječ, jer tada Božji duh i život ulaze u nas i djeluju u nama. Čitanje Božje riječi je jedan od temelja duhovnog života.
Jedan poznati evangelizator, je u početku mislio: kako je moguće da se razbolim?! – sad kad imam Isusa (doživio je novo rođenje). Tu nešto nije u redu. Skoro se pokolebao u vjeri. Tako đavao radi! Želi te pokolebati kroz kušnje i nevolje i srušiti tvoju vjeru. Tada počeo čitati Bibliju, da vidi, ima li ona kakav odgovor za njegov problem. Tada još nije znao da Bog i danas kroz našu vjeru može činiti čuda. Budući da je imao neograničeno puno vremena ležeći u svome bolesničkom krevetu, svaki je dan čitao Bibliju. Jednom je došao do teksta koji mu je promijenio život te ga je nazvao „Božja bočica sa lijekom“. Evo tih riječi: „Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze, i ozdravljenje svemu tijelu njihovu!“ (Izreke 4,20-22).
Njegov su pogled zaokupile ove posljednje riječi: „ozdravljenje svemu tijelu njihovu!“ Ponovno je i ponovno čitao te riječi i o njima razmišljao, a tada je zapazio činjenicu da je to zdravlje za one koji NALAZE Božje riječi!! Shvatio je da se tu ne radi o običnom čitanju Biblije, kao što se čitaju novine, ili neke druge knjige. Ovdje se radi o dubljem, upornom čitanju Božje riječi sa ciljem da se otkrije poruku, koju nam Bog želi dati. Važno je tu poruku primiti u svoje srce. Tada Božja riječ djeluje i obistinjuje ono što naviješta. Tada je donio jednu važnu odluku: ODLUČIO JE UZIMATI BOŽJU RIJEČ DOSLOVCE KAO LIJEK! Ta je odluka promijenila čitav njegov život! No, važno je također ISPRAVNO UZIMANJE LIJEKA!
Bog mu je otkrio da kod uzimanje Božje riječi kao Božjeg lijeka postoje četiri važne upute kojih se treba pridržavati, ako želi primiti Božju pomoć i ozdravljenje u svojoj bolesti. To su ove četiri upute:
1. Pazi na moje riječi.
2. Prigni uho svoje mojim besjedama.
3. Ne gubi ih nikad iz očiju.
4. Pohrani ih usred srca svoga.
Prije čitanja, rekao bi: „Bože, ti si rekao da su ove Tvoje riječi lijek mom čitavom tijelu i ja ih sada uzimam kao lijek, u Isusovo Ime!“ Radeći tako ustrajno, iz dana u dan, Božji lijek je počeo djelovati u njegovom tijelu, te je, otprilike nakon šest mjeseci POTPUNO OZDRAVIO OD TE NEIZLJEČIVE KOŽNE BOLESTI! Bila je to snažna potvrda snage Božje riječi! Puno godina kasnije je kao propovjednik ovo svjedočanstvo, snimio i to je došlo do jednog mladog čovjeka u Londonu, koji je više od 20 godina bolovao od istog kroničnog ekcema kože kao i propovjenik Derek. Kada je čuo njegovu poruku na kazeti, odlučio je i on svakodnevno čitati Božju riječ i hraniti se njome. Već nakon dva, tri tjedna bio je potpuno zdrav!
UPUTA: PAZI NA MOJE RIJEČI!
Bog, kada nam govori, zahtijeva nepodijeljenu pažnju. Njegove riječi zaslužuju najveću pažnju kao izraz našeg najvećeg poštovanja. Veliki problem današnjice je „bolest podijeljene pažnje.“ Ljudi u isto vrijeme rade dvije, tri stvari. U crkvama je veliki problem RASTRESENOSTI, pogotovo za vrijeme čitanja Božje riječi! Ako ju nisu čuli ni primili u svoje srce, razumljivo da ona tada neće moći donijeti ploda u njihovom životu. Tu je riječ tada đavao ukrao još prije nego što je došla do srca. Zato je za izlječenje od presudne važnosti: SLUŠANJE!! Važno je što i kako slušamo! U knjizi Izlaska 15,26 Bog preko Mojsija ovako progovara svome narodu: „Budeš li ZDUŠNO SLUŠAO glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane, na vas neću puštati. Jer Ja sam Bog koji dajem zdravlje!“
Izjava: „Ja sam Bog koji dajem zdravlje,“ na suvremenom hebrejskom bi zvučala ovako: „Ja imam lijek za vas, Ja sam vaš liječnik!“ Dakle, Bog poručuje svom narodu: „Želim biti vaš liječnik!“ Ali Bog navodi i određuje uvjete. „Budeš li ZDUŠNO SLUŠAO glas Jahve, Boga svoga!“ – znači slušati s potpunom pažnjom, pazeći da ti ni jedna riječ ne padne na zemlju, nego u tvoje srce – gdje Božja riječ treba biti posijana, ako želiš da ona donese plod!
To nije samo bitno u pitanju ozdravljenja, nego i u pitanju vjere. Čitamo u poslanici Rimljanima 10,17 da vjera dolazi od slušanja Božje riječi! Dok je Derek ležao bolestan, prikovan za svoj krevet, svakodnevno je čitao Božju riječ i što je više čitao, to je vjera rasla u njegovom srcu, te je doista počeo vjerovati da Isus i danas može ozdravljati. Nakon nekog vremena se počeo kolebati. Rekao je: „ja znam da Isus i danas može druge ozdravljati. Mogao bi i mene ali ja nemam dovoljno vjere. Kad bih imao Isus bi me ozdravio.“ Kako se stanje nije popravljalo, počeo je tonuti u sve veći očaj. Jednog dana su mu odjeknule ove riječi u srcu: „Vjera dolazi od slušanja Božje riječi!“ I neprestano su mu se u mislima ponavljale riječi: „Vjera dolazi, vjera dolazi…!“ – Znači, ne moram očajavati, ako sada i nemam vjere, vjera dolazi! Ako je nemam, mogu je primiti!“ Pažljivo se udubio u čitanje i razmatranje Božje riječi, da bi shvatio poruku i da bi poruka promijenila njegovo srce i mentalitet. Nakon određenog vremena, vjera je počela rasti u njegovom srcu, dok konačno nije postala toliko jaka da je oslobodila Božju iscjeljujuću silu u njegov život. Kroz vjeru koju je primio preko Božje riječi, Derek je ozdravio. Čitav svoj život je posvetio propovijedajući tu Riječ drugima, kako bi i drugi mogli primiti Božje blagoslove koji im pripadaju.
I ti možeš živjeti u porazu i siromaštvu, i biti nepismen za Božju riječ, tako da nikad ne saznaš koje je sve blagoslove tvoj dobri Otac nebeski u svojoj ljubavi i dobroti pripremio za tebe, da u njima uživaš. Možeš poput Dereka i mnogih drugih odlučiti uzeti Božju riječ za ozbiljno, odlučiti da ju čitaš, čuvaš u svom srcu i o njoj razmišljaš da te Bog kroz sve veću vjeru, sve više uvodi u baštinu svoga Kraljevstva.
