Emisija navodno govori o kulturi i slobodi izražavanja u umjetnosti, a gošće Dražena Ilinčića, inače homoseksualca i gay aktivista, čija se ugrožena prava vide po tome što ne da ima jednu, nego čak dvije emisije na državnoj televiziji, bile su u jednu ruku feministice a u drugu ruku mrziteljice morala: Olga Majcen Linn, Sanja Krištofić i Vlasta Delimar. Emisija je to kojoj je primarni cilj mentalno rodoskvrnuće hrvatsko-katoličkih ideja, načela i normi. Uz pregršt scena nagih muškaraca i žena, raznoraznih razvratnih i gotovo životinjskih fotografija koje su se prikazale nošalantno kao Šegrt Hlapić (da ne napominjem kako nije bilo naznačeno da je sadržaj neprimjeren za djecu!) jedna stvar me pogotovo pogodila „u živac“.
Isus Krist u posudi punoj mokraće na HRT-u opisan kao “poetičan”
Između ostalog, uz stotine moralno paničnih tema koje su se provlačile kroz 45 minuta najvećeg svetogrđa koje sam vidio, došlo je do toga da je riječima „poetično“, „zanimljivo“, „okupan suncem i svjetlosti koja dolazi odozgora“, opisana fotografija iz 1987. godine na kojoj je ni više ni manje križ, odnosno raspelo i to s tijelom Isusa Krista uronjeno u posudu mokraće i urina. Oni su to nazvali: ”Popišani Isus Krist.” Isus Krist u posudi mokraće je na državnoj televiziji okarakteriziran kao zanimljiv, poetičan i okupan suncem odozgora. Sve je to naravno narodu i gledateljima prodano kao umjetnost. Ako je to umjetnost, a nije, onda je moj jedini životni cilj da ne budem umjetnik.
Isprva mi je bilo čudno što je gospodin Ilinčić, kao homoseksualac, u emisiju doveo tri gospođe. Da sam ja nekim čudom homoseksualac, u emisiju bi doveo minimalno jednog, a po mogućnosti trojicu znojnih pastuha s kakvog talijanskog sela. No, što je zanimljivo? Od njih četvero u studiju, nitko nije ni najmanje osudio izrugivanje s Isusom Kristom nego je ono popraćeno klimanjem glavom i pogledima u ispraznost prema takozvanoj umjetničkoj slobodi. Živimo u društvu u kojem kvaziumjetnici imaju slobodu, a nitko ostali je nema. Samim tim, to više nije ni sloboda.
Zašto sam ljubomoran na muslimane i gdje su hrvatski katolici?
Kažu da u Hrvatskoj živi 88 posto katolika, a ima i protestanata i pravoslavaca kojima je Isus Krist također utjelovljeni Bog. Nezamislivo mi je da ni u jednoj tiskovini, portalu ili kakvom drugom medijskom alatu nitko nije osudio podržavanje akta da se Isus Krist uranja u urin dok se ekipa iz emisije „Noćna kavana“ tomu otvoreno divi i oduševljava u ime slobode. Više nije “Smrt fašizmu, sloboda narodu”” već je “Smrt prisebnom, sloboda bahatom!” Što se toga tiče, bez imalo ustručavanja mogu reći da sam ljubomoran i da zavidim muslimanima. Puno toga možemo od njih naučiti. Da je netko u lokalnoj tiskovini hvalio eventualno uranjanje Muhameda u mokraću, siguran sam da oni ne bi šutili. Stah me i pomisliti što bi se dogodilo da se njima preslika naša situacija, pa da se tako radi na državnoj televiziji u emisiji čijem voditelju oni daju svoju teško, a njegovu podlo zarađenu plaću.
Ne znam koliko je indikativno uopće tražiti vagu u onom što neki, pa i ja, danas nazivaju populizam, ali je li zaista potreba jednog Hrvata ili, nedaj Bože, Hrvatice da nakon što cijeli dan mukotrpno radi (ako uopće ima priliku raditi) dođe kući navečer i nakon što izmoli Boga s obitelji mora slušati kako je Isus Krist poetično uronjen u mokraću, shvati da će čovjek (u nedostatku bolje riječi) koji vodi emisiju – dobiti plaću od njezinog rada. Pobornik sam slobodnog tržišta, i da se ovo dogodilo na kakvoj privatnoj televiziji bio bih ljut, ali svakako ne bih imao ovako potkovan legitimitet da to osudim.
Jutarnji, Hanžekovićevi pripravnici protiv savjesti i Radman kao figure u procesu izrugivanja?
Dok u Hanžekovićevom Jutarnjem nerijetko osvanu pohvale na račun voditelja i gošći emisije „Noćna kavana“, njegovi su pripravnici po uredima osuđeni na disciplinirano i marljivo bavljenje pitanjima ovrha za HRT. Smatram da svaki rad treba biti plaćen, ali čemu financirati život čovjeka koji u emisiji dopušta i podupire izrugivanje Isusa Krista? Ne znam, ali možda zna gospodin ravnatelj, koji je ujedno i glavni urednik HRT-a Goran Radman. Osobno ću poslati zahtjev za objašnjenjem (koje ne postoji, ali svejedno da budemo u duhu te prividne liberalne demokracije) HRT-u. Bilo bi lijepo kada bi se svi mi, ne samo katolici, nego i ostali dio populacije koji ne podupire vrijeđanje, omalovažavanje i ismijavanje Isusa Krista ujedinili i bojkotirali HRT na ovaj ili onaj način.
Budi taj čovjek!
Ovim putem pozivam svećenike, franjevce, političare, branitelje, a na kraju krajeva i sve zdrave ljude da javno osude ismijavanje čovjeka koji je umro radi svih nas na državnoj televiziji koju su Hrvati primorani financirati, jer nitko i ništa nije jače od jedinstva ljudi s ispravnim idejama. Neću upasti u patos i završiti tekst nekim Biblijskim citatom, ali reći jedno: “Vrijeme je da se čuje glas zdravog čovjeka među isparanim vukovima. Budi taj čovjek!”
Kliknite OVDJE ako želite još kolumni
