Okupljanje krizmanika i kumova bilo je u 10,15 sati, a tradicionalna procesija od crkve prema Gaju sa kipom sv. Jakova kojeg su nosili ovogodišnji krizmanici krenula je u 10,45 sati.
Svetu Misu predslavio je Apostolski vizitator sa posebnom ulogom za župu Međugorje mons. Henryk Hoser kojeg je prije početka svete mise pozdravio međugorski župnik fra Marinko Šakota. Nakon njega, riječi pozdrava mons. Hoseru je uputio i predstavnik krizmanika zamolivši i njega i sve prisutne svećenike da im na početku njihovog životnog puta pomognu kako bi uvijek mogli ići prema Bogu i donositi prave životne odluke prema onome što će im pomoći naći puninu svog života!
Mons. Hoser, koji je cijelu liturgiju vodio na hrvatskom jeziku i sam se obratio prisutnima podsjetivši ih kako je danas poseban dan – blagdan svetog Jakova zaštitnika međugorske župe. Zatim se vratio se u povijest ovoga, svima tako dragog kraja, do utemeljenja župe 1. svibnja 1982. čije je posvećenje svetom Jakovu, zaštitniku hodočasnika već tada bilo prvi proročki znak za ovo mjesto koje je zbog Gospinih ukazanja također postalo mjesto dolaska hodočasnika.
Svoju propovijed je nastavio podsjećanjem na sam lik svetog Jakova koji je uz brata mu Ivana i sv. Petra bio povlašteni svjedok Isusova života i njegovih čuda. Sveti Pavao nazvao je njih trojicu „stupovima crkve“, pa i zbog toga možemo biti ponosni na našeg zaštitnika – a to i jesmo – istaknuo je mons. Hoser.
Podsjetio je i kako je danas međugorska župa zajednička obitelj više filijala: Međugorja, Bijakovića, Vionice, Šurmanaca i Miletine; kako je svaka obitelj bogata djecom i da Bogu hvala imamo puno djece svih godišta koja su dobro odgojena i obrazovana. Najstariji među njima danas primaju sakrament svete potvrde.
U nastavku svoje propovijedi mons. Hoser se više obraćao krizmenicima objašnjavajući im značenje trenutka i sakramenta koji primaju. Između ostalog je rekao kako onaj tko želi postati odrasli kršćanin mora proći 3 sakramenta kršćanske inicijacije:
1. Krštenje koje je svojevrsno 'cjepivo' protiv pandemije istočnog grijeha koji je ranio našu ljudsku narav i koji je upisan u naš genetski kod. A učinak krštenja je ponovna veza s Bogom jer po njemu ponovno postajemo djeca Božja. 2. Euharistija: koja je zaštita i lijek za tijelo i dušu. 3. Krizma koja nas posebno upućuje na treću Božansku osobu Presvetog Trojstva. „Duha Svetoga nije lako prepoznati. On je duh, dakle tjelesno nevidljiv. Personificira Božju ljubav – ljubav koja je na djelu!“ – istaknuo je mons. Hoser te nastavio govoriti o simbolima Duha Svetoga, o značenju različitih naziva za sakrament Potvrde te o značenjima i svojstvima darova Duha Svetoga.
Svoju je propovijed mons. Hoser završio ovim riječima: „Dragi mladi, za nekoliko trenutaka izreći ćete svoju odluku da hrabro ispovjedite svoju vjeru. Riječ je o vašem doživotnom angažmanu, o vašoj ustrajnosti, postojanosti i sreći. Postajete Kristovi ratnici i ako ga budete slijedili, On će vas pobjednički dočekati u svome kraljevstvu, a mi ćemo vas na tom putu pratiti molitvom!“
Nakon ispovijesti vjere, pristupilo se podjeli sakramenta svete Potvrde, dok je veliki zbor pod ravnanjem s. Irene Azinović pjevao Duhovsku Posljednicu.
Na završetku svete Mise, fra Marinko se toplo zahvalio mons. Hoseru na vođenju ovog svetog slavlja, ali i na svemu što je učinio za Međugorje u protekle dvije godine službovanja kao Apostolski vizitator, te mu uručio poklone: Gospinu sliku, te plodove ovoga kraja. Zahvalio se i svima onima koji su pomogli u organizaciji ove svečanosti, fra Zvonku i fra Renatu koji su pripremali krizmanike i samim krizmanicima i njihovim roditeljima. Obratio se i svim župljanima riječima kako je ovaj blagdan sv. Jakova bio za sve nas prigoda prisjetiti se tko smo i kako smo izdržali i teža vremena, pa ćemo uz Božju pomoć prebroditi i ovo teško vrijeme.
Liturgijski program u Gaju je završio oko 12,30 sati. Za kraj mogli bi dodati i kako je cijela ova svetkovina sv. Jakova posebno znakovita. Od samoga jutra oblaci su se smjenjivali sa suncem, u jednom trenutku se ukazala i duga kao znak saveza i mira između Boga i ljudi. Pred samu misu je počela padati kiša, pa prestala. Dok su se tamni oblaci gomilali i prijeteći s visina se naginjali nad Međugorje, dok je kiša i tuča poharala okolna sela, sve se opet otpuhalo i zaobišlo ovo veliko slavlje. Izgleda da su danas sv. Jakov i Gospa, zajedno, izveli još jedno čudo i spasili ovo veliko misno slavlje od kiše, pokazavši kako oni ipak bdiju nad svime što se ovdje događa. Treba im samo još više naše zaufane molitve i povjerenja.
