Podsjetimo, još 2010. godine, na simboličan datum 25. lipnja, u Jarama je odjeknula vijest koja je izazvala oduševljenje i iznenađenje, na svijet su prirodnim putem stigle trojke.
Marija, Katja i Lucija rođene su zdrave i bez ikakvih poteškoća, a njihov datum rođenja dodatno je dobio na značaju jer se podudara s godišnjicom Gospinih ukazanja u Međugorju.Upravo ta simbolika danas je dala još dublje značenje njihovom sakramentu svete potvrde.Sestre Primorac, koje zbog školskih i drugih obaveza žive na relaciji Jare – Mostar, dio su velike obitelji.Uz njih tri, roditelji Željko i njegova supruga imaju još dvoje starije djece.
Otac trojki, Željko Primorac, poznati je poduzetnik i vlasnik građevinske firme LIHNIDOS-MO iz Mostara, Ortješ.
Današnja svečanost u Jarama bila je prilika da se obitelj, rodbina i prijatelji okupe u zajedništvu i molitvi.Neka ih kroz život prati Božji blagoslov, mir i snaga Duha Svetoga, a današnja radost zauvijek ostane u njihovim srcima i obitelji Primorac.
]]>Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.
Svećenik: vlč. Dario Levanić
]]>Tijekom molitve na jednoj od postaja Križnog puta dječak iz Austrije zapjevao je pjesmu 'Ave Maria', a njegov snažan operni glas izazvao je oduševljenje okupljenih vjernika.
]]>Video koji se širi društvenim mrežama prikazuje skupinu hodočasnika okupljenih na Križevcu kako u tišini slušaju dječaka dok pjeva poznatu marijansku pjesmu u jednoj od poznatijih međugorskih molitvenih oaza.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>Tema susreta bit će usmjerena na fenomen Međugorja, mjesta koje već desetljećima privlači milijune hodočasnika iz cijeloga svijeta. Organizatori najavljuju razgovor o tome zašto ljudi dolaze u Međugorje, što ondje traže, kakvu duhovnost pronalaze te zašto ga mnogi nazivaju mjestom obraćenja, ispovijedi i mira.
Poseban naglasak bit će stavljen i na crkveni pogled na Međugorje, kao i na dokument koji je Crkva posvetila ovom hodočasničkom mjestu.
Susret je najavio i fra Ivan Hrkać, poručivši mladima da ih očekuje u srijedu u Splitu.
„Dragi mladi, ja sam fra Ivan Hrkać i nadam se da se vidimo ove srijede u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u 20:30 na susretu Hrvatskog nadzemlja. Govorit ću o temi Međugorje kao ispovjedaonica svijeta i zašto kroz Međugorje svake godine dolaze milijuni hodočasnika, što pronalaze u Međugorju, kakva je međugorska duhovnost i zašto je Crkva izdala posebni dokument o Međugorju. Sve ćete to moći čuti u srijedu i nadam se da se vidimo. Mir vam i dobro“, poručio je fra Ivan Hrkać.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>Sudionici Hoda naglasili su kako pravo na život smatraju temeljnim ljudskim pravom i preduvjetom svih drugih prava. U porukama upućenima tijekom događaja istaknuta je potreba izgradnje društva solidarnosti koje će ženama pružiti podršku u svim životnim izazovima, osobito onima koje se nalaze u teškim okolnostima i razmišljaju o pobačaju.
Tijekom programa iznesena su i svjedočanstva sudionika o iskustvima suočavanja s teškim prenatalnim dijagnozama i udomiteljstvom.
Supružnici Antonija i Mirko Ribičić, roditelji petorice sinova, govorili su o iskustvu dviju trudnoća tijekom kojih su se suočili s teškim prenatalnim dijagnozama i pritiscima da prekinu trudnoću.
„Nikad nismo čuli riječi dijete, beba, život… uvijek ‘to’, uz aktivno poticanje na daljnje pretrage s ciljem pobačaja”, rekla je Antonija Ribičić, dodavši kako su se osjećali usamljeno i bez potpore za odluku da prihvate dijete bez obzira na moguće zdravstvene poteškoće.
Istaknula je kako su danas zahvalni što su ostali uz svoju djecu te naglasila da su iz dviju trudnoća s komplikacijama rođena dva zdrava dječaka.
Mirko Ribičić posvjedočio je kako su liječnici tijekom trudnoće upozoravali na moguće posljedice nastavka trudnoće, no da su on i supruga ostali pri odluci da prihvate život svoga djeteta.
„Sa spoznajom da imam teško bolesno dijete mogu živjeti, ali sa spoznajom da sam dopustio da ubiju naše dijete – ne mogu nikako”, rekao je.
Sudionicima se obratila i Ivanka Dabro koja je sa suprugom dugogodišnja udomiteljica. Govorila je o iskustvu skrbi za djecu iz teških obiteljskih okolnosti te naglasila važnost ljubavi, sigurnosti i podrške u životu svakoga djeteta.
„Djeca koja dolaze iz teških životnih okolnosti nose brojne traume, ali uz ljubav, pažnju i sigurnost mogu se razvijati kao i sva druga djeca”, rekla je Dabro, pozvavši obitelji da razmisle o udomiteljstvu i posvajanju.
Na kraju programa organizatori i koordinatorica Hoda za život u Splitu Dora Cikojević zahvalili su okupljenima na dolasku i podršci.
„Splićani su danas podržali ono najvrjednije – svaki ljudski život, od začeća do prirodne smrti. Ovim Hodom za život podsjećamo koliko je važno štititi svaki ljudski život, osobito život začetoga djeteta”, poručila je Cikojević.
Dodala je kako organizatori žele graditi društvo koje će na prvo mjesto stavljati život, obitelj i dostojanstvo svake osobe te istaknula da „svako dijete predstavlja dar i priliku da budemo bolji ljudi”.
]]>
Jer nije dovoljno reći da vjerujemo, dok istovremeno šutimo pred zlom koje se nameće kao novo normalno. Nije dovoljno nositi križ oko vrata, a živjeti kao da Boga nema. Upravo zato ove riječi iz Međugorja djeluju toliko snažno, jer prvi put možda jasnije nego ikada otkrivaju da Nebo neće učiniti ono što čovjek sam odbija učiniti. Bog ne spašava na silu, a Gospa ne može pomoći onima koji zatvaraju srce, odbacuju molitvu i biraju život bez Boga.
Europa koja je nekada gradila katedrale danas donosi zakone protiv života, protiv obitelji i protiv same prirode čovjeka. Kršćanske vrijednosti postale su predmet ismijavanja, dok se agresivne ideologije nameću kroz obrazovanje, medije i politiku kao jedina dopuštena istina. Djeca odrastaju bez duhovnog temelja, obitelji pucaju pod teretom bezbožnog svijeta, a čovjek koji je izgubio Boga pokušava prazninu zatrpati materijalizmom, porocima i lažnim slobodama koje ga na kraju ostavljaju još praznijim.
U takvom vremenu Međugorje više nije samo mjesto ukazanja, nego duhovna crta bojišta, prva crta obrane svijeta koji još nije potpuno izgubio dušu. Dok mnogi centri moći pokušavaju izgraditi društvo bez Boga, Gospa iz Međugorja desetljećima okuplja svoju Marijinu vojsku - obične ljude, majke, očeve, mlade, svećenike i obraćenike koji kroz molitvu, post i sakramente pokušavaju sačuvati svjetlo u vremenu sve veće tame.
To nije vojska mržnje ni osvete, nego vojska krunice, euharistije, posta i obraćenja. I upravo zato je toliko opasna onima koji žele svijet bez Boga, jer čovjek koji kleči pred Bogom više ne kleči pred ideologijama, manipulacijama i strahovima ovoga svijeta.
Možda upravo zato Međugorje toliko smeta mnogima. Jer podsjeća da čovjek nije samo tijelo, broj i potrošač, nego duša stvorena za vječnost. Podsjeća da bez Boga nema ni mira, ni ljubavi, ni budućnosti. I dok svijet sve više tone u duhovni kaos, Gospa i dalje neumorno poziva svoju djecu da se vrate molitvi i obraćenju prije nego bude prekasno.
Ali njezina posljednja poruka otkriva i nešto vrlo ozbiljno - došlo je vrijeme kada više nije dovoljno samo slušati poruke. Vrijeme je da ih počnemo živjeti. “Ljubim vas, ali vam ne mogu pomoći bez vas” nije samo utjeha, nego upozorenje čovječanstvu koje očekuje spas dok istovremeno odbija promijeniti vlastiti život.
U vremenu kada se čini da se Europa odriče Krista, možda upravo Međugorje ostaje posljednja duhovna utvrda i prva crta obrane čovjeka od svijeta koji ga želi odvojiti od Boga, od istine i od vlastitog spasenja.
]]>
U ono vrijeme: Rekoše učenici Isusu: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.«
Odgovori im Isus: »Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir Imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite — ja sam pobijedio svijet!«
]]>“Ja sam put, istina i život.”
Soldo je poruku nosio ispod dresa, a pokazao ju je tijekom slavlja s navijačima i suigračima. Riječ je o citatu iz Ivana 14,6, jednom od najpoznatijih kršćanskih redaka.
U danu u kojem je Dinamo upisao novu uvjerljivu pobjedu, Soldo je sportski trenutak povezao s osobnom porukom vjere. Mladi nogometaš iz Čitluka poslao je poruku koja je na društvenim mrežama privukla pažnju i izvan samog rezultata utakmice.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>Sedma vazmena nedjelja, 17. svibnja 2026.
Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!
U mnogim se zemljama svijeta danas slavi svetkovina Uzašašća Gospodinova.
Slika Isusa koji – kao što se kaže u biblijskom tekstu (usp. Dj 1, 1-11) – je uzdignut sa zemlje i uznesen na Nebo, mogla bi nas navesti da to otajstvo doživljavamo kao neki daleki događaj. Ali zapravo tomu nije tako. Naime, mi smo sjedinjeni s Isusom, kao udovi s glavom, u jednom tijelu, a njegovo uzašašće na nebo i nas, zajedno s njime, privlači prema punom zajedništvu s Ocem. Sveti Augustin, u vezi s tim, je rekao: „Činjenica da glava predvodi predstavlja nadu udova“ (Sermo 265, 1.2).
Čitav Kristov život je jedan uzlazak, koji obuhvaća i uključuje, po njegovu čovještvu, sav svijet, uzdižući i otkupljujući čovjeka iz njegova grešnog stanja, donoseći svjetlo, oproštenje i nadu tamo gdje su bili tama, nepravda i očaj, kako bi prispio konačnoj pobjedi Uskrsa, u kojoj je Sin Božji „svojom smrću uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio nam život“ (Vazmeno predslovlje I).
Uzašašće nam, dakle, ne govori o nekom dalekom obećanju, već o živoj vezi koja i nas privlači prema nebeskoj slavi, proširujući i uzdižući naš horizont već u ovom životu i naš način razmišljanja, osjećanja i djelovanja čini sve bližim mjeri Božjeg srca.
Mi znamo put tog uzlaska (usp. Iv 14, 1-6). Nalazimo ga u Isusu, u daru njegova života, u njegovim primjerima i učenjima, baš kao što njegov trag vidimo u Djevici Mariji i u svecima: u onima koje nam Crkva stavlja kao uzor svima kao i onima – kako ih je papa Franjo volio zvati – „iz susjedstva“ (usp. apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 7), s kojima živimo svoje dane: očevi, majke, bake i djedovi, ljudi svake dobi i staleža, koji s radošću i predanošću iskreno nastoje živjeti po Evanđelju.
Zajedno s njima, uz njihovu podršku i zahvaljujući njihovim molitvama, i mi možemo naučiti uzlaziti iz dana u dan prema Nebu, tako da nam na srcu bude, kao što kaže sveti Pavao, sve „što je istinito […] pravedno […] ljubazno“ (Fil 4, 8) i provodeći u djelo, uz Božju pomoć, ono što smo „čuli i vidjeli“ (r. 9), tako da, u nama i oko nas, raste božanski život koji smo primili na krštenju i koji nas neprestano vuče prema Nebu, prema Ocu, šireći u svijetu dragocjene plodove zajedništva i mira.
Neka nam u tome pomogne Marija, Kraljica neba, koja u svakom trenutku osvjetljava i vodi naš put.
Nakon molitve Kraljice neba
Draga braćo i sestre!
U nekim zemljama danas se slavi Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, koji sam ove godine odlučio posvetiti temi „Zaštititi glasove i lica ljudi“. U ovom dobu umjetne inteligencije potičem sve da se zalažu oko promicanja oblika komunikacije koji uvijek poštuju istinu o čovjeku, prema kojoj valja usmjeravati sve tehnološke inovacije.
Od danas do sljedeće nedjelje održava se Tjedan Laudato si’, posvećen brizi za stvoreni svijet i nadahnut enciklikom pape Franje. U ovoj jubilarnoj godini svetog Franje Asiškog, spominjemo se njegove poruke mira s Bogom, s našom braćom i sestrama i sa svim stvorenjima. Posljednjih je godina, nažalost, zbog ratova, napredak na tom području uvelike usporen. Stoga potičem članove Pokreta Laudato si’ i sve koji rade za cjelovitu ekologiju da obnove svoje predano zalaganje. Briga za mir je briga za život!
Pozdravljam sve vas, dragi vjernici iz Rima i hodočasnici iz raznih zemalja! Posebno pozdravljam nekoliko glazbenih sastava iz Njemačke, članove Bratovštine „Sant’Antonu di u Monti“ iz Ajaccia i skupinu studenata sa Sveučilišta u Montani u SAD-u.
Pozdravljam mlade iz Oppida Mamertine, animatore iz Lorenzage u Biskupiji Concordia-Pordenone i krizmanike iz Genovske biskupije.
Svima želim ugodnu nedjelju!
]]>Uvijek na prvo mjesto stavljajte osobu – potaknuo je papa Lav XIV. djelatnike nekoliko talijanskih banaka koje je danas, 16. svibnja, primio u audijenciju te se, obraćajući im se, osvrnuo na ulogu banaka i kreditnih institucija u društvu.
Iza brojeva stoje ljudi
Osnovane kako bi u različito vrijeme i u različitim kontekstima podupirale poduzetništvo te javne i privatne financije, bankarske institucije su stoljećima bile u središtu velikih procesa gospodarskoga i društvenog razvoja i postale su sve slojevitija i strukturiranija stvarnost, sposobna utjecati na život ljudi – primijetio je Papa. Naime, koncentracija kapitala i dostupnost stručne kompetencije osigurale su bankarskom sustavu golema gospodarska sredstva, omogućujući mu, s pozitivne strane, da promiče pravednu raspodjelu za opće dobro, a s negativne, da bude zagovornik sebičnoga gomilanja, koje je izvor nejednakosti i bijede. Međutim, u banke ne ulazi prije svega kapital nego ljudi – istaknuo je Papa te podsjetio da iza brojeva stoje žene i muškarci, obitelji kojima je potrebna pomoć. Stoga je u suvremenom svijetu, u kojemu visoka razina kompjuterizacije oruđa nameće sve elaboriranije umjetno posredovanje u međuljudskim odnosima, ljudska je pažnja u bankama važna.
Pozvani ste osigurati da se korisnici vaših usluga ne osjećaju prepušteni hladnoći algoritamskih sustava - koliko god oni bili učinkoviti i matematički precizni - nego da iza tehničkoga oruđa osjete, danas kao i nekada, prisutnost osoba koje su spremne slušati i koje žele dobro.
Zauzimati se za etiku solidarnosti
Još jedan bitan aspekt poslovanja banaka jest snažan utjecaj na strukturni razvoj društva i njegov kulturni razvoj – napomenuo je Papa te istaknuo:
Zbog toga je vaša prisutnost dragocjena; valja podsjetiti one koji se prelako povlače u isključivo materijalne vrijednosti, miješajući u životu svrhe i sredstva, da i na financijskoj razini osoba mora uvijek biti u središtu i da se na tom stožeru moraju graditi alternativne društvene strukture koje su nam potrebne.
Obveza je banaka živa i aktualna što potvrđuju njihovi brojni humanitarni i kulturni projekti – primijetio je Papa te potaknuo prisutne da nastave raditi na taj način održavajući živim svoj poziv institucija za uzajamnu potporu i uvijek usmjeravajući svoje zauzimanje prema etici solidarnosti.
Uloga financijskih operatera
Osvrćući se na povijest banaka i kreditnih institucija, rimski se biskup potom prisjetio ranih dana koji, obilježeni hrabrošću i kreativnošću, svjedoče o komplementarnosti između štednje i ulaganja, privatnih i javnih, u svrhu ostvarivanja općega dobra i za solidan gospodarski rast. Osim toga, istaknuo je ulogu financijskih operatera.
Oni koji rade na financijskom tržištu mogu činiti dobro ne samo djelujući na ispravan način, nego i informirajući i osposobljavajući ljude i sredine u kojima posluju da razborito i moralno rabe resurse, kombinirajući osjetljivost, inteligenciju, poštenje i milosrđe te promičući „humanizirajuće parametre“ [...] u kojima profit i solidarnost više nisu antagonisti.
]]>Argentinski kardinal piše: „Što se tiče Bratstva sv. Pija X., ponavljamo ono što je već priopćeno. Najavljena biskupska ređenja u Svećeničkome bratstvu sv. Pija predstavljaju ozbiljnu uvredu Boga i povlače za sobom izopćenje predviđeno pravom Crkve“.
]]>Broj krštenja raste svake godine od 2020. U 2025. bilo je 64 073 krštenja, u usporedbi s 51 307 godinu prije. U Južnoj Koreji ima četiri puta više krštenja odraslih nego krštenja djece. Broj krštenja odraslih porastao je s 26 031 u 2022. na 48 342 u 2025. Broj krštenja djece ostao je konstantan u tome razdoblju.
Katolička vjera došla je u Južnu Koreju krajem 18. stoljeća, što je bilo obilježeno snažnim pritiscima budizma i konfucijanizma. Širenje vjere u početku je bilo spriječeno ponekad intenzivnim progonima koji su dali mnoge mučenike. Rast Katoličke crkve u Južnoj Koreji bio je posebno snažan u posljednjih 30 godina. Godine 1995. bilo je 2 885 000 katolika; 2005. broj se povećao na 5 015 000. Od tada je rast usporen.
Prema izvještaju katoličke novinske stranice „UCA News“, 1975. godine u Južnoj Koreji bilo je oko milijun katolika. Od tada se broj katolika ušesterostručio. Šezdesetih godina prošloga stoljeća u Južnoj Koreji živjelo je oko pola milijuna katolika, prenosi „Rome Reports“. To znači rast od 1200 % u posljednjih 60 godina.
Južna Koreja danas se suočava s demografskom krizom; 20 % stanovništva ima 65 ili više godina. U Katoličkoj crkvi ih je gotovo 29 % u ovoj dobnoj skupini, kao i 20 % dijecezanskih svećenika.
Unatoč sveukupnomu rastu katolika, broj svećeničkih zvanja se smanjio. Godine 2025. zaređeno je 70 svećenika, dok ih je tri godine prije bilo 96. Svećeničkih kandidata u sjemeništima ima 854, a 2022. godine bilo ih je 1030. Opada i broj redovnika. Nešto manje od milijun katolika redovito ide na misu nedjeljom, što je oko 15 %. U 2015. godini udio redovitih sudionika misnih slavlja iznosio je 20 %.
(kta)
]]>U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.
A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta.
Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«
]]>Posvetite posebnu pozornost jednom od darova Duha Svetoga koji se naziva postojanost.]]>
Obraćajući im se spontanim riječima, Sveti je Otac istaknuo da je slavljenje sakramenta potvrde jedna je od najvećih radosti za jednog biskupa. Podijeliti dar Duha Svetoga čin je punine koji daje oduševljenje i snagu:
To je sposobnost da slijedimo Isusa Krista, da uvijek kažemo „da“ Gospodinu, da se ne bojimo slijediti ga s hrabrošću i živjeti vjeru u svijetu koji nas toliko puta želi udaljiti od Isusa.
Svi smo poslani
Prisutnost Duha Svetoga liturgijski se očituje u slavlju Pedesetnice koje se ove godine obilježava u nedjelju 24. svibnja, podsjećajući na iskustvo prvih učenika koji su primili Duha Branitelja kako bi započeli evangelizaciju. Rimski je biskup pritom dodao:
Svi vi sudjelujete i sudjelovat ćete u toj misiji, jer svi smo poslani - svojim obiteljima, svojim prijateljima, svim ljudima. I vi morate biti živo svjedočanstvo Duha koji živi u nama.
Papa je napomenuo da se u radosti podjeljivanja sakramenta potvrde skriva i određena tuga, jer mladi nakon primanja dara Duha Svetoga 'nestanu' i više ne dolaze u župe.
Biti vjerni učenici
Petrov je nasljednik stoga pozvao krizmanike da ne zaborave osjećaje proživljene tijekom priprave za sakrament, uključujući i ovaj posjet Rimu koji je bio prilika za zajedničko slavlje i molitvu:
Neka ta radost živi u vašim srcima, nastavite biti vjerni učenici Isusa Krista.
Vjeru ne živimo sami
Sveti je Otac potom potaknuo i na postojanost kroz brojne aktivnosti u životu njihovih župa te dodao:
Vjeru ne živimo sami, živimo je zajedno. Stvarati odnose prijateljstva i zajedništva način je življenja te postojanosti kao Isusovi učenici.
Papa Lav XIV. je na kraju pozvao krizmanike da nastave biti Isusovi prijatelji i misionari, ohrabrujući ih da im dan primanja sakramenta potvrde bude velika pomoć na njihovom putu vjere.
]]>Mladi par stigao je iz Gospića ne sluteći da će njihovo hodočašće prerasti u jedan od najvažnijih trenutaka života. Upravo na mjestu molitve i tišine, među kamenitim stazama Brda ukazanja, izgovoreno je sudbonosno pitanje koje će zauvijek obilježiti njihov zajednički put.
]]>„Na mjestu gdje mnogi pronađu mir, oni su pronašli svoje zauvijek“, stoji u emotivnoj objavi koja je izazvala brojne reakcije pratitelja. Posebnu ljepotu cijelom događaju dali su upravo jednostavnost i iskrene emocije. Pogledi puni ljubavi, suze radosnice i tišina međugorskog krajolika svjedočili su trenutku koji nadilazi običnu prosidbu.
Za mnoge vjernike upravo je Međugorje mjesto gdje se ljubav produbljuje kroz vjeru, a zajednički život započinje pod Gospinim zagovorom. Emotivne trenutke zabilježili su fotografi iz studija Karlo Photo i Inees Photography, koji su kroz objektiv prenijeli atmosferu mira, blizine i duhovne snage ovog posebnog trenutka.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!
To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno naviještati Oca. U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.
Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«
]]>Prijavite se, jer prijave su obavezne! A prijavnica se nalazi OVDJE!
Za sve dodatne informacije, javite nam se na:
[email protected]
[email protected],
ili na 0957413334
Marija je savršen uzor onoga na što je pozvana cijela Crkva: biti stvorenje Riječi Gospodnje i majka djece Božje, rođene u poslušnosti djelovanju Duha Svetoga. Budući da je ona vjernica u punom smislu riječi, u kojoj nam je ponuđen savršeni oblik bezuvjetne otvorenosti božanskom otajstvu u zajedništvu svetoga Božjeg naroda, Marija je uzvišeni član crkvene zajednice. Konačno, budući da rađa djecu u Sinu, ljubljenu u vječnom Ljubljenom koji je došao među nas, Marija je majka cijele Crkve, koja joj se može obraćati s dječjim pouzdanjem, sigurna da će biti uslišana, zaštićena i ljubljena.
Blažena Djevica Marija – ikona Otajstva
Sve te značajke Blažene Djevice Marije mogle bi se izraziti govoreći o njoj kao o ženi – ikoni Otajstva. Izraz žena naglašava povijesnu konkretnost ove mlade kćeri Izraelove, kojoj je dano živjeti izvanredno iskustvo postati majkom Mesije, ističe Papa i nastavlja:
Izraz 'ikona' ističe da se u njoj ostvaruje dvostruko gibanje silaska i uzdizanja: u njoj blista i besplatan Božji izbor i slobodan pristanak vjere u Njega. Marija je stoga žena – ikona Otajstva, odnosno Božjega plana spasenja, nekoć skrivenog, a potpuno objavljenog u Isusu Kristu.
Mjesto Blažene Djevice Marije u djelu Otkupljenja
Koncil je ostavio jasno učenje o jedinstvenom mjestu koje je Blaženoj Djevici Mariji namijenjeno u djelu Otkupljenja. Jedini Posrednik spasenja je Isus Krist, a njegova Presveta Majka ni na koji način ne zasjenjuje niti umanjuje to jedinstveno Kristovo posredništvo, nego pokazuje njegovu djelotvornost, podsjetio je Sveti Otac i dodao:
U Djevici Mariji ogleda se i otajstvo Crkve: u njoj Božji narod nalazi prikazane svoje podrijetlo, svoj uzor i svoju domovinu. U Majci Gospodinovoj Crkva promatra vlastito otajstvo, ne samo zato što u njoj pronalazi uzor djevičanske vjere, majčinske ljubavi i zaručničkog saveza na koji je pozvana, nego prije svega zato što u njoj prepoznaje vlastiti prauzor, idealni lik onoga što je pozvana biti.
Neka nam Marija pomogne odgovoriti po njezinu primjeru
Dopustimo da nas dotakne taj uzvišeni uzor koji je Marija, Djevica i Majka, te je zamolimo da nam svojim zagovorom pomogne odgovoriti na ono što se od nas traži po njezinu primjeru, naglasio je Papa i nazočne potaknuo da se zapitaju:
Živim li svoju pripadnost Crkvi s poniznom i djelatnom vjerom? Prepoznajem li u njoj zajednicu saveza koju mi je Bog darovao kako bih odgovorio na Njegovu beskrajnu ljubav? Osjećam li se živim dijelom Crkve, u poslušnosti pastirima koje je Bog dao? Gledam li na Mariju kao na uzor, uzvišeni član i majku Crkve, te molim li je da mi pomogne biti vjernim učenikom njezina Sina?
Neka nam Duh Sveti, koji je sišao na Mariju i kojega zazivamo s poniznošću i pouzdanjem, udijeli milost u punini živjeti ove divne stvarnosti. I nakon što smo produbili Konstituciju Lumen gentium, zamolimo Djevicu da nam izmoli dar da u svima nama raste ljubav prema svetoj Majci Crkvi!, zaključio je Sveti Otac.
(Vatican News)
]]>
Nakon euharistijskoga slavlja nastavljen je molitveni program. Relikvije u Samostanu sv. Ilije ostaju do subote 16. svibnnja, kada nakon svečanog ispraćaja u 13 sati odlaze u Župu sv. Male Terezije u Ledinac, potom u Karmel Bezgrešne Kraljice Karmela u Sarajevo te Župu sv. Male Terezije – Bistrica i svetište sv. Male Terezije – Presnače.
]]>Prema dostupnim informacijama, pronađeni muškarac je dobro.
HGSS Čitluk jučer je zatražio pomoć javnosti u potrazi za Pablom Fernándezom Juradom, rođenim 1958. godine u Buenos Airesu, nakon čega su pokrenute aktivnosti na terenu.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.«
]]>– Zna se dogoditi da mi se najnput skmiči i da opanem. No, čuva me Majka Božja Marija jer nijenput nisem ništ vtrgla niti se natukla. Stalno se molim i na dan zmolim osam krunica za zdravlje i sreću svih ljudi – ispričala nam je baka Katarina koja se rado sjeća i dana svoje mladosti, a kaže da je danas puno lakše živjeti nego u doba kad je ona bila u „zlatnim“ godinama. Bavila se poljoprivredom i nekad se, istaknula je, sve ručno radilo pa je po cijele dane bila u pokretu. Iako je danas sve lakše, dodala je, ljudi su izgubili društvene vrijednosti i otuđili su se.
– Negda smo se svaki dan družili. Susedi su nam bili kao familija, a denes i na selu jedva da jedni druge poznaju. Svi se zapru v svoje hiže i furt glede televizora ili mobitela. Više se nemre nikoga na vulici najti. Meni ne treba televizor i umjesto da gledim v ekran, ja molim celi den – rekla je Katarina. Uz sina Josipa, ima i dvije kćeri, Ružicu i Nadicu, pet unuka, pet praunuka i pet šukununuka pa se posebno veseli obiteljskim druženjima. Posebnog lijeka za vitalnost, istaknula je, nema. Nikad nije previše pazila na prehranu, ali je prije ipak imala jedan „čaroban“ napitak.
– Prije sam svaki dan spila jedno jajce s pol deci črnog vina. Sad pijem čaja od koprive kojeg sama slažem. Naberem koprive i pustim ih da se posuše, a onda listenca prelijem vrućom vodom i dobim pravoga čaja. Nesem sigurna da sem baš zbog toga doterala do 99 let, no morti ipak ima nekaj v tomu – zaključila je Katarina Talan za podravski.hr
]]>Kako su naveli u objavi, u zajedništvu molitve i predanja ponovno su rekli svoje „da“ Gospodinu, moleći Majku Mariju da ih vodi putem vjernosti, ljubavi i svetosti. „Neka nas Bezgrješno Srce Marijino uvijek vodi bliže Srcu Isusovu“, poručili su iz Marijinih ratnika Hercegovina. Objavu su zaključili riječima „Totus Tuus“.
]]>Nestali je visok oko 165 centimetara, težak oko 65 kilograma, sijed i proćelav.
U trenutku nestanka na sebi je imao polo majicu kratkih rukava tirkizne boje, tamnoplavi prsluk, jeans hlače i crne tenisice.
Iz HGSS-a Čitluk pozvali su građane da, ukoliko imaju bilo kakve informacije o nestaloj osobi ili su ga vidjeli, to prijave na broj 063 55 44 33 ili policiji na broj 122.
]]>U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.
Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
]]>Oprost – ključ za unutarnji mir
Teško je moliti za oproštenje, ali isto tako teško, a može još teže, oprostiti, jer iskreno moliti za oproštenje može jedino onaj tko sam zna oprostiti. Isus nam govori da što više milosrđa pokazujemo spram drugog čovjeka, tim više možemo zaslužiti milosrđa Božjega za sebe. To je zapravo baš ono što se nalazi i što molimo u Gospodnjoj molitvi: „I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“ To znači da moramo promijeniti način razmišljanja o drugima. Za mnoge znati živjeti s drugima znači isto što i misliti o njima loše, a htjeti živjeti s njima dobro. Oproštenje je najvažniji svakodnevni dokaz ljubavi: mnogo puta tijekom dana pojavljuju se prilike da oprostimo – kao najbolji način da premostimo međuljudski jaz. I premda je oprost univerzalan ključ u našim rukama, ključ naše slobode i unutarnjeg mira, ipak postoje određene unutarnje preprjeke koje nam onemogućuju iskreno opraštanje.
Tri zapreke na putu iskrenog oproštenja
Među inim poteškoćama za opraštanje izdvajamo one koje nam se čine najveće: prijezir prema drugoj osobi, uvrijeđenost i želja za osvetom.
Prva. Prijezir prema drugoj osobi je češći osjećaj nego nam se u prvi mah čini. Jer ako prijezirem svoju obitelj, svoga kolegu, nečiju rasu, društvenu klasu, bijedne ili bogate ili čak sami sebe, onda to znači da uistinu nisam oprostio.
Druga. Uvrijeđenost, pak, pravi je otrov, često duboko skriven osjećaj koji truje svu našu dušu. Ona je suprotnost opraštanju, jer povrijeđen čovjek stalno u svome srcu razglaba nanesenu nepravdu: privezan/navezan je za nju, ona pušta korijenje u njegovu srcu umjesto da je se oslobodi i otpusti je – da ode iz njegova srca i života. Razaznavanje, prepoznavanje uvrijeđenosti u vlastitu srcu je prvi korak da uistinu oprostimo. Želja za osvetom svoj izvor ima u uvrijeđenosti.
Treća. Želja za osvetom je htjeti zlo osobi koja nas je povrijedila, radovati se njezinoj nesreći. Postoji tisuću načina – za osvetu. Možemo činiti sve da budemo uspješni i to po svaku cijenu i protiv svih u želji da drugima dokažemo svoju vrijednost; možemo i sebe uništavati samo da pokažemo koliko nas je netko povrijedio; možemo odbaciti život i prestati liječiti svoje rane i povrijeđenosti; možemo stalno nekoga za nešto osuđivati i okrivljavati i tako negirati nečiju vrijednost. Ako ostajemo u tome stavu, sve to se može pojačavati i onda imamo posla s osobom koju stručno zovemo „prokisla osoba“.
„Prokisle osobe“
U prvu skupinu takvih osoba spadaju one koje za sebe smatraju da su toliko zlobne i zle da ne može biti govora o tome da im bude oprošteno. Često naglašavaju: „Ono što sam učinio/la je toliko strašno da mi se ne može oprostiti!“
U drugu skupinu „prokislih osoba“ spadaju oni koji ne vjeruju u besplatnu, bezuvjetnu ljubav. Uvjeravaju sebe i druge da za sve kad-tad treba platiti. Takva su zapravo djeca roditelja koji im nikada nisu iskazali pravu ljubav.
Trećoj skupini pripadaju svi oni koji ne osjećaju potrebu za opraštanjem: ne osjećaju nikakvu grižnju savjesti, vegetiraju u nekakvoj moralnoj i duhovnoj praznini.
Četvrtu skupinu „prokislih osoba“ čine oni koji svoj osjećaj krivnje promatraju kao psihičku slabost. Zaista, neke škole psihologije osjećaj krivnje i opraštanje promatraju kao nedostatak zrelosti i autonomije. Time brkaju opsesiju samo-okrivljavanja sa zdravim osjećajem krivnje. Prvo – terorizira i uništava čovjeka, a drugo – upozorava i podsjeća nas na našu ograničenost i krhkost. Bez svijesti o vlastitoj ograničenosti čovjek je zatvoren u nerealnom svijetu.
Nema opraštanja bez neprijatelja
Tko je moj neprijatelj? Onaj tko me ranjava. Neprijatelj je u većini slučajeva onaj netko tko je meni blizak, vrlo blizak. Moj neprijatelj je često u mojoj obitelji: netko tko u meni izaziva nemir, onaj tko mi nije poslušan, koji mi smeta na putu moga razvoja, moje slave, moga uspjeha. Neprijatelj je onaj koga treba izbjegavati po svaku cijenu; ne želimo ga susretati, ne želimo boraviti u njegovu domu, društvu, želimo da nestane, kratko govoreći – ne podnosimo ga.
Treba nam mnogo vremena da najprije prepoznamo svojega neprijatelja i da čujemo Kristov poziv: Ljubi toga čovjeka! Onda osjećamo veliku napetost, odbojnost. I čujemo dalje glas u svome srcu koje viče: Ne, ovaj mi je čovjek nanio toliko zla! Ne mogu ga ljubiti!
Što nam je tada potrebno učiniti? Možemo napraviti sedam koraka na putu opraštanja.
Sedam koraka na putu opraštanja
Prvi korak: moliti za sebe da imam snage oprostiti. Možemo zamoliti i druge da nas prate svojim molitvama.
Drugi korak: pokušati pronaći elemente koje smanjuju krivnju osobe koja nas je ranila.
Treći korak: svoje trpljenje i svoju ljutnju predati Božjemu milosrđu za našega bližnjega.
Četvrti korak: moliti Boga za blagoslov našem „neprijatelju“, kolikogod puta ga vidimo ili na nj pomislimo.
Peti korak: žrtvovati svoje trpljenje za tu osobu.
Šesti korak: učiniti nešto konkretno, primjera radi, napisati pismo takvoj osobi ili joj čestitati imendan.
Sedmi korak: ako smo tužni zbog nesreće svoga neprijatelja i radujemo se zbog njegove radosti, onda to znači da je naše opraštanje potpuno i stvarno živimo Božje milosrđe koje svakom čovjeku ponovno daje novu priliku.
Divan paradoks opraštanja
Opraštanje nam je nužno baš zato da možemo oprostiti ono što se ne može ničim drugim opravdati i ni na koji drugi način. Ne postoji takav čin koji nismo u mogućnosti oprostiti. Da postoje i tako teška djela koja ni sami počinitelji nisu u stanju izreći, pored svega treba posegnuti za oproštenjem, jer oproštenje je lijek za beznadne i neizlječive situacije.
O tome svjedoči oporuka jednog Židova ostavljena u Auschwitzu ispisana drhtavim rukopisom na papiru odmah nakon oslobođenja, a ona glasi: „Gospodine, kada se vratiš u Svojoj slavi, nemoj se spomenuti samo ljudi dobre volje. Spomeni se i ljudi zle volje. Ne spominji se njihove okrutnosti, brutalnosti, zlih čina. Umjesto toga spomeni se strpljenja jednih, hrabrosti drugih, prijateljstava i veličine duha koju su u nama probudili. I daj, Gospodine, da plodovi koje smo mi prinijeli zahvaljujući njima, postanu jednoga dana i njihovo spasenje.“ (svećenik Stanko iz Auschwitza)
]]>U slavlju su sudjelovale i s. Edita Lukić i s. Samuela Vilenica, redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka koje u Buenos Airesu djeluju kao misionarke, kao i vjernici koji se redovito okupljaju u tome centru.
U propovijedi se fra Tomaž osvrnuo na nedjeljno evanđelje te istaknuo snagu zajedništva i istinskoga susreta s Gospodinom, iz kojega svaki drugi susret dobiva smisao i postaje poslanje. Osvrćući se na sadašnje stanje misije u Buenos Airesu, preporučio je molitvi i pomoći vjernika sve svećenike koji su ovdje djelovali, a posebno fra Josipa Perenića…
„U ovom milosnom trenutku želim prije svega zahvaliti Gospodinu za dar ove zajednice i za sve ono što je kroz desetljeća učinio po našoj braći ovdje u Argentini. Naša prisutnost, započeta davne 1929., nije samo niz događaja ni povijest institucija, nego prije svega povijest susreta, odnosa i povjerenja. Franjevci su ovdje dolazili ne samo da dijele sakramente, nego da budu blizu narodu koji je tražio sigurnost, identitet i nadu. Bili su most između domovine i nove zemlje, između prošlosti i budućnosti, između čovjekove čežnje i Božje blizine“, istaknuo je fra Tomislav Šanko.
Na poseban način zahvalio je fra Josipu Peraniću, posljednjem hrvatskom misionaru, koji već gotovo 40 godina, uz jedan kraći prekid, služi u Argentini: „Njegov život je tiho, ali snažno svjedočanstvo ustrajnosti, vjernosti i ljubavi prema narodu kojemu je poslan. Jubilej koji se slavi nije samo pogled unatrag, nego poziv da i danas živimo istu vjeru, isto povjerenje i isto bratstvo. Pozvani smo i danas biti znak Božje blizine, posebno onima koji traže smisao, pripadanje i nadu“.
Po završetku mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje, a zatim objed i druženje u Hrvatskom centru Pico, u kojem djeca, mladi i odrasli uče hrvatski jezik i običaje te djeluju folklorni ansambli i hrvatska društva.
Proslava 50. obljetnice djelovanja misijskog sjedišta na Teharu povezana je i s nedavnim izdanjem knjige fra Josipa Sopta, koja je nedavno predstavljena u Dubrovniku, a ovom prigodom i u Teharu.
Inače, u misiju su djelovali članovi nekadašnje Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru: fra Leonard Rusković (od 1929. do smrti 1958.), prvi koji je došao i započeo misiju, fra Blaž Štefanić (1938. – 1976.), fra Rafael Capurso (1939. – 1948.), fra Gabriel Arko (1939. – 1995.), fra Jozo Tibljaš (1946. – 1966.), fra Lino Pedišić (1946. – 1989.), fra Stjepan Rade (1947. – 1965.), fra Paško Andrić (1947. – 1990.), fra Vlaho Margaretić (1947. – 1995.), fra Bonifacije Perović (1947. – 1968.), fra Živko Vidal Žic (1947. – 1966.), fra Urban Štefanić (od 1950.), fra Job Mikolić (1967. – 1976.), fra Marijan Zlovečera (1968. – 1985.), fra Aleksandar Longin (od 1969.), fra Leopold Dujmović (od 1969.), fra Ilija Kozina (1977. – 1998.), fra Stjepan Gregov (†2012., dugogodišnje djelovanje), fra Berislav Ostojić (†2015.), fra Ivan Gavran (1994. – 2003.), fra Jordan Ostojić (dugogodišnje djelovanje u Buenos Airesu), fra Matija Matošević (kratko djelovanje od 1977.) i fra Josip Peranić (od 1977. do danas).
]]>
Time je PBV ponovno službeno upisan kao vlasnik približno 30.000 četvornih metara zemljišta na Bleiburškom polju, na krajnjem jugu austrijske savezne pokrajine Koruške.
Ova odluka predstavlja važan trenutak za sve koji prate pravni i društveni kontekst vezan uz Bleiburško polje, koje ima posebno značenje u povijesnom i komemorativnom smislu.
Daljnji koraci i aktivnosti vezane uz korištenje ovog prostora očekuju se u narednom razdoblju.
Izvor: croexpress.eu
]]>Školu „Sv. Juraj“ osnovale su sestre salvatorijanke 1972. godine i u najboljem slučaju primala je 500 učenika. Škola je bila važna referentna točka u cijelome okrugu Bint Jubail u južnome Libanonu, kazala je Sabbagh: „Škola je pridonijela jačanju osnovnoga obrazovanja u regiji siromašnoj resursima, stvarajući zajednički identitet među stanovnicima i čineći je središtem društvenih i kulturnih aktivnosti.“
Budući da južni Libanon nije tek nedavno postao bojno polje, škola je morala biti zatvorena još 2010. godine. Ali nitko od stanovnika Yarouna nije mogao zamisliti da će je konačno srušiti Izraelci bagerima, kazala je poglavarica: „Prisutan je osjećaj kolektivnoga gubitka: Škola je bila sjećanje na djetinjstvo cijele jedne generacije.“
Yaroun je sada postao selo duhova: ne samo škola, cijelo selo je uništeno, rekla je časna sestra. To se podjednako odnosi na stambene zgrade, ulice, vodovodne i električne mreže kao i crkve i džamije. Ista sudbina zadesila je i mnoga druga sela u južnome Libanonu iz kojih je stanovništvo moralo pobjeći.
S. Sabbagh promatra prizore sravnjene školske zgrade kao duboku metaforu za rat koji također utječe na obrazovanje: „Sukobi ne samo da utječu na sadašnjost, već mijenjaju budućnost čitave generacije. Zaštita obrazovanja u vrijeme rata nije luksuz, već temeljni humanitarni imperativ kako bi se osiguralo da djeca ne moraju plaćati za nešto što nema apsolutno nikakve veze s njima“, rekla je časna sestra.
(kta)
]]>Svečano misno slavlje o obrascu sv. Terezijinih roditelja predslavio je o. Jakov Mamić, uz suslavitelje o. Zvonka Martića, župnika; o. Ante Jakusa, župnoga vikara; don Domagoja Jelače i don Marija Bobića. Nakon mise upriličena je procesija od crkve na Kamenu do kripte na Vidovcu gdje su se vjernici zadržali u molitvi i bdjenju.
Nakon Splita relikvije odlaze u Bosnu i Hercegovinu u samostan sv. Ilije na Buškom jezeru.
]]>Osim duhovne okrijepe, hodočašće je svakako prilika da se ukaže važnost prepoznavanja osoba s invaliditetom kao ravnopravnih članova Crkve i društva, naglašavajući da invaliditet nije uvijek vidljiv te da se često radi o nevidljivim preprekama koje sprječavaju punu uključenost osobe u zajednicu.
Hodočašće ima za cilj i osvijestiti uobičajene stereotipe i zablude u ophođenju s ovom populacijom – od nesigurnosti u komunikaciji, preko spiritualizacije invaliditeta („oni su već anđeli“) do svodljivog karitativnog pristupa koji osobe s invaliditetom vidi samo kao primatelje pomoći. Umjesto toga, potreban je inkluzivan pastoral koji prepoznaje mogućnosti i doprinose tih osoba unutar župnih zajednica. Ispravno poimanje invaliditeta treba biti gledanje na njega kao na jedan oblik ljudskog bivanja u svijetu – raznolikost koja obogaćuje zajednicu.
U evanđelju imamo primjer slijepog Bartimeja, koji iz marginaliziranog položaja postaje središte Isusove pažnje i to je prvi primjer inkluzije u Novom zavjetu. A i dokumenti Crkve – od Drugog vatikanskog sabora do raznih papinskih enciklika pozivaju na punu uključenost osoba s invaliditetom u život Crkve, osobito kroz sakramentalni i katehetski pastoral.
Program hodočašća započinje u petak 29. svibnja večernjim molitvenim programom u župi. Drugi dan hodočašća u subotu 30. svibnja tokom jutra u programu je molitva krunice na Brdu ukazanja (za one koji se neće penjati organizirana molitva biti će kod Plavog križa), a popodne je zajednički susret u dvorani Ivana Pavla II. kod župne crkve te sudjelovanje u večernjem molitvenom programu u župi.
Treći dan hodočašća u nedjelju 31. svibnja program se odvija u dvorani sv. Josipa u Majčinom selu. Započinje predavanjem za roditelje, molitvom križnog puta i završnom svetom misom u 11.30 sati.
I ovog puta hodočasnici sami organiziraju i plaćaju svoj smještaj.
Zbog organizacije hodočašća molimo sve zainteresirane da svoj dolazak prijave na mail: [email protected].
Cjeloviti program 12. Hodočašća za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom u Međugorje pogledajte ispod: 
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on — Duh Istine — upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i — navješćivat će vama.«
]]>Članica medijskog tima Hoda za život u Vinkovcima Helena Valentić istaknula je: „Ove godine, ovim Hodom za život jasno i snažno poručujemo: nijedna žena nije sama. Podrška postoji. Hrabrost jedne majke može promijeniti svijet, a svaki život je neponovljivi dar. Želimo da nas čujete i da se ne bojite. Pobačaj usmrćuje dijete i ranjava majku. Odaberite život za svoje dijete.“
Član a tima Hoda za život u Vinkovcima Darko Posarić istaknuo je nezamjenjivu i važnu podršku koju kao očevi pružaju svojoj djeci.
Član medijskog tima Hoda za život u Vinkovcima Vedran Herceg istaknuo je: „Ne želimo da se pobačajem prekida život djeteta koje raste pod srcem svoje majke. Za sve ljudske probleme s kojima se suočavamo tijekom našeg hoda kroz život – postoje ljudska rješenja! Želimo pokazati koliko je važno zajedništvo, koliko je važna briga i zaštita svakoga ljudskog života i kada je najteže! Vrijeme je da postanemo društvo koje ne ostavlja ženu samu pred teškom odlukom, nego joj nudi stvarnu sigurnost, podršku i nadu!”
„Geslo ovogodišnjeg Hoda za život je: Prvi korak je zakon! Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonom! Ovime svraćamo pozornost na važnost apsolutne zakonske zaštite svakog čovjeka od začeća do prirodne smrti. Očekujemo da hrvatski zakon prati znanstvene istine o ljudskosti nerođenog djeteta i početku ljudskog života, a ne prolazne ideologije. Izlaskom na ulice našeg grada – javno svjedočimo da želimo Hrvatsku u kojoj su zaštićeni životi svih ljudi, gdje je za svoj život siguran svaki čovjek. Pozivamo sve građane da se pridruže ovom pozivu na promjenu – za život, za dostojanstvo i za budućnost”, istaknuli su organizatori.
]]>"Jedan primjer kada sam ispovijedao u Međugorju. Jedna cura, imala je dva doktorata znanosti, došla je meni na ispovijed. Na koncu me je pitala: 'Fra Josipe, što vi mislite hoću li se ja udati?'", ispričao je fra Josip.
Kako je kazao, nije joj dao brz odgovor, nego ju je pitao voli li mladića s kojim razmišlja o braku i sviđa li joj se.
"Pitao sam je voli li momka i je li joj se sviđa. Rekla je da joj se ne sviđa. Pitao sam je kako će se onda udati za njega, a ona je rekla: 'Pa eto znate, meni je 40 godina, on je rekao da mene voli, možda ću i ja njega zavoljeti'", prepričao je fra Josip.
Na to joj je, kako kaže, jasno odgovorio da se takav odnos prema braku ne može temeljiti na neistini.
"Rekao sam joj onda da se to ne smije, da je to laž, da ide pred oltar i kaže da ga ljubi, da ga poštuje. Nakon toga mi je zahvalila", rekao je fra Josip Ikić.
Dodao je kako ga je cijela situacija iznenadila jer je riječ o obrazovanoj osobi, ali i pokazala koliko ljudi ponekad u strahu, pritisku godina ili očekivanjima okoline donose velike životne odluke bez unutarnje sigurnosti.
"Ja sam se čudio kako žena može tako razmišljati. Doći će vrijeme, neću moći roditi, pa valjda će doći ljubav poslije", kazao je.
Fra Josip je pritom upozorio i na odgovornost svećenika u takvim situacijama.
"Da sam joj rekao da se treba udati, rekla bi da joj je fra Josip tako rekao jer je dobio nadahnuće. Mi svećenici moramo biti oprezni kod ispovijedi i pitati ljude", zaključio je fra Josip Ikić.
]]>
Molitva za svećenike"
"Molitva za svećenike"
Govoreći vjernicima, fra Augustin je naglasio kako opasnost za svećeničko srce nije uvijek u otvorenom odbacivanju Božje riječi, nego u postupnom zaokupljanju stvarima koje čovjeka udaljavaju od temeljne službe.
„Kad bi vidjeli koje su sve napasti u našem svećeničkom životu, da napustimo riječ Božju, ne da je napustim ja da kažem od sada napuštam Božju riječ, to nije za mene, ne u tom smislu, nego da se ljudsko srce svećeničko zaokupira stvarima, ljudima, projektima”, kazao je fra Augustin Ćordaš.
Posebno je istaknuo koliko je svećenicima potrebna molitva vjernika, upozoravajući da se duhovna služba može izgubiti onda kada srce prestane biti usmjereno na ono bitno.
„Kad bi vi vidjeli tu opasnost koja leži u našem životu, vi bi dan, noć proveli klečeći, moleći, posteći za nas, za naše živote. Da ne napustimo tu službu”, poručio je fra Augustin.
Njegove riječi u Međugorju bile su snažan poziv vjernicima da ne promatraju svećeničko zvanje samo izvana, nego da za svećenike mole, poste i duhovno ih prate u njihovoj službi.
Cijelu propovijed poslušajte u nastavku:
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah.
No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost — što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda — što je knez ovoga svijeta osuđen.«
]]>Sestra Marija Brizar, provincijalna poglavarica, prihvatila je njihovu molbu te im predala medaljice s grbom Družbe. Kroz godinu postulata pratit će ih odgojiteljica s. Doroteja Krešić.
Obred primanja u postulat okupio je sve sestre u samostanu koje molitvom i radošću prate ovaj njihov korak nasljedovanja Krista.
]]>Na susretu je bilo riječi o pastoralnoj situaciji u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji kao i o aktualnim društveno-političkim izazovima u Bosni i Hercegovini.
Prije susreta s papom Lavom XIV. biskup Palić se susreo i s državnim tajnikom kardinalom Pietrom Parolinom, piše KTA.
]]>Prema navodima koji su objavljeni na društvenim mrežama i prenijeli ih brojni mediji, vojnik koji je počinio čin kažnjen je s tri tjedna vojnog zatvora, dok je drugi vojnik, koji je fotografirao incident, osuđen na dva tjedna zatvora.
Iz IDF-a su poručili kako incident smatraju „vrlo ozbiljnim“ te naglasili da izraelska vojska poštuje sveta mjesta i religijske simbole svih religija.
Slučaj je izazvao brojne reakcije i osude javnosti, osobito među kršćanskim zajednicama, budući da se dogodio u većinski kršćanskom selu Debel. Na društvenim mrežama korisnici su osudili nepoštivanje vjerskih simbola te pozvali na zaštitu svetinja i dostojanstva religijskih mjesta.
Pojedine objave podsjetile su i na ranije incidente u istom području, uključujući navode o oštećivanju kršćanskih vjerskih simbola tijekom vojnih operacija.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca — Duh Istine koji od Oca izlazi — on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.
To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.«
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje.
Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.
Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
]]>Na put se zaputio u društvu trojice prijatelja, a ovo nije prvi put da se Dalić odlučio na takav pothvat. Slično hodočašće imao je i uoči Svjetskog prvenstva u Katru 2022. godine, kada je put s ruksakom na leđima prešao u tri dana.
Nakon tog hodočašća tada je na Instagramu objavio poruku: 'Hvala ti, Majko Božja, za sav blagoslov! U tebe se, Gospodine, uzdam.'
Najuspješniji hrvatski izbornik nikada nije skrivao koliko mu vjera znači. Dalić se često pojavljuje na duhovnim susretima, a u javnim istupima više je puta svjedočio o tome koliko mu je vjera pomogla u najtežim životnim trenucima.
]]>Prestižna nagrada dolazi s festivala koji je tijekom 59 godina postojanja bio odskočna daska za redateljske velikane poput Stevena Spielberga. Time se film „The Bell Tolls for 66 Franciscans“ svrstava u probrano društvo neovisne svjetske produkcije.
Film je nastao u režiji Nikole Kneza i Croatian Film Institutea iz Teksasa, a objavljen je početkom 2026. Istražuje ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca koje je učinio jugoslavenski komunistički režima između 1942. i 1945. donoseći niz autentičnih svjedočanstava, prikazujući povijesne činjenice i mjesta stradanja.
Besplatno ga se može pogledati na stranici: https://hfi.mobi/page-372.html.
]]>]]>
Koordinatorica inicijative Željka Markić poručila je kako se ovogodišnjim sloganom želi naglasiti važnost, kako navodi, zakonske zaštite svakog čovjeka "od začeća do prirodne smrti".
U Hrvatskoj je pobačaj zakonski dopušten do desetog tjedna trudnoće, a Markić je izrazila očekivanje donošenja novog zakona.
"Očekujemo zakon koji prati znanost, ne podilazi prolaznim ideologijama i ne strahuje od političkog ili medijskog reketa", izjavila je.
Na ovogodišnjem "Hodu za život" sudjelovao je i Marko Perković Thompson, koji je okupljenima izveo pjesmu "Lijepa li si".
Među sudionicima bili su i DP-ov ministar demografije Ivan Šipić te više političara desnice, uključujući Zlatka Hasanbegovića i Stephena Nikolu Bartulicu.
]]>
]]>
Ovogodišnji Dan mladih 55. po redu, održat će se 29. i 30. svibnja u Gospinu svetištu u Komušini na Kondžilu, pod geslom: Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet (Iv 16,33).
Susret, na kojem se svake godine okuplja oko 1 500 mladih, započinje u petak molitvom krunice u 18 sati nakon koje slijedi euharistijsko slavlje. Program se nastavlja katehezom, večernjim sadržajima za sudionike te euharistijskim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Središnji dio susreta koji se odvija u subotu, započinje u 08 sati pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja, nakon čega u 09:30 sati slijedi procesija s Gospinim kipom prema brdu Kondžilo i svečano euharistijsko slavlje u 11 sati koje će predvoditi mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski.
U poslijepodnevnim satima predviđen je zajednički ručak, a potom i prigodan program za sve sudionike. Ovogodišnji susret dodatno će obogatiti i Sajam zvanja, na kojem će se predstaviti redovničke zajednice, bogoslovije, sjemenište, skauti i druge crkvene ustanove.
Program za sudionike pripremaju djelatnici Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u zajedništvu s animatorima, vršnjačkim edukatorima i youth workerima.
NCM ovom prigodom poziva sve voditelje skupina mladih, župnike, duhovne asistente i redovnice da prijave svoje skupine mladih koji će sudjelovati na programu u petak i u subotu zbog lakše organizacije Dana mladih.
Prijavni obrazac za sudjelovanje u pretprogramu u petak, 29. svibnja moguće je pronaći na sljedećoj poveznici: https://forms.gle/QnY83PpvipL2tGNy9.
Prijave su otvorene do petka, 22. svibnja te ih izvršavaju isključivo župnici i voditelji skupina za mlade iz svojih župa, kao i odgovorne osobe u školama i drugim udruženjima. Pojedinačne prijave neće biti uzete u obzir.
„U nadi da ćemo se okupiti u što većem broju i tako obilježiti ovaj 55. dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije, srdačno vas pozdravljamo“, poručili su iz NCM-a.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.
Sjećajte se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.«
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.
Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«
]]>U svojem svjedočanstvu otvoreno priznaje kako je nekada bio usmjeren isključivo na uspjeh, novac i vlastiti imidž.
„Živio sam za sebe. Obožavao sam luksuz i taj način života“, rekao je govoreći o razdoblju prije obraćenja.
Iako je imao uspješnu karijeru i život o kakvom mnogi sanjaju, kaže kako je u sebi osjećao veliku prazninu koju ni novac ni slava nisu mogli ispuniti. Upravo ga je potraga za dubljim smislom postupno vratila vjeri i dovela do odluke da život posveti Bogu.
Njegova priča posebno odjekuje u vremenu kada se uspjeh najčešće mjeri novcem, statusom i vanjskim izgledom. Mnogi vjernici na društvenim mrežama istaknuli su kako ih upravo ovakva svjedočanstva podsjećaju da čovjek, čak i kada ima gotovo sve materijalno, može ostati duhovno prazan.
Nakon godina provedenih u beauty industriji, Borba je napustio poslovni svijet i krenuo putem formacije za svećenika. Danas otvoreno govori o vjeri, obraćenju i potrebi da čovjek pronađe mir koji ne ovisi o uspjehu ni popularnosti.
Njegova životna promjena mnogima je postala snažno svjedočanstvo da poziv može doći u bilo kojem trenutku života - čak i onda kada se čini da osoba već ima „sve“.
Prema njegovim riječima, mnogi ljudi takve predmete kupuju nesvjesno, vjerujući da je riječ o običnim krunicama ili religioznim suvenirima, ne obraćajući pažnju na detalje i značenje pojedinih simbola koji se na njima nalaze.
Pater Štambuk upozorava kako problem nije samo estetske prirode, nego duhovne, jer se, kako navodi, sve češće pojavljuju predmeti koji kombiniraju kršćanske motive s elementima new age pokreta, ezoterije i različitih duhovnih praksi nespojivih s katoličkom vjerom.
„Krunica nije modni dodatak niti ukras, nego snažno sredstvo molitve i znak povezanosti s Bogom“, poručio je svećenik, pozivajući vjernike da budu oprezni prilikom kupnje i da provjere značenje simbola koje nose.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se javili brojni vjernici dijeleći fotografije sličnih predmeta i raspravljajući o sve prisutnijem miješanju duhovnosti, simbolike i komercijalizacije vjerskih predmeta.
Tema je ponovno otvorila pitanje koliko vjernici danas uopće obraćaju pažnju na poruke i značenja koja pojedini simboli nose, osobito u vremenu kada se, pod krinkom „duhovnosti“ i „pozitivne energije“, na tržištu pojavljuju različiti proizvodi upitne simbolike. ]]>
„O ovome se govorilo prije par godina i pisalo. Ali vidim da ljudi još uvijek nisu shvatili da je ovdje riječ o prevari. Mnogo mi je ljudi reklo: ‘Fra Marine, ja nisam stavio Amen, nisam podijelio, hoće li se meni zaista nešto dogoditi?’ Tu sam vidio strah i naivnost nekih ljudi. I zato sam odlučio napisati ovaj članak kako bih ljudima kazao kako je to na Facebooku sve prevara i tu ne smije biti nikakvog straha“, naveo je fra Marin.
Dodao je kako, prema njegovu mišljenju, treba jasno reći da oni koji objavljuju takav sadržaj i žele manipulirati narodom trebaju biti prijavljeni i kazneno gonjeni.
„Jer mislim da je dosta više takvih prevaranata koji na osnovu tuđeg straha sebi stječu neku korist“, poručio je.
„Bog nije ucjenjivač“
Fra Marin u nastavku ističe kako Bog ne ucjenjuje ljude komentarima niti, kako kaže, dijeli milost preko Facebook algoritama.
„Bog ne kažnjava čovjeka ako nije napisao ‘Amen’. Ovo nije katolička vjera, to nije ono evanđelje koje je Isus ostavio. Ovo je iskrivljena slika Boga koji ljude drži u strahu. A Isus nikada nije ljude privlačio strahom. Nikada nije rekao: ‘Ako ne podijeliš ovu poruku, snaći će te nesreća.’ Krist je jasno govorio: ‘Ne bojte se.’ Bog ne traži prisilne klikove. On traži naše srce“, napisao je.
„Ovo je vrsta modernog praznovjerja“
Posebno se osvrnuo na objave u kojima se korisnicima poručuje: „Stavi cvijet sv. Anti i imat ćeš sreću“, „Pošalji ovu molitvu na 20 ljudi i dogodit će se čudo“ ili „Ako prekineš lanac, dogodit će ti se nesreća“.
„Ovo više nije pobožnost, ovo je čisto praznovjerje. Katekizam Katoličke Crkve vrlo jasno govori: ‘Praznovjerje predstavlja izopačenje religioznog osjećaja i prakse.’ (KKC 2111)“, naveo je fra Marin.
Kako je pojasnio, nije problem u križu ili molitvi, nego u tome što ljudi od njih prave „magiju“ ili sredstvo manipulacije.
„Točno to se događa na mnogim Facebook stranicama. Svetci se pretvaraju u amajlije. Molitve se pretvaraju u lance sreće. ‘Amen’ se pretvara u magičnu riječ. A Boga se prikazuje kao nekoga tko vreba da kazni čovjeka jer nije kliknuo ‘share’. To nije kršćanstvo. To je duhovna manipulacija. Takve stranice i objave treba blokirati, ukloniti“, istaknuo je.
„Najveća laž je da si protiv Boga ako ne podijeliš objavu“
Fra Marin upozorava kako su mnogi ljudi, osobito stariji, zbog takvih objava osjećali grižnju savjesti ili strah.
„Koliko je samo ljudi osjetilo grižnju savjesti nakon što su vidjeli takvu objavu? Koliko je starijih ljudi u strahu dijelilo te slike? Koliko je mladih pomislilo: ‘Što ako se stvarno nešto loše dogodi ako ignoriram?’ Istina je ovakva: nisi protiv Boga zato što nisi napisao ‘Amen’. Nisi loš vjernik zato što nisi podijelio objavu. Nisi proklet zato što si ignorirao Facebook sliku. Bog nije digitalni tiranin“, poručio je.
Vjernicima je savjetovao da se ne daju izmanipulirati te da budu mudri jer im je, kako navodi, Bog dao mudrost.
„Sve što vidiš na Facebooku ovakvog sadržaja, samo ignoriraj, ukloni i neće ti se ništa dogoditi. Tvoja vjera ne mjeri se komentarima. Ne mjeri se lajkovima. Ne mjeri se dijeljenjima. Bog vidi tvoje srce. I možda čovjek koji nikada nije napisao ‘Amen’ na Facebooku ima više ljubavi, poštenja i vjere od nekoga tko svaki dan dijeli ‘pobožne’ objave radi pokazivanja“, napisao je.
„Sv. Ante nije talisman za sreću“
Fra Marin se posebno osvrnuo i na objave u kojima se sv. Antu povezuje s obećanjima o sreći.
„Kada netko napiše: ‘Stavi cvijet sv. Anti i imat ćeš sedam godina sreće’, onda se svetca svodi na razinu magijskog predmeta. To je uvreda i za vjeru i za samog svetca. Svetci nisu amajlije. Oni nisu strojevi za sreću. Nisu duhovni automati. Katolička Crkva nikada nije učila da će čovjek dobiti sreću zbog emotikona, dijeljenja ili virtualnog cvijeta. To više podsjeća na poganske rituale nego na Evanđelje“, istaknuo je.
Naglasio je kako se ljudima neće dogoditi nesreća ako ne podijele takvu objavu, niti je Bog ljut ako netko ne napiše „Amen“.
„Ne, nisi izgubio blagoslov jer si ignorirao ‘molitveni lanac’. To je čista laž. I ne moraš živjeti u tom strahu. Bog te ne voli zbog komentara. Bog te voli jer si njegovo dijete. Njegova ljubav nije ucjena, Njegova ljubav nije manipulacija, Njegova ljubav nije algoritam. Njegova je ljubav ona koju je pokazao na Križu“, poručio je.
„Dosta je religiozne manipulacije“
Na kraju objave fra Marin Mikulić poručio je kako je dosta religiozne manipulacije, plašenja naroda, iskorištavanja Boga za klikove, lažnih obećanja i duhovnih ucjena.
„Ljudi imaju pravo upoznati pravoga Boga. Ne karikaturu stvorenu za Facebook reakcije. I zato treba jasno reći: Bog nije protiv tebe zato što nisi stavio ‘Amen’. Bog te ne kažnjava jer nisi podijelio sliku. Bog nije rob algoritma. A oni koji šire strah u njegovo ime trebali bi se ozbiljno zapitati što zapravo rade. Jer širiti lažnu sliku Boga među ljudima nije mala stvar“, naveo je.
Zaključio je kako istina oslobađa, dok strah zarobljava.
„Previše je ljudi danas zarobljeno religioznim strahom koji nema veze s Evanđeljem. Vrijeme je da se to kaže otvoreno. Bez uljepšavanja i bez straha. I bez ‘Amen ucjena’“, poručio je fra Marin Mikulić.
]]>