U svojoj propovijedi razmatrao je o korizmi kao vremenu u kojem trebamo rasti u krepostima. Između ostalog je rekao:
„Korizma, to blagoslovljeno i tako potrebno vrijeme darovano nam je kao šansa. To je vrijeme obnove, vrijeme preporađanja i obraćenja u punom smislu riječi. Kršćanski život između ostaloga pretpostavlja ispovijedanje grijeha i prakticiranje krjeposti, odnosno sposobnost da se čini dobro. Među krjepostima postoje tri koje nazivamo teološkima. Što to znači? To znači da je njihov predmet sam Bog. Prva teološka krjepost je vjera. Vjerujemo – kao što stoji u Apostolskom vjerovanju – da Bog u tri Osobe postoji, da je Stvoritelj svijeta i naš Spasitelj. Vjerujemo da je On uspostavio Crkvu, sveopći sakrament Spasenja. Isto tako vjerujemo da Bog govori Istinu i u njega se uzdamo. Vjerujemo da nam je dao Majku – Blaženu Djevicu Mariju.
Druga teološka krjepost je nada (ufanje). Ona proizlazi iz Vjere i znači da se Božja obećanja ostvaruju i da će se ostvariti. Nada (ufanje) nam kaže da ćemo poslije ovoga zemaljskoga života naći vječno prebivalište u Božjoj prisutnosti, u prisutnosti Blažene Djevice Marije i svih svetih.
Ove dvije krjeposti nestat će kad umremo. Vjera više ne će biti potrebna jer ćemo Boga gledati takvog kakav jest. Nada (ufanje) će prestati jer obećani život postaje stvarnost.
Ostaje treća teološka krjepost. To je ljubav, a ona je vječna jer Bog je vječan i Bog je Ljubav. U našem svakodnevnom životu, prava ljubav uvijek znači i prisutnost ili očitovanje Boga poput zraka svjetlosti.
Kako, dakle, u ovoj Korizmi možemo rasti u teološkim krjepostima? Odgovor smo dobili na samom početku Korizme: uz pomoć molitve, posta i milostinje (dobrih djela).“
A zatim je nastavio sa tumačenjem čitanja od dana.
Nakon Mise, program se premjestio u Dvoranu Ivana Pavla II. Predavanja Mons. Hosera imalo je za temu OBITELJ. Nabiskup je naglasio kako je obitelj crkva u malom..., prava crkvica. I upravo zbog te njezine duhovne dimenzije istaknuo je kako bi svaka obitelj trebala imati svoj molitveni kutak (oltar, križ, Gospin kip, bibliju, mali tepih, klupicu...) Nastavio je navoditi primjere obitelji koje je susreo u svom životu, kao npr. kako je bio na ručku kod jedne obitelji s devetero djece. Otac ih je sve prije jela pozvao na molitvu u njihovom molitvenom kutku. Nakon toga su djeca ustala i pripremila sve za ručak; servirali, jelo stavili na stol... svatko je odmah preuzeo svoju zadaću dok je on ostao s roditeljima u razgovoru. Upitao je oca, pa kako to da je tu toliko djece, a tolika disciplina? Otac je odgovorio da to tako treba, da drugačije ne ide s toliko djece...
Nadbiskup je zatim prisutnim roditeljima uputio neke konkretne savjete i pouke. Rekao im je da djeci treba staviti granice, jer ako to nisu imali kao mali, kasnije u pubertetu će se sve to vidjeti. Govorio je i o prvim godinama djeteta, koliko su važne prve tri godine, a posebno je naglasio koliko djeca uče iz onoga što vide – iz našeg primjera: da li mi molimo, da li mi idemo na misu, klanjanje... „Nije važan naš govor, koliko naš primjer!“ – istaknuo je Mons. Hoser te nastavio:
„Vi imate bogatstvo i blago koje se ne zna uvijek dobro živjeti. To je blago koje je dio vašeg identiteta. Hrvatski identitet je, između ostaloga, kršćanska vjera i jaka vezanost za obiteljski život. Svjedoci smo kako se u svijetu degradira i raspada obiteljski život. Kultura obiteljskog života koju vi još uvijek imate je cjelovita. U Međugorju i okolici vidim obitelji koje su još uvijek cjelovite. Ne obitelji od oca, majke i jednog djeteta, nego obitelji od nekoliko naraštaja. Ako to izgubite, izgubit ćete svoje nacionalno jedinstvo i svoju vezanost uz Crkvu. Obitelj – to je nešto što je strogo i čvrsto vezano uz Crkvu. Obitelj je starija od Crkve. Stvorio ju je Bog Stvoritelj još u zemaljskom raju.
Obitelj je škola zajedničkog života. Obitelj je zajednica koja vjeruje i evangelizira. Ne samo unutar sebe nego i prema vani. Obitelj je kao zajednica u neprestanom razgovoru s Bogom i na koncu to je zajednica koja je u službi čovjeka. Ne bavi se samo svojim problemima i uključena je u razne karitativne djelatnosti. Proročka uloga i poslanje obitelji je, ne samo naviještati, nego tumačiti znakove vremena u svjetlu Evanđelja. Roditelji sudjeluju u svećeničkom poslanju Isusa Krista. Oni zajedno sa svima koji stanuju pod istim krovom trebaju slaviti vjeru, između ostalog, i putem zajedničke obiteljske molitve. Kristova uloga je i kraljevanje – funkcija upravljanja. Tako da bračni par ima Kristovu funkciju upravljanja obiteljskom zajednicom. Želio bih čestitati svim bračnim parovima koji su ovdje, jer oni imaju veliko dostojanstvo. Ivan Pavao II. govorio je da je dostojanstvo mjera čovjekove vrijednosti. Veliko dostojanstvo – velika vrijednost, malo dostojanstvo – mala vrijednost. Čestitam vam što ste nasljednici takve obiteljske tradicije i tog hrvatskog i hercegovačkog identiteta!''
Danas je treći dan duhovne obnove i odvija se samo u crkvi sv. Jakova u Međugorju. Počinje molitvom Krunice u 17 sati, Sveta misa je u 18, a potom Put križa. Današnji predmolitelj programa je opet fra Zvonko Benković.
