Gregorijansku je melodiju vjerojatno skladao talijanski pjesnik Jacopone iz Todija († 1306.), iako je danas neki muzikolozi pripisuju sv. Bonaventuri (†1274.). To je jedna od najsnažnijih srednjovjekovnih crkvenih tužaljki – prevedena je na brojne jezike – od dvadeset strofa u kojima se se očituje sva umjetnička snaga i uzvišenost Marijinih boli kod Kristovog raspeća.
Nastala je krajem 13 stoljeća. U liturgiju ju je 1727. uveo papa Benedikt XIII. u misi na »Blagdan sedam žalosti Blažene Djevice Marije«, sada je to »Spomendan Žalosne Gospe« (15. rujna). Blagdan je nastao u 12. stoljeću, a nadahnut je riječima starca Šimuna: »A i tebi će mač probosti dušu«(Lk 2,35).
Mnogi skladatelji uglazbili su ovaj himan s mnogo dubokih osjećaja. Stabat Mater su pisali Caldara, Scarlatti, Vivaldi, Verdi, Bocherini, Haydn i drugi a svakako najpoznatija i najizvođenija je verzija Giovannia Battista Pergolesia koja se ujedno smatra najdojmljivijom.
Uz slušanje Stala plačuć tužna Mati u originalnoj latinskoj gregorijanskoj verziji, hrvatski prijevod možete pratiti u nastavku.
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.
O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.
Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?
Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?
Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.
Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.
