Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«

Svećenik: fr. Luka Madunić.

Don Roko je predavanje počeo činjenicom da „Isus ne bi osnovao Crkvu i dao nam je da nama Crkva ne treba“.

„Crkva je mjesto gdje pronalazimo Krista, sebe i istinsku sliku o sebi. Isus nam je dao sve što nam je potrebno da možemo živjeti do vječnosti. Jedino što nam je istinski potrebno možemo pronaći u Crkvi. Treba nam Kristova Crkva. Krist je prvenstveno osnovao Crkvu kako bismo dijelili ono što nam je on darovao: život vječni. Ako ostanemo površni i ako Crkva ostane konzumerizam, onda ona nema smisla. Duša koja razmišlja samo o onome što trenutačno ima i ne razmišlja o Nebu ne može postići Nebo. Crkva na nesavršen način želi prikazati ono što je savršeno i što će jednoga dana doći. Crkva je i sveta i grešna: sveta jer joj je Krist glava, a grešna jer je sastavljena od svih nas. Bog neizmjerno ljubi svakoga čovjeka i to daruje svakome od nas: da nastavimo po Njegovom primjeru“, pojasnio je don Roko.

„Crkva je svjedočka: Crkva hoda ovim svijetom i svjedoči Kristovu ljubav koju ima za ovaj svijet. Takav postupak nije lak jer moramo izaći iz svoga komfora i izložit se“, istaknuo je don Roko. „Svi smo mi Crkva. Nisu samo svećenici Crkva: narod Božji je Crkva koji je poslan raditi na zasluživanju Neba“, poručio je predavač prepunoj Velikoj dvorani.

„Svi smo pozvani na svetost i to je temeljni poziv svih nas. Ono što je važno je da ovom svijetu pokazujemo da smo kršćani. Ključno je biti hrabar, otpuštat kočnice, ne ulazit u kutije, ne prilagođavat se svemu. Mi moramo zajedno sudjelovati u stvaranju Crkve. Župa nema smisla ako svećenik i narod ne rade zajedno. Zajedno živimo u Crkvi i primajmo što nam je potrebno kako bismo jednoga dana mogli živjeti vječno. Neka sve naše bude usmjereno prema Nebu“, potaknuo je don Roko.

U razgovoru u drugome dijelu susreta na pitanje što bi htio promijeniti u Crkvi, don Roko je odgovorio: „Sebe.“ Mlade je potaknuo da razmisle i o duhovnom pozivu: „Dođi, kreni, probaj! Crkva vas treba! Crkva treba svećenika. Ako ti treba pomoć, ja sam tu, ja ću ti pomoć.“

„Biti svećenik je možda nešto najteže u životu, a s druge strane i najljepše u životu. Pokažite župniku da ste živi, ‘to uvik pali’. Trebaš se osobi približit da bi joj mogao nešto ponuditi. Daj župniku do znanja da netko misli na njega“, savjetovao je don Roko.

Na pitanje „Solin ili Trogir?“, bivši župni vikar Župe Gospe od Otoka iz Solina i trenutačni trogirski župnik šaljivo je odgovorio: „Sad sam u katedrali. Mama, uspio sam!“

Na samom kraju don Rokova obraćanja poslana je poruka mladima: „Prije svega: Bog vas ljubi i to je najveća istina koju možete ponit svojim kućama. Bog računa na vas. Nemojte sebe smatrati nedostojnima i nepotrebnima, da ne možete ništa učiniti nego pokušajte Bogu dati sebe. Malo toga imamo: malo vrlina, puno grijeha. Ali i to malo šta imamo trebamo mu dat. Sve će doć’ na svoje kad i drugima kažete da ih Bog voli, a kad Bog voli, voli najviše.“

Susret je obogaćen dramskim i videouratcima te organizacijom Hrvatskoga nadzemlja, a zaključen prigodnom don Rokovom meditacijom. Sljedeći susret Hrvatskog nadzemlja održat će se 19. veljače pod naslovom „Srcolov(m)ka“.

glas-koncila.hr

Uvjeti koje mlade obitelji moraju ispuniti

Jedan od uvjeta za ostvarenje prava na ovu mjeru je da supružnici nisu navršili više od 40 godina u godini podnošenja zahtjeva. Također je važno da je nekretnina za koju se podnosi zahtjev prva nekretnina oba supružnika. U trenutku podnošenja zahtjeva supružnici ne bi trebali imati u vlasništvu/suvlasništvu ni drugu obiteljsku kuću/stan ili drugi objekt pogodan za stanovanje na području Republike Hrvatske.

Jedan od uvjeta je i da su oba supružnika u radnom odnosu, bilo kod poslodavca ili da imaju vlastiti obrt. Bitno je i da jedan od supružnika nije kažnjavan niti se protiv njega vodi kazneni postupak, kao i da ne postoji dospjelo nepodmireno dugovanje svih članova mlade obitelji prema Općini Ravna Gora.

Prijavitelj i njegov supružnik moraju i stvarno boraviti na toj lokaciji bez prekida najmanje 20 godina računajući od dana prijave prebivališta na darovanom zemljištu. Općina Ravna Gora zadržava pravo provjere prebivališta i stvarnog boravišta.

Do kad se obitelji mogu prijaviti na natječaj

Pregled prijava provodi povjerenstvo koje imenuje Općinski načelnik. Nepotpuni zahtjevi, nerazumljivi i oni uz koje nije priložena sva dokumentacija tražena za pojedinu potporu, neće se razmatrati. Nakon izvršenog pregleda prijava, Povjerenstvo izrađuje listu reda prvenstva te predlaže Općinskom načelniku donošenje odluke.

Ovaj Javni poziv traje do 30. siječnja 2025. godine. Javni poziv sa svim propisanim obrascima objavljuje se na službenim mrežnim stranicama Općine Ravna Gora. Dodatna pojašnjenja Javnog poziva dostupna su u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Ravna Gora ili pozivom na broj: 051/829-450.

Podnositelj prijave na ovaj Javni poziv može biti jedan od supružnika. Podnositelj prijave na ovaj Javni poziv dostavlja popunjene obrasce i dokumente tražene Javnim pozivom zaključno do 30. siječnja 2025. godine bez obzira na način dostave. Prijava zajedno s drugom propisanom dokumentacijom dostavlja se poštom ili osobno na adresu Općine Ravna Gora.

Ravna Gora smještena je u samom srcu Gorskog kotara, svega 45 kilometara od mora, na polovini puta od Rijeke do Karlovca s čvorištem na autocesti Rijeka – Zagreb. Prema posljednjem popisu stanovništva općina Ravna Gora imala je 2.430 stanovnika.

Ravna Gora dobila je ime po visoravni (preko 750 m nadmorske visine) na kojoj je smještena. Čitavo ravnogorsko polje nekada je bila gusta šuma, okružena bregovima – s jedne strane Bjelolasicom, Višnjevicom i Suhim Vrhom, a s druge strane Javorovom Kosom i Kosicom. Sama Javorova Kosa (1016 m) je neiscrpivo spremište vode za Ravnu Goru i ostala okolna mjesta jer iz njezinog podnožja izvire šest potoka ponornica, a nešto podalje i rijeka Dobra.

Hodočasnici u jubilejskoj godini

Smisao je našeg poziva – rekao je otac Patton – potaknuti hodočasnike da ponovno dođu u ovu zemlju i susretnu kršćane koji već petnaest mjeseci pate zbog nedostatka kontakta s univerzalnom Crkvom, ali i zbog gospodarskih posljedica sukoba. Tisuće kršćana ovdje žive uglavnom od prihoda od turističkog prihvata hodočasnika, osobito na području Betlehema. Osim toga, sada je u tijeku Jubilej povodom kojega su tri svetišta u Svetoj zemlji posvećena jubilejskom posjetu Jeruzalemu, Nazaretu i Betlehemu. To stoga znači ojačati našu vjeru kroz mjesta koja su doživjela Isusovo utjelovljenje, muku i uskrsnuće. Naši kršćani osjećaju veliku potrebu da sudjeluju s vama hodočasnicima u toj ponovnoj potvrdi svoje vjere.

Crkva je spremna

Naši smještajni kapaciteti spremni su za ponovno otvaranje već od sljedećih tjedana, kako bismo ugostili one koji žele s nama podijeliti vrijeme korizme i Uskrsa koji će ove godine biti posebno važan ne samo zbog jubileja nego i zbog podudarnosti datuma s drugim kršćanskim vjeroispovijestima – primijetio je kustos. Već je ovih dana, u suradnji s izraelskim Ministarstvom turizma, skupina svećenika odgovornih za hodočašća u svojim biskupijama posjetila Svetu zemlju. „U ovom iskustvu čuli smo vapaj Majke Crkve u Jeruzalemu koja ponovno čeka svoju djecu hodočasnike u zemlji Isusa i Marije, njegove majke“, izjavio je biskup Mileto-Nicotera-Tropea, Attilio Nostro, koji je vodio skupinu svećenika.

Pojasnio je da su proroci naviještali da će na dan Mesijina dolaska Gospodin pripraviti „gozbu od izvrsna vina“ (Iz 25, 6) i „planine će procuriti mladim vinom“ (Am 9, 13). Isus je, dakle, Zaručnik koji je došao donijeti „dobro vino“, naglasio je Papa.

„U ovom Evanđelju možemo pronaći dvije stvari: nedostatak i preobilje. S jedne strane nestaje vina i Marija kaže svome Sinu: 'Vina nemaju'. S druge strane, Isus intervenira tako da daje napuniti šest velikih kamenih posuda i, na kraju, vina ima u takvom obilju i tako je izvrsno da ravnatelj stola hvali zaručnika što ga je čuvao do kraja. Dakle, naš znak je uvijek nedostatak, ali uvijek „Božji je znak preobilje“, a preobilje u Kani znak je toga“, istaknuo je.

Upitavši kako Bog odgovara na čovjekovu manjkavost, Papa je istaknuo da odgovara preobiljem. „Bog nije škrt! Kad daje, daje mnogo. Ne daje ti komadić, daje ti mnogo. Na naše neimanje, Gospodin odgovara svojim preobiljem“, rekao je.

„Na gozbi našega života – možemo reći – ponekad primijetimo da nema vina: da nam nedostaju snage i mnogo toga. To se događa kad nam brige koje nas muče, strahovi koji nas obuzimaju ili razorne sile zla, oduzmu užitak života, zanosnu radost i ljepotu nade. Ali pazimo: pred nedostatkom, Gospodin daje, daje u izobilju. To se čini proturječnim: što je veće nedostajanje, to je veće Gospodinovo preobilje. Jer Gospodin želi slaviti s nama, želi slaviti slavlje kojemu neće biti kraja“, istaknuo je Papa.

Molimo se, dakle, Djevici Mariji. Neka nas Ona, „Žena novoga vina” zagovara i, u ovoj jubilarnoj godini, pomogne nam ponovno otkriti radost susreta s Isusom, zaključio je Sveti Otac.

U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«

Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«

»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«

Svećenik: fra Matija Marijić.

“Dok zahvaljujemo danas Bogu za ovaj dugovječni i blagoslovljeni bračni i obiteljski život naših jubilaraca u ovoj svetoj jubilarnoj godini, zahvaljujemo Bogu i Gospi našoj za sve obitelji koje su vjekovima, upravo Božjom pomoću, čuvale i nosile i bogatile ljubavlju, žrtvom i vjernošću, život naših Vodica i cijele naše Hrvatske. Molimo da tako bude i danas i uvijek”, kazao je biskup Ante Ivas u homiliji.

Naglasio je kako ljubiti obitelj znači poštivati njezine vrednote i mogućnosti, nastojeći ih uvijek promicati. Ljubiti obitelj znači upoznati opasnosti i zla koja je ugrožavaju, kako bismo ih prevladali. Ljubiti obitelj znači založiti se da joj osiguramo sredinu koja će pogodovati njezinom razvoju. Uzvišen oblik ljubavi jest, da današnjoj kršćanskoj obitelji, koja se često nalazi u napasti da se obeshrabri i biva u tjeskobi zbog sve većih teškoća, vrati svijest o vlastitim bogatstvima milosti i poslanju koje joj je Bog povjerio, da suvremene obitelji ponovno nađu sebe u vjeri da je Krist naš Bog i Spasitelj, kao u Kani prisutan i danas u svakom kršćanskome domu, te im On donosi svjetlost, radost, ustrajnost, vedrinu i snagu, kazao je biskup Ante Ivas.

“Dragi Ante i Mileva, čestitamo vam ovaj sedamdeseti jubilej vašega braka i obiteljskog života i molimo da i dalje živite blagoslovljeno do Božje volje”, čestitao je slavljenicima biskup Ivas.

Brak je procesija odnosno hod supružnika ispred kojih uvijek treba ići križ, kazao je župnik don Franjo Glasnović koji je supružnicima Strikoman darovao raspelo.

“Križ simbol naše vjere, a jednako tako i obitelji. U križu je Božja ljubav, spasenje i žrtva. Želim vam još puno godina i Božjeg blagoslova”, kazao je župnik Glasnović.

Nekoliko poljoprivrednika iz cijele zemlje prevezlo je konje, goveda, koze, guske, kokoši i zečeve u improviziranu staju postavljenu ispred Trga svetog Petra kako bi proslavili blagdan zaštitnika farmera i životinja 17. siječnja.

Sveti Antun Opat — također poznat kao Sveti Antun iz Pustinje ili Sveti Antun Veliki — bio je pustinjak iz četvrtog stoljeća poznat po svom asketizmu i smatra se ocem kršćanskog monaštva. Njegov sveti život u egipatskoj pustinji zabilježio je i sveti Atanazije u “ Životu svetog Antonija ”.

Nakon jutarnjeg misnog slavlja u bazilici svetog Petra, Gambetti je osobno pozdravio stočare koji su sudjelovali na ovogodišnjem festivalu, zahvalivši im na brizi za Božja stvorenje.

“Bog cijeni svoje stvorenje. Brine se za životinje, biljke, jer one stvaraju uvjete za nastavak i procvat života, posebno inteligentnog života, života čovječanstva”, rekao je Gambetti okupljenima ispred Trga svetog Petra.

“Bog se brine za svakoga od vas, posebno za vas koji ste odgovorili na njegov izvorni poziv da obrađujete i brinete za njegovo stvorenje”, nastavio je.

Nakon jutarnjeg misnog slavlja u Bazilici svetog Petra, kardinal Mauro Gambetti osobno pozdravlja stočare koji sudjeluju na ovogodišnjem blagoslovu životinja, zahvaljujući im na brizi za Božje stvorenje, na blagdan svetog Antuna Opata, 17. siječnja 2

Fulvio, uzgajivač konja iz sjevernog dijela regije Lazio, rekao je za EWTN News da je blagoslov životinja na blagdan svetog Antuna važan za njega i njegovu obitelj.

“Ovaj događaj je blagoslov životinja, a kako mi brinemo za naše životinje, vrlo nam je važno primiti ovaj blagoslov za naše životinje”, rekao je. “St. Anthony je inspirativna figura za nas — on je zaštitnik naše farme.”

Svake godine talijanska državna policija predvodi paradu niz Via della Conciliazione, glavnu ulicu koja vodi prema Vatikanu, do Trga svetog Petra kao dio proslave tog dana.

Baš ovog Božića razmišljala sam puno o Mariji Bogorodici. Božićnu ikonografiju svi volimo, a sada obogaćenija zapadnjačkim utjecajem, postala je još blještavija, sjajnija i slatkastija. Sve ono vezano za Isusovo rođenje, u našim kućnim ili crkvenim jaslicama, bogato okićenim jelkama i slasnim trpezama, izgleda tako lako i jednostavno. Više nego ikada, ovaj mi je Božić pokazao koliko je sve to što si mi ili što nam svijet stavlja pred oči, ponekad zaista daleko od stvarnosti.

I BOŽIĆ i KAO I ŽIVOT IMA DVA LICA

U stvarnosti je pravi Božić bio sve samo ne sladak i lagan. Treba samo zamisliti ženu u poodmakloj trudnoći koja je danima na putu. Sa stomakom do zuba, sjetite se kako je teško navući si čarape ili se sagnuti. A Marija je morala i hodati bez obzira na možda natekle noge, pritisak na bešiku, znojenje ili sve ono što trudnice podnose u zadnjim danima trudnoće. Zamislite neizvjesnost putovanja, onoga što se može očekivati, jer nije tada bilo GPS-a ili on-line rezervacija. Zatim spoznaja da su te uhvatili trudovi, a nema ni kreveta, ni sobe, ni vode, a kamoli nekog liječnika u blizini. I onda se smještaj u štalu. Ali ne onu finu plastičnu ispod bora. Nego u pravu štalu u kojoj žive prave životinje. Svi mi sa sela znamo glavnu karakteristiku prostora u kojem borave životinje: tamo smrdi i tamo je usrano i prljavo. Nema tu nikakve romantike. To je osjećaj posvemašnjeg otpada, odbačenosti, tame, smrada, hladnoće i straha. Eto, baš tu, u takvom jednom jadu, u takvom jednom crnilu i beznađu, rodila se Ljubav kako bi nam pokazala da našem Bogu ništa nije prestrašno ili preuništeno da On tu ne bi mogao doći i ispuniti to mjesto našega srca i života Božjom slavom.

I naš Božić imao je ova dva lica. S jedne strane bilo je topline i zajedništva, pjesme i jela, blagoslova s Visina; a s druge strane, bilo je bolesti, strašnih nesreća, smrti i krvoprolića. Svjetlo i tama. Blagoslov i prokletstvo. Uvijek dva lica iste medalje života.
Neke situacije ostavile su nas bez teksta. Neke boli i gubitci najdražih ošamarile su nas tako snažno da smo izgubili ravnotežu života. Danas je sve bilo normalno. Za pet minuta pitamo se tko smo!

NIŠTA NA SVIJETU SIGURNO NIJE

Bog nam je i ovaj put zorno pokazao kako ništa na ovom svijetu sigurno nije. Sve što mislimo da jesmo i što mislimo da imamo, u slijedećem trenutku ne mora više biti. Poput nas, naših ukućana, naše kuće ili posla… Ono stalno je samo sigurnost u nesigurnost svega.

Kolika je radost moći nositi svu ovu nesigurnost svijeta s našom katoličkom vjerom. Vjerovati da u Bogu sve stoji. Da On sve nosi i zna. Da u Njemu sve ima smisao. Da u Njemu sve traje. Da On daje snagu, pomoć, ljubav. Da u Njemu živimo i kad umremo. Da s Njim nema gubitka, nema krivih koraka, odluka, vremena. Da sve na kraju treba postati Ljubav. I da smo mi s Njim, u Njemu i po Njemu, dio te Ljubavi. To je ta vjera od Boga rođena i ovoga Božića. I ona pobjeđuje svijet. („Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.“ 1Iv 5,4)

KAKO JE TEŠKO ŽIVJETI BEZ VJERE

Doista ne mogu zamisliti kako svijet živi bez vjere iako to zapravo mogu vidjeti: živi u strahu, živi usamljeno, živi vjerujući u klimatske promjene, u ideologije, u digitalne otiske, u politička rješenja, u nadmoć oružja, u agende tolerancije, relativizma, jednakosti. Hvata se za slamke razuma koji želi ojačati spajanjem sa umjetnom inteligencijom i robotima tražeći besmrtnost u svijetu bez osjećaja. Bez vjere u Krista, nisu svjesni da svoju vjeru daju Antikristu. On im daje moć, ali im uzima dušu. Uzima im vjeru u Božja čuda i Njegovu svemogućnost, a umjesto toga servira im vidljivu i opipljivu sigurnost znanosti. Tako čovjek polako zaboravlja kako je ovaj svijet samo privid, kako svaka znanost ima granicu jer završava u prolaznosti i smrti. Samo se vjerom ide onkraj prirodnih zakona i znanstvene logike. Vjerom možeš osjetiti nadahnuće, predvidjeti budućnost, povezati naizgled nepovezane slučajnosti, otkriti logiku između odluka i događaja. Vjerom možeš iscijeliti prošlost, ispraviti budućnost. Vjerom možeš rušiti zakone prirode, tijela, osjećaja…

Vjerom u vječni život žive oni koji su sahranili mrtve, vjerom u smisao križa žive oni koji nose bolest svoju ili svojih najdražih, vjerom ozdravljaju oni koji traže, vjerom grade oni kojima se sve srušilo do temelja… Tako čovjek koji vjeruje pobjeđuje svijet. Jer kad imaš vjeru onda gledaš, osjećaš, probijaš „iza“ onoga što predstavlja ovaj svijet. Otkrivaš kako je on doista samo jedno ogledalo prave stvarnosti o kojem govori sv. Pavao: „…Sad vidimo u ogledalu, nejasno, A onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, A onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje –ali je najveća među njima ljubav.“ 1Kor 13, 12-13)

VJERA IZGONI STRAH

Zato mi, mi koji smo upoznali Ljubav, kojima je darovana milost da postanemo Djeca Božja, ne trebamo imati straha, sve dok imamo vjeru! Jer „tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?“ 1 Iv 5,5)
Mi imamo uzore vjere tolikih svetaca prije nas. Imamo uzore najprije u Mariji i Josipu. I oni su živjeli istu nesigurnost dok su hodali prema Betlehemu, dok su bježali u Egipat, dok su se vraćali kući ne znajući što ih tamo čeka, dok su iščekivali što će biti s Isusom… Biti dio Božjeg plana spasenja, tražiti Božju volju, ne znači hodati sigurnim stazama. Naprotiv! To znači biti i prognan, i izudaran, i neshvaćen i podcijenjen i napadan… To znači biti lud u očima svijeta.
Nova nam godina nosi nova obećanja ali i iskušenja. Svijet koji smo poznavali polako gutaju požari, potresi i ratovi starog poretka, pripremajući teren za nove, „pametne“ države, gradove, domove… Sve će biti uvezano u jedan 'digitalni mozak' koji će davati lažnu sigurnost kojoj ne treba vjera jer sve drži u svojoj šaci kontrole.

Gospa u Međugorju već 43 godine svojim porukama i svojom prisutnošću uči nas kako kod Boga nema kontrole, nema gotovih rješenja, dosegnute stalnosti. Živjeti s Bogom znači neprestano vježbanje osluškivanja, traženja, ispitivanja… Znači neprestani rast u nadi, vjeri i ljubavi. Znači neprestani hod u povjerenju. Kraljevstvo Božje nije jedan mozak koji sve kontrolira, piramida moći u kojoj jedan dominira nad svima. Ne, Božje kraljevstvo je mreža ljubavi u kojoj svatko sa svakim, uz svakog i u svakom živi Božju ljubav koja sve spaja, sve obuhvaća i koja je vječna.

Zato, borimo se kako bi očuvali svoju vjeru, da nikada ne prestanemo biti ljudi vjere u ime Sina Božjega jer ćemo samo po vjeri u to Ime pobijediti svijet i baštiniti život vječni!

Paula Tomić

Ovih dana fra Josip je predstavio planirane molitveno-duhovne programe za 2025. godinu s različitim i zanimljivim temama i voditeljima koje dodiruju različite razine života i djelovanja čovjeka, te njegova odgovarajuća poslanja u svijetu.
Za prva dva seminara prijave su već otvorene, a za sve ostale programe prijave će biti otvorene određeno vrijeme prije održavanja seminara.

• STRAH - NAŠ SUPUTNIK I SURADNIK
13.-16. veljače
Voditelj: fra Svetozar Kraljević
Prijave i detalji: https://www.masnaluka.ba/strah-nas-suputnik-i-suradnik/

• POST, MOLITVA I ŠUTNJA U KORIZMI
2.-8. ožujka
Voditelj: fra Slaven Brekalo
Prijave i detalji: https://www.masnaluka.ba/post-molitva-i-sutnja-u-korizmi/

• KORIZMENE DUHOVNE VJEŽBE U ŠUTNJI
27.-30. ožujka
Voditelji: fra Marko Galić i fra Josip Vlašić

• DUHOVNE VJEŽBE ZA SUDIONIKE E-DUHOVNIH VJEŽBI (u šutnji)
10.-13. travnja
Voditelji: br. Marinko Klaić i fra Josip Vlašić

• GOSPODINE, NAUČI NAS MOLITI (duhovne vježbe za mlade)
24.-27. travnja
Voditelj: fra Marko Galić

• MALA ŠKOLA NUTARNJEG MIRA I.
8.-11. svibnja
Voditelj: fra Josip Vlašić

• ŽENOM NEKA SE ZOVE (seminar za žene)
29. svibnja - 1. lipnja

Voditelji: Maja Jakšić, psihoterapeut i fra Josip Vlašić

• U SILI I SNAZI DUHA SVETOGA
5.-8. lipnja
Voditelj: fra Stanko Mabić

• ADAME, GDJE SI?
12.-15. lipnja
Voditelji: bit će objavljeno naknadno

• DUHOVNE VJEŽBE ZA SVEĆENIKE
8.-11. srpnja
Voditelj: vlč. Ivan Terze

• MOLITVA U POKRETU (za mlade)
24.-27. srpnja

Voditelji: Kristina Jurić i fra Marko Galić
• MOLITVA U POKRETU
31. srpnja - 3. kolovoza
Voditelji: Kristina Jurić i fra Josip Vlašić

• UVOD U KONTEMPLATIVNU MOLITVU
21.-24. kolovoza
Voditeljica: s. Dominika Anić

• MOLITVA U POKRETU
4.-7. rujna
Voditelji: Kristina Jurić i fra Josip Vlašić

• TEČAJ ISUSOVE MOLITVE
11.-14. rujna
Voditelj: br. Marinko Klaić

• TEMATSKI SEMINAR/DUHOVNA OBNOVA
18.-21. rujna
Voditelj: fra Ante Vučković

• UČITELJ JE OVDJE I ZOVE TE (za mlade)
25.-28. rujna

Voditelj: fra Marin Karačić

• ODGOVORITI ŽIVOTU S FRANJOM IZ ASIZA
2.-5. listopada
Voditelji: fra Josip Vlašić i fra Marko Galić

• EVO TI MAJKE
23.-26. listopada
Voditelj: fra Augustin Čordaš

• MALA ŠKOLA NUTARNJEG MIRA II.
6.-9. studenoga
Voditelj: fra Josip Vlašić sa suradnicima

• POST, MOLITVA I ŠUTNJA
23.-29. studenoga

Voditelj: fra Slaven Brekalo

• DUHOVNE VJEŽBE ZA SUDIONIKE E-DUHOVNIH VJEŽBI (u šutnji)
11.-14. prosinca
Voditelji: fra Josip Vlašić i br. Marinko Klaić

• ADVENTSKE DUHOVNE VJEŽBE (u šutnji)
18.-21. prosinca

Voditelji: fra Josip Vlašić i fra Marko Galić

• DUHOVNA OBNOVA UZ DOČEK NOVE GODINE
29. prosinca - 1. siječnja
Voditelji: fra Marko Galić i fra Josip Vlašić

NB. Organizator zadržava pravo izmjene programa.

Biskupi zahtijevaju opsežnu palijativnu skrb

Zakonski utemeljeno dopuštenje pomoći u samoubojstvo prijeti “pasivnom prisilom” na nejake, bolesne i starije osobe. Biskupi umjesto toga zahtijevaju opsežnu izgradnju palijativne skrbi u Sloveniji.

Potpomognuto samoubojstvo u Sloveniji nije dopušteno, ali se na referendumu u lipnju prošle godine većina izjasnila za zakonsko reguliranje dopuštenja pomoći pri samoubojstvu.

Nešto manje od 55 % birača koji su sudjelovali na referendumu glasovalo je za to da parlament donese odgovarajući zakon.

Tri koalicijske stranke predložile nacrt zakona potpomognutog samoubojstva

Tri koalicijske stranke, Pokret sloboda predsjednika vlade Roberta Goloba, Socijaldemokrati i Ljevica početkom siječnja predočile su odgovarajući zakonski nacrt, objavila je austrijska agencija APA. On predviđa da najteži i neizlječivi odrasli bolesnici, koji “nepodnošljivo pate”, dobiju pravo na potpomognuto samoubojstvo.

Za to bi bilo potrebno podnijeti zahtjev kućnom liječniku. Odluku o zdravstvenom stanju i ubrojivosti pacijenta donijelo bi posebno povjerenstvo kojega bi imenovao neovisni liječnik i psihijatar.

Pacijent bi, piše u nacrtu zakona, morao sam uzeti smrtonosni pripravak, a liječnici i ljekarnici imali bi pravo odbiti sudjelovati u tome postupku.

”Rekao sam to u homiliji koju sam održao 14. srpnja prošle godine kada sam prvi put hodočastio u Međugorje. Nemoguće je da se Crkva sa sigurnošću izjasni o tome da se Gospa ukazala, jer oni koji kažu da su je vidjeli su jedna, dvije, tri pet… osoba. Svi ostali, iako su bili prisutni, nisu ništa vidjeli. Ovo, naravno, vrijedi za svako ukazanje

Smatram da je Dikasterij napravio najrazumniji izbor, a to je da sudi prema vidljivim plodovima, a ne po korijenju koje je pod zemljom. Ako vidi da među tim plodovima ima i onih koji nisu dobri, uklanja ih, ali ne odbacuje sve one dobre kojih također ima.

Na temelju mnogih dobrih plodova može samo reći nema zapreke za hodočašća, pobožnosti, za širenje poruka, ako nisu u suprotnosti s naukom Crkve. Na taj se način iskazuje i poštovanje prema onima kojima se Gospa vjerojatno ukazala. Samo oni mogu reći jesu li je vidjeli ili nisu, a ne crkvena vlast. Nitko im nije dužan vjerovati jer ono što govore nije dio crkvenog učiteljstva, ali nitko ih ne može prisiliti da kažu da nisu vidjeli, ako jesu.

Vidimo puno dobrih, iznenađujućih plodova. Tko ima uši, neka čuje, rekao bi Isus”, kazao je nadbiskup Lingua o Međugorju.

Govoreći o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj istaknuo je da je vidi kao živu Crkvu te da ga je po dolasku u Hrvatsku iznenadila prisutnost brojnih obitelji, mladih i djece. Dodao je da je upoznao mnoge duhovne pokrete, da je „zadivljen velikim brojem osoba koje pristupaju sakramentu ispovijedi“ te da je to za njega „znak duboke i autentične vjere“.

Mons. Lingua osvrnuo se i na „dobrovoljnu“ vjeru koju je primijetio, pojasnivši da pri tome misli na vjeru koja se uvelike usredotočuje na volju i dužnost, a ne na milost. „Kao da je spasenje plod zasluga, a ne dar“, istaknuo je te dodao da postoji rizik da se milost Božja doživi kao Božji dug.

„Božja ljubav nam prethodi. Moja dobra djela su odgovor, znak zahvalnosti za primljenu milost“, rekao je te dodao da su vjera i djela potrebni, ali da na prvome mjestu treba biti vjera, a potom djela.

Nadbiskup Lingua komentirao je i trendove opadanja broja vjernika u Katoličkoj Crkvi u drugim europskim zemljama i istaknuo da i Hrvatska može očekivati takvu budućnost.

„Danas nitko ne može živjeti na netaknutom otoku sreće. Previše smo međusobno povezani tako da problemi drugih, prije ili kasnije, postaju i naši problemi. Važno je pripremiti se i učiti na pogreškama drugih“, istaknuo je nuncij.

Govorio je o tome i što Crkva može ponuditi mladima danas i kako im prenijeti autentičnu evanđeosku poruku. Naglasio je kako su mladi vrlo osjetljivi na dvije stvari – na ljepotu i na osjećaj korisnosti. „Mlada osoba koja se ne osjeća korisnom ne shvaća zašto mora ići u Crkvu, koja je svrha življenja vlastite vjere. Danas ima toliko primamljivih alternativa koje su jaka konkurencija onome što Crkva nudi“, rekao je nuncij Lingua.

Apostolski nuncij u Hrvatskoj komentirao je i ulogu te djelovanje laika u Crkvi, istaknuvši da smatra kako su oni ti koji moraju u svijet donositi onu „ljepotu“ koju su pronašli u Crkvi odnosno u Kristu. Nuncij je dodao da je potrebno iznutra osvijetliti već postojeće strukture, unoseći u njih solidarnost, brigu za one posljednje, izgradnju mira, odgoj, podržavajući obitelj kao temeljnu stanicu društva i očuvanje prirode. Sve su to, rekao je, glavne zadaće laika.

Cijela emisija dostupna je na mrežnoj stranici Hrvatskog radija. (kta/radio-medjugorje.com)

-Hrvatski sam branitelj, dragovoljac Domovinskog rata koji je s osamnaest godina otišao u Domovinski rat bez odsluženog vojnog roka. Pripadnik sam Prve gardijske brigade Tigrova i ovdje prisutan general Tomo Medved je moj zapovjednik. Prošao sam gotovo sva hrvatska ratišta. Tri puta sam i teško ranjavan tijekom Domovinskog rata. U zadnjoj akciji Una 95 baš sam jako teško ranjen. I danas u sebi nosim tri gelera u plućima, dva metka u lijevoj ruci, dva gelera u glavi, četiri gelera u nozi i ne vidim na jedno oko. Pet godina sam se liječio, baš je stvarno bilo teško, mislio sam da neću moći izdržati. Bilo je pitanje hoću li ikada više hodati, koristiti ruku, da li ću ikada vidjeti? Bilo je to jako, jako teško. Mislio sam na trenutke da neće ići. No međutim Gospodin je u tome svemu velik. Evo danas stojim ovdje pred vama! Moja majka zna kazati gle ga kao maneken. Ja kažem hvala ti na tome. Baš mi je drago da se ne vidi ta moja muka, ispričao je Karić.

-Dulje sam vrijem bio nepokretan. Bio sam u invalidskim kolicima jedno godinu i pol dana. Imao sam šezdeset i dvije kile. Trinaest teških operacija iza sebe. Mislio sam stvarno da će to biti jako teško. No, međutim počeo sam vježbati. Meni je sport kao profesionalnom vojniku sastavni dio života. Nisam se uhvatio cigareta, alkohola ili nekih drugih poroka, nego sam rekao hajde idem nešto probati napraviti sa sobom. Tako sam poče vježbati pa sam došao na štake, a onda sam otišao u fitnes centar i nastavio vježbati i natukao sam jedno dvadeset kilograma mišića pa su mi ljudi počeli dolaziti i tražiti da im budem trener, komentirajući: Ti se digao od mrtvih, a ja sam im uzvratio, ali nisam ja završio te škole. Kažu oni ma nema veze, mi hoćemo da nas ti treniraš. I tako sam se pronašao u nekoj novoj karijeri. Kao invalid koliko sam mogao, rane od ranjavanja sam zakrpao, osmislio sam i neke svoje nove vježbe. Danas o tome i govorim. Nakon toga je došla i ona kreativna strana kada čovjek vježba, onda se nekako i mozak razvija. Uvijek sam bio umjetnička duša pa sam se uhvatio i pisanja scenarija. Snimio sam i dokumentarne filmove za Hrvatsku televiziju, pa sam skladao pjesme posvećene Domovinskom ratu jer jednom branitelj je uvijek branitelj. Evo promičem vrijednosti iz Domovinskog rata i dalje.

-Dolazim iz ranjene obitelji, odrastao sam bez roditelja, majka na jednoj strani, otac na drugoj, a moj djed je bio oficir JNA. Nije se štovao Gospodin, nije se slavio Božić. Boga nisam upoznao do osamnaeste godine. Moj prvi doticaj s Gospodinom je zapravo bio prvi dan Domovinskog rata. Kada sam došao u kamion, još nisam imao niti uniformu, trebao sam zadužiti pušku i uniformu. Sjedio sam među dečkima koji su duplo stariji od mene, neki su već imali trideset, a jedan od njih je imao krunicu oko vrata i dao mi je krunicu i rekao prijatelju ovo ti je najjače oružje i možda jedino oružje koje ćete trebati.

Mi nismo imali šanse dobiti taj rat, ali evo zahvaljujući molitvi mi smo pobijedili. Tada nisam znao moliti. To mi je bio prvi doticaj s molitvom. Taj mi je prijatelj još rekao, nemoj se folirati sada s tom krunicom, pucat će, nije to nikakav nakit. Tako je i bilo. Oko tri mjeseca nosio sam krunicu, iako tada nisam znao ništa, ni što je Bog, ništa, ništa. Iako mi se krunica više puta pokidala, uvijek sam nabavljao novu i tako tri mjeseca. Zatim sam nabavio molitvenik pa sam počeo malo po malo moliti, ali nisam tada znao što sada stoji iza toga svega pa mi je drugi suborac rekao, možda možeš malo Bibliju čitat. Prvo sam čitao Novi zavjet. Nisam imao ni sve sakramente. Bio sam samo kršten, ali sam ubrzo uvidio da kad god smo išli u bitku, da smo imali posebnu snagu ako smo se prije toga zajedno pomolili. Uistinu smo osjećali veliku snagu. Sjećam se da kad sam dolazio onakav krvav sa terena, otišao bih na misu, mnoštvo je ljudi na mene stavljalo ruke i zahvaljivalo što sam dao svoju žrtvu, za njih za našu Hrvatsku. Uistinu sam snažno osjećao njihovu zahvalu. Ne, to nije bio moj ego, ni taština, davao sam se nesebično. Danas se često vidim u grijehu, ali tada sam se istinski davao. Nisam razmišljao o karijeri, o plaći, o autu, o stanu. Ničega toga nije bilo. U rat nije otišao ni moj ćaća, ni moj stric, ni moj ujak, ni petsto metara oko mene susjedi. Od sramote sam rekao pa dobro onda idem ja, ispričao je Srećko Karić.

-Rado ću s vama podijeliti i jednu situaciju s liječnikom. Naime, kada sam tako ranjen sjedio u kolicima kaže meni liječnik: čuj mi smo sve napravili što je u našoj moći sada samo neka ti se dragi Bog smiluje. Ja sam već tada poznavao svoju vjeru i stvarno sam osjetio kada je čovjek na rubu snaga točno vidite do kuda liječnik može doći. Nakon toga dođe to predanje, ali predanje kada se baciš na koljena i zavapiš Gospodine ja ne mogu ja stvarno ne mogu više ovo izdržati. Tada sam osjetio koliko je to snažno. I sada ponekad to osjetim kad pristupim ispovijedi. Nekada se znam trest. Znam da crni može samo do tuda doći i dalje ne ide. I svu tu svoju nečistoću i bijes i ljutnju kada donesem pred ispovjedaonicu točno vidim kakav je to lijek. To nije floskula to je stvarno proživljeno kroz svaku moju ranu. Na isti način je kada primim svetu hostiju, koliko je to važno ljudi moji, kakav je to lijek. Skoro svaki dan sam na misi. Kakva je to molitva, to je kao da vježbam, kao da sam u teretani, boravak u teretani je isto tako i molitva – ujutro se ne hvatam mobitela nego Biblije. Stari zavjet, Novi zavjet, psalmi, dok vježbam dok radim dok negdje dolazim - molim. Stalno molim. Stalo je tu molitva. Kad me netko pita kako si, odgovaram da nisam dobro. Mene non - stop boli, ali držim glavu iznad vode samo zahvaljujući vjeri i molitvi.

-A kroz rat sam osjetio kolika je snaga molitve. Skupi se nas deset, jedna desetina, prije ulaska u neprijateljsku liniju, poput Una 95, jako teška bitka gdje nas je sto i pedeset upalo unutra, pola nas je stradalo, zapovjednik je na neki način to i predosjećao. Prije same bitke svi smo se pomolili, pa i za one koji se neće vratiti, za sve naše duše i neka to Gospodin sve vodi.

Tada još nisam spoznavao da treba moliti za postojeće stanje. Često sam molio: Bože ozdravi me, ali nikada nisam blagoslivljao stanje u kojem jesam. I onda shvatim koliko je teška naša vjera, koliko je ozbiljna. Danas znam moliti i kažem sveti Josipe hvala ti na ovome, hvala ti na mom ranjavanju. Zamislite kako je to teško. U početku ne vjeruje čovjek. Ali u tom predanju molitve, hvala ti na ranjavanju, hvala ti što ne vidim, hvala ti što mi je težina života, hvala ti što me neki ljudi ne vole jer tada znam da sam na pravom putu. Prošlost ne mogu promijeniti, budućnosti se mogu nadati, ali samo sadašnjost mogu živjeti. Da proklinjem ovo svoje stanje ili da ga blagoslivljam? Meni je to lijek i zbog toga je moje predanje uvijek jako.

-Razmišljajući o tome što znači biti branitelj uvijek gledam ono duhovno. Isus nam je ostavio branitelja Duha Svetoga, a što je hrvatski branitelj? Pa to je čovjek preko kojeg se prelio Duh Sveti da nas izbavi iz svih ovih problema da na kraju imamo svoju domovinu. Silina je to, koju valja i duhovno gledati.

Nemojmo branitelja promatrati po tome što je bio prije ili poslije rata. Branitelja gledajmo u duhu Domovinskog rata. Nesebičan sam bio upravo u vrijeme rata. Danas sam i grešan i vide me svakakvog, upravo zato zahvaljujem što sam branitelj i trudim se svoj sadašnji put ispuniti molitvom kako bi i danas, poput onog braniteljskog vremena bio što bolji. Cijeli naš put je težak i put prema Bogu pa tako i naš Domovinski rat. Ipak na kraju postaja križnog puta stoji Uskrsnuće, zaključio je ranjeni hrvatski branitelj Srećko Karić.

Dok je visina novčane pomoći do sada za prvo i drugo dijete iznosila po tisuću kuna, a za treće i svako slijedeće po 2 tisuće kuna, roditelji će sada za prvo dijete dobiti 10 tisuća kuna, za drugo 20 tisuća kuna, a za treće i svako iduće dijete novčana naknada iznosi 50 tisuća kuna. Ovo su jedni od najvećih poticaja za novorođenčad u državi za koje je Grad iz proračuna izdvojio 1,25 milijuna kuna čime je potvrdio koliko je za budućnost i razvoj važno poticanje mladih obitelji i djece.

S ovom mjerom grad Imotski se istaknuo na nacionalnoj razini kao grad koji intenzivno radi na konkretnim mjerama i rješenjima za problem iseljavanja građana te za stvaranje novih perspektiva za rad i život u gradu.

„Želim da Imotski bude grad prilika i grad budućnosti, zato smo s početkom godine krenuli u jednu veliku i ambicioznu mjeru poticaja za svu rođenju djecu u našem gradu. Čvrsto stojimo uz roditelje i obitelji te u naredne dvije godine, počevši od 1.1.2019., potičemo svu novorođenčad, odnosno sve naše male Imoćane. Znamo da je u trenutcima rođenja djeteta podrška roditeljima bitna, zato smo ih, kao grad, odlučili dodatno potaknuti novčanom naknadom. Ponosan sam što u nešto više od godinu i pol dana različitim projektima i oblicima potpora činimo Imotski boljim mjestom za život i vidljivo poboljšavamo kvalitetu života u našem gradu. Moja misija je nastaviti i dalje raditi i ostvarivati velike rezultate i projekte za naš Imotski“, izjavio je gradonačelnik Imotskog, Ivan Budalić.

Grad poziva sve roditelje da Zahtjev za ostvarivanje novčane pomoći podnesu u Jedinstvenom upravnom odjelu Grada Imotskoga u roku od 3 mjeseca od dana rođenja djeteta. Odluka je dostupna na mrežnim stranicama grada, a svi se građani mogu javiti u urede grada za sve dodatne informacije o navedenoj mjeri.

Papa Franjo u svojim je nastupima vrlo često naglašavao važnost kreposti nade, ističući njezinu ključnu ulogu u životu svakoga vjernika. Govoreći o nadi kao izvoru snage i utjehe u teškim vremenima, papa Franjo govorio je da se kršćanska nada ne može poistovjetiti s optimizmom, već da je riječ o „nečem većem“ što nadilazi ovozemaljsku stvarnost i izvire iz trajne Božje prisutnosti, prisutnosti koju neki ne mogu ni naslutiti.

Na temelju svetopisamskih tekstova te po iskustvima biblijskih i svetačkih likova papa Franjo nam svojim jednostavnim, a istodobno dubokim stilom otkriva ljepotu kršćanske nade i pouzdanja u Gospodina čija ljubav prema nama ne prestaje i koji čeka kako bi nas i u najbolnijim trenucima utješio svojom prisutnošću.

Kroz 38 Papinih kateheza održanih od 7. prosinca 2016. do 25. listopada 2017. godine, ova dragocjena knjiga otkriva nam put do istinske životne radosti, radosti koju nam nitko ne može oduzeti.

Knjigu Nada ne razočarava možete naći u svim knjižarama Verbum i na medjugorje-shop.com od 20. siječnja 2025.

U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.«

Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.«

Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Svećenik: vlč. Hrvoje Zovko.

U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!«

On usta i pođe za njim. Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.

A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?«

Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Svećenik: fra. Mate Kolak.

Treći put u nizu popis predvodi Sjeverna Koreja, koja je uzgred od 1993. bila 23 puta proglašena zemljom s najvećim progonom kršćana. Nadalje, Open Doors bilježi zaoštravanje položaja kršćana uslijed ratova, autoritarnih vlada i stalnih sukoba u podsaharskoj Africi i središnjoj Aziji.

U izvještajnom razdoblju od 1. listopada 2023. do 30. rujna 2024. diljem svijeta 380 milijuna kršćanskih vjernika bilo je „u velikoj mjeri“ izloženo progonu i diskriminaciji, piše u izvješću. To predstavlja porast za više od četiri posto u usporedbi s godinom ranije, kad je nasilju bilo izloženo 365 milijuna kršćana.

Ubijeno je 4.474 kršćana u povezanosti s vršenjem vjerskih obveza. Udruga međutim napominje da je stvarni broj ubijenih puno veći. U godinu dana porastao je i broj napada na kuće kršćana, za 33 posto na 28.368 slučajeva.

Najveći porast napada bilježi se u Kirgistanu, koji je na popisu skočio za 14 mjesta i sada se nalazi na 47. mjestu popisa zemalja s najvećim progonom kršćana.

„Prije nego što je sadašnji predsjednik Sadir Japarov u siječnju 2021. došao na vlast, Kirgistan je bio najmanje autoritarna zemlja u središnjoj Aziji“, izjavio je Rolf Zeegers, analitičar World Watch Researcha, analitičkog odjela Open Doorsa. Od tada je „uveden cijeli niz restriktivnih zakona“ kojima se ograničava sloboda vjeroispovijesti, dodao je. Osim toga, Kirgistan bilježi veliki porast nasilja protiv Crkava, u koje se ubrajaju kamenovanje ili racije za vrijeme bogoslužja.
I u susjednom Kazahstanu, koji se na popisu nalazi za 38. mjestu, Open Doors bilježi zaoštravanje državne kontrole. Navode se policijske racije za vrijeme bogoslužja i spolno zlostavljanje kršćanki. „Ugroze od strane autoritarnih režima u središnjoj Aziji toliko su se pooštrile, da mnogi kršćani u tome području žive u sve većem strahu“, izjavio je Frans Veerman iz Open Doorsa.

U Jemenu, koji zauzima 3. mjesto na popisu zemalja s najvećim progonom kršćana, građanski rat i „sve veće bezakonje“ pogoduju progonu.
I dalje je napeto stanje u podsaharskoj Africi, navodi Open Doors. Posljednjih godina ondje je prognano 16 milijuna kršćana. U najnovijem izvještajnom razdoblju zabilježeno je blizu 136.000 prognanih.

Sudan se s 8. popeo na 5. mjesto ljestvice. Ondje se bilježi porast broja ubijenih kršćana, seksualnog nasilja i napada na kuće i poslovne prostore kršćana.

Do sredine 2024. na svijetu je bilo u bijegu više od 7.7 milijuna ljudi, što znači da je riječ o „najvećoj prognaničkoj krizi na svijetu“, navodi Open Doors.
Izvješće nadalje pokazuje da se Crkvu u nizu zemalja gura u ilegalu. To je primjerice slučaj u Alžiru, koji je na 19. mjestu po progonu, ili u Libiji, koja zauzima 4. mjesto, gdje su kršćani prisiljeni ilegalno slaviti bogoslužje. U Afganistanu, tvrdi udruga, više nije moguće ni u tajnosti organizirati kršćanska okupljanja.

Kršćani u Kini, koja je svrstana na 15. mjesto, kao i u drugim autokratskim državama, sve su oprezniji zbog sve većeg državnog nadzora, bilo da je riječ „o stvarnom životu ili aktivnostima na internetu“, tvrdi Open Doors.
„Daljnji snažni rast nasilja nad kršćanima u prošloj godini mora nas sve u zapadnim zemljama uzdrmati i potaknuti na ciljano djelovanje“, izjavio je direktor austrijskog Open Doorsa Kurt Igler. Rekao je kako se austrijska politika i javnost moraju zauzimati za to „da vlade u tim područjima poduzmu smislene mjere kako bi se suprotstavile rastućem utjecaju džihadističkih skupina i omoguće zaštitu nejakih od agresora“. U suprotnome, prijeti „nestanak nekoć bujnih kršćanskih zajednica“. Potrebno je omogućiti „pravdu za žrtve i obvezu odgovornosti za počinitelje“, dodao je Igler.
Open Doors prema vlastitim navodima svake godine istražuje razmjere nasilja, državnog tlačenja i društvene i institucionalne netrpeljivosti naspram kršćanima u oko 100 zemalja. Pritom se oslanja na podatke pogođenih crkvenih mreža, regionalnih odvjetnika za ljudska prava, neovisnih stručnjaka i vlastitih analitičara. Metode istraživanja provjerava i potvrđuje Međunarodni institut za slobodu vjeroispovijesti (International Institute for Religious Freedom – IIRF) koji okuplja niz stručnjaka za odgovarajuća područja. (kta/ika)

Papa je također odredio da se roditeljski dopust koji su koristili očevi sa sadašnjih tri, produži na pet dana. Ta odluka također se odnosi u slučaju posvajanja ili udomljavanja djece.

Ove odluke bile su osobna inicijativa Svetog Oca, koju je sam Papa priopćio kardinalu Fernandu Vérgezu Alzagi i s. Raffaelli Petrini, predsjedniku i glavnoj tajnici Uprave Države Vatikanskoga Grada, tijekom audijencije održane u četvrtak 19. prosinca.

Marija Grgić ima 37 godina i dolazi iz mjesta Vranjic kraj Splita. Po zanimanju magistra matematike i fizike, izabrala je najteži posao na svijetu, zanimanje domaćice i majke sedmero djece u rasponu od 13 – do 2 godine. Uz brigu o svojoj obitelji, otvorila se pozivu pisanja, pa je tako sudjelovala u osnivanju te pisala za portal Žena vrsna. Osluškujući Božju prisutnost u svakodnevici, voli pisanjem hvatati sjećanja na Ljepotu. Tako su nastale njezine tri knjige 1. Na vjeđama djevojčice (knjiga poezije o majčinstvu), 2. Čakule male, priče iz djetinjstva protkane kršćanskom tradicijom i najnovija 3. knjiga "Ljubljena – o čednosti i dostojanstvu" koja je i bila povod za ovaj razgovor. Knjiga se sastoji od pet dijelova: Ljubav, Vrijednost, Dostojanstvo, Čednost i Mala pisma o čednosti. U posljednjem dijelu o čednosti i dostojanstvu žene uz autoricu progovaraju i njezine prijateljice. To čini jednu lepezu raznovrsnih razmišljanja o ovoj temi koja može obogatiti i nadahnuti žene, ali i muškarce.

U emisiji ćemo čuti Marijin put vjere, kako ju je osvojio suprug Mario (inače pomorac), kako zajedno hodaju s Bogom trudeći se ideale vjere i kreposti usaditi svojoj djeci. A biti će govora i o tome što je čednost, zašto je ona važna, odakle izvire? Probati ćemo i odgovoriti na pitanje zbog čega je danas svijet toliko pomahnitao za korekcijama, stvarnim i umjetnim uljepšavanjima, plastičnim operacijama, pretjeranom seksualizacijom na svim razinama i upornim traganjem za nekim idealom savršenstva koji nas sve pretvara u klonove?

Iz razgovora s autoricom knjige shvatit ćemo odgovore na predhodna pitanja, jer ona progovara o ženi kao ljubljenom Božjem stvorenju, te u tome svjetlu poziva sve žene da prihvate i zavole same sebe onako kako kako ih Bog ljubi. „Čednost je samo vanjski obris onoga što dolazi iznutra, onoga što izvire iz uvjerenosti da te tvoj Otac voli.“ – naglasila je autorica.

Kako to da su ljepota i istina ustupile mjesto ružnoći i mišljenjima? Ružne građevine, bijeljeni zidovi, ikonoklazam i loše izvedene predstave koje prolaze za liturgiju. Klečala i pričesne ograde su uklonjeni. Otajstvo, sveto, nadnaravno moralo je ustupiti mjesto horizontalnoj ravnosti.”

Biskup je rekao da u mladim katolicima vidi glad za tradicijom i transcendentnošću.

“Međutim, to još uvijek nije prihvaćeno u Rimu”, istaknuo je. “Tamo su zaokupljeni novom sinodalnošću.”

“Vodstvo Crkve nalikuje Demasu, koji je ostavio Pavla iz ljubavi prema sekularnom svijetu”, rekao je. I Juda, koji je mislio da će novac potrošen na Isusa biti bolje dijeliti siromašnima. To je u skladu s liberalima. Oni su poput onih koji vape za Barabasom, aktivistom koji je težio sekularnoj utopiji. Kažu: “Uzimamo stvari u svoje ruke.” Isus je, s druge strane, učinio volju Oca i izabrao križ. To se činilo kao neuspjeh, ali križ je donio otkupljenje.”

Biskup Mutsaerts rekao je da su ljudi napustili Crkvu u posljednjih 60 godina “jer ih je Crkva iznevjerila”.

“Da”, kaže Crkva, “predani smo okolišu, klimatskim promjenama, raznolikosti, siromašnima i sličnim pitanjima.” Na to se stavlja veći naglasak nego na dostojanstvenu liturgiju, na sakralnost, na poziv na obraćenje i na davanje prioriteta spasenju duša. Ljudi zaboravljaju da je upravo to ono što ljudima daje hranu koja im je potrebna za istinsko vršenje djela milosrđa.

“Od 1960-ih Crkva je prikazivala vjeru kao smiješnu, više ne navodeći njezinu jezgru”, rekao je biskup. “Pogledajte liturgijsko zlostavljanje koje je postalo normalno. Redovito me teroriziraju zborovi koji pjevaju samo najboljih pop pjesama. Jednom sam doživio zbor, u pratnji benda, pjevajući isključivo pjesme Bruce Springsteena. Na kraju mise bilo mi je jasno: nikada više nećemo vidjeti te krizmanike u crkvi.”

Na drugoj misi za krizmu, svećenik je odbio dati Pričest krizmaniku jer ga je želio primiti na jeziku. To je zapravo klerikalizam: svećenik donosi svoja pravila i nameće ih vjernicima”, nastavio je.

To je problem Crkve od Drugog vatikanskog koncila: Crkva ne uči ono što Evanđelje uči. Bojimo se naviještati katoličke stavove. Koji svećenik još uvijek govori o “spasenju” i “opraštanju grijeha”? Mi se radije distanciramo od toga. Ispričavamo se za kolegu koji moli ispred klinike za pobačaj.”

“Papa je zabranio tradicionalnu latinsku misu u Chartresu i Notre Dameu i dodao LGBT hodočašće u programu Svete godine – sve u istom tjednu”, naglasio je nizozemski biskup.

Toliko težimo “slobodi i sreći”, ali u praksi se čini da to dovodi do razočaranja i nezadovoljstva. Ono što je potrebno su norme i vrijednosti koje dijelimo. Odakle to dobivamo? Norme i vrijednosti koje se primjenjuju na sve i u svakom trenutku. Da, postoji istina koja vrijedi za sve. I da, možemo to znati. Sokrat, Platon i Aristotel su to već znali. Ovaj prirodni zakon ima nadnaravno podrijetlo o kojem sekularni svijet ne zna ništa.

Rekao je da je “dijalog sa svijetom” otvoren na Drugom vatikanskom koncilu naveo mnoge u crkvenoj hijerarhiji da “relativiziraju ili čak poriču bezvremenske istine Crkve”.

Te istine “postale su samo izmišljotine mašte Tomista i drugih zastarjelih teologa.”

To je dovelo do potpuno horizontalnog prijevoda Evanđelja. Metafizika je odbačena, a fokus je bio isključivo na zajednici. Rezultat je ravna liturgija u kojoj više nema mjesta za grijeh i oprost. Krivnja je prebačena na druge”, rekao je biskup Mutsaerts.

U današnjoj Crkvi, barem u zapadnoj Europi, mainstream stajalište kaže da bi “trebalo raditi na socijalnoj pravdi, u pučkim kuhinjama, te biti u akciji”, nastavio je.

“Da, uglavnom u akciji. Borimo se protiv diskriminacije i rasizma te sudjelujemo u socijalnoj raspravi o klimatskim promjenama. Mi smo prirodno inkluzivni i raznoliki i vijorimo zastavu duginih boja. Naravno, ne govorimo o pobačaju, eutanaziji i sakaćenju [takozvanih] transrodnih osoba. Razlika između svetog i profanog potpuno je nestala.”

“Mladi su to posebno dobro osjetili i glasovali su svojim nogama, to jest, prestali su dolaziti na misu”, rekao je biskup. “Ako je liturgija nekoherentan nered, ako se od vas ne traži da reorganizirate svoj život, ako su oprost i grijeh zabranjene riječi, što onda radite tamo?”

“Dobra liturgija, jasnoća i toplina čine razliku. Mladi traže odgovore na pitanja.”

“Nije ni čudo da mladi ljudi gladni značenja, opraštanja i istine uopće nisu zainteresirani za Laudato Si’, Fiducia Supplicans i sinodalnost”, dodao je biskup.

“Župe i biskupije koje misle da su usredotočene na to ne privlače mlade. Gdje ih nalazite: u župama koji su jednostavno tradicionalna, gdje je sveta misa još uvijek sveta misa, gdje je sveto u prvom planu, gdje je liturgija jasno odvojena od svjetovnog. Tamo ćete otkriti stvari koje prije niste znali. To je pokret prema ljepoti, istini, svetosti, prema pobožnosti, prema mjestima gdje se nudi sakrament ispovijedi i moli krunica. Tu vidim obitelji, tu vidim mlade ljude, tu vidim budućnost Crkve.”

quovadisecclesia.com

Unatoč zdravstvenoj poteškoći, Papa je nastavio planirani dnevni raspored te se susreo s albanskim izaslanstvom i članovima Kolegija argentinskih svećenika u Rimu.

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus.

Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«

Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!«

Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!«

I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

„Bilo je prekriveno čađom, ali je sačuvano, rekao je Paul Escala, nadzornik katoličkih škola za Nadbiskupiju Los Angelesa.
„To je za mene čudesan znak da Krist ostaje, čak i kada je sve izgubljeno“.

Drewniane tabernakulum ze spalonego na popiół kościoła Corpus Christi w Pacific Palisades (ogarnięta potężnym pożarem dzielnica Los Angeles) pozostało nietknięte, wraz z Najświętszym Sakramentem w środku.
-Personel WC https://t.co/yXq6UdF3Up

— The Wojciech Cejrowski DLA ZUCHWAŁYCH (@TheCejrowski) January 15, 2025

Najmanje 20-ak ljudi poginulo je u požarima koje su potaknuli snažni vjetrovi i teška suša. Procjenjuje se da je tisuće domova i drugih građevina, uključujući crkve, uništene su ili teško oštećene.Više od 100 katoličkih škola diljem nadbiskupije zatvoreno je iz sigurnosnih razloga.

Pacific Palisades i Altadena među najteže su pogođenim regijama. Katolička crkva Corpus Christi sada je pretvorena u ruševine , a cijele četvrti oko nje su izbrisane.

Škola sv. Elizabete u Altadeni također je doživjela velika oštećenja, što je potaknulo nadbiskupiju da osmisli mjesta okupljanja gdje se raseljene obitelji mogu skloniti dok obnova njihovih domova ne počne.

Unatoč razaranju, volonteri su se brzo organizirali.

Mons. Liam Kidney podsjetio je župljane na svetoj misi slavljenoj u obližnjoj crkvi sv. Monike, koja je utočište raseljenoj zajednici da „zgrada nije Crkva, mi smo Crkva.”

Diljem južne Kalifornije katolici su župne dvorane i školske dvorane pretvorili u improvizirane centre za prikupljanje pomoći.

Donacije su pristigle iz biskupija diljem zemlje.

„Ljudi pitaju kako pomoći, nude darovne kartice, tegljače sa zalihama ili čak sponzoriraju cijele učionice. Jedan đakon iz Missourija planira donirane stvari sam dovesti ovamo“, istaknuo je Escala.

Nadbiskupija je pokrenula Fond za pomoć žrtvama šumskih požara, dok Catholic Charities USA nastavlja prikupljati donacije za hranu, odjeću i privremeni smještaj. Escalin ured također dovršava program stipendiranja da bi obitelji koje su izgubile domove ili posao mogle zadržati svoju djecu upisanu u katoličke škole.

Paul Escala naglasio je da mnogi ne čekaju upute; spontano pomažu donacijama, skloništima i drugom pomoći.

„Jednostavno znaju što trebaju učiniti, i učine to“, zaključio je.
„Naša je vjera testirana vatrom“, napisao je na društvenim mrežama ravnatelj Centra „Mater Dolorosa“, o. Febin Barose. „Ali mi smo hodočasnici nade… Oporavit ćemo se i opet vam služiti.“

„Tisuće naših susjeda izgubilo je sve“, rekao je nadbiskup José Gomez. „Podsjećamo se koliko je svaki život dragocjen i koliko je krhak.“

Escala je naglasio da mnogi katolici ne čekaju upute; oni spontano odgovaraju donacijama, skloništima i drugom pomoći. "Oni znaju što trebaju učiniti", rekao je, "i jednostavno to rade."

Podsjetimo, s. Vincentia Maria, ravnateljica Memorijalne srednje škole nadbiskupa Charlesa Heereya, Ufuma, i s. Grace Mariette, učiteljica u srednjoj školi Immaculata Girls, Nnewi, otete su na cesti u Ufumi nakon sastanka u Ogbojiju, gradu u području lokalne uprave Aguata. Iako nije službeno potvrđeno, vjeruje se da su otmičari lokalni naoružani kriminalci, poznatiji kao otmičarske bande koje putem otkupnina traže financijsku dobit, a u jugoistočnoj Nigeriji pojačale su svoje aktivnosti.

Molim vas, molimo za obraćenje srca proizvođača oružja, jer svojim proizvodima pomažu ubijati.

"Rat je uvijek poraz"

To je apel-upozorenje pape Franje koji je ovih godina uvijek upirao prstom u proizvodnju oružja. Gladi bi u svijetu nestalo da se godinu dana ne proizvodi oružje – često ponavlja Papa, navodeći razgovore koje je vodio sa stručnjacima o toj temi. I mnogo je, mnogo puta, posebno protekle godine, od poruke konferenciji COP29 u Dubaiju do Bule proglašenja jubileja 'Spes non confundit', Papa dao prijedlog da se, koristeći fiksni postotak novca koji se ulaže u vojne troškove, ustanovi Globalni fond za konačno uklanjanje gladi i promicanje održivoga razvoja cijelog planeta. Želja je to za koju se rimski biskup nada da će se ostvariti u ovoj Svetoj godini, zajedno s onom za prekidom vatre na svim ratnim frontama. Nadu u mir ponovio je i danas na općoj audijenciji, kada je još jednom nabrojao teritorije mučene nasiljem.

Nemojmo zaboraviti napaćenu Ukrajinu, Mjanmar, Palestinu, Izrael i brojne zemlje koje su u ratu; molimo za mir. Rat je uvijek poraz.

Misli za žrtve odrona u Mjanmaru

Papa je uputio apel također zbog tragedije koja je pogodila Mjanmar, a koja se nadovezuje na već teško stanje zbog nasilja i napetosti. U noći 12. siječnja odron je pogodio i odnio više kuća u okrugu Hpakant, u saveznoj državi Kachin. Točnije, urušio se bazen s muljem na mjestu iskopavanja žada, što je uzrokovalo odron. Više desetaka kuća je zatrpano, a brojni se stanovnici vode kao nestali, prema prvim informacijama. Blizu sam stanovništvu pogođenom tom katastrofom i molim za one koji su izgubili život i za njihove obitelji – istaknuo je papa Franjo.

Neka toj našoj braći i sestrama koji se nalaze u kušnji ne izostanu potpora i solidarnost međunarodne zajednice.

U ono vrijeme: Dođe Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!«

I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo«.

Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

Nikad prije nisam bio u Međugorju. Ali ja sam Talijan i kao i mnogi iz moje zemlje imao sam kontakt s onima koji su tamo otišli. Uvijek sam primjećivao, kad su se vraćali iz Međugorja, da su ti ljudi bili više angažirani na duhovnoj i ljudskoj razini: u crkvi, u katekizmu, u činjenju dobra. Bili su puno zauzetiji nego prije. Sada sam tamo već tri godine: to je jedno normalno mjesto, bez ičega posebnog, a milošću je postalo duhovno mjesto u koje dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Dođu i počnu se tamo moliti. Ulaze u zajedništvo s Gospodinom Isusom, a Djevica Marija ih prati. To je jednostavna molitva: žele promijeniti svoj život, živjeti bolje nego prije, žele riješiti ili se dobro nositi s problemima koje imaju. To je promjena koja se zove obraćenje, a koja se posebno ostvaruje u sakramentu pokore. To se inače događa u Međugorju.

Što Vas se doimlje kada pogledate toliko hodočasnika?

Stižu mladi i stari. Dolaze bez ikakvih sponzora. Svi dolaze s jednim ciljem: susresti Gospodina i Djevicu Mariju. Nemaju što vidjeti ni posjetiti: što se tiče vjerskog turizma, tu smo na nuli. Ali ovdje mladi i odrasli počinju moliti. Bio sam tek došao, u veljači prije tri godine, i nalazio sam se među klupama vani iza crkve. Došla je jedna latinoamerička obitelj, s petnaestogodišnjim dječakom koji je bio buntovnik, pravi buntovnik! Nakon samo pet minuta došao je na ispovijed… a roditelji su ga iznenađeno gledali. To je mjesto milosti koje je Gospodin izabrao za susret s njim. Papino odobrenje znači: idite, idite, idite! Idite tamo jer to je mjesto milosti, gdje se susreće Gospodina i Gospodin susreće vas.

Zahvaljujući novim odredbama koje je želio papa Franjo, postupak za ispitivanje i odlučivanje o tim slučajevima sada je više usmjeren na duhovne plodove.

Dikasterij za nauk vjere ispitao je dvije točke koje se mogu dokazati. Prva se odnosi na plodove. Tisuće i tisuće ljudi dolaze u Međugorje sa svih strana svijeta. Ove godine došlo je dva milijuna ljudi, odraslih i mladih. Gotovo 50 tisuća svećenika došlo je moliti, obratiti se. Drugi vrlo važni plodovi jesu brojna zvanja. Mnogo ljudi koji mole. Drugi element koji je bio ispitan bile su poruke. Svaka je poruka uspoređena s našom vjerom i ustanovljeno je da joj poruke odgovaraju. To su vrlo pozitivni plodovi i pozitivne poruke za vjeru: to nam je omogućilo da kažemo da je Međugorje mjesto milosti.

Osobno ste uključeni u objavljivanje poruka koje se objavljuju jednom mjesečno. Što se konkretno događa?

Vrlo je jednostavno: kada postoji poruka, osoba koja ju je primila napiše ju i pošalje meni na jeziku na kojem piše, a to je hrvatski. Odmah mi ju prevedu na talijanski. Taj je proces vrlo zanimljiv: postoje najmanje dva vrlo važna ljudska posredovanja: zato uvijek govorimo o “navodnim porukama” iako smo naklonjeni tako da na kraju poruke napišemo: “s crkvenim odobrenjem”. Ali pazite, poruke su definirane kao “navodne” jer prolaze kroz dva ljudska posredovanja: ne piše ih Gospa, piše osoba koja prima. Drugo je posredovanje prijevod s hrvatskoga na talijanski: to su dva potpuno različita jezika. Mi kažemo da je poruka dobra, da odgovara vjeri i pozivamo na čitanje i razmišljanje o njoj jer je pozitivna. Ništa ne dodaje Objavi, ali ju obogaćuje. Pomaže da danas bolje živimo svoju vjeru.

Znamo da nijedna privatna objava, dakle ni jedno marijansko ukazanje, ništa ne dodaje Objavi. Kako se trebamo postaviti i koje rizike trebamo izbjegavati? Jer katkada postoji rizik da nas ponese višak znatiželje prema „tajnama“, pomalo apokaliptične znatiželje.

U svibnju je Dikasterij za nauk vjere objavio norme koje su temeljne za razumijevanje odluke o Međugorju. Podsjetio je da je prije svega Objava, Riječ Božja, samo Biblija i da je ta Objava završila Otkrivenjem. To ne znači da se Duh Sveti ne može služiti porukama i privatnim objavama povjerenima ljudima i koje služe boljem ostvarivanju jedine prave Objave. Sve to ništa ne dodaje Objavi, ali može biti korisno. U tomu je važnost poruka. One mogu biti korisne da se danas ostvari Objava koju je Gospodin učinio jednom zauvijek.

Jeste li upoznali međugorske vidioce? Jeste li se susreli s njima?

Da. I mogu reći da su jednostavni ljudi, imaju svoju obitelj, imaju probleme koje ima svaka obitelj.

Oprostite što Vas prekidam: netko je prigovorio zato što nitko od njih nije postao svećenik ili časna sestra…

Pa svatko ima svoj poziv! Oni su jednostavni ljudi, dobri ljudi. Nemam što reći. Često se viđamo, zajedno popijemo kavu. Oni su ljudi koji rastu u vjeri, svatko na svoj način, i postaju mudriji, sve mudriji. U kontaktu sam s njima: nisu postali svećenici ili časne sestre i svatko ima svoje poslanje, svoj obiteljski život.

Što ste naučili u ove tri godine provedene u župi Međugorje?

Da je tu milost. Naučio sam da nas Gospodin svojom milošću uvijek prati. Naučio sam da Gospodin ima plan u našem životu i da nas prati. Voli nas.

Gospa se u Međugorju definirala kao „Kraljica mira“. Poruka je to koja je u našem vremenu aktualnija nego ikada.

Jedna od prvih navodnih poruka, iz 1981. godine, u tom je smislu vrlo duboka. Kaže: mir, mir, mir, neka zavlada mir. Ali pazite: ne među nama, nego ponajprije između Boga i nas, a onda i među nama. To je ključno. Kad su Židovi izišli iz Egipta, Bog je preko proroka Mojsija rekao: ako želite živjeti slobodni, postoje neka pravila kojih se valja pridržavati, to su Zapovijedi. Bog je bitan za mir. U zapovijedima nam se kaže samo nekoliko stvari po kojima treba živjeti: poštovati život i ne ubijati; obitelj je temeljno uporište; i poštujmo jedni druge. Ako tako živimo, živimo u miru. Ako ne živimo tako, dolazi do ratova.

Još jedna značajka koja poruku iz Međugorja čini posebno aktualnom jest činjenica da se navodno ukazanje dogodilo u zemlji u kojoj koegzistiraju različite vjere i koja je u nedavnoj prošlosti obilježena strašnim nasiljem. Ima poruka koje se dotiču te teme. Što možete reći o tomu?

Riječ koju rabimo jest dijalog. Dia logos, dijalog među nama, ali logos znači: predstavljam ti svoj identitet, predstavljam ti svoj način življenja, mišljenja, vjerovanja, djelovanja. Ti me upoznaj sa svojim identitetom. Razgovorom se upoznajemo, svatko zadržavajući svoj identitet. Ako izgubimo svoj identitet, više nema dijaloga. I onda dolazi do tragedije. Tamo su različite vjere, različiti načini života. Moramo razgovarati. I mi tamo u Međugorju imamo jasan identitet: Gospodin Isus Krist za nas je jedini Gospodin.

Nove norme koje je u svibnju objavio Dikasterij za nauk vjere izraz su pastoralnoga duha pape Franje i odgovaraju stavu velike pažnje prema vjeri jednostavnih ljudi i pučke pobožnosti. Koliko je važan taj aspekt?

Moramo postaviti vrlo jake uporišne točke vjere. Pučka se vjera obogaćuje stavljanjem Majke Božje kao uporišta i Gospodina Isusa Krista kao apsolutnoga uporišta. Majka Božja te prati na taj susret. Kada dođu jednostavni ljudi sa svim svojim problemima, susreću Majku Božju koja je patila poput njih. Slika Gospe Žalosne nalazi se u gotovo svim župama: Ona koja je patila kao i ti, i prati te Gospodinu Isusu koji ti daje snagu da dobro živiš. Promijeniti svoj život ne znači napustiti obitelj, napustiti posao… kada se vratiš starom životu, promijenjen si iznutra. Znaš da se s Gospodinom možeš suočiti s problemima. To je vjera jednostavnih. Ovdje su krunica, euharistija i euharistijsko klanjanje. Prošlog sam ljeta imao pred sobom 30-40 tisuća mladih koji su bili u klanjanju u apsolutnoj tišini. Tamo je, u tom preobraženom kruhu, stvarna, supstancijalna prisutnost Gospodina Isusa Krista. On gleda mene, ja gledam njega, On mi govori, ja govorim njemu. Koliko mi je ljudi reklo: ondje sam čuo Gospodina kako mi govori.

Možemo li iz toga što ste nam rekli i iz onoga što smo pročitali u bilješci Dikasterija o fenomenu Međugorja zaključiti pozivom svima na to hodočašće?

Dokument vrlo jasno želi reći: idite u Međugorje jer je to mjesto milosti.

Svatko može prikazati sv Josipu svoju osobnu nakanu i nakanu svoje obitelji, no posebno se preporuča da se na nakanu stavi hrvatski narod, obitelji, mlade, bolesne i nemoćne, hrvatska domovina koja se nalazi u teškoj kušnji i teškoćama.
U nastavku donosimo jednu molitvu devetnice:

DEVETNICA Sv. JOSIPU
Devetnica svetom Josipu jedna je od najpoznatijih devetnica Katoličke Crkve. Sastoji se od uvodne molitve, razmatranja za svaki dan devetnice te litanija. Iako se ova devetnica najčešće moli 9 dana pred spomendan sv. Josipa koji se slavi u ožujku, devetnica se može moliti bilo kada kroz godinu i za sve nakane.

UVODNA MOLITVA (moli se svaki dan)
Sveti Josipe, poočime našega Gospodina Isusa Krista! Ja, siromašni grješnik, položio sam veliko povjerenje u tvoj moćan zagovor i znam da ti ne će biti uskraćena od Isusa nijedna molba. Budući da sada imam posebnu potrebu, odlučio sam se da te tijekom devet dana ustrajno zazivam, da po tvom zagovoru nađem uslišanje kod Boga. Na Njegovu veću slavu i za spas svoje duše, započinjem sada devetodnevnu molitvu..

PRVI DAN
Sa skrušenim srcem dolazim ti, sveti Josipe, dobrostivi poočime Isusa Krista. Pouzdano ti se obraćam za tvoj zagovor kod Boga da se ispune moje molbe, ako se ne protive Božjoj volji. Sveti Josipe, moje je povjerenje tako veliko da smatram kako Bog ne može odbiti moje želje kad mu ih ti preneseš.
Budući da ti je vječni Otac iskazao takvu čast da je tebi ispred svih drugih pravednika povjerio svog jedinorođenog Sina i Njegovu prečistu Majku, ti si visoko umilostivljen.
Sin te Božji časti, dok te je izabrao za svog hranitelja i bio ti je na zemlji poslušan. Zato ti sada na nebu ne će uskratiti nijednu molbu. Duh Sveti konačno te je odredio za zaštitnika svoje neoskvrnjene Zaručnice. Tako ti ni On ne će nijednu milost uskratiti. Stoga mogu naći povjerenje, uslišanje na prijestolju trojstvenoga Boga kad te zazovem. Sveti Josipe, moli za me i ne dopusti da odem od tebe bez utjehe. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Predivno je razmišljati o tome kako je Bog odabrao baš sv. Josipa da bude zaštitnik Njegovog jedinog Sina i najdraže Mu kćeri, Djevice Marije. Ta Božja odluka jasno nam govori da je Bog u Josipu postavio sve one blagoslove koji su potrebni pravom ocu i suprugu, jer inače on ne bi bio taj izabrani čovjek. Sve to nam ukazuje da je Josip idealan svetac kojemu se možemo obraćati kada je u pitanju bilo kakav problem povezan s ljubavlju ili pronalaskom iste. Tisuće i tisuće katoličkih parova kroz povijest javno su svoju hvalu upućivali upravo svetom Josipu jer im je pomogao u njihovim odnosima, zato vjerujmo u Josipov zagovor i molimo se njemu za sve nakane, a pogotovo one vezane uz ljubav.
(Sada se mole litanije koje su na dnu članka)

DRUGI DAN
Dragi sveti Josipe! Tebe častim pun djetinjeg povjerenja, tebe koji si sve svoje misli i brige upravio da prehraniš i zaštitiš Isusa i Mariju te na najbolji način upravljaš kućom.
Nisi se plašio nikakva posla ni truda, i svoju si snagu zalagao dan i noć za Isusa i Mariju. Zato te molim, sveti Josipe, prikloni mi svoje očinsko srce i pomozi mi u mojim željama.
Usliši moj vapaj i daj da postanem dionikom tvoga zagovora, ako se u tome ispunja Božja volja, kojoj se ja bezuvjetno podlažem. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Sveti Josip u Crkvi je poznat kao šutljivi svetac. Što to znači? Prvenstveno znači da u Bibliji ne postoji nijedna riječ koju ju Josip izgovorio, ali osim toga jasno se da zaključiti da je bio ponizan i hrabar te je sve svoje zadatke koje mu je Bog dao izvršavao bez prigovora i s velikim ulaganjem truda. Josip tako i danas izvršava svoje ‘zadatke’. Njegovo najveće poslanje otkada je napustio zemlju je zagovaranje svih naših potreba kod Boga. Zato se nemojmo ustručavati tražiti Josipovu pomoć svakog dana, jer ako je bio tako vrijedan i vjeran na zemlji, koliko li je sve to više na Nebu?

TREĆI DAN
Pozdravljam te, sveti Josipe! Štujem te iz svega srca. Tebe je Marija, Majka Božja, nazvala poočimom svoga božanskog Sina i ljubila kao svog djevičanskog supruga. Spomeni se velike milosti što si tako povjerljivo mogao živjeti zajedno s Isusom i Marijom. Kako si rado ispunjavao svoje dužnosti, kakvom li je nebeskom utjehom bilo preplavljeno tvoje srce.
Sigurno ti je bila draža skromna kuća s njezinom radionicom u blizini Isusa i Marije nego veličanstvena palača na zemlji. Kako si brižno pohitao u nepoznato i pobjegao u Egipat da svoju obitelj zaštitiš pred Herodom. Kako je bila velika tvoja strpljivost u žalosti, strahu i nevolji!
Sveti Josipe, zbog svih boli i radosti, molim te da mi ishodiš od svog božanskog Posinka da ispuni moje srce radošću i usliša moje molbe. Ali, posebno te molim, dođi mi u pomoć s Isusom i Marijom, u posljednjoj nevolji, u smrtni čas, i daj da moje posljednje riječi budu: ‘Isus, Marija, Josip!’ Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Kao svaka, pa tako i ti, sveti Josip je bio samo čovjek. Bio je čovjek kojeg je Bog odabrao za veliku stvar, da zaštiti Njegova Sina, Isusa. Josip i njegova obitelj bili su izloženi raznim opasnostima od Isusovog rođenja. Od samog početka gledalo ih se drugačije od običnih ljudi, pa sve do cara koji ih je proganjao. Sveti Josip je znao da je sam slab, ali uz Božju pomoć sve te napade je ne samo izdržao, već i pobijedio – osigurao je Isusu mirno i sretno odrastanje. Neka Josipova vjera bude i tebi pokazatelj kakav čovjek i sin Božji trebaš biti, da se ne bojiš životnih oluja, već hrabro zakoračiš u njih i uz Božju pomoć sve to prebrodiš.

ČETVRTI DAN
Sveti Josipe, zaručniče preblažene Djevice Marije, podsjećam te na sedam radosti kojima je bilo ispunjeno tvoje srce: kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i navijestio ti da je tvoja Zaručnica začela po Duhu Svetom i da će roditi Spasitelja svijeta; kad si ti u svetoj noći po prvi put zagrlio dijete Isusa; kad si vidio kako su se tri mudraca tom djetetu poklonili i prinijeli mu za žrtvu zlato, tamjan i smirnu; kad ti se u Egiptu ukazao anđeo Gospodnji i zapovjedio ti da se sa svojom obitelji vratiš u svoju domovinu; kad si u Jeruzalemu pronašao u hramu izgubljeno dijete puno milosti i mudrosti; konačno, kad ti je u Nazaretu dječak Isus bio poslušan i u razgovoru ti razveseljavao srce.
Zbog tih sedam velikih radosti, molim te, ishodi i meni radost da jednom zauvijek i vječno gledam Boga. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Bog je tvoj otac, najveći od svih i jedini pravi. On je taj koji te je želio i koji te je stvorio. Međutim, onog trenutka kada je svetog Josipa odabrao za zemaljskog zaštitnika svoga Sina, Josip je postao na neki način otac zaštitnik svih ljudi na zemlji. Josip je i tvoj otac, otac koji je spreman učiniti sve za tebe i koji će, budi siguran, dati sve od sebe da ono što bi usrećilo tebe bude ispunjeno. Možeš ga zvati svojim zaštitnikom, jer on to i jest, ali što je najvažnije možeš mu uvijek doći kada misliš da te nitko ne razumije i da ti nitko ne može pomoći, jer tvoj otac Josip uz Božju pomoć uvijek će znati kako ti pomoći.

PETI DAN
Sveti Josipe, časni hranitelju našega Gospodina Isusa Krista, spomeni se sedam velikih žalosti koje je osjetilo tvoje srce: kad si pomislio da moraš otpustiti Mariju, svoju ljubljenu zaručnicu; kad si u Betlehemu s Marijom pronašao prenoćište u bijednoj staji; kad si ugledao kako božansko Dijete trpi najveće siromaštvo, a ti mu nisi mogao poslužiti prema Njegovu dostojanstvu; kad je starac Šimun prorekao da će to Dijete i Njegova Majka mnogo pretrpjeti; kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i zapovjedio ti da s Djetetom i Njegovom Majkom bježiš u stranu zemlju; kad si u Egiptu morao godinama u oskudici živjeti sa svojom obitelji; kad si izgubljenog Dječaka pun straha tri dana tražio dok ga konačno nisi našao.
Zbog tih svojih gorkih žalosti molim te da budeš moj zaštitnik kod Boga i da mi u mojim patnjama ishodiš u svako vrijeme predanje u svetu Božju volju. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Biti čuvar Marije i Isusa bio je najteži zadatak koji je Bog ikada dao nekom čovjeku. Samim time Josip je često nailazio na bezizlazne i nemoguće situacije. Iako je bio zemaljski otac Isusa koji je Bog, trpio je križ siromaštva i suočavao se s jako teškim životnim okolnostima. Sigurno je poput svakog oca koji svojoj obitelji ne može priuštiti najbolje životne uvjete često bio potišten, tužan, ali i dalje se nije predavao i uvijek je pronalazio rješenja kako bi prehranio svoju obitelj. S razlogom je sv. Toma Akvinski rekao da je Josip svetac kojem je Bog dao neograničenu moć i kojem uvijek trebao obraćati, a pogotovo kada nešto izgleda stvarno nemoguće, kada je potrebno čudo.

ŠESTI DAN
Svesrdno te pozdravljam, sveti Josipe, i zahvaljujem Bogu što te je izabrao za poočima svoga Sina i za zaručnika preblažene Djevice.
Sveti Josipe, u pomisli na naizrecivu ljubav i radost koje si osjetio u krugu Isusa i Marije, i na sve žalosti koje si nosio u zajedništvu sa svojom svetom obitelji, molim milost da se ni u žalostima ni u radostima ne odijelim od Božje ljubavi, koja je prisutna u Kristu, našem Gospodinu. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Bog je ljubav, Marija je sama ljubav, a sveti Josip imao je čast brinuti se o njima, čuvati ljubav, kako je to nevjerojatno! To znači da je sv. Josip najveći mogući svetac zaštitnik ljubavi, jer ju je držao u svojim rukama, grlio, ljubio i njegovao je na najljepše moguće načine. S toga ne ustručavajmo se utjecati Josipu u bilo kojoj nakani ljubavi, bio to pronalazak ljubavi, rješenje nekog ljubavnog problema ili nešto treće. Jednostavno ne postoji nakana vezana za ljubav koja je Josipu nepoznata i u kojoj ne može pomoći. Iskušaj ovog predivnog sveca ljubavi i vidjet ćeš koliko je moćan.

SEDMI DAN
Pozdravljam te, hvalevrijedni sveti Josipe, čuvaru najvećeg blaga na nebu i na zemlji, hranitelju Onoga koji hrani sva stvorenja.
Koga su mnogi praoci i kraljevi željeli vidjeti i čuti, a ipak nisu ni vidjeli ni čuli, koga si ti na svojim rukama nosio, njegovao i štitio. Zbog te jedinstvene časti za koju te je Bog odvijeka izabrao, ishodi mi kod božanskog Posinka, našega Gospodina i Sudca, Isusa Krista, oproštenje mojih grijeha, milost i smilovanje. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Iako svetog Josipa svi sada znamo kao Isusovog zemaljskog oca i jednog od najvećih svetaca svih vremena, dobro je podsjetiti se da je prije svega toga i sveti Josip bio samo Josip, čovjek poput svih nas. Poput tebe imao je svoje borbe, traženja, uspona i padova. Sigurno mu život nije bio lagan, nije se pretjerano ponosio njime sve do onog dana kada ga je Bog dotaknuo, pozvao na pravi put. Zna sveti Josip kako se kao čovjek osjećaš u svojoj koži, zna koliko su bolni padovi i razočarenja koja doživljavaš sa samim sobom. On je idealan svetac koji ti u tome može i želi pomoći. Obrati mu se u molitvi, konkretno ga zatraži što želiš da izmoli kod svog Sina za tebe. On će se pobrinuti da sve krene na bolje.

OSMI DAN
Sveti Josipe, ponosu patrijarha, blistavi potomče doma Davidova, pozdravljam te sa svima svetima na nebu.
Svojim zagovorom uspijevao si mnogo kod utjelovljenog Božjeg Sina već na zemlji, na nebu možeš još više. Jer Onaj, koji ti je na ovom svijetu bio poslušan, ništa ti ne odbija u svom Kraljevstvu, nego ti ispunjava sve tvoje molbe i pruža svoju milost onima za koje ju ti izmoliš. Prikloni mi zato svoje dobrostive oči, ljubazni oče, kad se u svojim željama pouzdano obratim tebi i opskrbi me pobožnim životom i blaženom smrću. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Crkva je svetog Josipa proglasila i postavila zaštitnikom sveopće Crkve. Jasna je logika Crkve, ako se netko mogao brinuti za Sina Božjega i njegovu Majku, onda se s lakoćom može brinuti i za sve nas. To je tako točno – sveti Josip je pravi svetac zaštitnik. Njegov cijeli život na zemlji bio je u znaku zaštite, čuvanja, borbe protiv zla, a to se je nastavilo i na Nebu. Zapamti ove kratke misli da ti dođu u razmišljanje onda kada dođu dani u kojima se budeš plašio nečega i osjećao nemoćno pred životnim preprekama. Sveti Josip, tvoj otac je uvijek tu spreman da te svojim snažnim zagovorom odmah zaštiti.

DEVETI DAN
Dragi sveti Josipe, tebi sam se utekao, u tebe se pouzdao. Uvjeren sam da ćeš Bogu preporučiti moju želju. Po tvojoj ljubavi, koja te je u radosti i žalosti vezala s Isusom i Marijom, utječem se tebi za zagovor. O, dragi, blagi, dobrostivi sveti Josipe, pohiti mi u pomoć u mojoj nevolji i dopusti mi da ti se izručim tijelom i dušom. Želim živjeti kao ti, posve predan u volju Božju, smjeran, ponizan kao vjerna sluga u skrovitosti. Tako se nadam da ću jednom s tobom postati dionikom i neke nebeske slave, da s Marijom zauvijek hvalim i slavim trojstvenoga Boga. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Moli za nas, sveti Josipe, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
POTICAJNE MISLI
Ljubav, snaga, mir, zaštita, mudrost, staloženost, požrtvovnost. Sve su to darovi koje je Bog dao svetom Josipu kako bi zaštitio Njegova Sina. Sveti Josip je te darove iskoristio na najbolje moguće načine, kako bi služio Bogu i njegova Sina osposobio da izvrši svoje poslanje. Uvijek kada zatrebaš jedan od ovih darova možeš doći u molitvu i zamoliti svetog Josipa da ti ih Bog po njemu daruje, jer Josip te darove savršeno poznaje. Ne boj se više ničega, ništa ne smatraj prevelikim ili preteškim, hrabro zakorači prema svojim ciljevima i željama, a Bog će ti po ovom divnom svecu dati sve što ti zatreba. Uz Josipa Bog je uvijek blizu.

LITANIJE SVETOM JOSIPU
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluje se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, otkupitelju svijeta, Bože , smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveti Josipe, moli za nas!
Slavni porode Davidov, moli za nas!
Svjetlosti patrijarha, moli za nas!
Zaručniće Bogorodice, moli za nas!
Stidljivi čuvaru Djevice, moli za nas!
Hranitelju Sina Božjega, moli za nas!
Brižni Branitelju Kristov, moli za nas!
Glavaru slavne obitelji, moli za nas!
Josipe pravedni, moli za nas!
Josipe prečisti, moli za nas!
Josipe premudri, moli za nas!
Josipe jaki, moli za nas!
Josipe poslušni, moli za nas!
Josipe vjerni, moli za nas!
Ogledalo strpljivosti, moli za nas!
Ljubitelju siromaštva, moli za nas!
Uzore radnika, moli za nas!
Uresu domaćega života, moli za nas!
Čuvaru djevica, moli za nas!
Potporo obitelji, moli za nas!
Utjeho bijednih, moli za nas!
Ufanje bolesnih, moli za nas!
Zaštitniče umirućih, moli za nas!
Strahu zlih duhova, moli za nas!
Pokrovitelju svete Crkve, moli za nas!
Zaštitniče Hrvatske, moli za nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Postavio ga je gospodarom doma svojega.
I poglavarom svega imanja svojega.
Pomolimo se:
Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj, molimo, da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

“Kroz ljepotu planina, mora, rijeka i šuma željeli smo dočarati blizinu i sveprisutnost Boga u trenucima ljepote života, ali i borbe i nade. Upravo to je ponekad život - sve zajedno u isto vrijeme. Ali zato je važno znati da je On uvijek prisutan” - istaknuo je Alan Hržica.

Nova pjesma i spot odlična su uvertira za skorašnju Večer slavljenja koju će Hržica održati u
splitskoj dvorani Gripe 25. siječnja 2025. s početkom u 19 sati, a gdje će po prvi puta na koncertu izvesti i novu pjesmu. Ulaznice se prodaju velikom brzinom, a vi svoje možete kupiti preko sustava Eventim.

Pjesmu poslušajte u nastavku:

U dijelom osjećajnim opisima postaja i susreta, papa Franjo u dugim poglavljima pojašnjava temeljne političke ciljeve svoga pontifikata: mir, brigu za klimu, socijalnu pravičnost. 88-godišnji papa protivi se populizmu i isključivanju migranata i poziva na oprez u ophođenju s novim tehnologijama. Uz to, pojašnjava svoj optimistični pogled na budućnost Katoličke Crkve.

Papa istodobno oštro kritizira one crkvene predstavnike koji ustraju samo na tradiciji. Prije svega one koji i dalje inzistiraju na takozvanoj „staroj misi“ na latinskom jeziku, tijekom koje je svećenim leđima okrenut vjernicima. To stajalište uglavnom se poklapa sa skupocjenom odjećom, s vezovima, čipkom i štolama, upozorava. To nije radost u tradiciji, nego čisto pokazivanje klerikalizma, poručuje papa Franjo.
„Ponekad se iza te kostimografije kriju ozbiljna neuravnoteženost, afektne smetnje, problemi u ponašanju ili osobna nelagoda, koja se može instrumentalizirati“, piše Papa. Prema njegovim riječima, s tom se problematikom morao baviti u četiri slučaja, tri u Italiji i jednim u Paragvaju.

Papa Franjo ističe svoja stajališta ne samo u kontekstu crkvene politike. Jasnim riječima osuđuje teroristički napad Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. godine. Onog je dana započelo „novo barbarstvo“, s „klanjem koje su izveli Hamasovi poslušnici“, koji su „nemilosrdno masakrirali“ izraelske vojnike i civile.

Papa isto tako osuđuje izraelske vojne udare. „Rat koji pogađa bespomoćne i nezaštićene civile, čak i suradnike Caritasa koji dijele humanitarnu pomoć, rat koji civilno pučanstvo izlaže neprestanoj patnji i gladi, polučuje isti besmisleni teror“, piše papa Franjo.

Knjiga daje uvid i u duhovni život Pape. Sebe opisuje kao melankolika, u više navrata opisuje trenutke koji su ga tjerali na plač. Pripovijeda o posjetima psihijatrici u vrijeme vojne diktature u Argentini, o svojim neurozama i nestrpljenju, što ga je i u Vatikanu ponekad navelo na pogrešne korake.

Papa Franjo, doznaje se iz autobiografije, nosi ortopedske cipele. Nakon izbora za papu u ožujku 2013. dao je prednost ortopedskim umjesto crvenim cipelama, jer ima ravna stopala. Uz detaljne opise događaja iz prvih godina u Vatikanu, opsežno opisuje i svoje djetinjstvo. U to je vrijeme nogomet imao važnu ulogu u njegovu životu, kao navijača argentinskog kluba San Lorenzo ali i kao igrača. Dječak Jorge uglavnom je na utakmicama stajao na golu. Nije bio veliki nogometni umjetnik jer, priznaje, „ima dvije lijeve noge“.

Papa Franjo nas potiče na korištenje tehnike u širenju evangelizacije kada kaže: „Potrebno je da se poslanje Crkve prilagodi vremenu i da koristi suvremena sredstva koja nam tehnika stavlja na raspolaganje. Radi se o ulaženju na suvremena područja naviještanja milosrđa i Božje dobrote. Trebamo se služiti tim sredstvima, osobito internetom, a da ne postanemo sluge tih sredstava. Moramo izbjegavati da postanemo taoci mreže i umjesto toga loviti ribe, to jest privlačiti duše Gospodinu.“
Prošlogodišnja IT konferencija osim molitvenog dijela programa, obogatila je sudionike s tri dana izvrsnih predavanja, panel diskusija, konstruktivnih i kreativnih radionica, umrežavanja , druženja i upoznavanja ljudi iz IT svijeta koji imaju jednak sustav vrijednosti, a koje je, kako oni sami svjedoče, teško naći u ovoj branši. Osnovana je međugorska katolička IT zajednica koja je nastala kao plod ove konferencije.

Novonastala katolička IT zajednica iz Međugorja je zapravo posijano sjeme koje će grupa tehnoloških profesionalaca nastaviti zalijevati, njegovati, kako bi se proširilo u velike grane po cijelom svijetu i donijeti obilat plod na dobro cijelom svijetu. Naravno, naša vrata su otvorena svima onima koji se prepoznaju kao dijelom ove grupe te ih pozivamo da nam se priključe i ove godine.

Link na kojem možete doznati više o samoj konferenciji i na kojem se možete prijaviti:

Catholic IT Conference | Medjugorje IT Conference (mediamirmedjugorje.com)

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.

I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.«

Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Đakon: Vjekoslav Uvalić.

Reyova biskupija je epicentar trzavica s Vatikanom već nekoliko godina. Poznat kao jedan od najpravovjernijih prelata Francuske i vrlo otvoren prema tradicionalnoj misi, Rey je privukao sve veći broj tradicionalnih zajednica i svećenika u svoju biskupiju – te je postupno izazvao bijes određenih dužnosnika u Rimu.

Rey ne samo da je prihvatio tradicionalne svećenike, već je i zaredio neke, uz dobivanje posebne podrške među francuskim katolicima za sudjelovanje u hodočašću u Chatres. Njegova otvorenost nije bila samo prema tradicionalnim zajednicama, već i prema karizmaticima: međutim, njegova naklonost prema tradicionalnom svećenstvu posljednjih godina gurnulo je Reya u središte pozornosti.

Unatoč procvatu poziva u bogoslovnima sjemeništima i biskupiji u cjelini – koja je postala dom brojnim zajednicama posvećenima tradicionalnoj crkvenoj uporabi liturgije i sakramenata – Reyu je zabranjeno obavljati ređenja dekretom koji je izdao Vatikan u lipnju 2022. godine. Zabrana je došla manje od mjesec dana prije nego što je Rey trebao zarediti četiri nova svećenika i šest đakona.

“Kao što sam uvijek nastojao odgovoriti na pozive na novu evangelizaciju svetog Ivana Pavla II., zatim na poticaj Benedikta XVI. da prihvatim i oblikujem svećenička zvanja, i konačno na usmjerenja Franje, tako sam i u ovom slučaju prihvatio pastoralni zadatak koji mi je 2000. godine povjerio Ivan Pavao II.”

Reyovu traženu ostavku iskusni novinari i francuski katolici tumače kao potez moći Vatikana protiv biskupa koji je postao “previše” prijateljski raspoložen prema tradicionalnim zajednicama u vrijeme kada Sveta Stolica pokušava ograničiti drevnu liturgiju.

Komentirajući Reyovu ostavku, ugledni francuski portal La Salon Beige istaknuo je da je to uglavnom zbog njegove ljubazne dobrodošlice za tradicionalno svećenstvo:

S ovom novom sankcijom, biskup Rey plaća za svoju pretjeranu blizinu “tradicionalnom svijetu”. Ne, on nije bio “tradicionalist”, ali je prihvatio “tradicionaliste” u svoju biskupiju. Primijetite preciznost optužbe!

 Izvor: quovadisecclesia.com/lifesitenews.com

Tijekom blagoslova vlč. Živić rekao je okupljenim djelatnicima i učenicima: „Bog je stvorio svakoga čovjeka kao jedinstvenog i posebnog. Nitko se nikada od kada postoji čovjek nije rodio takav kao vi niti će se roditi. Dao nam je talente da ih svojim trudom i radom razvijamo. Zato Bogu u molitvi moramo zahvaliti što smo posebni i što nam je dao darove i zamoliti ga da bude uvijek uz nas. Samo s Bogom možemo napredovati u životu. To nas i Isus uči u evanđelju koje smo čuli: Tko god sluša ove moje riječi i tako čini, mudar je kao čovjek koji gradi kuću na čvrstoj stijeni. (Mt 7, 24).“

Efendija Bešić se složio sa župnikovim riječima i istaknuo: „Ako čovjek ima dobar karakter, bit će i dobar vjernik. Boga se ne časti samo usnama, vjernik se pokazuje djelima. Ovaj blagoslov kakav mi imamo nema ni jedna škola u Hrvatskoj. Na to sam ponosan. I ovo mi je posljednja godina u kojoj kao vjeroučitelj ove škole dolazim na blagoslov jer idem u mirovinu.“ Na kraju je zahvalio ravnateljici škole prof. Marijani Lucić na pozivu na blagoslov, vlč. Živiću na suradnji i prisjetio se svih župnika s kojima je surađivao kao gunjanski imam i vjeroučitelj. Pri tome se posebno spomenuo pokojnog gunjanskog župnika vlč. Mate Sočkovića, svoga velikog prijatelja.

Gunjanska osnovna škola je posebna jer u njoj uspješno koegzistiraju katolički i islamski vjeronauk od samog ponovnog uvođenja vjeronauka u škole. Djelatnici i učenici škole promiču međureligijski dijalog, međusobno razumijevanje i poštivanje. To je ujedno slika gunjanske sredine koja uvažava svakog čovjeka bez obzira na razlike, piše IKA.

Uvodeći u sjednicu nadbiskup Kutleša pozdravio je sve biskupe, ističući važnost zajedništva biskupa Metropolije, „jer je ono snažno očitovanje crkvenosti i odgovornosti za povjerene vjernike koju su njegovali i prenosili biskupi prije nas“. Zbog toga je zahvalio posebice kardinalu Bozaniću za njegovo dugogodišnje metropolitsko služenje, kao i drugim biskupima, među kojima je i na sjednici nazočni biskup Kekić.

Predstavljajući pojedine točke sjednice nadbiskup je o svakoj temi iznio pastoralna polazišta i nekoliko poticajnih misli.

Tako je glede postupaka razlučivanja i odlučivanja o potrebi egzorcizma naglasio duhovnu borbu u kojoj se ne smije previdjeti prisutnost Zloga, ali se treba još više oslanjati na pouzdanje u Gospodina i na djelovanje milosti, u svemu se držeći crkvenih smjernica, kako bi se pomoglo vjernicima i svima koji su uključeni u predviđeni proces oslobađanja.

Što se tiče točke o trajnome đakonatu, nadbiskup je pozornost usmjerio na obogaćivanje pastoralnoga djelovanja, na cjelovitu formaciju, na evangelizaciju i svjedočenje te osobito na skladno povezivanje obiteljskoga života i đakonske službe.

I treću temu koja se odnosi na obrednu raznolikost u Crkvi metropolit Kutleša vidi kao bogatu baštinu koju treba očuvati u posebnosti identiteta pazeći na usklađenost s crkvenim odredbama, a sve u duhu molitve i službi zajedništva.

Nakon nadbiskupova uvoda obrađene su glavne teme sjednice.

Najprije je razmotrena dosadašnja praksa utvrđivanja (ne)opravdanosti korištenja obredom egzorcizma, što je za Zagrebačku nadbiskupiju predstavio mons. Tomislav Subotičanec, a za Varaždinsku biskupiju vlč. Nikola Tomašević. Oni su opisali potrebne korake u nastojanju da se pomogne vjernicima, zatim ulogu pojedinih službenika u: susretima, razgovorima, duhovnome praćenju, prikupljanju dokumentacije, interdisciplinarnosti i u donošenju odluka. Pritom je posebno važna služba župnika i osjetljivost kojom vjernike treba saslušati, biti im bliz i upućivati ih u pojedinim duhovnim okolnostima. Biskupije Metropolije i dalje će surađivati i poboljšavati postojeći sustav, trajno pazeći da ne izostane primjerena skrb za bilo koju potrebu vjernika, od prepoznavanja tegoba, preko poučavanja i ohrabrivanja, do molitvenoga praćenja snagom Božjega Duha.

O formaciji trajnih đakona izvijestio je povjerenik za trajnu formaciju trajnih đakona Zagrebačke nadbiskupije vlč. Milan Dančuo. U programu formacije koja je u tijeku nalazi se devetnaest aspiranata (jedanaest za Zagrebačku nadbiskupiju, pet za Varaždinsku biskupiju, jedan za Sisačku biskupiju, jedan za Splitsko-makarsku nadbiskupiju i jedan za Zadarsku nadbiskupiju). Povjerenik je predstavio hodogram formacije u sedam tromjesečja, od kojih je prvo završilo, a cijela bi formacija trebala završiti do kraja 2026. godine. Biskupi su upoznati i s Programom (temama) formacije. Nakon izlaganja, razmotren je kalendarski ritam pojedinih slavlja u dotičnim etapama, kao i neka pojedinačna pastoralna pitanja.

Temu o dokumentu Dikasterija za Istočne Crkve: o podjeljivanju ovlasti biritualizma; o prelascima između Crkava (transitus ad aliam Ecclesiam sui iuris) i o prilagodbama obreda, kao uvod u raspravu o točkama važnim za Metropoliju, predstavio je mons. Šaško. Radi se o dokumentu koji pred sobom ima život Crkve u svim krajevima svijeta, ali postoje teme koje se izravno tiču i života u Metropoliji koja je svjesna svoga obrednoga bogatstva. Uslijedila je plodonosna razmjena iskustava i razmišljanja o tome dokumentu koji rješavanju određenih pitanja ponegdje pristupa na nov način te daje jasne odredbe i smjernice, ističući: važna polazišta u pastoralnim potrebama; očuvanje obrednoga identiteta i suradnju mjerodavnih ordinarija.

Osim na razradbu glavnih tema, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine pogled su usmjerili prema zajedničkim aktivnostima u sljedećim mjesecima.

Na kraju sjednice biskup Šaško kratko je izvijestio o hodočašću vjeroučitelja i vjeroučiteljica Zagrebačke metropolije u Rim (od 2. do 6. siječnja 2025.) u Jubilejskoj godini, pri čemu su pohodili i: Asiz, Montecassino i Orvieto. Biskup je ostalim biskupima prenio srdačnu zahvalu vjeroučitelja na potpori u organiziranju i sufinanciranju hodočašća, koje će zacijelo biti novi poticaj u njihovu služenju i radu koji je – kako im je na Trgu sv. Petra u svome pozdravu prigodom molitve ‘Anđeoskoga pozdravljenja’ 5. siječnja 2025. rekao papa Franjo – „važan za kulturni, duhovni i moralni odgoj novih naraštaja“.

Ono što ćemo vam reći pomaže nam da shvatimo kako su Božji planovi za svakoga uistinu nepredvidivi, piše lalucedimaria.

Ono što se činilo svjetlosnim godinama daleko od života ovog mladog vojnika, dogodilo se.

Izabrao je sasvim drugačiji život, ali ipak nekome služiti. Taj netko je, međutim, bila domovina a nikako Gospodin. I na početku je tako i bilo. Priča koju ćemo vam ispričati je priča o mladiću koji je čuo glas Gospodnji kako se potpuno probija u njegov život, upravo u trenutku kada je to najmanje očekivao.

Izabrao je vojsku, ali Bog ga je pozvao da postane svećenik

Samuel je odlučio studirati na vojnoj akademiji. I on je skoro uspio ostvariti svoj san, spremao se da ga ostvari... ali nešto u njemu se spremalo promijeniti, i to radikalno. Ali krenimo od početka. Odrastajući u obitelji u kojoj je već bilo časnika, odmalena je u potpunosti naučio što znači ljubav prema domovini.

I iz tog je razloga već bio odabrao pohađati vojnu akademiju. San mu je bio postati logističar u vojsci, baš kao i njegovi roditelji. I 2016. san se ostvaruje. Samo 17 dana nakon diplome javlja se na Akademiju na temeljnu kadetsku obuku.

Ali ipak nešto nije bilo u redu, osjećao je u sebi da Bog ima druge planove za njega. Taj unutarnji glas koji postaje sve uporniji , sve do konačne odluke. Nakon godinu i pol obuke, poziv na svećeništvo postaje zaista jak: “ Osjetio sam poziv da budem prisutan uz vojnike koji se bore jer sam i sam bio vojnik koji se borio kao kadet na West Pointu ” – objašnjava.

Nakon diplome, Samuel je počeo studirati na Teološkom koledžu Američkog katoličkog sveučilišta u Virginiji, ali je istovremeno služio u vojnoj pričuvi: „ Može biti teško uskladiti svoj moral s moralom vojske, ali otkrio sam da vojska je odlično mjesto za službu. Kao što je rekao papa Franjo, treba biti pastir s mirisom ovaca” – zaključio je.

Izbor koji slijedi dosljednošću, molitvom i ustrajnošću. Samuel će biti zaređen za svećenika 2029. godine.

“Ovo je očito razarajuće. Emotivno je. Dugo sam živio tamo i imao sve svoje stvari ondje. Sada kao da sam se oslobodio tereta svojih stvari jer je sve u pepelu”, rekao je za NewsNation, prenosi narod.hr.

Gibson je rekao da je živio na svom imanju oko 15 godina. Dodao je da je njegova obitelj slijedila naredbu o evakuaciji i da su na sigurnom.

“Tamo sam imao puno osobnih stvari koje ne mogu vratiti – sve od fotografija do datoteka do samo osobnih stvari koje sam imao tijekom godina. To se sve može zamijeniti. To su samo stvari. Dobra vijest je da su svi u mojoj obitelji i oni koje volim dobro, i svi smo sretni i zdravi i izvan opasnosti”, rekao je.

U podcastu s Roganom, Gibson je kritizirao guvernera Kalifornije Gavina Newsoma. Rekao je kako je Newsom tvrdio da će se “brinuti o šumama”, ali “nije ništa učinio”.

“Mislim da su svi naši porezni novci vjerojatno otišli na Gavinov gel za kosu”, rekao je glumac.

Nakon što je prodao svoju softversku tvrtku, Marcel je svoje poduzetničke vještine usmjerio na rješavanje beskućništva s ’12 susjeda’, zajednicom malih domova u Frederictonu, prenosi novizivot.net.

Dizajnirane da pruže više od skloništa, ove kuće nude stabilan temelj za ponovnu izgradnju života. Svaka rezidencija, iako kompaktna, dolazi s bitnim životnim sadržajima i dostojanstvom mjesta koje možete nazvati svojim.

S modelom najamnine koji se temelji na samo 30% dohotka stanovnika, financijska prepreka stanovanju je značajno smanjena. “Sve su to prilično male sićušne kuće, ali imaju sve u sebi”, rekao je Lebrun za CBC, osiguravajući da je svaki prostor, iako skroman, potpun.

Sigurnost je prioritet, sa zatvorenim pristupom i sigurnosnim kamerama kako bi se osiguralo sigurno okruženje za stanovnike.

Selo također potiče zajednicu koja pruža podršku pružajući mogućnosti zapošljavanja na licu mjesta, osnažujući stanovnike da pronađu zaposlenje unutar svog životnog prostora.

Trenutačni opseg projekta i budući ciljevi su ambiciozni, s planovima za povećanje broja domova i održavanje stabilnog tempa stvaranja u Lebrunovoj tvornici. Financiran Lebrunovim osobnim ulaganjem i doprinosima vlade, 12Neighbours predstavlja konkretno utjelovljenje vjere na djelu.

Lebrunova inicijativa odražava predanost ljubavi i služenju, u skladu s biblijskim stihom: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Matej 25,40)

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom.

On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«

Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Anthony Hopkins (@anthonyhopkins)

Glumac, koji se nedavno pojavio kao kralj Herod u Netflixovom filmu'Marija', jedan je od tisuća ljudi koji su izgubili svoje domove tijekom požara koji haraju Los Angelesom. To je dom koji su obožavatelji mogli vidjeti na raznim Hopkinsovim objavama na društvenim mrežama.

Zapravo, zvijezda rado prima ljude u svoj život i dom. U prošlosti su njegovi često inspirativne objave vidjeli ovog Velšanina za klavirom, kako pleše u dnevnoj sobi ili je zaposlen u kuhinji. Dovodio je ljude u dom, koji sada leži u pepelu, jednako kao i svoj osobni život: od dijeljenja svoje bitke s alkoholom i njegovog puta do trijeznosti, zahvaljujući Bogu , do ključnih trenutaka u njegovoj karijeri. Ova nedavna objava odličan je primjer:

Njegove poruke doista inspiriraju i pokazuju čovjeka koji cijeni ljepotu života. I to nikada nije bilo tako očito nego u njegovoj posljednjoj objavi koju je podijelio ovaj petak :

Poruka nije negirati razaranja požara ili uništene živote onih koji su pogođeni. To je više podsjetnik da materijalne stvari za koje se tako često držimo, nisu odraz onoga što doista jesmo. I da ih nećemo ponijeti sa sobom u vječnost. Ljubav koju imamo za ponuditi drugima doista je dokaz našeg pravog bogatstva. I ovo je važno za sve nas uzeti u obzir, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Anthony Hopkins (@anthonyhopkins)

Dok vatra i dalje bjesni, molimo se za sve one koji su pogođeni. Molimo i za sve vatrogasce i njihove obitelji koji neumorno rade na zaustavljanju ove katastrofe.

Misno slavlje predvodio je opat Slavenske benediktinske kongregacije otac Jeronim Adam Marin, a suslavili su svećenici koji djeluju na otoku Rabu. Slavlju su prisustvovale i časne sestre koludrice samostana Sv. Andrije te obitelj s. Augustine.

U propovijedi je otac Jeronim istaknuo važnost duhovnog poziva u današnjem svijetu, u kojem su predanost, ljubav i žrtva sve potrebniji. Naglasio je kako primjer sestre Augustine može poslužiti kao „svjetionik nade i poticaj za mlade ljude da otkriju vlastiti poziv i misiju u životu. Težine ih njihove vuku, piše Sv. Augustin, moja je težina moja ljubav. Ljubav je ono u srcu što nas vodi prema mjestu gdje nam je biti. Ta ljubav , taj nemir i čežnja u srcu sestre Augustine, doprijela je i u sestre i na ovo mjesto okupljanja gdje će moći živjeti tu ljubav za Krista i za crkvu.

Shvatila je da je to mjesto pod križem Gospodina našega Isusa Krista. Jer je križ najsnažniji izraz Kristove ljubavi, ističe propovjednik. Škola križa i žrtva su najvažnije i po njima otkriva se velikodušnost a kroz odricanje se pronalazi radost. To je škola službe Gospodnje I onih koji stoje pod Kristovim križem. Nije laka ta škola, učiniti otajstvenu vezu života, često se I klone na tom putu ali poput sestre Augustine, treba prepustiti Gospodinu svoje putove, On će sve voditi, treba imati potpuno pouzdanje u Gospodina. Jer kako kaže Sveti Pavao, ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje.“

Prigodom polaganja zavjeta, otac Jeronim stavio s. Augustini prsten kao znak vjernosti Crkvi, a okupljene pozvao da prepuste svoje živote Božjoj providnosti. „Bog nas uvijek vodi prema svjetlu, čak i u trenucima tame,“ rekao je te potaknuo vjernike da u svojim srcima pronađu mir i nadu u Kristu.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Uznesenja Blažene Djevice Marije s Raba, a pridružio im se i zbor iz Italije.

- Tijekom snimanja ove pjesme i spota, uvjerio sam se u riječi Pavlove poslanice Rimljanima gdje kaže kako “znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.” (Rim 8, 28-30).

Od trenutka kad sam počeo dogovarati lokaciju za snimanje spota, sve stvari su jednostavno 'sjele na svoje mjesto'. Od pronalaska Svetišta na Instagramu preko mojih dragih ljudi, dogovora sa vlč. Ivanom Markovićem, definiranjem datuma sa snimateljem pa sve do realizacije – Bog je sve vodio. Zaista sam prepustio sve Gospodinu i pokušao se prepustiti u potpunosti.

Na pjesmi su sudjelovala već poznata imena u Hrvatskoj koja su u službi slavljenja, sviranja, pisanja, prevođenja, snimanja; Iva Smojver i WorshipVision Croatia, Ivan Škunca (Sound Station Studio Zagreb), Ivan Ojdanić (Film Factory Croatia & Nova Eva), Karlo Kramar, Mario Klarić i fra Blaž Žagač, OFMConv.

Pozornicom najveće dvorane u zemlji prošlo je 25 izvođača, redom poznatih imena hrvatske glazbe, a ukupno 150 glazbenika izmjenjivalo se na pozornici u obliku slova 'V', simbola pobjede. Okupljeni su imali prilike poslušati dobro poznate pjesme ispjevane domovini u koje je udahnut nov život i u novim izvedbama koje je glazbeno pratio orkestar pod ravnanjem Ante Gele. Stihovi koji su bodrili i hrabrili ljude u najtežim trenutcima hrvatske povijesti, kao i one pjesme koje su nas ispunjavale ponosom i srećom u radosnim trenutcima, orili su se Arenom tijekom trosatnog koncertnog spektakla. Ovaj koncert, osim što je bio prvi, bio je poseban i po tome što je održan baš na 32. obljetnicu međunarodnog priznanja RH od Svete Stolice. Upravo je ta simbolika posebno važna i direktorici Laudato TV-a Kseniji Abramović.

“Kad se sjetim prvog koncerta ‘Domu mom’, obuzme me ponos i neopisiva sreća. Samo tri mjeseca prošlo je od ideje do realizacije koncerta koji se pokazao pravim festivalom domoljubne glazbe, a najveće priznanje svima nama u organizaciji bila su nasmiješena lica više od 18 000 posjetitelja kao i činjenica da se uoči koncerta tražila karta više. Zahvaljujem ovim putem od srca svima koji su sudjelovali u organizaciji i izvedbi jer nije bilo lako, a posebna zahvala apostolskom nunciju u RH, mons. Giorgiu Lingui koji je tada, baš na 32. obljetnicu priznanja RH od Vatikana, predvodio molitvu za Hrvatsku. Neponovljivi trenutci”, ispričala nam je Ksenija Abramović.

Nakon prepune zagrebačke Arena još iste godine, 30. studenog 2024., “Domu mom” preselio se u Zadar. Ozračje zajedništva, ljubavi, ponosa i nade svakog je trenutka višesatnog glazbenog programa isijavalo iz raspjevane publike. Više od 10 000 posjetitelja iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva ispunili su dvoranu Krešimira Ćosića na Višnjiku i iz svega glasa, nerijetko i zagrljeno, pjevali poznate domoljubne hitove dok se na pozornici izmjenjivalo 20 izvođača.
Okupljeno mnoštvo uživalo je uz svima dobro poznate hitove o ljubavi prema domovini, a koje su na svoj način, utkajući vlastitu osobnost i emocije, otpjevale mnoge zvijezde domoljubne glazbene scene.

Trosatni glazbeno-scenski spektakl u Višnjiku nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Snažni stihovi koji su nas podsjetili na teške trenutke naše bremenite prošlosti, kao i one trenutke u kojima smo bili najsretniji, probudili su kod publike rijetko viđene emocije.

“Što reći za Zadar? Iznimno sam sretna i ponosna zbog realizacije ovog koncerta koji je, manje od godinu dana nakon zagrebačke Arene, napunio zadarski Višnjik. Najsretnija sam zbog deset tisuća onih koji su nakon višesatnog spektakla otišli svojim kućama osnaženi još snažnijom ljubavlju prema domovini. Zadar se zaista pokazao u najboljem svjetlu”, prisjetila se Ksenija Abramović.

Nakon dvaju iznimno uspješnih koncerata, “Domu mom” vraća se tamo odakle je sve počelo, u najveću hrvatsku dvoranu, Arenu Zagreb. Novo izdanje koncerta “Domu mom”, koje s nestrpljenjem svi očekujemo, održat će se 11. listopada 2025. godine.
“Pripreme su u tijeku već sada, jer listopad će začas stići. Drago nam je vidjeti da mnogi već planiraju dolazak, pa su svoja mjesta već pohitali osigurati. Veselimo se još jednom izdanju u Zagrebu”, zaključila je direktorica Laudato TV-a Ksenija Abramović.

Svoje ulaznice za ovaj domoljubni koncert godine možete nabaviti i vi u sustavu Eventim kao i u Laudato galerijama u Zagrebu i Zadru.

Milijuni filipinskih katolika pridružuju se procesiji svake godine kako bi vidjeli i dodirnuli Isusa Nazarećanina, za kojeg se vjeruje da je izvor bezbrojnih iscjeljenja i čuda tijekom godina.

Baš kao što je žena koja je krvarila od neizlječivog krvarenja posegnula da dotakne Isusov ogrtač u Svetom pismu, milijuni vjernika dolaze tražiti Kristovo iscjeljenje.

Simbol čuda i uslišanja

“Vjernici ga ne žele pustiti, ali iskreno, on je taj koji nas ne želi pustiti. On je taj koji nas drži“, rekao je u propovijedi nakon procesije otac Rufino Sescon, rektor Male bazilike i nacionalnog svetišta Isusa Nazarećanina. “Znamo da je on prvi koji se nikada ne umara, prvi koji se nikada ne umori, prvi koji nikada ne prestaje da nam pomogne”, rekao je.

Crnog Nazarećanina, drveni kip Isusa Krista okrunjenog trnjem koji nosi njegov križ, donijeli su u Manilu iz Meksika 1606. godine španjolski misionari. Iako se brod koji ga je prevozio zapalio, spaljeni kip je preživio i nazvan je “Crni Nazarećanin”. Sada pohranjen u crkvi Quiapo, ostaje snažan simbol čuda i uslišanih molitvi za vjernike.

Za divno čudo, kip je preživio i goruće požare koji su dva puta uništili crkvu, poplave brojnih tajfuna, dva potresa i bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata.

Procjenjuje se da je ove godine sudjelovalo 8,1 milijun hodočasnika, što je značajno premašilo 6,5 milijuna 2024. i 4 milijuna 2019. Događaj, koji je uključivao noćno bdijenje, više misa i procesiju dugu gotovo 24 sata, označio je jedan od najvećih odaziva u svojoj povijesti.