U nastavku donosimo fra Jozinu propovijed:
Dragi prijatelji, braćo i sestre!
Čovjek je tražitelj! Traži smisao. Traži ljubav. Traži oprost. Traži znak. On je svagda na putu traženja.
Što je to Međugorje?
Što to čini 45 godina putovanja posebnim, drugačijim i važnim? Neki kažu: ovo je Mjesto susreta/mjesto milosti/plodova/mjesto mira! Mjesto ljubavi koja ništa ne traži! Mjesto oprosta i novih početaka. Neki kažu: ovo je Mjesto Crkve gdje su i biskup i svećenik, i nevjernik i bosonogi patnik na putu traženja, svi na putu istine. Svi su tražitelji!
Za vjernike: ovo je mjesto obraćenja, ispovijedi, molitve i dubokih osobnih iskustava Boga. Međugorje pokazuje kako nije riječ o dokazima nego o pozivu. Pitanje svih pitanja je: hoće li se čovjek odazvati? Ako se odazove događa se Susret! Tako se ovdje često događa ono što u svakodnevici izmiče: tišina postaje glasnija od buke, pitanja jasnija od odgovora, a vjera je manje ideja, a više iskustvo.
Za nevjernike: to je mjesto nemogućega, čudnoga, mjesto pitanja. Da ljudi ne dolaze samo s vjerom, nego i sa sumnjama, radoznalostima, ranama, krizama. Na koncu “i vjera znači nositi u sebi pitanje!” (T. Merton). I sumnja traži istinu! Tome su svjedoci i tzv. “sveci tame” čiji životi su prolazili pitanja, nesigurnosti, pustinje i samoće. I to je dio susreta koji nemoguće čini mogućim, a nevjernika čini otvorenim milosti, te spremnim poći kamo ga ona povede!
Za svjedoke: Međugorje se može razumjeti i kao mjesto svjedočanstva onih koji životom dokazuju kako izgubljeni dođoše k sebi, brakovi obnoviše ljubav, ovisnici promijeniše život, neoprošteni oprostiše duboke rane, svećenici i redovnici iziđoše iz kriza i ovdje prestadoše biti ateisti.
Svi oni imaju nešto bitno zajedničko: vraćanje na izvore, na početke, na polazne postavke, na izvornu nevinost, čistoću, vjernost, na ljubav koja sve razumije i sve vjeruje. U tom traženju Međugorje je za mnoge mjesto čuda, a čudo se zove: POVRATAK! Povratak Bogu, sebi i drugima. Tako jednostavno mi kaza nedavno jedna osoba: “Međugorje: Ja sam ovdje doma!” Povratak doma, na izvore, na početke je duboki čin poniznosti. Poniznost razumije Božje zahvate! Samo poniznost to može učiniti. Oholima to nije dano!
Tražitelji
Tražimo jedno, a dobijemo ono što trebamo: tražimo zdravlje, a dobijemo smisao. O kako važno je tražiti! Tako kaza jedna majka za svoga sina: “Najveće čudo ne bijaše ozdravljenje moga sina. Najveće čudo je što nam je srce ozdravilo od straha.” Možda je upravo to “jaka priča”: kad čovjek ne dobije nužno ono što traži, ali dobije ono što mu je potrebno!
Bolesnici iskusiše ono što reče jedna mudra duša: “Tvoja bolest je takva da ti se svakim danom povećava srce!” Da, ljudi razumiju kako i negativna, teška iskustva mogu biti put do boljega, većega, ljepšega! Dobro nam to kaza psalmist: “Nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.” (Ps 69,33).
Da, tražitelji zaista dobivaju novo srce! Tražimo! Počmimo svi, kako nas i sam Papa pozva neki dan: “Svi možemo odvojiti, usred obveza svakodnevnog života, tihe trenutke u kojima možemo ući u tišinu pred Bogom, slušati njegov glas, povjeriti mu svoje radosti i brige, te s njim preispitati svoje živote.” (Papa Lav XIV., Angelus, nedjelja 21. lipnja 2026.)
Krist – središte svega
Ovdje se upoznaje i susreće Krist. Ako njega ne susrećemo, sve ostalo je suvišno! On je susret svih susreta! O kako dobro to svjedoči mladić, ovisnik o heroinu koji je došao ovdje ne toliko svojom voljom koliko nečijom molbom: gotovo prisilno, bez želje za promjenom. Tijekom klanjanja pred Presvetim, kako je kasnije pričao, osjetio je “kao da ga netko vidi do kraja, potpuno, svega i ipak ga voli”. Nakon toga je zaplakao, otišao na ispovijed i započeo dug put izlaska iz ovisnosti. Godinama kasnije svjedočio je da nije samo ostao čist, nego je pomagao drugima u rehabilitaciji.
I “Kraljica Mira, Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje”, (Nihil Obstat) nam priznaje važnost iskustva, plodova koje nitko ne može nijekati! (br. 3) U tom kontekstu dobro je čuti mudrost koja kaže: “Mogu se ne slagati s tobom, ali ne mogu se ne slagati s tvojim iskustvom!”
Papa Lav XIV. u svojoj prvoj enciklici: Magnifica Humanitas, o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije također nam kaže: “Umjetne inteligencije ne prolaze kroz iskustva... niti imaju moralnu savjest.“ Tako „Inteligencija bez savjesti jest moć bez mudrosti.“ Da, zaista naš svijet je pun „pametnih idiota“ koji ne priznaju temeljnost ljudskog iskustva u kojima susret jest središnja točka života! Kako i sam Papa kaza u nedjeljnom Angelusu: “Nije moguće svjedočiti nešto što nismo osobno iskusili” (Angelus, Papa Lav XIV., nedjelja 21. lipnja 2026.)
Upitah jednu divnu osobu ovih dana: “Što je za tebe Međugorje?” Ona mi odgovori u jednoj rečenici: “Međugorje je moj put do Isusa.” Put do Isusa! Svatko ima svoj put. Sveta mjesta su samo milost pronalska puta do Isusa. Ako Krista imaš, sve imaš. Ako njega nemaš, sve što imaš, ništa nemaš! On je smisao, mudrost, istina, ljubav. On koji kaže: Važniji je čovjek nego zakon; Važnija je ljubav nego grubost; Važnije je praštanje nego mržnja, zavist i osveta.
Zato je u Medjugorju Križevac/brdo križa najveće brdo, najuzvišenije. On je na najuzvišenijem mjestu! Do njega je doći i najteže i najlakše. Takav je križ. Takav je Gospodin. Takva je ljubav!
Kana – Učinite što vam kaže!
Pozvani smo ponovno uzeti Evanđelje kako bismo razumjeli život. U njemu saznajemo koja je prava misija Blažene Djevice, naše Gospe, misija tako vidljiva u Kani Galilejskoj u vrijeme nevolje kada tiho kaže, kao da blago zapovijeda ono što odjekuje stoljećima: “Učinite sve što vam kaže!” To je ona! Uvijek na Njega upućuje. Pitamo se: što znači “učinite što vam kaže”? U evanđeljima “učiniti” ono što On kaže, znači: “Ljubi Boga svoga… i bližnjega svoga kao sebe.” (Mt 22,37-39) Ljubav je središte svega! I Evanđelja i svemira!
-To znači: “Idi i ne griješi više.” (Iv 8,11) Prekidaj s grijehom!
-To znači: “Uzmite i jedite… ovo je tijelo moje.” (Mt 26,26) On je to ozbiljno mislio! Pretvorba kruha i vina na oltaru za svrhu ima pretvorbu osoba oko oltara: iz sebičnih u darovatelje, iz bolesnih u zdrave, iz mrtvih u žive! Ne biti isti!
-To znači: “Opraštajte.” (Mt 18,22) I vama će biti tako. Vaša mjera praštanja i za vas vrijedi!
-To znači: “Tko hoće biti prvi, neka bude poslužitelj svima.” Veličina je u služenju i poniznosti!
-To znači: “Uzmi svoj križ i slijedi me. (Mt 16,24) Prihvati ono što je teško i što ne možeš promijeniti jer prihvaćanje uništava sve frustracije.
-To znači: Pođite po svem svijetu.” (Mt 28,19). Nemoj šutjeti. Iziđi vani. Budi jasan i svet.
-To znači: “Ne bojte se.” (Mt 10,26/28,10). Kad imate Krista, nemate strah!
Stoga dragi prijatelji, braćo i sestre, ponesimo njen poziv i njenu ljubav sa sobom doma, domu svome, kako bi život imao više ljubavi, a po ljubavi sav smisao. Samo po njoj ćemo znati što činiti i kako živjeti! Kaže Krist: “Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Iv 13, 35)
Ostavljam vas s pitanjem; kakvo je stanje vaše ljubavi? Ta, stanje ljubavi jest stanje duše!
Ova obljetnica neka bude naš polazak na put do nje i konačno do Njega. Samo tada razumjet ćemo puninu mira i veličinu beskonačnoga i veličinu smisla” - zaključio je svoju bogatu i misaonu propovjed fra Jozo Grbeš.
