Dalić se u pismu prisjeća pobjeda, plasmana i triju medalja, ali naglašava da je iznad svega ponosan na zajedništvo koje je hrvatska reprezentacija izgradila unutar svlačionice i s hrvatskim narodom.
„Uvijek sam govorio da nema veće časti od vođenja svoje reprezentacije i da ne mogu imati važniji, odgovorniji i ljepši posao od ovoga”, poručio je.
Kroz godine na klupi Vatrenih Dalić nije skrivao da mu je vjera važan oslonac. U javnim nastupima često je govorio o pouzdanju u Boga, važnosti molitve i zahvalnosti za darove koje je primio. Zato i riječi iz njegova oproštajnog pisma o „vjeri u ono što radiš” za mnoge imaju dublje značenje od sportske fraze.
„Nemoguće je postići takve uspjehe bez kvalitete, uloženog truda i vjere u ono što radiš”, napisao je zahvaljujući trenerima, suradnicima, liječnicima, fizioterapeutima, ekonomima i cijeloj logistici HNS-a.
U toj rečenici sažeta je poruka koja nadilazi nogomet: darovi se ne primaju da bi čovjek njima uzvisio sebe, nego da ih odgovorno razvija i stavi u službu drugih. Talent bez rada ostaje neispunjen, a uspjeh bez zahvalnosti lako gubi smisao.
Dalić je posebno zahvalio igračima, od kapetana Luke Modrića i generacije koja je s njim bila još u Rusiji, do mladih nogometaša koji preuzimaju sve važnije uloge. Zahvalio im je što su Hrvatsku stavljali iznad svega i što su ponašanjem, zalaganjem i pristupom čuvali „kult reprezentacije”.
„Dok god će im reprezentacija biti svetinja kao što je bila generacijama do sada - Hrvatska će biti snažna, konkurentna i kompetitivna protiv svakoga”, istaknuo je.
Na kraju je zahvalio čelnim ljudima Saveza, navijačima, medijima i obitelji, bez čije podrške, kako navodi, ništa od svega ne bi bilo moguće. Upravo je obitelj u njegovim javnim svjedočanstvima uvijek bila nerazdvojiva od vjere: mjesto podrške, odgovornosti i tihog nošenja tereta koje javnost često ne vidi.
Iako ga je podrška posljednjih dana potaknula da još jednom preispita odluku, Dalić je zaključio da je vrijeme za kraj jednog poglavlja.
„Odlazim ispunjenog srca, ponosan na svoj doprinos najvećim uspjesima hrvatskog nogometa u povijesti”, poručio je, zaželjevši svome nasljedniku, reprezentaciji i hrvatskom nogometu nove uspjehe.
Dalićeve riječi ostaju svjedočanstvo da se istinski uspjeh ne mjeri samo medaljama. Mjeri se i načinom na koji čovjek nosi odgovornost, ostaje zahvalan, čuva zajedništvo te svoje sposobnosti prepoznaje kao dar koji treba staviti na dobro drugih.
