Na tom putovanju u jednom su trenutku zastali u mjestu Satriano jer su ogladnjeli. Budući da nisu imali hrane sa sobom, braća su stoga prosili hranu od vrata do vrata. Međutim, vratili su se obeshrabreni jer ništa nisu nisu isprosili. Dok su prosili, čak su bili i spremni platiti za hranu.
Ali ni to im nije pomoglo. Ljudi su ih odbijali i vratili su se bez ičega. Vrativši se bez ičega, otišli su k Franji i sve mu pripovjedili. Njemu su isto tako rekli kako bi on trebao poći u prošnju jer, ako nešto ne pojednu, ne mogu nastaviti put.
Franjo, koji je bio vrlo bolestan, oštro je odgovorio: „Ništa niste dobili jer ste se mnogo pouzdavali u svoje „muhe“ (novac), a ne u Boga. No, vratite se i u kućama koje ste obišli ponizno prosite, a umjesto novca pružite im ljubav Božju. Nemojte se sramiti, jer nam je nakon grijeha sve dano kao milostinja. I vrijednima i nevrijednima s blagom ljubežljivošću dijeli je onaj veliki milostinjar.
Dobit ćete što tražite.” Učinili su kao što im je Franjo predložio i primili su u izobilju. Franjo je novac je nazvao „muhama“. Međutim, važno je primjetiti da su braća više toga dobili u ljubavi prema Bogu nego za novac. Štoviše, ljudi su se natjecali i radosno davali te su braća primili hrane u izobilju. Ova nam epizoda pokazuje što se događa kada se više uzdamo u sebe i svoj imetak nego u Boga.
Franjo je naučio braću živjeti u siromaštvu koje znači potpunu ovisnost o Bogu. Međutim, braća su mislili da bi oni mogli dobiti hranu, koju su trebali, iz svojih vlasititih izvora (novca). Gospodin, djelujući preko sv. Franje, naučio ih je drukčije. Kad su braća pitali za hranu „iz ljubavi prema Bogu“, oni su tražili Boga da im udijeli hranu, a ne ljude. I Bog se pobrinuo za njih. To je bila čudesna i specifična lekcija o tome što znači ovisiti o Bogu. Vrlo je zanimljivo da je Franjo upućivao na novac kao „muhe“. Muhe su iritirajuće i kadkada opasne štetočine. Dok mi obično gledamo na novac kao dobro i korisno, Franjo je mogao vidjeti i „tamnu stranu“ novca.
Dok je istina da mi trebamo novac za funkcioniranje u našem modernom društvu, novac je ipak ljudsko stvorenje. Novac može također biti i simbol ljudske samodostatnosti. Lako se možemo umisliti da ako bismo imali dovoljnu sumu noca (nekoliko milijuna kuna), mi ne bismo imali nikakvih briga. Međutim, gore spomenuta misao pokazuje nam da to nije istina. Nijedno ljudsko sredstvo kao što je novac, zemlja, snaga ili posjedovanja ne mogu nam dati mir i sigurnost za čim težimo. Samo Bog to može dati.
Franjo je to znao i stoga je odmah mogao uvidjeti gdje su braća pogriješila. Franjo je mogao vidjeti novac kao iritirajuće i uznemiravajuće muhe jer je on mogao vidjeti kako nam lako novac može postati zadovoljstvo koje samo Bog može providiti. Dok je istina da, kao vjernici laici, mi ne bismo trebali prositi za ono što nam je potrebno kada imamo sredstva za naše potrebe, možemo se ugledati u sv. Franju da ispravimo iskrivljenosti s obzirom na novac na što nas sili moderno sekularno društvo. To isto društvo govori kako nam ostvarenje što većega mogućeg iznosa novca i trošenja na sve vrste materijalnih stvari donosi potpunu sreću.
Često se kaže kako je novac postao bog. U ovoj jednostavnoj epizodi Franjo nam pokazuje način da detroniziramo lažnoga „boga“ - novac. Fra Frano Doljanin
