U vremenu u kojem živimo sve je teže ne primijetiti kako se temeljne vrijednosti na kojima je stoljećima počivala europska civilizacija postupno razgrađuju, ne naglo i otvoreno, nego tiho, sustavno i gotovo neprimjetno, kroz zakone, obrazovne sustave, medije i kulturu, tako da se čovjek, naviknut na stalne promjene, više i ne pita kamo sve to vodi, nego jednostavno prihvaća kao novu normalnost ono što bi prije samo nekoliko desetljeća bilo nezamislivo.
Ove godine zima se ne da. Uporno se vraća ledenim ugrizima, napadajući nježno propupale nasade.
Rijeka slovi za crvenu oazu, grad u kojem već osamdeset godina vlada ista ateistička ideologija. Dojam je da se tu u Boga ne vjeruje, štoviše Boga i Svetinje ovdje se ismijava i vrijeđa.
Krajem listopada imali smo, nakon dužeg pandemijskog nevremena, ponovno obiteljski susret s našim don Jozom. Uspio je na Visu okupiti oko 250 sudionika-hodočasnika Gospi od Velog sela iznad grada Visa.
"Velečasni, ja se cijepiti neću. Želim doći pred dragog Boga onakva kakvu me je on stvorio. Meni je to glavna i jedina želja i briga..."
Svakoga dana ovogodišnje „duhovne obnove za mlade“ – kako je MLADIFEST nazvao fra Marinko Šakota na konferenciji za medije održanoj uoči njegova početka, u subotu 1. kolovoza, mogli smo čuti kako je ovaj MLADIFEST 2020. poseban.
Kad se spomene Međugorje, jedno je ime neizostavno povezano s počecima Gospinih ukazanja.
Ako se ikada i u ičemu možemo identificirati s Majkom Marijom pod križem, pitajući se kako je bilo njenom srcu i duši gledati raspetoga, izmučenoga Sina kako umire, onda je to situacija kada roditelj ima dijete kojega muči bolest, koje umire.
„Vama, mladi, kažem: Ako osjetite Gospodinov zov ne odbijajte ga!“ – veli svetac, papa Ivan Pavao II. u pobudnici – Vita consecrata.“
Nevjerica, posramljenost, ljutnja.
Pred jednom sam činjenicom već dugo dirnuta, javila se opet u danima spomena pokojnika i pohoda počivalištima preminulih.
Mediji, oni svjetovni i neupućeni, su požurili objaviti na sva zvona kako je papa Franjo kazao da se mise na plaćaju.
“Vođen vizijom otvorenosti, sa željom da Novi list ponudi i drugačije mišljenje, da osim ustaljenih lijevih svjetonazorskih pozicija čitateljima ponudi bar jedan drugačiji pogled na našu zbilju koji je protkan vjerničkim i domoljubnim stavom prije svega, bivši urednik Robert Frank pozvao me u Novi list kao tjednog kolumnistu.
Kako je lijepo biti tjelesno, biološkim životom slobodan, a o tome kako se sloboda stvara, kolika je njena cijena i s čime/kime je plaćena, ništa ne znati.
Kad se zateknemo pred zidom i nemamo kamo gledati, kad u beznađu nemoćno stojimo i u tami ne znamo koji pokret učiniti, jedan pogled i pokret naš život na poseban način čine (odr)živim – oni upućeni Majci Božjoj, Mariji. Kao da naše otkucaje i disanje tada preuzima Gospa.