Pokret, ritam, osjet, pljesak, dodir rukom s drugom rukom čovjeka pokraj tebe, pogledi koji se uvažavaju, koji se jednako stide, ali jednako razumiju... Riječi pjesama koje slave Boga i uzdižu duh i osjećaj zajedništva koji te pokreće... Riječima je nemoguće opisati ono što se događa dok tisuće vjernika na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova tako spremno i tako željno išćekuje svaku pjesmu koju sve slobodnije i virtuoznije izvodi međunarodni zbor i orkestar Mladifesta. Opustio se i fra Zvonimr Pavičić koordinator Mladifesta, pa se više smiješi i više se šali, ali jednako čvrsto drži ritam riječi i daje produžetke ritmu glazbe.
Mora se doći i iskusiti zbog čega mladi, ali i stari tako jako vole Mladifest. U ovom zajedničkom ritmu doista se oslobađa dijete u tebi. To tako lijepo pokazuju rasplesani svećenici i časne sestre koji kao da najviše uživaju u tome da mogu ovako slobodno i blisko s ljudima slaviti Boga.
JUTARNJI PROGRAM
Četvrti dan Mladifesta počeo je ovako s pjesmom i molitvom, a zatim se nastavio vrlo snažnom katehezom dr. Asje Palinić – Cvitanović, specijalistica školske medicine, stručna suradnica za mentalno zdravlje te dugogodišnja psihoterapeutkinja realitetne terapije s ogromnim iskustvom u praksi,koja je održala predavanje na temu anksioznosti i depresije, bolestima današnjice koje sve češće pogađaju i mlade ljude. Poručila im je da zapamte, da je nakon svih pročitanih knjiga iz svoje struke, na kraju shvatila da se sve te upute za mentalno zdravlje čovjeka, samo puno kraće, nalaze u deset Božjih zapovijedi i zapovijedi blaženstava. Ako to budemo živjeli ozdraviti će i naša psiha i naš duh i naše tijelo.
Prvo svjedočanstvo je također bilo snažno svjedočanstvo Josipa Milkovića koji dolazi iz Vrlike, malog mjesta u dalmatinskoj zagori. Kao polaznik časničke škole na vojnom vježbalištu Cerovac kod Karlovca, pretposljednjeg dana vojne obuke 2016. godine teško je stradao u eksploziji. Ozljede su bile toliko teške da je 52 dana bio u komi, a liječnici su se borili za njegov život. Izgubio je šake, lijevu nogu i vid, a zadobio je i teško oštećenje sluha. Ta nesreća promijenila je njegov život, ali i učinila sa bude zaista zahvalan Bogu na daru života. Snagu za svaki novi korak dobiva čitajući i razmatrajući Bibliju s kojom i započinje dan. Ranije je dopuštao negativnim mislima preuzimanje kontrole nad svojim razmišljanjem kao i utjecaj osoba koje su ga promatrale samo fizičkim očima, no nakon što je otkrio duhovnu dimenziju svoga života te upoznao Isusa Krista prestao je promatrati što nema i što ne može i počeo je cijeniti sve ono što ima.
Snagu mu daje vjera da sve služi većoj svrsi – a ona je spasenje duša. Vjeruje u ono dobro u sebi i u drugima i trudi se ostati pozitivan unatoč svim poteškoćama koje ima zbog svoje invalidnosti. Novi smisao života pronašao je u želji da pomaže drugima koji su poput njega sve izgubili i moraju graditi novi život oslanjajući se na Providnost i druge ljude. Zbog toga je upisao studij psihologije u Zadru. Mladima je poručio da nikada ne odustaju i da pronađu onog ratnika u sebi koji nikad ne posustaje boriti se za Krista.
Mladima se zatim obratila i njegova majka Anka koja je ispričala kako je ona s Gospom proživljavala sve trenutke Josipove nesreće i kako nije prestala vjerovati.
Drugo svjedočanstvo je bilo snažno svjedočanstvo don Marcela Marciana svećenika iz Uruguaya. Don Marcelo je osam godina biskupijski svećenik na župi „María Reina de la Paz“ – jedine župe koja se tako zove - u mjestu Montevideo u Uruguayu. Također je i kapelan za mlade u svojoj biskupiji.
Ispričao je kako ga je nakon prvog dolaska u Međugorje u listopadu 2003. Bog polako mijenjao, izliječio od napada panike i depresije, bolesti, a na kraju pozvao i na svećeništvo.
POPODNEVNI PROGRAM
Popodnevni program je bio u znaku zajednice Cenacolo. Više momaka i djevojaka iz zajednice ispričali su kako su u zajednicu ušli zbog različitih problema ovisnosti, ali iza koje se krila dublja bol usamljenosti, praznine, osjećaja manje vrijednosti, neprihvaćenost... i kako sad uz pomoć Boga, molitve i praijatelja u zajednici počinju otkrivati prave razloge svoje tame, te se uče voljeti i prihvaćati, a samim time i ozdravljati.
VEČERNJI MOLITVENI PROGRAM
Nakon molitve krunice u 18, 00 sati, uz zvuke pjesme Došli smo ti Majko draga... započela je svečana večernja sveta misa u 19,00 sati koju je predslavio mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i trebinjsko -mrkanski uz koncelebraciju mons. Alda Cavallia i biskup iz Quebeca (Kanada) te ostalih 502 svećenika.
Nakon uvodnog kađenja oltara, mladi volonteri su kroz mnoštvo ispred oltara polako nosili i prinijeli na oltar platno sa molitvenim nakanama koje su hodočasnici tokom proteklih dana upisivali.
Na početku svete mise mons. Palić je zahvalio mons. Aldu na pozivu te kazao kako je radostan što može predslaviti misu u ovom malom mjestu i ovoj maloj župi na predzadnjem danu Mladifesta.
U svojoj propovijedi mons. Palić se sjetio dva spomendana koja se danas slave, jedan je pokojnog biskupa Petra Čule te sv. Marte, Marije i Lazara. Oni su nam primjeri kako danas trebamo živjeti vjeru. Primjer biskupa Petra Čule je primjer vjere koja se spremna žrtvovati za prave vrijednosti (bio je zatvoren od strane komunističke vlasti), a primjer Marte i Marije je da najprije nego što nešto učinimo, sjednemo Isusu do nogu. Jer ako radimo bez ljubavi, sve će se raspasti.
Na kraju je poručio mladima da ako su došli u Međugorje jer su željeli biti s Isusom, onda su dobro učinili i izabrali su dio koji im se neće oduzeti, i da je tako učinila ne samo Marija iz Betanije nego i naša Nebeska Majka koja nek im bude uzor i vodilja.
Na kraju svete mise međugorski župnik se zahvalio mons. Petru na dolasku i propovijedi i svim svećenicima koji ispovijedaju. Obratio se i vjernicima: „Hvala Gospodinu i Gospi za ovaj 34. Mladifest! Nadamo se da vam je ovo vrijeme uistinu bilo milosno vrijeme, vrijeme duhovne obnove.“
Mons. Petar Palić na kraju je također poručio: „Ovim župnikovim zahvalama pridružujem se i ja. Zahvaljujem i njemu kao župniku, braći franjevcima na skrbi za sve vas koji dolazite u ovo mjesto, u župu na duhovne događaje.
Dragi svećenici, na osobiti način hvala vama. Veliki nas je broj tu. Dok sam vas gledao kako dolazite na pričest, vidio sam da smo mnogi različiti, i kako je lijepo kako Gospodin sve nas različite upotrebljava za izgradnju svoga Kraljevstva. Hvala vam na vašem služenju, na vašem zauzimanju. Ostanite čvrsti i postojani i pokazujte mladima put u pravi život.
Hvala i vama dragi mladi, i vama draga braćo i sestre koji se osjećate mladima, koji ste danas ovdje zajedno kako bismo zahvalili Gospodinu za sva njegova dobra i sve njegove darove – molim ovaj Božji blagoslov za vas da ohrabreni odete svojim kućama i da ohrabreni, ispunjeni Isusom po zagovoru nebeske majke Marije, možete u ovom svijetu svjedočiti uskrslog Isusa Krista!“
Iza svete mise uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom Oltrskom Sakramentu te poslanje i oproštaj uz pjesmu.
