Držao te u naručju i prije nego si se rodio, snažio te svojim suzama, razniježeno se smijao tvojim neuvježbanim pokretima, nesigurnim koracima… U tvojemu je staklastom pogledu vidio svaki tvoj gubitak i dobitak, svako tvoje gubljenje, svaku tvoju tvrdoglavost i prkos, svako tvoje sijevanje očima, ali i svaki tvoj zagrljaj, oprost, novu priliku koju si bližnjemu uvijek iznova dao, vidio je svaku tvoju nesretnu ljubav, obitelj, izgubljenoga i nađenog prijatelja, svaki grijeh počinjen u znanju ili neznanju – sve je znao, sve vidio, sve ljubio. Plakao s tobom i prije nego si ti sam zaplakao, kliktao od radosti prije nego si ti uopće pronašao radost… uvijek je bio korak ispred tebe. Poslao te tu gdje jesi, jer je imao misiju za tebe – toliko si mu važan da imaš misiju! Koja je to misija?
Tvoj je Tata vladar svemira, no nikada te ne ispušta iz vidika – a toliko je posla na ovome svijetu. Treba držati planete na mjestu i paziti da se mora ne izliju u svemir. Nije li stoga upravo nepojmljivo kako se taj isti Tata u to isto vrijeme brine za malenoga tebe? Zastani katkad. Ne dozvoli da ti se tijelo i duh umore kao da si ti taj koji drži svu težinu svijeta na leđima. Zastani katkad – često! Ne dozvoli da trošiš vrijeme na nešto što te ne vodi svrsi radi koje si stvoren (sv. Ignacije), ne gubi energiju na nešto što nisi ti… Zastani katkad – odmah! Upri vlastiti pogled u Tatu, osjeti kako se sve u tvome tijelu i tvome srcu zbraja, sabire… Bio si rasipan svugdje misleći da će ti ova ili ona zanimacija donijeti ispunjenje, da će te izbjegavanje obveza smiriti i psihički odmoriti, da će ti ova ili ona osoba donijeti sreću za kojom vapiš… Zastani katkad – i budi tamo gdje trebaš biti. Gdje god da jesi, kako god da si raspoložen, kroz što god da prolaziš – budi tamo gdje trebaš biti. Budi.
Kliknite OVDJE za više meditacija
