Stvarnost grijeha
Preko Svetkovine svih svetih zakoračili smo u mjesec Studeni. Već više godina kroz svoje poruke, Gospa nas u ove dane poziva na svetost i da slijedimo primjere svetih. Ako malo bolje pogledamo, možemo vidjeti koliko su životopisi i likovi svetaca originalni i neponovljivi. Svatko od njih je imao neki svoj hod i put. Danas je, čini mi se, najteže biti poseban i drugačiji. Čak i samima sebi, ponekad se možemo činiti čudni ako se ne oblačimo ili ne ponašamo kao drugi – toliko su nas isprali tim „must have“ modnim poistovjećivanjem. Nismo niti svjesni koliko smo zarobljeni u sheme ponašanja i izgleda koje nam se nameću preko raznih Big Brothera ovoga svijeta. Koliko nismo slobodni za BITI ONO ŠTO JESMO i ONO ZA ŠTO SMO STVORENI! Sveci su imali tu svijest i slobodu. I oni nas pozivaju da „progledamo“, i da se odupremo preodgoju svijeta koji tako silno želi iskriviti našu ljudsku narav i sliku Božjeg djeteta u nama, učiniti nam tako normalnu stvarnost grijeha. Svetost je stvarnost kojoj trebamo težiti.
Prihvatiti sebe
Na našoj hrvatskoj televiziji stvarno se nema što gledati. Pogotovo s djecom. Jedino što smo svake subote pratili bio je RTL-ov show „Zvijezdice“. Iako je to bilo dječje natjecanje, ponekad je bilo ružno vidjeti kako i koliko su tu djecu našminkali ili obukli kao u već odrasle djevojke. Pitam se kako će petnaestogodišnjakinje koje su sada obojane kose, očupanih obrva, u topićima i minicama izgledati sa 18, 20 i više godina, kad sada žive ono što bi trebale tada… Zato mi je jako drago što je pobijedila Mia, baš jedna čista i nevina djevojčica i još više mi je bilo znakovito što je oko ruke nosila narukvicu s križićem koji se tako jasno vidio u završnoj slici finalne emisije. Eto, još jedanput smo mogli vidjeti kako su naša djeca „odraz“ onoga što im mi usađujemo u obitelji.
U prirodi nema skokova i preskakanja. Svaka praznina jednom dođe na naplatu. Koliko je važno da naša djeca pravilno i redovno prolaze sve faze odrastanja, potvrđuje i znanost. Prof. dr. sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i ugledni psihijatar s dugogodišnjim iskustvom rada s djecom i adolescentima naglašava kako svako dijete prolazi kroz određene faze (oralna, analna, falusna, faza latencije, puberteta, adolescencije) čije je susljedno izmjenjivanje bitno da bi se dijete u potpunosti razvilo. U pojedinim fazama iz istoimenog centra dolazi najviše ugode, a te tjelesne senzacije pridonose razvijanju unutrašnjeg doživljaja sebe. Niti jedna faza razvoja se ne smije ubrzavati niti zaustavljati ili braniti i zato je jako bitno tko, što, koliko i kako će se postupati s djetetom u određenoj fazi njegovog razvoja.
Ovo je vrlo važno jer se tako gradi čovjekova slika o sebi samom, svijest o sebi i gradi se iskustvo prihvaćanja. Naši odnosi s drugima i odnos prema Bogu temelji se na slici koju mi imamo o samima sebi. Ako mi sebe vidimo negativno, ako se ne prihvaćamo onakvi kakvi jesmo – teško da ćemo povjerovati da nas drugi vole i prihvaćaju. I teško da ćemo mi voljeti i prihvaćati druge onakvi kakvi jesu. Isus u Evanđelju i postavlja ovakav poredak stvari, naime odgovarajući farizejima na pitanje koja je najveća Božja zapovijed, navodi da je to ljubiti Boga i ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe. Temelj je dakle ljubav prema sebi. Kao da i Gospa vidi kako se ne možemo maknuti u ljubavi, hodati prema svetosti jer nam nedostaje taj prvi korak. Zato nas tješi: „Radujte se u ljubavi, dječice, da ste u očima Božjim neponovljivi i nezamjenljivi, jer ste Božja radost u ovom svijetu.“ (Poruka 25. 10. 2015.)
Svatko od svetaca imao je neki „svoj“ zadatak u vremenu u kojem je živio. Tamo je bio neponovljiv i nezamjenljiv. Gospa kaže da je to i svatko od nas baš ondje gdje se nalazi i živi – pozvan svjedočiti MIR, MOLITVU i LJUBAV (usp. 25. 10. 2015.)! Početak promjene nas samih i svijeta oko nas je u bezuvjetnom prihvaćanju. Humanistički psiholog Carl Rogers rekao je: „Da biste se uopće mogli mijenjati, prvo se morate prihvatiti.”
Čeka nas Gospin zagrljaj
Sveci su obično živjeli brzo, sagorijevali su za Krista. Vidimo to i kod pokojnog fra Slavka – čini se kao da je živio paralelnih šest života. Znanost pokazuje da se i vrijeme u kojem živimo zbog nekih sila svemira ubrzalo. Energije se povećavaju i izbacuju stvari iz dubina zemlje i duša na površinu. Tako se razotkrivaju tjeskobe, ali i svetosti.
Gospina poruka Mirjani od 2. 11. 2015. kao da progovara o posljednjim vremenima – na pravi Biblijski način. Evanđelje od Dušnog dana govorilo je o posljednjem sudu, o tome kako će nas Isus suditi po našim djelima ljubavi: odnosno jesmo li pomogli bratu kad je bio žedan, gladan, bolestan, usamljen, napadnut, osuđen… I Gospa govori istim jezikom: ono što ostaje za vječnost su djela ljubavi i vjere. Zato nas upozorava da tražimo Duha razlikovanja. Nema same vjere, same ljubavi… Kod Boga je sve u harmoniji, pa je to i jedan od kriterija razlikovanja duhova. Moraju biti povezani vjera i djela, ljubav i dobrota.
Gospa nas podsjeća kako je sve ovozemaljsko prolazno. Nažalost, mi smo još toliko puno vezani za materijalne stvarnosti, sudove i uspjehe. Vidim po sebi koliko se živciram kad nema novaca, kad djeca dobiju lošu ocjenu u školi, kad nešto ne ide kako ja hoću… a zapravo, to je tako nevažno. Svojom brigom ne možemo ništa promijeniti, ništa produžiti, samo unosimo nemir i strah u ljude oko nas. Ovo su dani pročišćenja, koji nam žele pokazati da je najvažnije da oko sebe i u našim obiteljima, a posebno našoj djeci, ulijevamo ljubav, sigurnost, nadu… Tako se stvaraju sveci, tako se polažu temelji za vječnost.
Mjesec Studeni posvećen je dušama u čistilištu. I one su, skupa s nama, na putu pročišćenja prema svetosti. Njima trebaju naše molitve, koliko i nama njihov zagovor. Ujedinimo se u molitvi za njih da skupa s njima uđemo kroz vrata Kraljevstva Nebeskog, u Gospin zagrljaj.
