S Paulom Nicolierom, 50-godišnjim bratom pokojnoga vukovarskoga heroja Jean-Michela Nicoliera, razgovarali smo točno na 27. obljetnicu smrti njegova brata na vukovarskoj Ovčari, donosi Večernji.hr.
Iako tema intervjua nije bila tragedija obitelji Nicolier, tužni podsjetnik na nju jednostavno je nezaobilazan u razgovoru s Paulom.
– U posljednjih godinu dana stekli smo dojam da se napreduje u istrazi o nestanku Jean-Michela. Bio sam kod vukovarskoga gradonačelnika Penave i dobio uvjeravanja da se doista radi na pronalaženju Jean-Michelova tijela i tijela njegovih suboraca – kazao nam je Paul Nicolier, koji dio godine živi sa sinom Noom u Karlovcu, a dio u svome Vesoulu u Burgundiji.
Zanimljiva je Paulova i Jean-Michelova života priča prije dolaska u Hrvatsku.
– Zajedno smo radili u zaštitarskoj tvrtki koja je bila zadužena za štićenje imanja saudijskoga kralja u mjestu Megeveu. No, kada je 1991. počeo Zaljevski rat, Saudijci su se vratili u svoju zemlju, pa je naš angažman u toj tvrtki bio sve manji. Moj brat Jean-Michel počeo je tada preko medija pratiti stanje u Hrvatskoj, počelo ga je jako zanimati što se događa. I znatiželjan kakav jest, odlučio je doći u Hrvatsku. Ni on, ni mi u obitelji nismo ni pomišljali da će postati ratnik. U Hrvatsku otišao je samo s fotoaparatom, nadajući se da će postati ratni reporter. Uopće nije bio svjestan rizika u koji se upušta. A onda je fotoaparat zamijenio puškom – priča Paul Nicolier o svome bratu koji je u kolovozu 1991. pristupio HOS-u u Mejaškom Selu, u općini Barilović kod Duge Rese.
Volio Selešicu i Gorana
Prisjetio se posljednjih bratovih izjava prije kobnoga 20. studenoga.
– Jean-Michel bio je ranjenik u vukovarskoj bolnici i ni u jednom trenutku nije mislio da će mu netko nauditi. Dva puta imao je priliku napustiti bolnicu, no to nije učinio solidarizirajući se sa svojim suborcima. Da sam tada bio u Hrvatskoj, vjerojatno bih ga nagovorio, ma natjerao bih ga da iziđe odande – dodao je Paul Nicolier.
Okrenuli smo se Paul Nicoliertemama. Paul kaže da je početkom 90-ih pratio sport na području bivše Jugoslavije.
– Volio sam Moniku Seleš i Gorana Ivaniševića, danas sam veliki navijač Marina Čilića...
Kako ste se osjećali kada su u finalu Svjetskog prvenstva igrale Hrvatska i Francuska?
– Bili smo sto posto za Hrvatsku! – uglas kažu Paul Nicolier i Herve Rousseau, Francuz koji više od dva desetljeća živi u Zagrebu.
– Ne volim baš francusku reprezentaciju, a moj stav dijeli puno Francuza. Nemam ništa protiv Francuza, ali živim u Hrvatskoj, moj brat umro je za Hrvatsku. Zajedno s Hrvatima, u kockastim dresovima pratili smo Svjetsko prvenstvo i srčano navijali za Hrvatsku. Zato što je Francuska već bila prvak svijeta u nogometu, a Hrvatska nije nikada; više volimo male nego velike – ističe Paul Nicolier.
Rousseau cijeloj priči daje još jednu dimenziju.
– Nema to nikakve veze s rasizmom, ali ima nešto što nekima u Francuskoj malo smeta. Mnogi francuski reprezentativci su iz Afrike, imaju dvojna državljanstva i mislimo da za Francusku ne igraju s dovoljno emocija – kaže Rousseau.
Evocira slike s dočeka finalista SP-a u Zagrebu i u Parizu.
– Kad su se pojavili u Parizu, cijela svečanost trajala je valjda 15-ak minuta i odmah su otišli k Macronu. Gotovo da uopće nisu imali kontakt s narodom, a u Zagrebu su hrvatski reprezentativci cijeli dan bili s navijačima, i predsjednica je trebala čekati četiri mjeseca da ih primi. Pa i kad Francuska igra na Stade de Franceu u St. Denisu, u četvrti u kojoj gotovo više i nema pravih Francuza, publika joj često zviždi. Doseljenici iz Afrike na taj način iskazuju svoje nezadovoljstvo smatrajući da ih je Francuska iznevjerila – kaže Rousseau.
Noah je ljevičar
Je li Francuska najjača sportska nacija svijeta, s obzirom na naslove u nogometu, rukometu, košarci, tenisu...?, pitamo Nicoliera.
– Francuska ima 65 milijuna stanovnika, Hrvatska nešto više od četiri milijuna, a postiže vrhunske rezultate u gotovo svim sportovima koje ste nabrojili. Divim se tim hrvatskim sportskim čudima – kaže Nicolier.
Očekivanja od finala Davisova kupa u Lilleu?
– Uvjeren sam da će Hrvatska pobijediti. Francuzima nedostaju Gasquet i Simon, u singlu će Čilić pobijediti dva puta, a jedina šansa Francuza je par Mahut i Herbert. Usto, Hrvati će imati više želje osvojiti Davisov kup nego Francuzi – kaže Nicolier.
Je li Yannick Noah popularan u Francuskoj?, pitamo Rousseaua.
– Ja ga baš ne volim; i on ima dvojno državljanstvo, francusko i kamerunsko, stalno se miješa u politiku, kao ljevičar kritizira Francuze koji su domoljubi. Noah je bio veliki sportaš, ima i svoj lobi kao jedini Francuz novijega doba koji je osvojio Roland Garros. No, nisu baš svi za njega, poput Guya Forgeta i Arnauda Clementa – zaključio je Herve Rousseau.
Predsjednica nas je oduševila
Paul Nicolier, njegov sin Noa i Herve Rousseau bili su prošloga tjedna na utakmici Hrvatska – Španjolska u društvu s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Kakav je dojam ostavila?
– Nikada nisam vidio nekog državnika da utakmicu ne gleda iz svečane lože, nego s tribina, s navijačima. Kad smo bili na primanju kod predsjednice, bila je vrlo srdačna i otvorena. Kolinda je kod nas u Francuskoj jako popularna, popularnija nego u Hrvatskoj. Francuzi su je vidjeli na finalu SP-a, u hrvatskom dresu, kako je vatreno navijala... – kaže Nicolier, dok Rousseau dodaje:
– Hrvatska je na SP-u pobijedila Dansku 1. srpnja, a to je datum rođenja pokojnoga Jean-Michela. Tada su neki hrvatski igrači putem društvenih mreža objavili da je to bila pobjeda za njega. Netko ih je očito uputio na taj datum.