Ali što tada treba činiti? Što treba činiti? Pogotovo tada kad se radi o dobru. Treba odgovoriti, treba odgovoriti Srcem, treba ga otvoriti da bi se jasno vidjelo, treba pustiti Toplinu, Svjetlost i Ljubav u Srce. Treba – zapravo jednostavno isplakati, ili sve svoje boli i rane, ili isplakati suze radosnice pred čuđenjem siline Raspete i Uskrsle Ljubavi. Malo ih je koji tako odreagiraju. Ne biste vjerovali koliko je malo takvih ljudi. Malo ih je koji se 'skinu' kao nevina djeca pred Svjetlošću koja Prosvjetljuje. Mnogi se toga boje, treba nadići puno toga, od mentaliteta, pogrešnog odgoja, lažnih sigurnosti, do skidanja vlastitih maski. Starijima je, ali uistinu, još i teže, jer 'mlado drvo lakše savijate'.
Oni koji to ne mogu, počinju se braniti, takvi, ne jer im je to lakše, nego jer su sebe i sve oko sebe postavili u lažno 'gnijezdo' u kojem nema mjesta za one koji ne hrane njihovu taštinu, a zbog oholosti i duhovne lijenosti, dok strah vlada njihovim srcima, nastavljaju u svojim lažnim sigurnostima prosuđivati pa i samog Duha Božjega. Da, uistinu, ne biste vjerovali koliko ih je koji tako čine – čine, samo zbog jednog jedinog razloga, jer se boje Voljeti, boje se Istine, boje se otvoriti sveprožimajućoj snazi Duha Svetoga.
No, tu nije kraj. Ima i onih koji sve ovo znaju, onih za koje ne vrijedi ona Isusova s križa: 'Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine'. Jako dobro znaju da je to, s čime su se susreli, Duh Sveti na djelu a tada, da ne bi to s čime su se susreli postalo buktinja koju je nemoguće zaustaviti, i ta buktinja spalila njihove maske, ugase plamen i učine sve da spriječe Vatru Ljubavi, Istine, Darova i Plodova Duha Svetoga.
Što se tada dogodi? Vjerujte mi, dogodi se ono što sam na desetke i desetke smrtnih postelja vidio! Dogodi se da Bog sruši sve lažne sigurnosti takvim ljudima, sve zidine koje ih okružuju, sve titule i časti postanu blato, svi lažni poltroni i ulizice koji su im hranili taštinu ostanu zajedno s njima bez maske, sve i svi iščeznu i to još za njihova života, iščeznu i izmigolje kao zmije u rupe, svatko u svoju sramotu i krivnju.
Tada, uglavnom, osim ako je netko dao zadovoljštinu za njih – (ali i ti trebaju otvoriti oči) – zadovoljštinu, a nju nije lako dati, u protivnom ostaje smrtna postelja – gola, bez ičega za što bi se ležeći na njoj primili. Sami u svojoj bolnoj istini shvaćaju da su griješili protiv Duha Svetoga. Griješili protiv Istine, protiv Ljubavi i protiv Pravde. Tu im, tada, nitko više ne može pomoći, nitko, pa ni Sakramenti, jer i za njih treba Ljubavi, Poniznosti, Iskrenosti, Priznanja, Istine, Očitovanja, Oproštenja i Duha Svetoga. Takvi ne mogu ni u kip Marije više pogledati.
Ali, Bog je Milosrdan, da, jako Milosrdan, da, da, da, Milosrdan!!!Bog može dati ponovno Duha Svetoga! Ali, je li ga moguće u takvim situacijama ponovno prizvati? Ja, kao čovjek i svećenik, koji sam se naslušao i nagledao ljudske patnje i mnoge u zadnjim izdisajima držao za ruku, kažem: 'ne znam'. Takvima neka se smiluje Samo Srce Srca Majke Nebeske. Amen.
