Dok kličem: hosana! – po grijesima i slabostima svojim, pribrojen sam svjetini koja viče: raspni ga, raspni! Tako podijeljen i nesiguran, mogu li poći za Tvojim križem i reći s Petrom: Gospodine za tobom ću, makar te svi ostavili? Kako mogu kazati: ja te neću ostaviti, kad sam Te toliko puta ostavio i čak zaboravio?
Svjestan sam svoje slabosti i nepostojanosti. Upravo zbog toga, što nemam razlog za bilo kakvu oholost i samosvijest pratit ću te raskajanim srcem slušajući muku kojom si nas oslobodio ropstva grijeha i otvorio nam vrata spasenja. Kako bih volio biti Cirenac, Veronika ili netko iz pobožnog puka koji te nije ostavio, nego je išao za Tobom na vrh Kalvarije. Daj Gospodine da ova tvoja muka i ova korizma budu priprava za onaj tren moga života, kada ću se popeti na vlastitu kalvariju, da ne posumnjam nego čvrstom vjerom zazovem Tvoje sveto Ime – ključ nade uskrsnuća.
