Čudo na granici: Bajkovito svetište koje kao da je uklesano u stijenu

Na početcima je svetište izgrađeno od slame i drva, a kako su godine prolazile i sve više hodočasnika je posjećivalo ovo mjesto, građevina je počela poprimati današnji oblik...

Smješteno 100 metara iznad kanjona u srcu Kolumbijskih Andi na granici s Ekvadorom nalazi se Las Lajas Sanctuary, svetište koje plijeni poglede mnogih znatiželjnika koji dotamo nerijetko i slučajno dolutaju. Naziv Laja je dobilo zahvaljujući kamenu, odnosno ravnoj sedimentnoj stijeni koja podsjeća na škriljevac, piše punkufer.dnevnik.hr.

Ova neogotička građevina gotovo kao da je uklesana u klisuru usred kanjona iznad rijeke Guaitara u blizini grada Ipiales. Sama crkva izdiže se 100 metara iznad rijeke i spojena je mostom koji joj daje posebnu čar. A tek kad se približite čekaju vas izvanredni prizori.

las-lajas-1.jpg

Kad ćete prilaziti mostom pozdravljat će vas kipovi anđela koji će vam zaželjeti dobrodošlicu u magičan svijet neogotičke arhitekture koja je bila karakteristična za 18., 19. i 20. stoljeće. Dominantan smjer građenja postala je za vrijeme viktorijanskog razdoblja što je čini izvanrednim primjerkom arhitektonskog dostignuća.

O njezinu nastanku priču priča legenda iz 1754. godine. Naime, žena Maria Meneses de Quiñones i njezina gluha kćer Rosa našle su se u nepovoljnoj situaciji za vrijeme jake oluje prelazeći rijeku Guaitara. Kćer je zapazila da se u blizini nalazi klisura ispod koje su se sakrile i pritom se dogodilo čudo.

Ugledala je, unatoč silnoj kiši i oluji kip Djevice Marije. Istog je trenutka poviknula prema svojoj majci i tada se dogodilo još jedno čudo – nakon ukazanja djevojka je bila izliječena od svoje bolesti. Priča se netom nakon toga proširila među narodom i kameni zid ukazanja postao je mjesto hodočašća.

Na početcima je svetište izgrađeno od slame i drva, a kako su godine prolazile i sve više hodočasnika je posjećivalo ovo mjesto, građevina je počela poprimati današnji oblik. Zahvaljujući mnogobrojnim donacijama župljana crkva se gradila u razdoblju od 1916. pa sve do 1949. godine.

Vatikan je crkvu priznao 1952. godine, a četrdeset godina kasnije proglašena je bazilikom. Njezina unutrašnjost obavijena je bijelim pozlaćenim lukovima i mnogobrojnim stupovima koji se dižu u visine, a posebnu čar daje joj mnoštvo lustera koje je obasjavaju.

Na samom oltaru na kamenu izložene stijene nalazi slika djevojčice koja je prema legendi čudom ozdravila. Posjetite je za vrijeme kasnog poslijepodneva kada sunce mijenja boju i polako prelazi u tamu. Tada ćete svjedočiti posebno zamršenom dizajnu crkve koja mijenja nijanse od svijetlih bijelih boja sve do boje jantara prije no što padne mrak.

Označeno u