A motorcyclist rushed into the wildfire zone in Western Attica, fearing the chapel of Archangel Michael had burned. Everything around was ash — but the chapel stood untouched. His video instantly went viral. #orthodox pic.twitter.com/YuMguMXO7O

— Greek City Times (@greekcitytimes) August 6, 2026

Još je nevjerojatnije što su stabla koja neposredno okružuju kapelicu ostala zelena, dok je ostatak područja pretvoren u zgarište.
U unutrašnjosti crkve ikone, namještaj i vjerski predmeti izgledaju potpuno netaknuto. U kandilima je čak ostalo ulja — detalj koji činjenicu da je građevina preživjela čini još nevjerojatnijom.
Snimka se velikom brzinom proširila društvenim mrežama, a brojni korisnici netaknutu kapelicu opisuju kao istinsko čudo usred razaranja.

Izvor: greekcitytimes

Online prodaja ulaznica za koncert odvija se preko Sportify events: https://events.sportify-app.com/

“Vidimo se u Vukovaru! Čuvajmo jedni druge!”, zaključuje menadžment Marka Perkovića Thompsona.

Marko je istaknuo kako Juliju smatra Božjim darom te da nije mogao zamisliti prikladnije mjesto za prosidbu žene s kojom želi provesti život i osnovati obitelj.

Njihove obitelji povezuju i duboki hrvatski korijeni. Nakon Drugoga svjetskog rata njihovi djedovi i bake odselili su u Kanadu, gdje su zajedno s drugim hrvatskim iseljenicima sudjelovali u izgradnji hrvatske crkve i Hrvatskog centra u Vancouveru.

Upravo su u tom centru njihove obitelji godinama čuvale vjeru, običaje i povezanost s domovinom te ih prenosile na nove naraštaje.

Zaruke u Međugorju tako su, prema objavi, bile više od same prosidbe – spoj ljubavi, vjere, obitelji i hrvatske baštine. Marko i Julia vjenčanje planiraju proslaviti sljedeće godine u Hrvatskom centru u Vancouveru, na mjestu na kojem su i prethodne generacije njihovih obitelji obilježavale važne životne trenutke.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojini i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.« »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Preminuli je kasnije identificiran kao o. Samuel Opeyemi iz Župe sv. Pavla u gradu Ayetoro Gbedeu, u lokalnoj samoupravi Ijumu, u država Kogi.

U objavi na biskupijskom Facebooku preporučili su svojeg „voljenog svećenika beskrajnom Božjem milosrđu, zahvaljujući za njegovo vjerno služenje, požrtvovnu ljubav, i nepokolebljivu predanost Božjem narodu“.

Svećenike, redovnike i laike da se sjete ubijenog svećenika u molitvama i misama te da mole za njegovu obitelj i biskupiju tijekom žalovanja.

Guverner Ahmed Ododo opisao je svećenikovo ubojstvo kao „gnusan i neprihvatljiv čin“, objavio je Fides.

Četiri dana nakon ubojstva, u nedjelju 2. kolovoza, u Inoyiju u državi Enugu najmanje sedmorica naoružanih muškaraca upala su u crkvu sv. Josipa u Inoyiju, u okrugu Udiju u državi Enuguu, oko 8:30, prekidajući liturgijsko slavlje. Oteli su najmanje tri osobe – bogoslova, katehista i župljanina, i pobjegli u obližnju šumu.

Napad se dogodio kad je jaka kiša zahvatila područje, a vjernici su bježali iz crkve tražeći zaklon. Neki župljani su počeli potjeru, ali su odustali jer su napadači bili teško naoružani, te nisu htjeli ugroziti živote talaca.

Policija je pokrenula potragu koja je, prema vlastima, omogućila katehistu da pobjegne i vrati se kući. Bogoslov Lawrence Chidera Igbo i laik Emmanuel ostali su u rukama otmičara, objavila je agencija Papinskih misijskih djela.

@visitknin Dječji domoljubni festival - Kninu s ljubavlju ❤️🇭🇷 Luka Pulić - Bili cvitak #knin #oluja95 #visitknin ♬ izvorni zvuk - visitknin

„Danas sam posjetio jednu školu u Keniji. Ovo je iskustvo koje me duboko dirnulo i podsjetilo koliko često zaboravljamo cijeniti ono što imamo.

Djeca ovdje uče u skromnim uvjetima. Učionice su jednostavne, nedostaje mnogo toga što naša djeca smatraju sasvim uobičajenim. Ipak, u njihovim očima vidi se želja za učenjem, osmijeh i radost. Unatoč siromaštvu koje se ovdje osjeti na svakom koraku, nose u sebi nevjerojatnu snagu i zahvalnost.

Kod nas djeca imaju puno više mogućnosti, materijalnih stvari i prilika. Zato bih volio da ih naučimo koliko je važno biti zahvalan za ono što imaju, jer sreća ne dolazi uvijek iz obilja, nego iz načina na koji gledamo na život.

Ovaj posjet ostat će mi dugo u srcu i podsjećati me da su znanje, zahvalnost i osmijeh vrijednosti koje nemaju cijenu.“

Poruka fra Stjepana Brčine nije usmjerena samo na usporedbu životnih uvjeta, nego i na podsjećanje da istinsko bogatstvo nije u onome što posjedujemo, već u sposobnosti da budemo zahvalni. Video iz Kenije pokazuje kako djeca, unatoč teškim okolnostima, zrače vedrinom, nadom i željom za učenjem.

Njegova objava mnoge je potaknula na razmišljanje o tome koliko često uzimamo zdravo za gotovo mogućnosti koje imamo, dok su u mnogim dijelovima svijeta obrazovanje, školski pribor i osnovni uvjeti za život još uvijek privilegija.

Video iz Kenije tako nije samo zapis jednog putovanja, već snažan podsjetnik da su znanje, zahvalnost i osmijeh vrijednosti koje nadilaze svako materijalno bogatstvo.

„Pozvani smo čitati Sveto pismo zajedno s Učiteljem, tumačiti naše vrijeme i donositi odluke nasljedujući njegov put. Ovdje smo kako bismo pobijedili ravnodušnost i strah, kako bismo razriješili sumnje koje nas sputavaju kao što su nekoć sputavale apostole. Isus nas poziva da uđemo u odnos s njegovim životom kako bismo ispisivali nove stranice povijesti“, pojasnio je.

Istaknuo je da je Asiz „mjesto gdje nam sve govori da naš život može dobiti novi oblik, zračiti svjetlom i obnavljati svijet.“ Podsjetio je također da je upravo ondje započela preobrazba svetoga Franje i svete Klare, a zatim i tisuća drugih mladih koji su prihvatili Evanđelje bez kompromisa, pa je tako Isusov život započeo u njima.

Na dan kada Crkva slavi blagdan Preobraženja Gospodinova, Papa se u homiliji dotaknuo događaja na gori Tabor. Papa je primijetio da Isusovo lice koje je zasjalo kao sunce i njegove haljine koje su postale bijele kao svjetlost podsjećaju na uskrsno jutro i na anđela koji je navijestio uskrsnuće, čije je lice bilo kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. To je znak svjetla novoga dana prema kojemu smo usmjereni dok je oko nas, a katkad i u nama, još uvijek tama. No, zora već sja u mnogim svecima, poput svetoga Franje i svete Klare, kao i u mnogobrojnoj braći i sestrama koji na zlo odgovaraju dobrom, rekao je Papa.

Ohrabrio je mlade rekavši im da nisu sami te da su to ovih dana i sami iskusili, susrećući se i slušajući jedni druge, prelazeći od buke glasova koji se nadjačavaju i sukobljavaju prema umijeću pravoga razgovora.

Pritom je dodao: „Crkva postoji kako bi nas uvela u tu dinamiku slušanja i odlučivanja, u kojoj spoznajemo za koga živjeti i kako živjeti. Ona je zajednica u kojoj učimo razlikovati Božji glas, koji se nikada ne podudara jednostavno s našim mišljenjima, te odvažiti se na poslušnost Duhu Svetomu, koja je učinila hrabrima i kreativnima sve one koji su prihvatili slijediti Isusa.“

Ako se odvojimo od Boga i od drugih, gubimo svoje pravo lice, a preobražavamo se u odnosima koji hrane i pozivaju na život, istaknuo je potom papa Lav. Osvrćući se na franjevačku duhovnost, rekao je da ona nastoji pažljivo obnoviti temeljne odnose s Bogom i sa svim njegovim stvorenjima, a to je sloga koju danas, više nego ikada, trebamo čuvati i njegovati.

U vremenu kada čovječanstvu prijeti opasnost da izgubi svoje lice, kršćani su pozvani podignuti pogled prema Bogu koji je postao tijelom, svjesni da samo u otajstvu utjelovljene Riječi otajstvo čovjeka nalazi svoje pravo svjetlo. Zbog toga to veličanstveno čovještvo u Isusu Kristu postaje Put, Istina i Život, otvarajući svakome od nas put prema punini života, rekao je Papa te dodao: „Razlog zbog kojega nas sveti Franjo i dalje privlači, osamsto godina nakon svoje smrti, stoji upravo u tom veličanstvenom čovještvu koje ga je potaknulo da napusti već iscrtane putove kako bi otvorio novi put, dosljedniji Isusovu putu.“

Izbor svetoga Franje u njegovo je vrijeme bio revolucionaran, a još je dojmljiviji izbor svete Klare koja je kao žena željela živjeti slobodno. To je snaga kršćanstva od samih njegovih početaka i kroz različite izraze, istaknuo je Sveti Otac.

„Dragi mladi, danas Europa i cijeli svijet u vama traže nove svece: usudite se vjerovati riječi Evanđelja, postanite ljudski u slobodi Isusa Krista, zagrlite sestru siromaštinu. Naslov vašega susreta – Go! – jest poslanje, poziv da krenete putovima za koje nemamo karte, jer se oni otvaraju slušajući srce, poslušnošću Duhu Svetome i slijedeći Uskrsloga koji hodi pred nama“, poručio je mladima Papa.

Sve to treba živjeti ne udaljavajući se od Kristovih rana, napomenuo je podsjećajući na riječi pape Franje iz apostolske pobudnice „Evangelii gaudium“, koji je istaknuo da Isus želi da dotičemo ljudsku bijedu i patnju drugih te da očekuje da ne tražimo osobna ili zajednička utočišta koja nas udaljavaju od središta ljudske drame.

Premda se može dogoditi da čovjek ne bude shvaćen čak ni od vlastite obitelji, kao što se dogodilo svetome Franji, odreći se kulture moći i rušiti zidove koji razdvajaju ljude nikada ne znači izdati svoju obitelj, grad ili tradiciju, napomenuo je. Naprotiv, to znači osloboditi ih od njihovih sablasti, od neprijatelja izmišljenih zbog straha i neznanja te od nasilja kojim se nastoji nametnuti vlastiti mali poredak u stvarnosti koja nas sa svih strana nadilazi, pojasnio je.

„Pouzdati se u Boga znači ponovno otkriti, poput svetoga Franje i svete Klare, svijet braće i sestara koje trebamo cijeniti i kojima trebamo služiti, a ne ih iskorištavati ili nad njima vladati. To nije svijet koji trebamo braniti, nego zagrliti. Posvetite se, dragi mladi, izgradnji civilizacije ljubavi, čije ste klice susreli u tolikim primjerima besplatnosti te koja – po Kristovu primjeru – preobražava mnoge graditelje mira koji su i danas predani u služenju životu, čak i u najtragičnijim prizorima smrti“, rekao je.

Papa Lav XIV. je stoga pozvao mlade naraštaje da ujedine svoje najbolje snage – studij, sposobnosti, rad, prijateljstva, ljubav i molitvu – kako bi na različite načine u današnjem vremenu ostvarivali viziju svetoga Franje, prenio je Vatican News.

ZAPOČEO 37. FESTIVAL MLADIH U MEĐUGORJU: POVRATAK NA IZVOR JE POVRATAK KRISTU"

Pohodilo ga je više desetaka tisuća mladih iz prijavljene 73 zemlje svijeta i više stotina svećenika, čiji pravi broj ostaje do kraja nepoznat, jer se pravi broj (najveći broj koncelebranata bio je zadnjega dana Mladifesta, njih 690) nikada ne može sa sigurnošću znati zbog toga što mnogi ostaju ispovijedati i tokom misnog slavlja i molitvenog programa.

Slijedeće godine, 38. Mladifest bit će održan u pomjerenim datumima, od 27. do 31. srpnja 2027. godine. Razlog ove promjene termina je zbog Svjetskog susreta mladih u Seoulu (Južna Koreja) koji se održava od 3. do 8. kolovoza 2027.

NA IZVORU MEĐUGORJA I NA IZVORU FRANJEVAŠTVA

U ovom geslu „Ad fontem!“ tematski su se objedinile i proslavile dvije velike obljetnice: 45. obljetnica Gospinih ukazanja (1981. – 2026.) te 800. obljetnica preminuća sv. Franje, utemeljitelja Franjevačkog reda.

O ovoj poveznici i vraćanju na izvore, i međugorske i franjevačke duhovnosti, međugorski župnik i koordinator 37. Mladifesta, fra Zvonimir Pavičić je rekao:

”Obično kad se proslavljaju neke velike godišnjice, uvijek se prisjeća početka, odnosno izvora odakle je sve krenulo. Mi ove godine proslavljamo 45. obljetnicu Gospinih ukazanja i, također, 800. obljetnicu smrti svetoga Franje pa smo se upravo zbog toga odlučili vratiti na izvor, i na izvor franjevaštva, ali i na izvor Međugorja, tamo gdje je sve započelo. Tako da ćemo i kroz ovaj Mladifest provući i misli svetoga Franje, ali isto tako kateheze će biti osmišljene na način da će govornici govoriti o svetom Franji, ali i o duhovnosti Međugorja.“

Ove dvije teme doticale su se u najavama govornika, tako su se prije kateheza čitali tekstovi sv. Franje Asiškog, a prije svakog svjedočanstva, čitala se jedna Gospina poruka koja je odgovarala poruci svjedočanstva.

IZVRSTAN SCENARIJ 37. MLADIFESTA

Ono što se istaknulo na ovom Mladifestu bila je jedna posebna promišljenost i uklopljenost svih sadržaja programa. Sve je bilo ukomponirano poput dobrog scenarija nekog filma ili predstave. Jer, ako je scenarij loše napisan, uzalu se trude glumci ili produkcija. Fra Zvonimir se već istaknuo kao dobar scenarista u pripremi tekstova i uloga za Večer svjedočanstava i razgovora o fra Slavku Barbariću koja je održana 24. 11. 2025. prigodom obilježavanja 25. obljetnice njegova rođenja za Nebo. Inače, fra Slavko je 1989. pokrenuo ove molitvene duhovne obnove za mlade, kasnijih godina nazvane MLADIFEST! Tako se i na Mladifestu vidjelo koliko su program, poruke, kateheze, svjedočanstva, zadaci za sudionike te dvije nove instalacije postavljene upravo za prigodu ovih dana, međusobno isprepletene, povezane i imaju jedinstveni cilj: dovesti sudionike do izvora franjevaštva i Međugorja, a to je osobni susret sa Isusom Kristom, susret sa Vječnom ljubavlju koja te ljubi i u spoznanju te ljubavi zauvijek ostaješ promijenjen.

DVIJE PRIGODNE INSTALACIJE U SLUŽBI PORUKE „Ad fontem“: 'VIA FRANCISCI' i ZDENAC BOŽJE RIJEČI

Prva instalacija predstavljena nekoliko dana prije Mladifesta je „Via Francisci – put svetoga Franje“ postavljena na stazi iza vanjskog oltara crkve sv. Jakova u Međugorju. Cilj joj je hodočasnike vraćati na izvore Gospine škole, franjevaštva i naše katoličke vjere. Sastoji se od pet postaja sa slikama s motivima iz života svetog Franje i Međugorja koje su djelo akademskog kipara Tonija Kozarića, a prate ih meditacije na teme: Ispovijed – put pomirenja, Evanđelje – pravilo života, Silentium – tišina susreta, Post – sloboda srca i Euharistija – izvor i vrhunac. Tekstovne meditacije napisao je župni vikar u župi sv. Jakova Međugorje fra Ivan Hrkać.

Druga instalacija je Zdenac Božje riječi, napravljena od stiropora i ljepila za fasade, postavljena uz stablo masline ispred crkve sv. Jakova, podsjećajući na biblijski Jakovljev zdenac na kojem se dogodio susret Isusa i Samarijanke. Upravo ovaj motiv izrezbaren je na zdencu koji je također djelo akademskog kipara Tonija Kozarića. Ovaj Zdenac Božje riječi trebao je poslužiti kao podsjetnik kako je najveći nepresušni izvor i Franjevaštva kao i Gospine škole upravo Božja Riječ. I sama Gospa u zadnjoj svojoj poruci od srpnja upućuje da uvijek pijemo s tog Biblijskog izvora:

„Stavite, dječice, Sveto pismo na vidljivo mjesto u vašoj obitelji i čitajte ga, da bi vam bilo poticaj na obraćenje i novi život.“ (Gospina poruka 25. 7. 2026.)

Upravo ovaj citat napisan je na ploči koja stoji uz zdenac. U zdencu se nalaze crvene kartice sa logom Mladifesta i određenim biblijskim citatom koji vjernici mogu izabrati kao Božju riječ za sebe te ponijeti kući kao mali suvenir sa Mladifesta. Zdenac je bio doista jedna dobra ideja za promoviranje i poticanje čitanja Božje riječi, pa je prema podacima ICMM tokom Mladifesta izvučeno više od 40 000 listića s citatima.

KATEHEZE KAO INSPIRACIJA IZAZOVA ZA MLADE (RIJEČI I DJELA)

Naša katolička vjera je vjera koja se treba utjeloviti, bez djelotvorne ljubavi, bez toga da „Riječ tijelom postane“ ona ne vrijedi ništa! O tome su većinom govorile i kateheze ovogodišnjeg Mladifesta, pa je svaka od njih bila svojevrsna inspiracija za određeni izazov, zadatak koji su mladi trebali izvršiti toga dana.

„Odlučili smo također tokom Mladifesta dati nekoliko zadataka svima nama kako bismo što bolje živjeli svoju vjeru i svjedočili je u svom životu.“ – najavio je ovu lijepu ideju fra Zvonimir.

PRVA KATEHEZA I PRVI IZAZOV

Tako je prva kateheza koju je u nedjelju imao FRA ALOJZIJE SLAVKO ANĐELIĆ, a koja je govorila o Franjinoj i Gospinoj viteškoj borbi za mir, bila inspiracija za zadatak da se moli za mir u svijetu: „Za današnji dan, na blagdan Gospe od Anđela htjeli svima nama dati jedan zadatak, a to je MOLITVA ZA MIR. Ovaj izazov se sastoji u tome da svatko danas izmoli 3 Zdravo Marije za mir u svijetu. Sv. Franjo je bio prijatelj mira, u ovom velikom Jubileju, podsjetimo se koliko je mir važan i zapravo je to i jedna od prvih poruka ovdje u Međugorju. Oprost je važan dio nutarnjeg mira, stoga razmisli zamjeraš li nekome nešto, nosiš li nekakvu gorčinu u svome srcu? Danas na blagdan Gospe od Anđela, predaj Gospodinu svoje rane, svoje gorčine i odluči krenuti dalje bez toga tereta!“

DRUGA KATEHEZA I DRUGI IZAZOV

U ponedjeljak kateheza FRA LJUBE KURTOVIĆA govorila je o POSTU kao o jednom od temelja međugorske, ali i Franjine duhovnosti, zato je izazov dana bio digitalni post: „Danas, pošto govorimo o postu, zadatak, izazov će biti DIGITALNI POST! Pozivam vas danas: Isključite mobitel i društvene mreže na dva sata. Kao što je Franjo birao jednostavnost i ti ostvari unutarnji mir bez buke digitalnog svijeta. Učini barem jedan mali čin ljubavi, osmijeh, pomoć, ljubaznu riječ… Franjo je pokazivao da male geste mijenjaju svijet i uljepšavaju svakodnevicu. Učimo se ljubiti kao što je i sv. Franjo ljubio!“ – kazao je fra Zvonimir.

TREĆA KATEHEZA I TREĆI IZAZOV

U utorak, fra Ante Vučković u svojoj katehezi želio je mladima približiti značenje Božje Riječi za Franju, ali i za Međugorje. Nakon kateheze, fra Zvonimir je zaželio da sve prisutne Božja Riječ zaogrne i odgaja kao što je odgojila i sv. Franju. U duhu ove kateheze bio je i izazov dana: čitanje Božje riječi 10 minuta u toku dana.

ČETVRTA KATEHEZA I ČETVRTI IZAZOV

U srijedu, zadnju katehezu imao je FRA BOJAN RIZVAN koji je govorio o Franjinoj i Gospinoj ljubavi prema Isusu Kristu. Ta se ljubav očitovala preko posebne ljubavi za svećenike u čijim se rukama hostija i vino pretvaraju u Tijelo i Krv Kristovu, zboga toga je izazov dana bio MOLITVA ZA SVEĆENIKE! „Danas se posebno sjeti svog župnika, svoga duhovnika, svoga ispovjednika… pomoli se za njega. Zatraži za sve svećenike snagu, mudrost, radost i ustrajnost u njihovom služenju! Neka to bude naš zadatak za danas“ – kazao je fra Zvonimir!

ZBOR I ORKESTAR MLADIFESTA DONISILI SU SKLAD NEBA U NAŠA SRCA

Oko stotinjak članova zbora i orkestra Mladifesta koji prof. Damir Bunoza vodi već 17. godinu, nekoliko dana prije početka Mladifesta okupilo se na probe reportoara pjesama koji je ove godine, uz stare, imao i neke nove izvedbe. Svojevrsni hit ovogodišnjeg Mladifesta svakako je pjesma 'Heaven is in my heart' (Nebo je u mom srcu).

Svojim pjevanjem i maestralnim instrumentalnim izvedbama, posebno na liturgijskim slavljima i završnom oproštaju uz pjesmu, oni su pokazali kako ovo nije običan zbor, jer ono što sve njih spaja u jedno i što se komunicira drugima kroz njihove izvedbe je sila i snaga Duha Svetoga koju svatko od članova zbora živi u osobnom molitvenom životu i angažmanu u vlastitim župama.
„Međugorski zbor i orkestar zaista je specifičan zbor u pozitivnom smislu, gdje svi pričamo na engleskom jeziku, svi smo iz različitih zemalja, ali svi točno osjećamo kako trebamo pjevati i kako trebamo svirati da bi vladao Duh Sveti“ - rekao je prof. Bunoza.

NOSI MI SE CRVENA BOJA...

Članovi zbora i orkestra kao i sve osobe uključene u organizaciju Mladifesta nosili su akreditacije i prepoznatljive majice sa LOGOM MLADIFESTA. Ove godine majice članova zbora bile su crvene boje, a majce FRAMAŠA i VOLONTERA bile su svjetlozelene boje. Na majcama se nalazio LOGO MLADIFESTA koji je bio predstavljen za jubilarni 25. Mladifest 2014. godine, dizajnerski rad Vanje Sivrić i Katarine Vasilj. One su tada objasnile i njegovo značenje: "Novi logotip je jednostavan, ali komunicira duboku poruku. Dva brda - dva simbola Međugorja, tvore srce. Unutar srca je samo Međugorje. Srce je otvoreno, kao što i srce svakog vjernika treba biti otvoreno za Boga i bližnje. Gospa nas stalno iznova poziva da molimo srcem, da otvorimo svoje srce Isusu. Srce je s desne strane presječeno linijom tako da tvori križ. Simbol kršćanstva, Isusa Krista. Križ je na srcu, podsjeća nas da nas Isus ljubi i da je križ znak najveće ljubavi. Poprečna linija križa je uzdignuta te podsjeća na ruke dignute u pjesmi i molitvi. Srce je ujedno i slovo M. M kao Mladifest, M kao Međugorje, M kao Marija".

VEČERNJI MOLITVENI PROGRAM – IZVOR NADNARAVNOG MIRA

Vrhunac svakog pojedinačnog dana i ovog 37. Mladifesta bio je večernji molitveni program. Krunica, Sveta misa, predslavitelji liturgijskih slavlja u svojim propovijedima, u molitvenim trenucima klanjanja pred Presvetim, procesije sa Gospinim kipom, molitve pred križem s meditacijom sa svijećama, učinili su da je svako srce moglo iskusiti komadić Neba u sebi. Pomazanje je bilo srcem tako čitljivo i očutljivo, slava Božja koja je zaustavljala vrijeme, prolazno pretvarala u neprolazno što je za plod imalo jedan veliki mir u duši. A upravo je MIR kojeg nose KRALJ MIRA i KRALJICA MIRA, glavni izvor zbog kojega svi dolazimo ovdje u Međugorje.

Ps. Bog čuva svoje
I na kraju jedna zanimljivost koja pokazuje kako Bog sa svime ima svoj plan. Naime, ovoga proljeća izvršeni su radovi na obnovi vanjskog oltara crkve sv. Jakova. Stara tenda, zamjenjena je novom, termički nepropusnijom i od protuzapaljivog materijala koji je prije nekoliko dana doista pokazao kako mu ni vatra ne može ništa. Zahvaljujući ovom potezu, vanjski oltar, ali i cijela ckva sv. Jakova spašena je od velike štete, u protivnom, sa starom tendom, tko zna što bi bilo kod tako velike vatre.

MISA NA KRIŽEVCU: POZIV NA OSOBNO PREOBRAŽENJE S ISUSOM"

"U svitanju prvih zraka svjetlosti koje su razbijale tamu i riječi fra Zvonimira Pavičića koji je predslavio svetu misu, razbile su tišinu sabranosti koja je uslijedila nakon molitve krunice koja se molila prije mise."

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U svitanju prvih zraka svjetlosti koje su razbijale tamu i riječi fra Zvonimira Pavičića koji je predslavio svetu misu, razbile su tišinu sabranosti koja je uslijedila nakon molitve krunice koja se molila prije mise.

Preobrazba u nove ljude

„Popeli smo se ovdje potrebiti Njegova preobraženja. Na današnji blagdan, molimo Ga da i nas preobrazi...“ – započeo je fra Zvonimir, a u svojoj propovijedi je nastavio: „Dragi mladi, danas slavimo blagdan Gospodnjeg preobraženja. I mi smo se popeli na ovo brdo na kojem su mnogi doživjeli svoje preobraženje. Isus je ovdje promijenio njihov život, povjerovali su Isusu, njemu su otvorili svoje srce i On ih je preobrazio u nove ljude. I nas danas poziva da mu otvorimo svoja srca, da nas učini novim ljudima, da budemo istinski kršćani, oni koji uvijek traže Isusa i žele s njim živjeti.“

Zatim je svoju propovijed pročitao i na drugim jezicima za strane hodočasnike. Pjevanje tokom mise spontano su vodili fratri i hodočasnici, a nakon svete Mise, okupan zrakama prvog jutarnjeg sunca, fra Zvonimir je svima uputio i završnu riječ: „Evo još jednom želim zahvaliti svima vama što nam je bilo tako lijepo proteklih dana i vidimo se sljedeće godine!“

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Svećenik: fr. Mate Kolak.

Isus nas uči vjeri one Kananske žene koja nije odustala, nije se uvrijedila.. „što je više nailazila na kušnju, to se više približavala Tebi! Gospodine, podari i nama takvu vjeru! Vjeru koja ne odustaje kada je teško, kada odgovori kasne, koja se ne temelji na onome što osjećamo nego na povjerenju da ti znaš što je najbolje za nas!“ – molio je između ostalog fra Zvonimir!

DANAS JE KONAČNO POBJEDILA PJESMA I PLES!

Unatoč toplinskoj kupoli koju su najavili za današnji i sutrašnji dan, mladi su pokazali kako ih ni visoke temperatre ni užareni zrak, ni omarina sunca ne mogu spriječiti u plesu, pjesmi i radosti! I danas su konačno pjevni i plesni blokovi između riječi dobili svoj pravi prostor, a glazbenici vrijeme za svoje instrumentalne egzibicije.

KATEHEZA
FRA BOJAN RIZVAN, Sv. Franjo kao zaljubljenik u Krista

Prije kateheze, fra Zvonimir je ponovno pročitao jedan tekst sv. Franje iz jedne njegove opomene: „Blago sluzi koji se smatra boljim kad ga ljudi slave i veličaju, nego kad ga smatraju nevrijednim, priprostim i prezrenim. Jer koliko čovjek vrijedi pred Bogom, toliko vrijedi i ne više. Jao onome redovniku koji je od drugih postavljen na visoki položaj i ne želi svojevoljno sići. I blago onom sluzi koji bez svoje želje biva postavljen na visok položaj, a uvijek želi biti pod nogama drugih.“

Jutarnju katehezu održao je FRA BOJAN RIZVAN, član Franjevačke kustodije svetog Jeronima. Fra Bojan je uistinu nadahnuto govorio o Franjinoj zaljubljenosti u Isusa Krista koja je za njega bila izvor i njegova poziva, i ljubavi prema Crkvi i prema svećenicima. A zatim i snaga za prihvaćanje Isusove boli i trpljenja do te mjere da je i sam postao „drugi Krist“! „Franjo ljubi ranjenu Crkvu jer zna da u njoj prebiva Krist! – To je Kristocentrična duhovnost. A ovu Kristocentričnu duhovnost živi i Gospa u Međugorju koja uvijek stavlja sakramentalni život na prvo mjesto. Isto tako Gospa je bila zaljubljena u Božju Riječ, jer je bila spremna reći: Neka mi bude po Riječi tvojoj!“

Između puno lijepih i dubokuh musli o franjinoj duhovnosti ističe se ova misao: ”Ljubav se uvijek mjeri spremnošću na trpljenje. Nekoga voliš onoliko koliko si spreman trpjeti za njega. Nekoga voliš onoliko koliko si spreman život svoj dati za njega. I to je Franjo znao”.

VIDEO: Majka troje djece iz Mostara podijelila lijepo svjedočanstvo na Mladifestu"

"Ovogodišnji Mladifest, koji je između ostaloga posvećen svetom Franji Asiškom, dao je njezinu svjedočanstvu posebnu težinu, budući da je upravo franjevačka duhovnost obilježila njezin život."

„Naša kršćanska vjera je vjera utjelovljenja, ono što slušamo mora se utjeloviti u našem tijelu. I sv. Franjo je to znao i zato je rekao da svaki puta kada vršimo volju Božju mi zapravo rađamo Krista na ovome svijetu. Živeći volji Božjoj, živeći zaljubljenost u Krista, mi njega donosimo na ovaj svijet!“ – kazao je fra Bojan.

Posebno su lijepe fra Bojanove usporedbe sv. Franje i Marije, a posljednja glasi ovako: „Sveti Franjo u Porcijunkuli daruje svoj život Gospodinu okružen svojom braćom. Jer je Franjo osobito volio to mjesto, Porcijunkulu. Govorio je da je Porcijunkula osobito mjesto Božjeg prebivališta. To je porcija, komadić zemlje. Porcijunkula je komadić zemlje, ali je Franjo na tom komadiću zemlje otkrio komadića neba. Zato je Gospa Porcijunkula. Ona u sebi nosi komadić neba iz poslušnosti Božjoj riječi. Zato je Međugorje Porcijunkula, jer ovdje imamo komadić neba. Ovdje čujemo Božju riječ. Ovdje dopuštamo da ta Božja riječ, ovdje dopuštamo da ta riječ zavlada u našem srcu i ako to dopustimo onda i mi postajemo Porcijunkula… Onda i mi postajemo komadić neba drugima.” Na kraju svoje kateheze fra Bojan je svima zaželio da prihvate Božju riječ i postanu komadić neba jedni drugima.

IZAZOV 5. dana: MOLITVA ZA SVEĆENIKE

I danas, 5. dana 37. Mladifesta, mladi su dobili svoj zadatak: „Fra Bojan Rizvan u svojoj katehezi je dotaknuo Franjino poštovanje prema svećenicima, njegovu ljubav prema svećenicima po čijim rukama Krist dolazi na oltar. Stoga je naš današnji izazov:

MOLITVA ZA SVEĆENIKE!

Danas se posebno sjeti svog župnika, svoga duhovnika, svoga ispovjednika… pomoli se za njega. Zatraži za sve svećenike snagu, mudrost, radost i ustrajnost u njihovom služenju! Neka to bude naš zadatak za danas“ – kazao je fra Zvonimir!

SVJEDOČANSTVA

I današnja svjedočanstva imala su ovu dimenziju posvećenog trpljenja, koje dušu otvara za vrijednosti Neba. Tako je prvo svjedočanstvo o svom životnom putu imala Misionarka ljubavi, odnosno sestra reda sv. Majke Tereze, s. Mariana Kovačić iz Kotor Varoša u Bosni.

„U NAŠOJ KUĆI RASTU MARKERI I RASTE VJERA!“ – Stipe Čutura

Drugo svjedočanstvo imala je DRAŽENKA ČUTURA koja je ispričala svjedočanstvo o svom sinu Stjepanu (Stipe) Čuturi koji je bio brat, sin, ujo, dečko, vaterpolist, mladić iz Sesveta koji je u 17. godini obolio od adenokarcinoma debeloga crijeva, bolesti od koje oboli tek 1 od 100 milijuna mladića. Dok se borio sa svojom bolesti, Stipe se svakoga dana sve više približavao Bogu i postao mu sve sličniji i sličniji…

Gospodin ga je k sebi pozvao s navršene 22 godine života, ali Stipina hrabrost i vjera tijekom petogodišnje životne kalvarije ostavile su neizbrisiv trag u srcima njegove obitelji, prijatelja i svih koji su ga poznavali. O toj snazi vjere, molitve, mladenačke ljubavi i obiteljskog zajedništva napisana je i knjiga “Mladić i njegov Bog“.
Jutro je kao i obično završilo molitvom Anđeo Gospodnji u 12,00 sati.

POPODNEVNA SVJEDOČANSTVA

Današnja popodnevna svjedočanstva bila su u znaku žlanova Zajednice Cenacolo koji su ne samo rječju svjedočili o tome kako ih je susret sa živim Bogom podigao iz groba smrti, nego su to izražavali i svojim tijelima kroz ples i pjesmu.
Bilo je tu puno kratkih svjedočanstava o tome kako su ovi mladi potonuli u životu, što zbog rana, razorenih obitelji ili previše blagostanja u obitelji. Tužnih iskustava o životu s drogom, nasiljem, neposluhom, depresijom, besmislom i pokušajima samoubojstva... Sada su stajali tu kao svjedoci pobjede Života, jer su zahvaljujući Zajednici: životu sa braćom i sestrama koji su ih prihvatili, životu u redu koji se sastoji od rada, discipline, dužnosti, odgovornosti, u poslušnosti, bez virtualne tehnologije, u dijeljenju, slušanju i služenju, pronašli ljubav, radost i nadu!

VEČERNJI MOLITVENI PROGRAM

Nakon svete krunice, započelo je misno slavlje koje je ove večeri predslavio mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. U koncelebraciji su bilo mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, drugi biskupi prisutni na Mladifestu te 690 svećenika.

U svojoj propovjedi mons. Palić se dotakao više bitnih stvari, jedna je poruka iz misnih čitanja: da se i mi trudimo imati vjeru one Kanaanke: „Kanaanka nije znala kako će završiti susret s Isusom, ali je znala komu može povjeriti svoju bol. Upravo je to vjera. Ona ne uklanja sva pitanja, ali čovjeku daje oslonac da kroz njih prođe. Zato Isus na kraju ne govori o njezinoj domišljatosti ni o njezinoj ustrajnosti. Govori o njezinoj vjeri.“ Kazao je biskup.

Druga je osvrt na nedavni nemili događaj vandalizma oltara o kojem je mons. Palić kazao: „Ovih smo dana i ovdje iskusili kako ljudska slabost može ostaviti bolne tragove. Ali još smo snažnije doživjeli da ništa ne može nadjačati Kristovu prisutnost među svojim narodom. Oko istoga oltara ponovno se okupila Crkva i nastavila slaviti Euharistiju. To je odgovor vjere. Krist je naš Izvor i njegova milost ne prestaje teći.“

I treća je današnja proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja o kojoj je kazao: „ Dok se u Hrvatskoj danas zahvaljuje Bogu za dar slobode i s poštovanjem spominju hrvatski branitelji, ne možemo zaboraviti ni mnoge ljude iz Bosne i Hercegovine koji su u teškim ratnim godinama branili Hrvatsku, kao ni one iz Hrvatske koji su branili domove i živote ljudi u Bosni i Hercegovini. Njihova nas žrtva ne poziva da živimo od sjećanja na rat, nego da još odgovornije gradimo mir.“

I na kraju mons. Petar očinski je poručio svim prisutnima: „Neka zato geslo Ad fontem ne ostane samo tema ovogodišnjega susreta. Neka postane put kojim ćemo se vraćati Kristu, jer jedino iz njega izvire život koji ne prolazi. I neka jednoga dana i nama Gospodin izgovori riječi koje je izgovorio ženi Kanaanki: „Velika je tvoja vjera.“

ZAHVALE NAKON SVETE MISE

Na kraju svete mise fra Zvonimir se zahvalio mons. Paliću: „Oče biskupe hvala vam što ste danas ovdje s nama i što ste predslavili ovo Euharistijsko slavlje!“ Nakon toga uslijedio je dugački i topli pljesak. Fra Zvonimir je nastavio: „Pozdravljam i zahvaljujem svim biskupima i svećenicima, đakonima koji su nam pomagali kroz ove dane u ispovjedi, u liturgiji, u razgovorima s mladima. Hvala vam na tome!“ Zatim se našalio: „Trebati će nam i sutra i ovih dana pomoć u ispovijedanju – pa ostanite još malo!!!“ Zatim je završio: „I na kraju, hvala Gospodinu i Gospi, Kraljici Mira za ovaj 37. Madifest. Nadamo se da vam je ovo vrijeme uistinu bilo vrijeme molitve, vrijeme duhovne obnove!"

Prije samoga blagoslova, riječ je preuzeo mons. Petar Palić koji se zahvalio mons. Aldu na pozivu da predslavi ovo Euharistijsko slavlje. „Mons. Cavalli uvijek kaže da mi dijelimo odgovornost za Međugorje. Pastoral – kad vi ovdje dođete – to je njegova briga; ali ste ipak na 'mom' teritoriju, pa zato DOBRODOŠLI!“ – poželio je svima mons. Petar, zahvalivši se nadalje svim svećenicima, zboru, franjevcima na službi u svetištu i posebno fra Zvonimiru Pavičiću, župniku Međugorja i koodinatoru Mladifesta.

Na kraju mons. Palić je kazao: „Hvala i svima vama koji ste sudjelovali ovih dana i osobito vama koji ste večeras bili na ovom slavlju i neka nam ovo zajedništvo u vjeri pomogne da doista sa ovoga mjesta odemo kao obnovljeni Kristovi svjedoci i da u svijetu gdje jesmo, živimo i svjedočimo za Uskrsloga Gospodina. Neka nas u tom nastojanju prati Božji blagoslov koji molim za sve vas ovdje, za sve vaše obitelji, našu zemlju BiH i za cijeli svijet!“

KLANJANJE, SVEĆENIČKI BLAGOSLOV, POSLANJE i OPROŠTAJ

Nakon svete mise bilo je Klanjanje pred Presvetim sakramentom koje je predmolio fra Ivan Hrkać, nakon kojega su svećenici ispruženih ruku na blagoslov sišli među mlade poput živih zraka Isusa, našeg Sunca. Iza toga je slijedilo poslanje: predstavnici svih zemalja primili su simboličan dar – krunicu (da ih podsjeća na Mariju) i da Gospinu majčinsku ljubav i njezinu ljubav za Krista nose u svoje zemlje. Krunice su mladima djelili mons. Petar Palić i mons. Aldo Cavalli.

Mladifest je u pjesmi i plesu trajao još dugo u noć. Službeno će završiti u četvrtak ujutro, 6. kolovoza, na svetkovinu Preobraženja Gospodinova, misnim slavljem na Križevcu u pet sati.

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Ivana Alpeza majka je troje djece, osnivačica i voditeljica mostarske agencije Powerella Pilgrim te članica Franjevačkog svjetovnog reda u Mostaru. Govoreći okupljenima, prisjetila se dana provedenih u Frami, zajednici u kojoj je sazrijevala u vjeri i u kojoj je upoznala svoga budućeg supruga.

Ispričala je kako je nakon hodočašća u Asiz ozbiljno razmišljala o redovničkom pozivu i misijskom životu. Međutim, kroz molitvu i razlučivanje shvatila je da je Bog vodi drugim putem – putem braka i obitelji. Danas svoju vjeru i franjevačke vrijednosti nastoji živjeti kroz svakodnevni obiteljski život, odgoj djece i međusobno služenje.

Posebnu simboliku njezinu svjedočanstvu dala je činjenica da je upravo toga dana slavila rođendan. Iako njezin nastup nije bio predviđen u prvotnom programu, promjena rasporeda omogućila joj je da svoje iskustvo podijeli s mladima pristiglima iz cijeloga svijeta.

U svom obraćanju istaknula je kako je svetost poziv upućen svakom čovjeku, a ne samo svećenicima i redovnicima. Naglasila je da se Evanđelje može živjeti u obitelji, na radnom mjestu i u svakodnevnim susretima s ljudima.

Govoreći o Međugorju, opisala ga je kao mjesto koje smatra svojim drugim domom, gdje je tijekom godina pronalazila mir, ohrabrenje i novu snagu za životne izazove.

Na kraju je mladima uputila poticaj da imaju hrabrosti odgovoriti na Božji poziv, čak i onda kada ih vodi putem koji nisu planirali. Pozvala ih je da ostanu vjerni molitvi, zajedništvu i povjerenju u Boga, uvjereni da On svakoga vodi putem koji je najbolji za njegov život.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!«

Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu nato njegovi učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.«

Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Sestra Marija na Mladifest dolazi više od 20 godina: 'Gospa ovdje čini čuda u srcima mladih, jučer se dogodilo nešto lijepo'"

Već je davno sv. Augustin rekao da “Tko pjeva, dvostruko moli!” Glazba je emocija koja otvara ljudska srca te nas na najbolji način približava Gospodinu. A posebno duhovna glazba, koja je poput osobne molitve koju pjevamo Gospodinu na slavu, a na naše spasenje. A to su i ovoga jutra dokazali brojni mladi koji su iz svojih sjenovitih mjesta, na prve zvuke nota, utrčavali u prostor ispred oltara spremni za plesne korake.

PUNO RIJEČI, MANJE PJESME I PLESA

Ipak, suprotno od prošlih Mladifesta pod vodstvom fra Zvonimira, kada su za pjesmu i ples bili ostavljeni i cijeli blokovi po 10-15 minuta vremena i u kojima su se sudionici Mladifesta doista dobro ispjevali i isplesali, a bogati zbor i orkestar pokazao sva svoja vokalna i instrumentalna dostignuća, ova tri prva dana Mladifesta zbog dugačkih svjedočanstava, između blokova riječi stigne se otpjevati samo jedna ili čak ni jedna pjesma, kako bi se ispoštovala satnica programa, na žalost svih prisutnih.

JUTARNJA MOLITVA I KATEHEZA

I ovo jutro 4. dana Mladifesta započelo je jutarnjom molitvom u 9,00 sati koju je predmolio fra Zvonimir Pavičić. Nakon zaziva Duhu Svetom, razmatrao se odlomak iz Evanđelja od dana: „U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: »Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!' Tada Isus dozove mnoštvo i reče: »Slušajte i razumijte! Ne onečišćuje čovjeka što ulazi na usta, nego što iz usta izlazi — to čovjeka onečišćuje.« Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: »Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?« On im odgovori: »Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.« (Mt 15,1-2.10-14)

Prije treće kateheze ovog 37. Mladifesta koju je održao fra Ante Vučković, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, fra Zvonimir je rekao kako #NAŠA DUŠA U NAMA PLEŠE KADA SLUŠAMO O BOGU! Zato su nam važne kateheze, zato ih održavamo svakoga dana kako bi što više o Bogu naučili, kako bi kroz te kateheze naučili Boga još više ljubiti.“

Kao najavu kateheze fra Zvonimir je pročitao riječi sv. Franje iz jedne njegove opomene: „Blago onome redovniku koji nalazi milinu i veselje samo u Presvetim riječima i djelima Gospodnjim i pomoću njih u radosti i veselju vodi ljude k ljubavi prema Bogu. Jao onome redovniku koji uživa u besposlenim i ispraznim riječima i pomoću njih ljude navodi na smijeh!“

Fra ANTE VUČKOVIĆ: „Sv. FRANJO I RIJEČ“

U svojoj bogatoj i dubokoj katehezi fra Ante je pokušao dočarati ono što je Božja Riječ značila za sv. Franju. Istaknuo je važnost riječi koje slušamo jer će nas one oblikovati u ljude kakvi postajemo. Sv. Franjo je slušao Božju Riječ, zato joj se na kraju i suobličio.

”Franjo je tako najprije čuo Riječ. Potom ju je u Grecciu učinio vidljivom, a na La Verni ta se Riječ upisala u njegovo tijelo.

Možemo slobodno reći da Franjino tijelo postaje posljednji rukopis Evanđelja, koje je on živio” – kazao je fra Ante. I na nama bi se trebala vidjeti ova riječ Evanđelja: „Može se vidjeti na našim rukama – u onome što činimo i komu pomažemo. Može se vidjeti na našim nogama – u tome prema komu idemo, a od koga bježimo. Može se vidjeti u našem pogledu – okrećemo li glavu od ranjenoga ili u njemu prepoznajemo čovjeka. Može se vidjeti u našem načinu govora, korištenju vremena, odnosu prema novcu, sposobnosti slušanja i spremnosti da napravimo prvi korak kad se neki odnos slomi.“...”Bilo bi veliko kada bi nam sveti Franjo pomogao da ne govorimo samo o Evanđelju, nego da mu dopustimo da oblikuje naš život. Da ga čujemo, da nas oblikuje, da postane vidljivo na nama, da Evanđeljem gradimo svoje odnose. I da u svijet u kojem ima mnogo riječi, da u taj svijet unesemo onu riječ koja daje život, riječ koja se i zove tako – Radosna vijest, Evanđelje” – poručio j emladima fra Ante u svojoj katehezi.

JESI LI IZVUKAO BOŽJU RIJEČ ZA TEBE?

Tema ovog 37. Mladifesta je „Ad fontem! Na izvor!“ A jedan od gavnih izvora naše vjere jest Sveto Pismo. Upravo su zato organizatori 37. Mladifesta postavili kao instalaciju za ovaj Mladifest ZDENAC BOŽJE RIJEČI. U njemu se nalaze listići sa citatima iz Biblije, Božjom riječi koju Bog baš sada upućuje tebi, ako to prihvaćaš s vjerom.

ZADATAK 4. DANA: ČITATI BOŽJU RIJEČ 10 min

Nakon kateheze fra Ante Vučkovića o sv. Franji i Božjoj Riječi, fra Zvonimir je zaželio da sve prisutne Božja Riječ zaogrne i odgaja kao što je odgojila i sv. Franju. U duhu ove kateheze je i današnji zadatak za sve: čitanje Božje riječi 10 minuta u toku dana. Pozvao je i sve mlade, da ukoliko već nisu, posjete ZDENAC BOŽJE RIJEČI i izvuku svoj Biblijski citat, tako im to može biti pomoć u ispunjavanju današnjeg zadatka!

SVJEDOČANSTVA:

Iza kateheze koja je završila oko 10,05 minuta, dugačko svjedočanstvo do 11,05 imala je TALIJANSKA REDOVNICA MICHAELA SICILIANI IZ RIMA. Ona je napustila karabinjere kako bi se posvetila Gospodinu i ušla u red Misionarki Božjeg Otkrivenja.
„Do nedavno sam nosila uniformu karabinjera , a danas sam evo ovdje. Imala sam duboku želju za pravdom u srcu koja me navela da obučem uniformu karabinjera“, kaže sestra Micaela.

To je bio njezin najveći san i svi izbori koje je donijela, nastavlja, bili su povezani s ostvarenjem tog sna: postati časnica karabinjera. „Sve dok jednog dana nije otkrila da Gospodin ima san puno veći od mog“, dodala je. Njezino putovanje povezano je s putovanjem u Međugorje 2018. „U mom srcu bio je nemir i već sam tražila nešto što mi je nedostajalo“, nastavlja. „Ali nisam razumjela što: imala sam svoj život u svojim rukama, karijeru u tijeku, svoje strasti poput sporta i motocikala. Ali nisam bila ispunjena. Tada mi je vojni kapelan predložio ovo putovanje, tijekom kojeg sam upoznala one koje su sada moje kolegice časne sestre. Ono što me najviše pogodilo bila je radost u njihovim očima, sigurno ne radost ovoga svijeta.“

Na tom putovanju otkrio sam ljepotu tišine i snagu da otvorim svoje srce Božjoj volji: da shvatim puninu svog života. Imala sam i nešto drugo u srcu. Riječ "posljednji": služila sam u policiji uz one koji su trpjeli nepravdu. Tada me je Gospodin kroz molitvu tražio da nadiđem sebe, da se umjesto zaštite tijela borim za spasenje duša.

Sestra Michaela je tada priznala da je trenutak kada je napustila karabinjersku uniformu kako bi obukla monaški habit bio vrlo važan i pomalo bolan: „Bez Božje milosti, nikada to ne bih učinila. Ovdje sam imala pištolj“, dodala je dodirujući se po boku, „a sada imam krunicu. Ova krunica je pravo oružje, oružje molitve jer se svaka perla sastoji od mnogih 'Zdravo Marija' koje, kada se izgovore s vjerom i ljubavlju, zlatne su strijele koje pogađaju Isusovo srce u središte. Volim povući ovu paralelu između zakletve koju sam dala u karabinjerima i one koju sam dala u svojim zavjetima: prije je to bila zakletva, da ću biti vjerna svojoj zemlji. Danas je moj 'da' moja vjernost službi Isusu i Crkvi s potpunim darom svog života.“

Mladima je poručila da se ne boje biti vjerni Bogu, da se ne boje riječi VJEČNOST! Jer riječ „Vječnost“ je riječ koja pripada Božjem riječniku.

SVJEDOČANTVA FRAME I OFS HERCEGOVINA

Nakon nje sudionicima Mladifesta, u povodu jubileja franjevačkog reda, 800. godina od smrti sv. Franje, predstavili su se predstavnici FRAME HERCEGOVINA u ime kojih su govorili fra Ivan Hrkać i Iva Šarac, a u ime OFS Hercegovina svoje dirljivo svjedočanstvo o tome koliko je OFS usmjerio i oblikovao njezin život dala je IVANA ALPEZA, danas osnivačica i voditeljica Agencije „Powerella Pilgrim“ iz Mostara, te aktivna članica OFS Mostar.

Zajedno sa svojim suprugom Draženom ima troje prekrasne djece. Klara, Fran i Veronika nose „franjevačka“ imena, samim time jasno je koliko Ivani i Draženu znače sv. Franjo i pripadnost ovome redu. Posvjedočila je o svom životnom putu, o ranoj mladosti i razlučivanju poziva, susretu sa svetim Franjom, prolasku kroz Framu te na kraju pronalasku svog poziva u franjevačkom svjetovnom redu.

Ovaj bračni par inače svjedoči kako se Bog divno očitovao u njihovom životu. Veliki broj puta u životu su prepoznali Božju volju kroz čudesne znakove vezane za život i djelo svetoga Franje. Sv. Franjo toliko je dirnuo njihove živote da nisu mogli ostati imuni na tolike milosti koje su dobili po njegovom zagovoru, pa su tako odlučili svoje vrijeme i talente posvetiti za služenje braći i sestrama u redu, ali i šire.

POPODNEVNI PROGRAM: BITI U KRISTU ZNAČI BITI SLOBODAN!

Prvo svjedočanstvo popodne imala je KIM ZEMBER IZ SAD-A, koja je govorila kako ju je Božja ljubav izvukla iz pakla homoseksualnosti. „Ovdje stojim pred vama ne zato što sam jaka, nego zato što sam slaba i što trebam Isusa. Da sam jaka, ne bi mi trebao Isus. Stvoritelj je tu jer ne možemo sami: bilo što muči naše srce: homoseksualnost, pornografija, alkoholizam, ljutnja... nema toga od čega naš Spasitelj nije jači. Isus je došao zbog nas izgubljenih, ranjenih, bolesnih...“ Ja ne hodam sa ženama, ne zato što za to nemam potrebu, nego zato što sam upoznala ljubav svoje duše: Isusa Krista i on je taj koji mi je dao slobodu.“ – rekla je Kim u svom snažnom i bolnom svjedočanstvu borbe protiv ropstva grijeha i slobode u ljubavi Isusa Krista o kojoj svjedoči svugdje u svijetu.

Njezino svjedočanstvo pokazalo je koliko je moćnije i interesantnije ono svjedočanstvo koje nije savršeno napisano, nego koje dolazi jednostavno iz srca, spontano. Jer tada Duh govori ono što se treba reći upravo u tom trenutku!

Iza svjedočanstva slijedio je pjevni i plesni blok od 20-tak minuta i izgledalo je kao da sve prisutno pjeva, pleše i smije se! Tako se ipak, na opću radost mladih, ravnoteža riječi i glazbe malo popravila!

I drugo svjedočanstvo bilo je spontano i snažno, a dao ga je vlč. Jason Lewis, katolički svećenik i član reda Marijana Bezgrešnog Začeća (MIC) koji služi kao službeni dušobrižnik (kapelan) za hodočasnike engleskog govornog područja u Međugorju. Kazao je da nikad ne bi postao svećenik, niti bi radio to što radi da nije bilo Gospe Međugorske. Prisutnima je ispričao svoj put obraćenja te zaključio: ”Gospa je došla u ovo turbulentno vrijeme u svijetu da bi nam donijela mir”, i na kraju je sve pozvao u Međugorje da dođu i napiju se s ovog izvora.

VEČERNJI MOLITVENI PROGRAM

Za vrijeme svete krunice koja je počela u 18 sati, a koju su molili mladi na više jezika, u Međugorju je započela prava gužva. Svetu misu je predslavio mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje uz suslavlje 654 svećenika.

U svojoj kratkoj i jasnoj propovijedi, mons. Cavalli je usporedio Međugorje sa prekrasnim vrtom prepunim plodova milosti, prepunim plodova mira, prepunim plodova vjere, prepunim plodova novoga života. „Međugorje je vrt Gospodina Isusa, u kojem na djelotvoran način prebiva Marija, Isusova Majka, Majka Božja.“ – kazao je mons. Cavalli.

Ohrabrio je mlade da postanu svjesni kako ih Blažena Djevica Marija prati, kako ih štiti, nikada ih ne ostavlja same i kako je Blažena Djevica Marija uvijek prisutna u njihovom životu, kao što je bila prisutna u Isusovu životu: nenametljivo, vjerno i djelotvorno. I zato im je zaželio: „Dobro došao, dobro došla u ovaj predivni vrt kojeg su pripravili za tebe Isus i Marija, Marija i Isus!“

Na kraju svete mise, fra Zvonimir se zahvalio mons. Cavalliu na predsjedanju ovog misnog slavlja, a okupljeni vjernici su mu udjelili dugački i topli aplauz.

Nakon završne molitve 7 Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu te blagoslova nabožnih predmeta, večer se nastavila predstavom Zajednice Cenacolo na livadi iza vanjskog oltara.

Program 37. Mladifesta za sutra, SRIJEDA, 5. 8. 2026.

9.00 - Molitva
Kateheza: fra Bojan Rizvan
Svjedočanstva
12.00 - Anđeo Gospodnji
16.00 – Svjedočanstva Zajednice Cenacolo
18.00 - Krunica
19.00 – Euharistija, predslavi mons. Petar Palić
20.30 - Klanjanje pred Presvetim
21.30 - POSLANJE
Oproštaj uz pjesmu

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Prije dvije godine se upoznali na Mladifestu u Međugorju, a jučer se na Mladifestu i zaprosili'"

"Međugorje je za mladi mađarski par Ádáma i Bernadett postalo mjesto koje će zauvijek imati posebno značenje. Upravo su se na Mladifestu upoznali prije dvije godine, a njihova je priča ovih dana dobila novo poglavlje."

Par je prije dvije godine u Međugorje stigao s grupom mladih koju je pratila sestra Marija od Križa iz Mađarske. Susret tijekom Festivala mladih prerastao je u vezu, a dvije godine poslije vratili su se na mjesto na kojem je sve počelo.

Bernadett je nakon prosidbe s osmijehom pokazala zaručnički prsten, dok su njihovu radost podijelili prijatelji i ostali sudionici Mladifesta.

Njihova priča još je jedno svjedočanstvo susreta i povezanosti koje Mladifest donosi mladima iz različitih zemalja, a za Ádáma i Bernadett Međugorje će od sada biti i mjesto početka njihova zajedničkog životnog puta.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Sestra Marija na Mladifest dolazi više od 20 godina: 'Gospa ovdje čini čuda u srcima mladih, jučer se dogodilo nešto lijepo'"

"Tijekom Mladifesta u Međugorju susreli smo sestru Mariju od Križa iz Mađarske, koja već više od dva desetljeća dolazi na ovaj molitveni susret mladih."

Na Mladifest, kaže, dolazi s mladima iz Mađarske, ali i iz Slovačke. Ne zna točno koliko je puta do sada bila na Festivalu mladih, ali ističe kako se uvijek iznova raduje dolasku u Međugorje.

Najviše je, kaže, dirnu svjedočanstva mladih nakon povratka kući.

“Kada se vraćamo autobusom, slušam što su mladi ovdje doživjeli. To su velika čuda. Gospa puno radi u srcima”, kazala je sestra Marija za medjugorje-info.com.

Dodala je kako se mladi nakon Mladifesta često vraćaju radosniji i povezaniji te da mnogi požele ponovno doći u Međugorje.

Posebno je izdvojila priču mladića i djevojke koji su se, kako kaže, prije dvije godine upoznali upravo u Međugorju, a jučer su se zaručili na Brdu ukazanja.

Za nju Međugorje nije samo mjesto susreta, nego prostor molitve, mira i osobnog povratka Bogu.

“Ja dolazim Majci, Gospi. Svaki put kada dođem ovdje, osjećam kao da me Gospa čeka kao dijete. Ona čini ono što je najbolje za moju dušu i moje srce”, rekla je sestra Marija za medjugorje-info.com.

Mladifest u Međugorju i ove je godine okupio tisuće mladih iz brojnih zemalja, a među njima su i hodočasnici iz Mađarske koji se, predvođeni svojim svećenicima i redovnicama, svake godine vraćaju molitvi, pjesmi i zajedništvu u Međugorju.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Drugi pratitelj poručio mu je kako mu je „porastao u očima 200 posto“, poželjevši mu Božji blagoslov u životu i braku.

Hrvatska katolička misija u Londonu nedjeljna misna slavlja na hrvatskom jeziku održava upravo u crkvi Presvetoga Srca u središtu britanske prijestolnice.

Molio u Međugorju

Sosina povezanost s vjerom nije prvi put dospjela u javnost. Prema pisanju portala Međugorje Info, hrvatski reprezentativac bio je u lipnju 2025. godine među hodočasnicima u Međugorju, tijekom obilježavanja 44. obljetnice Gospinih ukazanja.

Sosa je tada viđen kako u molitvi sudjeluje u misnom slavlju ispred vanjskog oltara župne crkve svetog Jakova. U Međugorje je stigao nedugo nakon rođenja sina Šimuna.

Sina je poslije krstio u bazilici svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu, a uz fotografije s krštenja kratko je napisao: „Dijete Božje“.

Sosa je snažno povezan i s Hercegovinom, odakle potječe njegova obitelj. U ranijem televizijskom gostovanju Hercegovinu je opisao kao mjesto u kojem je odrastao, kojem se uvijek rado vraća i uz koje ga vežu lijepe uspomene. Njegov sadašnji klub Crystal Palace također u službenoj biografiji navodi da je rođen u Zagrebu u obitelji hercegovačkih Hrvata.

Sosa je član londonskog Crystal Palacea od ljeta 2025. godine, kada je u engleski klub stigao iz Ajaxa.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U naknadnoj objavi HGSS Čitluk – Međugorje kratko je priopćio: „Osoba pronađena”.

Više detalja o okolnostima pronalaska zasad nije objavljeno.

Posljednji put viđena je kako se pješice kretala od raskrižja kod Foruma prema Brdu ukazanja.

U potragu su uključeni pripadnici HGSS-a i policije, koji pozivaju sve građane i hodočasnike da, ukoliko imaju bilo kakvu informaciju koja bi mogla pomoći u pronalasku nestale djevojke, to odmah prijave.

Sve korisne informacije mogu se dostaviti HGSS-u na broj 063 55 44 33 ili policiji na broj 122.

U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: »Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!« Tada Isus dozove mnoštvo i reče: »Slušajte i razumijte! Ne onečišćuje čovjeka što ulazi na usta, nego što iz usta izlazi — to čovjeka onečišćuje.«

Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: »Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?« On im odgovori: »Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijeni! će se. Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.«

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

Kao i svako jutro ovog Mladifesta vodi je fra Zvonimir Pavičić. Traje oko 25 min, a započinje molitvom Zaziva Duhu Svetom, zatim slijedi odlomak iz Evanđelja (danas je bilo iz Evanđelja od dana u kojem Isus zove Petra da mu priđe hodajući po vodi), zatim ide glazbeni pripjev između kojega na meditativan način fra Zvonimir razmatra o pročitanom tekstu Evanđelja ili temi Mladifesta.

Prije kateheza ili svjedočanstava, fra Zvonimir kao i prijašnjih godina, čita odgovarajuće tekstove iz spisa sv. Franje ili neku prigodnu Gospinu poruku.

Ovoga puta prije same kateheze, fra Zvonimir je pročitao jednu vrlo poticajnu misao sv. Franje: „Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni pometnje. Gdje je siromaštvo u veselju, ondje nema ni pohlepe, ni lakomosti. Gdje je spokoj i razmatranje, ondje nema ni tjeskobe ni rastresenosti. Gdje je strah Gospodnji da čuva svoj stan, ondje neprijatelj ne može naći gdje da uđe. Gdje je milosrđe i razbor, ondje nema ni suviška ni krutosti“!

KATEHEZA FRA LJUBE KURTOVIĆA: POST KAO PUT DO IZVORA

Iza još jedne pjesme, fra Zvonimir je najavio i drugu katehezu ovog Mladifesta koju je pripremio fra Ljubo Kurtović, nekadašnji župni vikar u Međugorju koji je i sam nekoliko godina nakon fra Slavkove smrti koordinirao Mladifest, a sada je župnik u Tihaljini.

Fra Ljubo Kurtović imao je katehezu na temu POSTA, jer je post jedan važan aspekt međugorske duhovnosti. Ljepota njegove kateheze bila je u jednostavnosti i proživljenosti onoga o čemu je govorio, jer fra Ljubo već 26 godina vodi Seminare posta i molitve ovdje u Domus Pacis u Međugorju. U teoretske dijelove o važnosti posta, vrstama posta i duhovnim učincima posta, fra Ljubo je utkao i osobna svjedočanstva i svjedočanstva sudionika ovih seminara posta koji su za pouku imali „kako od posta još nitko nije umro!“ i naravno kako pravi post još više vraća zahvalnost za hranu koju blagujemo kao i uživanje u onome što blagujemo.

„Bilo bi zanimljivo čuti vas zašto ste došli ovdje danas i kroz ove dane? U ovom raspoloženju ljeta kad se mnogi opuštaju, odmaraju, traže malo zabave, vi ste došli ovdje bez ijednog naravnog razloga da dođete. I to je jedno od čuda Međugorja. Nema ovdje ni mora, niti išta turistički atraktivno osima dva brda puna kamenja pa i crkve koja nema umjetničku vrijednost, ali ovdje ima nešto što se doživi, iskusi, susretne i to kao blago ponese u život, kući. Ovdje u Međugorju, Gospa nije izmislila ništa novo i nepoznato. Kad mi čitamo njezine poruke, one su vrlo jednostavne, ne proriču budućnost… Ali nam Gospa govori ono što smo mi zaboravili, a zaboravili smo jednu od tih tema o kojoj ćemo danas govoriti, a to je post. Na ovoj vrućini nije atraktivno niti privlačno govoriti o postu. Pa i sve ono što nam Gospa govori nije privlačno na prvi pogled. Mi znamo da nije dovoljno odmoriti tijelo i nismo mi samo tijelo, tijelo ima svoju hranu, ali ima i duša svoju. Kaže Isus: Zna Otac vaš da vam je potrebno toliko toga za život dostojan čovjeka. Ali ima nešto što je važnije od svega toga i zato kaže: Tražite najprije Kraljevstvo Božje. A kako naći Kraljevstvo Božje? Pa postoje sredstva. Jedno od tih sredstava je POST. Post nije cilj, post radi posta nema cilja. Post nas želi dovesti do Izvora. Post nije cilj, nego sredstvo dolaska u Kraljevstvo Božje.“ - istaknuo je fra Ljubo.

ZADATAK 3. DANA MLADIFESTA: DIGITALNI POST OD DVA SATA

Obavijestili smo kako je za svaki dan Mladifesta predviđen jedan zadatak, jedan izazov. Što će to biti danas, trećega dana Mladifesta, iza prve jutarnje kateheze koju je imao fra Ljubo Kurtović na temu POSTA, pojasnio je fra Zvonimir Pavičić: „Danas, pošto govorimo o postu, to će biti zadatak, izazov DIGITALNOG POSTA! Pozivam vas danas: Isključite mobitel i društvene mreže na dva sata. Kao što je Franjo birao jednostavnost i ti ostvari unutarnji mir bez buke digitalnog svijeta. Učini barem jedan mali čin ljubavi, osmijeh, pomoć, ljubaznu riječ… Franjo je pokazivao da male geste mijenjaju svijet i uljepšavaju svakodnevicu. Učimo se ljubiti kao što je i sv. Franjo ljubio!“ – kazao je fra Zvonimir.

PRIPREMLJENO PLATNO ZA PISANJE MOLITAVA, ŽELJA, ZAHVALA…

I ove godine zajednica Cenacolo, uz brigu Frame Medjugorje, pripremila je stometarsko platno na kojem sudionici Mladifesta i hodočasnici mogu tijekom cijelog trajanja Mladifesta napisati svoje molitve, želje, zahvale i dr.

Zadnje večeri Festivala, odnosno u srijedu 5. kolovoza na svetoj misi za vrijeme zborne molitve framaši i svećenici će na svojim rukama platno donijeti pred sam oltar i prikazati na svetoj misi!

To je simbolični čin kojim pokazujemo kako Bogu prinosimo ono naše ljudsko, a On to na svetoj misi preobražava u Božje.

Ostavljamo ono staro, staroga sebe sa zemaljskim željama, a odlazimo novi, Gospini vitezovi otvoreni za vršenje Božje volje.

SVJEDOČANSTVA: NOSITI U SRCU ŠIRINU NEBA

„NEBO JE U NAŠIM SRCIMA!“ bio je naslov zadnje pjesme koja je otpjevana malo prije podneva, prije molitve Anđeo Gospodnji kojom je završio jutarnji molitveni program. Ovaj naslov možda najbolje ocrtava ono što su sva tri jutarnja svjedočanstva donijela svojim slušateljima: širinu Neba, Kraljevstva Božjega koje se preko konkretno dotaknutih srca Marijinom majčinskom ljubavlju djelatno brinu o onima koji su u potrebi.

Prvi su svoje svjedočanstvo dali članovi Udruge Marijini obroci koji su plod Međugorja a koji danas brinu o preko tri milijuna djece koja u školi svakodnevno primaju obrok.

Drugo svjedočanstvo bilo je svjedočanstvo Giovanni Battista Bae Seok-jina iz Južne Koreje koji je predstavio molitvenu skupinu mladih pod imenom „Ubi Caritas“ te govorio o tome kako je Međugorje donijelo konkretne promjene u njihov život.
Njihovo svjedočanstvo je završeno pjesmom „Ubi Caritas”, koju su skladali Roland Patzleiner i Agostino Ricotta. Vesela i jednostavna pjesma, svojom plesnom koreografijom punom tipičnih gesta ljubavi iz Južne Koreje, brzo je zarazila sve prisutne na platou vanjskog oltara koji su unatoč žarkom suncu podneva razigrano plesali kao da 40 stupnjeva Celzijusa nije ništa.
Treće svjedočanstvo imala je Udruga „Marijine ruke“ iz Međugorja. O njihovom desetogodišnjem djelovanju govorio je jedan od njihovih pedesetak volontera, Karlo Šego.

POPODNEVNI PROGRAM: SVJEDOČANSTVA I PROPOVIJED O SLOBODI ZA LJUBAV

Popodnevni program sastojao se od dva svjedočanstva koja su ponovno pokazala koliko Božja ljubav proširuje srce i čini ga osjetljivim za one koji su „bili žedni, gladni, u zatvoru, silovani, izgubili djecu, oteti...“ i zato će baštiniti Kraljevsko Nebesko. Pokazala su i kako Bog gradi baš na našim slabostima i kako sve naše rane pretvara u prilike za naše poslanje i služenje Njemu.
Prvo svjedočanstvo imao je slovak Michal Libant, koji je 20 godina radio u najstrožem zatvoru u Slovačkoj, u Leopoldovu. On je posvjedočio o važnosti rada i molitve sa zatvorenicima. Koliko su te izgubljene duše potrebite svjedočanstva Božje ljubavi i molitve. Iznio je i primjere brojnih članova zatvorske zajednice Dismas koji su se uspješno snašli u životu izvan zatvorskih zidina nakon povratka u vanjski svijet zahvaljujući molitvenoj podršci i iskustvu vjere.

Drugo svjedočanstvo imala je Lenita Medianeira Medina Schimitt, poznatija po umjetničkom imenu Lenita Medina, glumica iz Brazila. Posvjedočila je kako joj njen svjetski uspješan život nije donosio unutarnje ispunjenje koje je našla jedino s Marijom u Međugorju, vrativši se na Izvor – jer ju je majka u trenutku rođenja posvetila Gospi. Daljnje poteškoće koje je proživjela: pokušaj samoubojstva, šestero djece u Nebu, kidnapiranje od strane bandita te silovanje od liječnika... pomoću predanja Bogu i s vjerom u Božju snagu koaj se očituje u našoj slabosti, pomogli su joj da sada svoj život posveti onima koji proživljavaju iste situacije – ne zato jer im ona može pomoći, nego jer ih može razumjeti i voditi h k Bogu.

Kazala je: „Ovdje u Međugorju osjećam se kao kod svoje kuće. Ovdje sam živjela župni program. Ovdje sam doista doživjela Međugorje. Ovdje sam iskusila tišinu. A netko kao ja naviknut na ubrzani ritam televizije, snimanja, putovanja i brojnih obveza, u toj tišini suočila sam se sa samom sobom. Jer kada utihnemo, tek možemo početi čuti vlastitu buku u nama. I tek sam tada uspjela otvorila svoje srce i počela gledati svoju životnu priču Božjim očima. Poznavala sam učenja Crkve, ali ovdje su učenja Crkve prestala biti samo riječi. Postala su život. Ovdje je započela moja metanoja – moje duboko obraćenje. Ovdje sam shvatila da postoji golema razlika između vjerovati u Boga i predati svoj život Bogu. Gledajući unazad, shvatila sam nešto vrlo bolno. Željela sam da Bog bude uz mene, ali sam istovremeno željela zadržati kontrolu nad svojim životom stalno stavljajući svoje planove ispred Božje volje. I ovdje počela shvaćati da vječni život započinje na dan našega krštenja. Počinje onoga trenutka kada odlučimo istinski živjeti u Kristu. Shvatila sam i to da Bog može naše rane pretvoriti u poslanje. Danas pomažem ženama koje su izgubile djecu, koje ne mogu zatrudnjeti, žene koje su pobacile, koje su ranjene, napuštene ili zlostavljane, silovane. Slušam bračne parove koji prolaze kroz krize. Hodam uz obitelji obilježene samoubojstvom. Pratim mlade koji su umorni, ranjeni, izgubljenog identiteta, ponekad i bez želje za životom. To ne činim zato što sam jaka, već zato što poznajem bol. I zato što znam da patnja, zlo i nepravda mogu postati mjesto susreta s Bogom. Mjesto sazrijevanja u vjeri.“

VEČERNJI PROGRAM

Fra Jozo Grbeš: NAŠ TEMELJ TREBAJU BITI SLOBODA I LJUBAV

U 18,00 sati uslijedila je molitva svete krunice koju su i ovoga puta predmolili mladi na više svjetskih jezika.

Svetu misu je predmolio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije uz koncelebraciju fra Miljenka Šteke i fra Zvonimira Pavičića te ostalih 673 svećenika.

Fra Jozo je u svojoj propovjedi dotaknuo dva temelja o kojima je Isus govorio u Evanđelju, a to su SLOBODA i LJUBAV: „Sve što postoji ima svoje temelje. Bez tih temelja ne može ništa stajati, ne može ništa opstati. Na temeljima stoje i stvari i čovjek. Čitajući svete tekstove Evanđelja, vidimo da je Isus najviše gvorio o dvije stvarnosti o kojima bih i ja večeras razmatrao s vama, a to su SLOBODA I LJUBAV!“ – započeo je svoju propovijed fra Jozo, a cijelu cjelu propovjed možete pročitati OVDJE!

Iza svete mise fra Zvonimir je ponovno pozvao mlade da meditiraju na temu Mladifesta: „Ad fontem“ te najavio program za sutra, utorak 4. 8. 2026.

PROGRAM:
9.00 - Molitva
Kateheza: fra Ante Vučković
Svjedočanstva
12.00 - Anđeo Gospodnji
16.00 - Svjedočanstva
18.00 - Krunica
19.00 – Euharistija, predslavi mons. Aldo Cavalli
20.30 - Predstava zajednice Cenacolo

Iza svete mise bila je MOLITVA PRED KRIŽEM I MEDITACIJA SA SVIJEĆAMA. Bit ove molitve je da svatko tko je prisutan ne pali sam svoju svijeću, nego čeka da do njega dođe svjetlo koje je poteklo od Uskrsne svijeće, a zatim to svjetlo i sam daje drugima. Tako se vježbamo biti „primatelji i darivatelji“ Svjetla. Isusovo svjetlo se dakle širi preko mene i preko tebe.

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Iustin ima 28 godina, završio je glazbeni konzervatorij, master i sad je profesor lijepog pjevanja. Uvijek je bio vjernik, jer je odrastao u domu koje su vodila časne sestre u jednom samostanu budući da su ga roditelji napustili kada je bio samo 2 tjedna star. Časne sestre su se pobrinule za njegov odgoj i obrazovanje. Tako je već odmalena sudjelovao u liturgiji i pjevao. Ali naravno život je donio svoje uspone i padove. Ne sudi svoje roditelje, jer vjeruje kako je Bog imao plan za njegov život.

Pjevanje u zboru je za njega jedno prelijepo iskustvo, posebno jer tako može Bogu vratiti ovaj dar pjevanja. U svemu gleda naći priliku za rast, posebno u Međugorju pokušava promijeniti stvari koje još nisu dobre unutar njega.

Njegova poruka mladima je: „Nastavite imati nadu jer nade nedostaje. Nada dolazi zajedno s mirom i ljubavlju, ali najviše iz opraštanja. Danas živimo u teškim vremenima kada mir nije više najvažniji jer mislim da rat puno više puta počinje iz te nesposobnosti da se oprosti. I ako mi uspijemo opraštati, onda uspijevamo biti i bliže Bogu. Zato, trudite se, dragi mladi, biti neprestano instrumenti opraštanja u ljubavi, a najviše u prihvaćanju onog drugog koji vam je blizu.“

U nedjelju, 2. kolovoza je imao radost dirigirati zborom mladih iz skupina rumunjskih hodočasnika koji su došli u Međugorje na Festival Mladih. Pjevali su tokom svete mise koja je bila organizirana na rumunjskom jeziku za sve hodočasnike iz Rumunjske u Majčinom selu, a koju je predvodio mons. Virgil Bercea, biskup Eparhije Oradea Mare Rumunske grkokatoličke crkve od 1997. godine zajedno s brojnim svećenicima i u prisutnosti nekoliko stotina rumunjskih hodočasnika.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Duhovni boj
Riječi ove drevne molitvice odjekuju stoljećima u Crkvi. Danas, u vremenu političke korektnosti, apsolutne tolerancije i krajnje uključivosti, obično ne govorimo o neprijateljima. Svi smo „prijatelji“. Ipak, kršćani su stoljećima svjesni da postoje neprijatelji presvete Djevice, a to su neprijatelji njezina Sina, a onda i naši neprijatelji. Prvenstveno je to Sotona i vojska njegovih zloduha koji se bore protiv Boga, njegove Majke i njezina potomstva. Neprijatelj je i grijeh i sve vrste napasti. Neprijatelj su i svi iskrivljeni i lažni nauci.

Postojanje neprijatelja Djevice i naša molitva za jakost, podrazumijevaju da se nalazimo usred duhovnoga boja. Taj duhovni boj traje od Edenskoga vrta. Otada Gospodin nudi ljudima spasenje, a Đavao ih nastoji odvući u propast. Duhovni se taj boj vidi u povijesti Izabranog naroda, a vrhunac mu je na Kalvariji. Iako je naš Gospodin na križu izvojevao pobjedu, svatko od nas treba slobodno prihvatiti tu pobjedu. To prihvaćanje se događa u našem životu. Možemo izabrati.

I tu se očituje duhovni boj u koji smo i mi uključeni. Sveti Augustin to opisuje ovako: „Dvije ljubavi stvorile su dva grada: ljubav prema sebi, dovedena do prezira Boga – zemaljski grad; ljubav prema Bogu, dovedena do prezira sebe – nebeski grad“ (Augustin, O državi Božjoj). Mi svojim životnim izborima, biramo grad u kojem ćemo živjeti.

Kao što vidimo u ovoj molitvici, važnu, neizostavnu ulogu u ovom boju ima presveta Djevica Marija. Naime, đavao se bori protiv nje, a i protiv nas kad smo na njezinoj strani. Njezina strana, prava je strana, to je strana Isusa Krista, to je Božja strana, ispravna strana povijesti, Božji grad. Hvaleći nju, rastemo u kreposti, u jakosti koja nam omogućuje učinkovitost u tom duhovnom boju.

Marija – Kovčeg saveza

Kršćani su se kroz stoljeća uvjerili u neizostavnost Djevice, u njezinu moć i stoga se nisu libili pridavati joj mnoge naslove. Lauretanske litanije koje svaki dan molimo svjedoče nam mnoštvo naziva presvete Djevice. Jedan od tih naziva je Foederis arca – Škrinja zavjetna (Kovčeg saveza) i upravo nam taj naziv može pomoći razumjeti Marijinu ulogu u duhovnom boju. Knjiga Jesus and Jewish Roots of Mary američkog bibličara Branta Pitrea izvor je ovoga što ću sad govoriti o Škrinji zavjetnoj.

Podsjetimo se nekih osnovnih informacija o starozavjetnom Kovčegu saveza. Kad su Izraelci, nakon izlaska iz Egipta, putovali pustinjom prema obećanoj zemlji, Gospodin im je dao detaljne upute kako će mu napraviti šator i u šatoru svetište u kojemu će on prebivati među njima i govoriti s njima. U svetište su trebali smjestiti kovčeg napravljen od drveta koje se smatralo neraspadljivim. Trebali su ga optočiti zlatom iznutra i izvana. U kovčeg se trebalo staviti ploče deset zapovijedi, posudu mane (kruha iz pustinje) i Aronov štap koji je bio procvjetao. Kad sve bude gotovo, svetište i Kovčeg su mjesto gdje će se spustiti oblak Božje prisutnosti. Kovčeg su Izraelci nosili sa sobom kroz pustinju sve do Obećane zemlje. Ipak, ne završava tu sva priča s Kovčegom. Kovčeg je kroz razdoblja boravio u različitim dijelovima Zemlje, čak je na trenutak bio otet, ali su ga Filistejci brzo vratili.

U vrijeme Kraljevstva, Pismo kaže da je David otišao s narodom donijeti Kovčeg u Jeruzalem. Umjesto da ga nose na motkama kako je propisano, oni su ga stavili na volovska kola pa je Uzija nesmotreno stradao. David se pobojao pa ostavio Kovčeg na drugom mjestu. Kad je čuo da je kuća gdje je ostavio Kovčeg bila blagoslovljena, doveo je Kovčeg u Jeruzalem i od radosti pred njim plesao. Ipak, nakon smrti Salomona koji je naslijedio Davida, Božja slava je napustila Jeruzalem, a Kovčeg je nestao. Predaja kaže da je prorok Jeremija sakrio Kovčeg na brdu Nebo, na nepoznatu mjestu dok Gospodin ne obznani svoje milosrđe. Dakle kad se ponovno pojavi oblak slave Gospodnje, znat će se gdje je Kovčeg.

U Isusovo vrijeme, Židovi su čekali Mesiju, ali su očekivali i pojavu Kovčega saveza i objavu Božje slave. Kad uzmemo Novi zavjeti i krenemo ga čitati tim židovskim očima, uvidjet ćemo da se jasno pokazuje da je Marija taj Kovčeg saveza. Pogledajmo te poveznice. U knjizi Izlaska (40, 34-35) se opisuje da su slava Gospodnja i oblak prekrili Kovčeg i osjenili ga. U Lukinu evanđelju (1, 35) stoji da je Duh Sveti sišao na Mariju i osjenio je. U grčkom tekstu je ista riječ za osjeniti. U Drugoj Samuelovoj (6, 2) David je pohitao u Judejsko gorje donijeti Kovčeg Božji. U Luke (1, 39) Marija je pohitala u Judejsko gorje posjetiti Elizabetu.

David priznaje svoju nedostojnost: „Kako bi mogao meni doći Kovčeg Gospodnji“ (2Sam 6, 9). Elizabeta čini isto: „Otkuda meni da mi dođe Majka Gospodina mojega“ (Lk 1, 39). David je igrao pred Kovčegom saveza i klicao (2Sam 6, 15-16), Ivan je igrao kad je došla Marija, a Elizabeta klicala (Lk 1, 41-42). Kovčeg je u Obed-Edomovoj kući ostao tri mjeseca (2Sam 6, 11). Marija je ostala u gorju s Elizabetom tri mjeseca (Lk 1, 56). Dalje, u Knjizi Otkrivenja 11, 19 do 12, 2 opisuje se nebeski Hram. Kaže se da se pokazao Kovčeg saveza i odmah nastavlja s opisom Žene zaodjenute suncem. Rečenica za rečenicom. (U našim Biblijama te se rečenice nalaze u različitim poglavljima, ali Ivan nije dijelio poglavlja, to je kasnije dodano.) Iako sami biblijski tekst ne kaže da je ta žena Marija, tradicija Crkve, od ranih dana u ovoj ženi vidi Mariju.

Ako ovo nije bio dosta, pogledajmo na još nešto. Kovčeg je mjesto Božjeg prebivanja među ljudima. Marija je Majka Boga Isusa Krista. U Kovčegu se nalazilo Deset zapovijedi – Božja riječ, a Marija je nosila Isusa – vječnu Očevu Riječ. U Kovčegu je bila posuda s manom – kruhom s neba u pustinji, a Marija je nosila Isusa – Kruh Živi koji je s neba sišao. U kovčegu se nalazio Aronov svećenički štap koji je procvjetao, a Marija je nosila nebeskoga Velikog Svećenika Isusa Krista. Rekli smo da je kovčeg bio od drveta koje se smatralo neraspadljvim, a za Mariju Crkva naučava da je bez raspadanja uznesena na Nebo. Kovčeg je sav bio optočen zlatom koje je upućivalo na svetost, a za Mariju Crkva uči da je vazda djevca, presveta i bezgrješna, bez ikakve ljage. Kovčeg saveza je nakon izlaska iz pustinje svoje mjesto našao u Obećanoj zemlji i tu je došao i narod koji ga je nosio uza se. Marija je vječna Škrinja zavjetna uznesena u nebeski Jeruzalem, našu vječnu domovinu gdje se i mi nadamo jednoga dana stići.

Konačno i Crkva u Katekizmu kaže: „Marija, u koju dolazi da se nastani Gospodin (…) je (…) Kovčeg zavjetni, mjesto gdje prebiva Slava Gospodnja, Šator Božji s ljudima“ (KKC 2676).

U Starom zavjetu možemo čitati kako je Kovčeg bio mjesto Božje prisutnosti, ali izvor njihove pobjede. Kad god su Izraelci išli u neki boj noseći Kovčeg, pobjeđivali su, kad nisu, gubili su. Zato iz svega ovoga možemo mirno sa sigurnošću zaključiti da je Marija ključ pobjede u ovom duhovnom boju. Tko sa sobom nosi Škrinju zavjetnu, zasigurno pobjeđuje. Tko zanemari taj zlatni kovčeg, propada.

Viteški duh sv. Franje

Ove godine slavimo 800 godina od preminuća svetoga Franje Asiškoga. Franjo je za nas franjevce izvor, naš fons na koji idemo zahvatiti svježu vodu našega zvanja i našega načina života. On nam je primjer kako se bori u ovom duhovnom boju. Ovih dana ste ponešto čuli i još ćete slušati o svetom Franji. Istaknimo sada jedan zanimljiv detalj iz njegovoga životopisa.

Sveti Franjo se rodio na kraju 12. stoljeća. U tom vremenu su istaknuto mjesto u društvu imali vitezovi. Upravo je sveti Franjo nekada maštao o tome da postane slavan vitez. Jedne prigode, u snu ga je netko pozvao njegovim imenom i poveo ga u neku divnu palaču. Sva je bila puna vojničkog oružja i štitova po zidovima. Franju je pogled na to sjajno oružje radovao, ali je i pitao čije je to. Glas mu je rekao da to pripada njemu i njegovim vojnicima. Nakon toga sna, odlučio se odvažiti i krenuti putem viteštva. Pridružio se nekom velikašu iz Asiza na putu u Apuliju kako bi tamo postao vitezom nekog kneza Gentila.

Ipak, u drugom snu u Spoletu, neki glas ga je upitao kamo ide i koji su planovi. Kad mu je Franjo sve ispričao, glas ga je pitao:

Tko ti može učiniti više, gospodar ili sluga? On odgovori: Gospodar. Glas na to reče: „Zašto dakle poradi sluge napuštaš gospodara, a poradi podložnika napuštaš kneza?“ Franjo upita: „Što hoćeš da učinim, Gospodine?“ Glas odgovori: „Vrati se u svoj zavičaj i bit će ti rečeno što ti je činiti. Drugačije, naime, trebaš shvatiti snoviđenje koje si vidio.“ (usp. Legenda trojice drugova, 5-6)

Viteštvo je bilo pojava srednjega vijeka. Izvorno su to bili muškarci koji su se posebno posvećivali vojničkom životu u službi svoga gospodara kao konjanici. Vremenom je Crkva utjecala na oblikovanje viteštva u kršćanski ideal. Redovito su imali i jasna pravila po kojima su živjeli i ta pravila su bila prožeta kršćanskim idealima časnoga života, vjernosti Bogu, pravednosti, hrabrosti, askeze, brige za slabe, zaštitnika Crkve, spreman položiti život za istinu. Služio je svome gospodaru, ali se posebno isticalo i da čuva čast i služi svojoj gospodarici. Tako se s vremenom vitezove počelo promatrati kao Kristove vojnike koji na poseban način štuju i Mariju.

Kad sam čitao jednu knjigu o počecima cistercitskog redovništva – Tri buntovna redovnika – tamo se pojavljuje ta slika viteštva. Sveti Robert iz Molesmesa, jedan od osnivača samostana Citeaux, bio je iz obitelji vitezova i očekivalo se da će i on ići tim putem. Posebno jer je bio jake tjelesne građe pa su gotovo bili sigurni u njegovu svijetlu vitešku budućnost. Ipak se on odlučio za monaški život i to nazivao „uzvišenijim viteštvom“. Vidio je monaški život kao život borbe, discipline, viteštva, ali u potpunom služenju Gospodinu, ali i svojoj Gospodarici. Upravo je ova cistercitska tradicija najzaslužnija i za promicanje naziva Domina Nostra, Notre Dame, Our Lady, Madonna, Gospa. Marija je Gospodarica kojoj monah služi kao vitez.

Onaj san koji je sveti Franjo imao, upravo ga je pozivao na to „uzvišenije viteštvo“ – redovnički život potpuno stavljen u službu Gospodina, potpuno posvećen Gospi. Tko je imalo nešto čuo o svetom Franji, zna da je taj čovjek bio ljubitelj Isusa, njegova Gospodina. Neprestanom molitvom, potpunim siromaštvom, služenjem Crkvi, živio je svoj život potpuno za Gospodina. Neki njegovi životopisi ga upravo nazivaju Vojnik Kristov, ili vitez Kristov. Mnoge su viteške kreposti: discipline, askeze, pravednosti, brige za slabe, bile prisutne na njemu.

U njegovo vrijeme Crkva se nalazila u mnogim problemima, moralnoj krizi, nedosljednosti klerika, a Franjin pokret je bio obnova koja je na prostorima koji su teritorijalno pripadali Crkvi, obnovila Kristovo Kraljevstvo. Broj braće je brzo rastao, propovijedali su obraćenje, obnavljali i popravljali Crkvu. Franjin viteški pokret na koji ga je Gospodin pozvao pridružio je svoje snage duhovnom boju i borio se za Krista Kralja oružjem pokore, molitve, sakramenata i propovijedanja Riječi Božje.

Uz sve to, u Franjinom životu je bila posebno istaknuta jedna viteška značajka. Svom snagom je ljubio, častio, štovao svoju gospodaricu – Presvetu Djevicu Mariju. Njegov životopis kaže: „Isusovu je Majku obasipao neizrecivom ljubavlju zato što nam je dala brata, uzvišenoga Gospodina. Njoj je molio posebne pohvale, upravljao prošnje, prikazivao osjećaje, koliko to i kako ljudski jezik ne može ni izraziti“ (2Cel, 150). Obnovio je i posebno ljubio crkvicu svete Marije Anđeoske. Na La Verni je dao da se izgradi crkvica posvećena Gospi istih dimenzija. Uvijek je i u svemu kao vitez, služio i branio čast svoje Gospe.

Franjo je živio kao Gospin vitez koji se boji u ovom duhovnom boju. Uvijek je nastojao biti na strani presvete Djevice i zato je i pobijedio. U svome Pozdravu blaženoj Djevici, Franjo je kao njezin vitez, prvo naziva Domina – Gospodarica, a onda dalje govori: zdravo palačo njegova, šatore njegov, dome njegov, odjećo njegova. Te nas slike neodoljivo podsjećaju na onu sliku Kovčega saveza koji je mjesto Božje prisutnosti. Franjo je znao da je Marija Kovčeg saveza i bio je svjestan da samo noseći sa sobom taj kovčeg saveza, može izvojevati pobjedu u duhovnom boju.

Ta posebna Gospina prisutnost vidi se u svim dijelovima njegova života. Franjo je u toj maloj crkvi Marije Anđeoske čuo riječi evanđelja da proda sve i pođe za Isusom. Tamo je primao braću i to mjesto odredio kao srce bratstva. Pod njezinom zaštitom je i izabrao kakav će habit braća nositi. Tamo je primio i svetu Klaru da se pridruži tom pokretu manje braće. Tu je sazivao braću na kapitule da pod Gospinim okriljem donose odluke o budućnosti Reda. Odatle je slao prve misionare na sve četiri strane svijeta. I rane Kristove je primio pod njezinom zaštitom na La Verni u blizini crkve Marije Anđeoske. Kod Marije Anđeoske je posljednji put primio sestru Jakobu, prvu svjetovnu franjevku. Konačno, tamo je, u Gospinu zagrljaju, ispustio svoj duh i prešao Gospodinu. Upravo ove godine slavimo 800 godina od toga slavnoga prelaska iz ovozemnog u vječni život. Poput Izraelaca, išao je pustinjom zemaljskom, da bi predvođen Marijom Škrinjom Zavjetnom ušao u Obećanu zemlju – nebeski Jeruzalem, grad Božji, sjedište Krista Kralja.

Prije toga svoga konačnog prijelaza, Gospu „je postavio da bude odvjetnicom Reda i (…) pod njezina krila smjestio svoje sinove, koje je imao ostaviti, da ih ona do svršetka grije i zaštićuje“ (2Cel, 150). A i posebno je braći preporučio da uvijek čuvaju mjesto Marije Anđeoske i da se ne daju iz njega istjerati, a tim riječima ih je zapravo povjerio Gospi, i potakao da se bore za Kristovo Kraljevstvo s Marijom kao vitezovi.

Braća su na taj Franjin poticaj odgovorila poslušno i borila se na Marijinoj strani. To se moglo vidjeti u spremnosti fratara da se uvijek stave na raspolaganje Crkvi i tako s Marijom šire Kristovo Kraljevstvo. Borili su se na njezinoj strani i kad nisu svi bili za njezinu Bezgrješnost. Naime, jedno vrijeme je među teolozima prošireno teološko mišljenje da je Marija začeta grešna, ali kasnije očišćena. Fratri, posebno bl. Ivan Duns Škot, ustrajno su branili istinu da je Marija bezgrješno začeta. Borili su se na njezinoj strani kad su gradili crkve njezinu slavnom Uznesenju na čast. Iako je dogma proglašena tek u prošlom stoljeću, fratri su promicali i istinu o Marijinom Uznesenju na Nebo. Borili su se na njezinoj strani, čuvajući sveta mjesta gdje je fizički boravila i stara i nova Škrinja zavjetna – t.j. čuvali su i danas čuvaju sveta mjesta u Svetoj Zemlji. Fratri su se istakli i kao veliki misionari, a mnogi su svoju misiju posvjedočili prolijevanjem svoje krvi za svoga Gospodina i Gospodaricu.

Dakle, Franjino služenje Gospi i viteški napori za širenje Kristova Kraljevstva s Marijom, vjerno su nastavila i njegova braća. Pobožnost Gospi su nosili kao Kovčeg saveza i tako pobjeđivali.

Viteštvo Cristero mučenika

To se pokazalo istinitim i u 16. stoljeću kada su fratri našega Reda postali navjestitelji Evanđelja u novom svijetu. Kad je otkrivena Amerika, franjevci su imali najznačajniju ulogu u širenju Kristova Kraljevstva i pobožnosti prema Gospi na tom novom kontinentu. Ovaj misionarski pothvat posebno ističem zato što želim da pažnju malo usmjerimo upravo na Amerike, točnije na Meksiko. Kad su prvi misionari stupili tamo, kažu da su imali malo uspjeha u propovijedanju i malo krštenja. Godine 1531. Gospa se ukazala na brdu Tepeyac. Nakon toga Gospina ukazanja i dara čudesne slike Djevice Gvadalupske, dogodila se eksplozija obraćenja i krštenja. Opet se Marija pokazala kao Škrinja zavjetna koja donosi pobjede za Kristovo Kraljevstvo. Otada je katolička vjera bila živa i plodonosna u toj zemlji.

Ipak, zemaljski grad ne miruje pa uvijek nastoji umanjiti i uništiti Kristovo Kraljevstvo. Takvo nešto se dogodilo prije točno 100 godina u Meksiku. Nekoliko godina prije, u Meksiku se dogodila liberalna revolucija koja je zagovara izrazitu sekularizaciju društva. Jedan od njihovih ciljeva je bio potpuno onemogućiti utjecaj Katoličke Crkve u Meksiku. Tako je ustav iz 1917. sadržavao izrazito antiklerikalne zakone koji bi ostvarili taj cilj. No ti se zakoni ispočetka nisu provodili, ali je dolaskom predsjednika Callesa to promijenjeno. On je počeo provoditi restrikcije vjerskoga života, zabranjivati javne manifestacije, čak i nošenje habita i kleričke odjeće na javnim mjestima. Narod, duboko ukorijenjen u katoličanstvo, bunio se pa su pokrenuli peticiju i bojkote, ali sve to nije imalo ploda nego je potaklo vladu na još strože mjere. Sve je kulminiralo 1926. Dana 1. kolovoza, biskupi su u znak protesta zatvorili crkve i obustavili javna bogoslužja. Narod je uskoro iscrpio sva mirna rješenja, razgovore, peticije, prosvjede i ustao na oružje.

Tako nastaje Cristiada ili Cristero rat u kojemu su se obični ljudi, radnici, seljaci, svećenici, žene, mladi, čak i djeca, borili za prava Crkve i vjernika. Zapravo borili su se za očuvanje Kristova Kraljevstva po Blaženoj Djevici Mariji. Njihov pozdrav je bio Viva Cristo Rey! Živio Krist Kralj. U borbe su redovito marširali predvođeni zastavom Gospe Gvadalupske. Rat je bivao sve krvaviji. Federalna vojska je ubijala svećenike koji bi služili misu, neke su ubili jer nisu htjeli odati sadržaj ispovijedi Cristerosa. Kad bi zarobili neke od njih, mučili su ih i tjerali da se odreknu Krista, a oni su redovito posljednjih uzdahom uzvikivali Viva Cristo Rey! Viva la Virgen de Guadalupe! Mnoga svjedočanstva nam govore da su redovito molili svetu krunicu zajedno prije borbi. Ispovijedali su se, slavili svete mise, pričešćivali se. Obdržavali su postove i činili dodatne pokore kako bi pobijedilo Kristovo Kraljevstvo i proslavila se Presveta Djevica. Mnogi su položili živote, mnogi su i službeno beatificirani ili kanonizirani svetci Katoličke Crkve.

Jedan primjer Cristero viteza je sveti Jose Luis Sanchez del Rio. Bio je četrnaestogodišnjak koji se pridružio Cristerosima. Jer je bio mlad, ispočetka je pomagao u kampu, a kasnije je išao i u borbe. Upravo bi on nosio zastavu na kojoj pisalo Viva Cristo Rey y Nuestra Señora de Gudalaupe! U veljači 1928. dao je svoga konja generalu čijeg su konja bili ubili, a on sam je ostao u borbama i federalna vojska ga je zarobila. Mučen je i nagovaran da se odrekne Krista. Gledao je i vješanje drugog mladića i ohrabrivao ga. Njemu su ogulili kožu sa stopala i natjerali ga da tako hoda gradom sve do svoga groba. Putem su ga udarali i mučili. On je samo govorio: Viva Cristo Rey! Viva la Virgen de Guadalupe! Kad je došao do groba, još su mu jednom ponudili da se odrekne Isusa, a on je ustrajao: Viva Cristo Rey! Viva la Virgen de Guadalupe! Izboli su ga noževima, a onda upucali. Prije smrti je pisao majci svjestan da će ga ubiti i rekao joj da je sretan jer umire vjeran našemu Gospodinu. Svoju braću je ohrabrio da slijede njegov primjer.

Napori Cristero vitezova, njihova mučenička smrt i jaka vjera, sačuvali su vjeru u narodu. Oni su svojim životom posvjedočili za Krista Kralja i za njegovu Majku Mariju. Iako bi se njihove mnoge smrti mogle gledati kao gubitak, zahvaljujući njima, danas u Meksiku možemo javno slaviti svetu misu, možemo vidjeti tilmu Gospe Guadalupske, a i imamo svete vitezove čijem se zagovoru možemo uteći u našoj zemaljskoj borbi.

Duhovni boj u današnjici

Svjesni smo da duhovni boj i danas traje. I danas đavao nastoji srušiti Kristovo Kraljevstvo. I danas zemaljski grad želi uništiti Božji grad. Štoviše, nama koji živimo u današnjici, čini se kao da je duhovni žešći nego ikad, a mi kao da gubimo. Uzmemo li za primjer Franjevački red, vidimo da je brojem sve manji, revnost nije na razini. Red koji je stoljećima propovijedao mir i dobro, kao da nije učinkovit u donošenju mira. I nije to samo naš Red, nego i cijela naša zemaljska hodočasnička Crkva kao da je oslabila, kao da joj nedostaje života. Pogledamo li prosjek kršćana katolika, vidjet ćemo da je najveća bolest naša danas mlakost, osrednjost. Samo dimimo, ne gorimo. Preživljavamo, ne živimo. Puno je pokazatelja koju upućuju na to: katolici ne idu na misu. Katolici se ne ispovijedaju. Katolici ne vjeruju u stvarnu prisutnost Isusovu u Euharistiji. Katolici ne mole. Katolici žive kao i svi drugi. Vode se modom svijeta. Oblače se nečedno kao i svi drugi. Idu za ugodom tijela kao svi drugi. Zanemaruju i niječu nauk Crkve o moralu, o braku, o životu. Mnogi katolici su postali praktični nevjernici. Suobličili su se svijetu.
I nisu to oni tamo, nego mi ovdje. Ja u svome životu vidim kako često prevladava svijet, a ne grad Božji. Ja vidim u sebi osrednjost kad treba uskratiti tijelu ono što želi. Vidim u sebi slabost kada treba javno posvjedočiti Isusa i Gospu. Vidim u sebi kako je lako uzeti mobitel u ruke i provesti sate, a teško uzeti krunicu i moliti nekoliko minuta. Vidim kako je lako imati bratstvo za stolom, u ispraznim pričama satima, a teško u imati bratstvo u svečanoj molitvi i davanju časti Bogu pjevajući, svečano slaveći svetu misu. Vidim u sebi kako druge sudim, a sebe ne popravljam. Vidim u sebi ogovaranje i prozivanje tuđe mlakosti, grijeha, a sam se nikako pomaknuti s mjesta. I sada, dok ovo govorim, iz istih razloga se osjećam nelagodno i kroz glavu mi prolaze misli: što će sad o meni misliti ovi i oni? Hoće li ovaj govor o borbi, o vitezovima, netko shvatiti kao poziv na nasilje? Kao neko vraćanje u prošlost koju smo nadišli? Šta će misliti ovaj ili onaj? A vrlo rijetko se upitam, što misli moj Gospodin, moja Gospodarica Bezgrješna Djevica. One Gospodinove riječi: „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! li jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. (…) Revan budi i obrati se!“ (Otk 3, 15-16.19) – kao da su meni upućene.
Možda se sve ovo može učiniti pesimistično. Možda se netko pita: zašto govoriti o borbi, o ratu, o vitezovima na mjestu mira? Zar ne trebamo biti samo za mir. Mir – shalom – pax et bonum – punina je života i blagoslova. Mir nije samo prestanak zveckanja oružja. Mir nije samo ne-ratovanje. Mir je život u Božjoj volji. Mir je stvarnost Kristova Kraljevstva. Mir je potpuno prebivanje u Gospodinovoj volji. A to ne ide automatski, barem ne na ovom svijetu gdje se đavao, svijet i tijelo bore protiv Božjega grada. Zato se od nas traži borba. Borba za mir. Pravi mir – samo možemo izboriti boreći se s Marijom kao njezini vitezovi šireći vlast Krista Kralja – prvo u svom srcu, a onda u srcima braće, a onda u svaki kutak ove zemlje. Mi, Crkva na zemlji iznova treba otkriti da se zovemo Ecclesia militans – Vojujuća Crkva – Crkva koja se bori.

Međugorska viteška oprema

Mnogi ljudi koji dolaze ovdje u Međugorje, redovito kažu kako se tu može osjetiti jedan poseban mir. Ovdje se moli za mir. Ovdje se prima mir. Odavde se nosi mir. Ali bude i onih koji dolaze i odlaze, a mir ostane u Međugorju. To je tako zato što taj mir nije psihološki mir, nije sociološki mir, nego duhovni mir prebivanja u Božjoj volji. A za taj mir Božji, mir njegove volje, nije dovoljno doći na neko mjesto i čekati Boga da dadne svoj mir, nego se treba boriti. Treba se prvo boriti sa sobom i dopustiti da mir uđe u naš život. Onda se trebamo boriti da taj mir ne ostane ovdje, nego da ga ponesemo u svoje obitelji, u svoje župe. Onda župe u kojima se bori za mir, nose mir u cijelu Crkvu, i u svijet. Mir se širi tamo gdje se širi Isusovo Kraljevstvo. Mir se širi tamo gdje se bore Gospodinovi i Gospini vitezovi.

Na ovome mjestu nas Gospa poučava toj borbi. Ovdje ona daje upute svojim vitezovima. Duhovnost Međugorja je upravo duhovnost Škrinje zavjetne i njezinih vitezova. Ovdje primamo viteško oružje: Krunicu, Sveto Pismo, Ispovijed, Post, Euharistiju.
Sveta Krunica je naše prvo oružje. Sveti naš otac Franjo je stalno preporučivao braći da se neprestano povjeravaju Gospinom zagovoru. Kroz povijest mnogi su redovnici o pojasu nosili krunicu. Pogledajte gdje je moja krunica. Na mjestu gdje vitez drži svoj mač. Cristerosi su stalno molili krunicu, nosili je u ruci i oko vrata. I dok su imali fizičko oružje u ruci, nisu iz ruku ispuštali duhovni mač jer su bili svjesni da je to duhovni boj u kojem sudjeluju. Moleći Krunicu, mi prebivamo u prisutnosti Marije, Škrinje Zavjetne. A Škrinja je mjesto Božje prisutnosti. Moleći Krunicu, otkrivamo svoj identitet viteza Bezgrješne.

Sveto Pismo je naš viteški kodeks. Sveti Franjo svoju braću uči da je naš život: živjeti Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. U Meksiku, Cristerosi nisu uvijek uza se imali Sveto Pismo, ali su s Marijom u svom srcu pohranjivali sve riječi Pisma koje su slušali na svetoj misi i po njima su živjeli. Svakodnevno čitanje svetog Pisma nas približava Gospodinu. Njegove upute i savjeti nas oblikuju i poučavaju kako živjeti Evanđelje Gospodina Isusa. Razmatranje Pisma nas uči kako biti Gospodinov i Gospin vitez.
Ispovijed je oklop. Sveti Franjo se često ispovijedao i na mnogim mjestima poticao braću da često ispovijedaju svoje grijehe. Cristerosi su prije borbe satima stajali u redovima i čekali ispovijed. Grijeh nas čini golima. Nemamo zaštitu posvetne milosti. Bez milosti se borimo sami i izgledi su nam nikakvi. Ranjivi smo. Zato se trebamo često ispovijedati da budemo u stanju milosti i da se milost u nama umnožava. Česta ispovijed poput oklopa na vitezu onemogućuje da grijeh, posebno smrtni, dopre do nas.

Tako oklopljeni, ostajemo uvijek spremni za boj.

Post je naš štit. Sveti Franjo je mnogo postio. Postio nekoliko puta godišnje po četrdeset dana. Postio je sve petke. U učio je braću da poste. Cristerosi su i u izvanrednom stanju postili petke i činili mnoge druge pokore, a i samu svoju muku prinosili Gospodinu kao pokoru. Postom i svakom drugom pokorom, odvraćamo sebe od zemaljskih dobara, uskraćujemo svome tijelu ono što traži i time se dodatno jačamo u borbi protiv grijeha. Stoga, pravi vitez posti redovito. Kroti svoju sebičnu narav, ne ugađa sebi, nego pokorom želi ugoditi svome Gospodinu i Gospi.

Euharistija je hrana koja nam daje snagu. Sveti Franjo je posebno volio i štovao Euharistiju. Kad god bi u daljini vidio crkvu, bacio bi se na koljena i klanjao se Isusu. Častio je i ljubio svećenike jer je Isus po njihovim rukama silazio na oltar. Braću je opominjao da pomno paze i čuvaju svaku česticu Euharistije da ne bi slučajno bila oskvrnjena. Bio je svjestan da je to hrana za život, ali i sami Gospodin stvarno prisutan. Cristerosi su se prvenstveno i borili za svetu misu. Redovito su slavili mise i nakon ispovijedi pristupali pričesti. Brinuli se da se ne obeščasti sveta Euharistija. Svećenici među njima su polagali živote zato što su slavili svetu misu. Crkva živi od Euharistije. To je hrana za boj, zalog vječnoga života, sudjelovanje u Isusovoj kalvarijskoj žrtvi kojoj me izvojevao konačnu pobjedu. Svečanim slavljenjem i dostojnim pristupanjem svetoj Pričesti, mi se potpuno opredjeljujemo za pobjedničku stranu, za Marijinu stranu, za Božju stranu.

Tako nas naša Gospodarica osposobljuje za borbu. Tako nas Kraljica Mira uči kako biti vitezovi mira, vitezovi Krista Kralja i njezini vitezovi. I to vrijedi za sve nas.

Budimo vitezovi

Budući da je sveti Franjo bio redovnik i da je ono uzvišeno viteštvo prvenstveno redovnički život, pred vas, dragi mladi, želim staviti redovnički život. Čitao sam jednu knjigu koja današnju situaciju oko razlučivanja i otkrivanja poziva naziva – nepotrebni misterij. Uslijed mnogih svjedočanstava o pozivu, stvorili smo sliku kao da je poziv na redovnički život neko misteriozno i rijetko iskustvo koje samo mali broj ljubi dobije. Povijest Crkve nas uči da i nije baš tako. Kroz povijest je puno veći broj ljudi stupao u samostane. Puno više je bilo monaha, redovnica, fratara. Gospodin nije prestao pozivati, nego smo se mi prestali odazivati. A i naše kompliciranje oko razlučivanja stvorilo je nekakav oblak misterioznosti oko poziva. Gospodin, braćo i sestre, i između vas poziva, ne samo neke, nego mnoge. U mnogim srcima ima čežnje za redovničkim posvećenjem, mnoge je Bog obdario potrebnim darovima, ali mnogi su mlaki, slavi, neodlučni. Neka vas primjer svetog našeg oca Franje i svetih Cristerosa potakne na vitešku odlučnost. Prigrlite Mariju i hrabro naprijed.

Svi vi koji ćete osnovati obitelj ili ste ih već osnovali, i taj životni stalež živite viteški. Uvijek pustite da vas Marija vodi, naoružajte se njezinim oružjem i gradite svete obitelji, obitelji u kojima se odgajaju djeca svetci, mnogo svetaca, djeca poput svetoj Josea, Gospini vitezovi.

Braćo i sestre, svi danas probudimo u sebi ovaj viteški duh i s Marijom se hrabro borimo za Kristovo Kraljevstvo.
Neka danas i svaki dan našega života odjekuje ova molitva s naših usana:
V. Dignare me laudare te Virgo sacrata.
R. Da mihi virtutem contra hostes tuos.
Viva Cristo Rey!

fr. Alojzije, Međugorje, 2.8.2026.

Istrošena životom provedenim s iznimnom velikodušnošću i intenzitetom, ljubeći i služeći potrebitima, posebno mladima koji su skrenuli s pravoga puta, izgubljenima u ovisnostima i životu bez smisla i obilježenim posljednjih godina križem bolesti koju je nosila od svoje 70. godine, Majka Elvira nastavila je do kraja, s vjerom, odlučnošću, hrabrošću i u potpunom predanju Njegovoj milosti, svjedočiti svoju neizmjernu ljubav prema životu.

Tu svoju vjeru u pobjedu Života nad smrću i grijehom, potvrdila je i svojim posljednjim riječima koje svima nama mogu biti primjer i putokaz:

„Kad vam budu rekli: “Elvira je umrla!”, morate pjevati, plesati, slaviti.. jer ja sam živa! Jao vama ako kažete: “Jadna ona…”. Ne, nema “jadna”! Idem sasvim mirna i sretna, pjevajući, već pjevam! Preda mnom će se rastvoriti nešto veličanstveno… život ne umire!“ – kazala je s. Elvira na kraju svog ovozemaljskog puta.

Da su se na Mladifestu dogode samo ove ispovijedi, već bi njegovi duhovni plodovi bili dovoljni! Ono što su sve ove ispovjedi ostavile kao duhovni trag, bio je jedan nadnaravni mir koji se spustio na sve sudionike popodnevnog i večernjeg molitvenog programa – kako svjedoče brojni hodočasnici.

Donosimo fotografije kako je to jučer izgledalo:

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

{gallery}medugorje-je-jucer-uistinu-bilo-jedna-velika-ispovjedaonica{/gallery}

To je simbolični čin kojim pokazujemo kako Bogu prinosimo ono naše ljudsko, a On to na svetoj misi preobražava u Božje. Ostavljamo ono staro, staroga sebe sa zemaljskim željama, a odlazimo novi, Gospini vitezovi otvoreni za vršenje Božje volje.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

2. dan MLADIFESTA NA IZVORU FRANJEVAŠTVA I NA IZVORU MEĐUGORJA NALAZI SE GOSPA"

"Drugi dan Mladifesta je i dan u kojem Crkva slavi Gospu od Anđela i porcijunkulski oprost (potpuni oprost), tako da je cijeli dan u znaku sakramenta ispovijedi, a Međugorje je inače poznato kao „ispovjedaonica svijeta“.

No, iako njihov internetski sadržaj privlači veliku pozornost, ne odobravaju svi da takozvani „egzorcisti-celebritiji“ javno govore o svojoj službi.

Ranije ovoga ljeta kardinal Robert McElroy iz Nadbiskupije Washingtona (D.C.) dospio je na naslovnice kada je razriješio monsinjora Rossettija službe nadbiskupijskog egzorcista. Do toga je došlo nakon što je popularni egzorcist javno iznosio tvrdnje koje povezuju NLO-e s demonima. No kardinal McElroy izjavio je da njegova odluka nije bila toliko potaknuta monsinjorovim mišljenjima koliko njegovom medijskom eksponiranošću.

„Moj glavni prigovor jest to što smatram da je tradicionalna uloga egzorcista vrlo privatna“, objasnio je kardinal iz Washingtona 8. srpnja. „To je sveta služba.“

Kardinal McElroy nije usamljen u tom stajalištu. Primjerice, Biskupska konferencija Sjedinjenih Američkih Država na svojim mrežnim stranicama preporučuje da biskupije identitet svojih egzorcista drže u tajnosti „kako egzorcist ne bi bio zatrpan nasumičnim pozivima i upitima“.

Međutim, u crkvenom pravu ne postoji opća norma koja uređuje smije li egzorcist javno govoriti o svojoj službi. Umjesto toga, odluka je najčešće prepuštena mjesnom biskupu, koji nadzire službu egzorcizma u svojoj biskupiji i može ograničiti javne nastupe pojedinog svećenika.

To je dovelo do različitih pristupa, ali i do trajne rasprave o tome pomažu li egzorcisti s javnim platformama u podizanju svijesti o službi Crkve u borbi protiv demonskog ili pak senzacionaliziraju svetu službu.

U središtu pozornosti

Ova rasprava odražava razmjerno nedavni porast javnog zanimanja za egzorcizme. Ključni trenutak bilo je objavljivanje romana Egzorcist Williama Petera Blattyja 1971. godine, koji je dvije godine kasnije ekraniziran u istoimenom filmu. Time je započela fascinacija javnosti demonima i svećenicima kojima je povjerena zadaća njihova izgona, a koja traje do danas.

I sami su egzorcisti pridonijeli rastućoj vidljivosti ove službe. Pokojni otac Gabriele Amorth, primjerice, napisao je više od trideset knjiga temeljenih na svom iskustvu egzorcista Rimske biskupije od 1986. do 2016. godine, a mediji su ga prozvali „Papinim egzorcistom“.

Danas su i internet i obnovljeni interes za duhovnu stvarnost dodatno povećali javnu prepoznatljivost nekih egzorcista. Spoj dosega društvenih mreža i mogućnosti da sadržaj postane viralan pruža pojedinim egzorcistima razinu vidljivosti koja bi prethodnim naraštajima bila nezamisliva.

Monsinjor Rossetti, otac Ripperger, otac Martins i otac Reehil imaju golemu internetsku publiku. Primjerice, YouTube kanal Sensus Fidelium, koji objavljuje videozapise oca Rippergera, ima 391.000 pretplatnika, dok otac Reehil na Instagramu prati 260.000 ljudi.

Njihov sadržaj povezan s egzorcizmom obuhvaća sve – od Rossettijeva dnevnika navodnih demonskih iskustava, preko Rippergerovih nagađanja o ulozi demona u američkoj politici, do dramatiziranih rekonstrukcija egzorcizama koje je izveo otac Martins.

Njihove digitalne platforme omogućuju im da dopru do slušatelja daleko izvan biskupija u kojima služe. Otac Reehil svećenik je Biskupije Nashville, dok su otac Ripperger i otac Martins, koji pripadaju različitim redovničkim zajednicama, povezani s Nadbiskupijama Denver i Detroit.

Javno djelovanje

Zagovornici javnog angažmana smatraju da, premda egzorcisti moraju biti razboriti u svojim javnim nastupima, sama služba nije po svojoj naravi privatna.

„Služba egzorcizma dio je javnog života Crkve, u službi onih koji trpe“, rekao je otac Francesco Bamonte, dopredsjednik Međunarodnog udruženja egzorcista, udruge koju priznaje Vatikan, a koju je suosnovao otac Amorth. „Stoga je ispravno da se predstavi Božjem narodu, ali svakako prema kriterijima koji ne traže vidljivost radi same vidljivosti, nego poučavaju i oblikuju kroz točne informacije.“

Štoviše, s obzirom na veliko zanimanje za duhovni boj u suvremenoj kulturi, neki smatraju da Crkva može učiniti više štete nego koristi ako javno ne progovara o toj temi.

„Kad [egzorcizme i demonsko djelovanje] učinimo krajnje tajnovitima, samo dodatno pojačavamo mistiku koja ih okružuje“, rekao je otac Glenn Sudano, bivši egzorcist Nadbiskupije Newark i suosnivač franjevaca obnove (Franciscan Friars of the Renewal).

To, međutim, ne znači da bi egzorcist trebao prihvatiti svaki poziv za javni nastup. Bivši egzorcist jedne biskupije na američkom Srednjem zapadu, koji je želio ostati anoniman jer više nije ovlašten govoriti o službi egzorcizma, rekao je da je svaku medijsku pozivnicu unaprijed procjenjivao kako bi bio siguran da će crkveni nauk biti pošteno predstavljen.

Istodobno je istaknuo da medijski nastupi mogu biti korisni, kako za ispravljanje holivudskih prikaza egzorcizama, tako i kako bi ljudi znali da se mogu obratiti Crkvi kada se doista susretnu sa zlim duhovnim silama.

„U suprotnom ljudi ne znaju kome se obratiti“, rekao je, pa se umjesto toga „obraćaju takozvanim profesionalnim egzorcistima ili vidovnjacima koji tvrde da mogu ukloniti sve njihove probleme“.

I premda se nekima može činiti da prisutnost egzorcista na društvenim mrežama nije primjerena, pojedini koji su uključeni u tu službu smatraju da nema ništa loše u tome da egzorcisti dijele informacije putem internetskih platformi.

„Podcasti i YouTube videozapisi danas su vrlo popularni oblici medija i nema razloga da ih egzorcisti izbjegavaju, sve dok se predstavljaju na primjeren način“, rekao je katolički autor i predavač Jimmy Akin. Dodao je da „egzorcisti obavljaju službu koja seže do samoga Kristova djelovanja i donosi olakšanje mnogim ljudima koje đavao tlači“.

Stvarni rizici

No čak i oni koji smatraju da egzorcisti imaju stvarnu ulogu u javnom govoru kritiziraju način na koji neki popularni egzorcisti govore o svojoj službi i o demonskom.

„Egzorcisti – osobito oni koji su postali svojevrsne medijske zvijezde – mogu iznositi senzacionalističke tvrdnje koje nisu potkrijepljene dokazima“, rekao je Jimmy Akin, koji je savjetovao egzorciste i osobe uključene u službu egzorcizma. „Mogu predstavljati vlastita teološka mišljenja kao da su utvrđene činjenice ili službeni nauk Crkve.“

Primjeri takve prakse uključuju komentare monsinjora Rossettija o NLO-ima i demonskom, kao i tvrdnju oca Rippergera da je J. K. Rowling bila nadahnuta demonima dok je pisala serijal o Harryju Potteru.

Akin je rekao da još veću opasnost predstavlja to kada poznati egzorcisti „pogriješe dajući vjerodostojnost onome što su navodno rekli demoni“, a zatim učine dodatnu pogrešku ponavljajući takve tvrdnje u javnosti.

„Demoni su lažljivci koji služe ocu laži“, rekao je Akin. „Ništa od onoga što govore ne može se smatrati pouzdanim.“

Osobe uključene u službu egzorcizma rekle su da je širi problem današnji medijski krajolik, koji se hrani senzacionalizmom i skandalima. Kada se egzorcisti pojavljuju u sekularnim podcastima, voditelji im često postavljaju provokativna pitanja kako bi izazvali odgovore koji bi mogli postati viralni.

Otac Glenn Sudano upozorio je da takav pristup može „hraniti adolescentnu znatiželju za tim temama“ te „odvratiti ljude od stvarnog poziva na svetost“.

Adam Blai, stručnjak za psihološka pitanja pri Biskupiji Pittsburgh, upozorio je da opasnost nije ograničena samo na odvraćanje pozornosti. Rekao je da senzacionalistički egzorcisti s velikim javnim platformama mogu navesti ljude na štetna pogrešna shvaćanja duhovnog života.

„U nekim se intervjuima demonsko povezuje s tjelesnim bolestima, psihološkim poteškoćama ili obiteljskim problemima“, rekao je Blai, koji od 2005. godine pomaže svećenicima te poučava bogoslove i svećenike o egzorcizmu i demonologiji. „To može dovesti do tjeskobe i duhovnog života usredotočenog na demonsko i na obranu od njega. To nije zdravo.“

Blai je dodao da mnogi takvi videozapisi mogu biti opasni jer većina gledatelja nema dovoljno teološke izobrazbe da bi pravilno razumjela takve rasprave te može izgubiti iz vida Božje milosrđe i njegovu moć.

Iako je Akin rekao da je prirodno da ljudi žele znati više o demonskom i o tome kako se zaštititi, složio se da neki egzorcisti „mogu nenamjerno uplašiti ljude i navesti ih da pomisle kako su pod demonskim utjecajem, iako to nisu“.

Također je upozorio da pretjerano naglašavanje demonskog može proizvesti i suprotan učinak.

„Ako egzorcisti zanemaruju naravne uzroke i sve pripisuju demonima“, rekao je Akin, „kršćanstvo čine smiješnim i navode ljude da uopće odbace mogućnost demonskog djelovanja.“

Opasnosti oholosti

No rizici koje donosi velika medijska izloženost egzorcista ne odnose se samo na njihove slušatelje. Oni pogađaju i same svećenike.

Blai je rekao da je „glavna opasnost za egzorcista – oholost“.

„Javnost se obično usredotočuje na svećenika egzorcista kao na pojedinca“, rekao je, „te mu pripisuje posebne darove i neku iznimnost.“

Otac Francesco Bamonte rekao je da svaki egzorcist prije svega mora imati na umu da djeluje kao „službenik Isusa Krista“ i „u ime Crkve“. Stoga egzorcist nikada ne bi smio tražiti pozornost javnosti, nego svoju platformu koristiti za proslavu Boga.

„Egzorcist mora izbjegavati svaki oblik samopromocije, kao što je sveti Ivan rekao: ‘On treba rasti, a ja se umanjivati’“, rekao je talijanski svećenik, pozivajući se na riječi svetoga Ivana Krstitelja iz Svetoga pisma. „Svaki stav koji ne odražava takvo raspoloženje srca pogrešan je, a svećenik-egzorcist ne smije se izlagati nepromišljenim i štetnim izjavama.“

Bivši egzorcist s američkog Srednjeg zapada rekao je da je opasnost od oholosti bila jedna od glavnih tema tijekom njegove priprave za tu službu.

„Svećenik koji me poučavao posljednje mi je rekao: ‘Ako ikada tijekom egzorcizma, makar na djelić sekunde, pomisliš: “Vidi što ja činim”, upravo si zakoračio na nesveto tlo’“, prisjetio se. „Čak i u javnosti, sve priče i razgovori uvijek bi trebali upućivati na Boga. Onoga trenutka kada počnu upućivati na nas same, postaju opasni.“

Pod vodstvom biskupa, usmjereni na Krista

Iako različiti teolozi i svećenici mogu doći do različitih razboritih zaključaka o tome je li korisno da egzorcisti javno nastupaju, crkveno pravo jasno određuje tko nadzire službu egzorcista: mjesni biskup. „Nitko ne može zakonito obavljati egzorcizme nad opsjednutima ako nije dobio posebno i izričito dopuštenje mjesnog ordinarija“, stoji u kanonu 1172.

Drugi kanoni također daju ordinariju ovlast da ograniči način na koji svećenik javno predstavlja katolički nauk.

Bivši egzorcist s američkog Srednjeg zapada dodao je da je svaki put kada je javno nastupao ili davao intervju o svojoj službi egzorcista prethodno tražio dopuštenje svoga biskupa.

„Važno je uvijek imati potporu mjesnog biskupa kako bi se osiguralo da je služba u skladu s onim što biskup želi, jer je u konačnici biskup egzorcist svoje biskupije“, objasnio je.

Osim rasprave o tome trebaju li egzorcisti javno govoriti o svojoj službi, otac Glenn Sudano naglasio je da Crkva mora pronaći „zdrav način“ govora o stvarnosti đavla.

„Mnogi su ljudi uključeni u različite oblike okultizma i o tome treba govoriti“, rekao je. „Crkva bi trebala, i mora, upozoravati ljude da se ne upuštaju u takve stvari.“

Bez obzira na to hoće li javno djelovanje biti dio službe pojedinog egzorcista, svi sugovornici Registera istaknuli su da svaki egzorcist mora ostati usmjeren na Isusa Krista. Kada se predavanje, podcast ili video udalji od Krista, pojavljuju se duhovne opasnosti.

„Ljudi moraju shvatiti da u egzorcizmu Isus nije tek promatrač“, rekao je bivši egzorcist sa Srednjeg zapada. „On je glavni djelatnik.“

Izvor

Prema pisanju lista The Beiruter, kako prenosi Aleteia, projekt se izrađuje već godinama, a njegovi korijeni sežu do „duhovnog susreta“ koji je mladi Libanonac doživio u Međugorju 2006. Nadahnut idejom o stvaranju prostora posvećenog Blaženoj Djevici Mariji i molitvi, taj se duhovni uvid postupno razvijao pod okriljem Libanonskog maronitskog reda, dok su sami radovi na izgradnji krunice započeli 2008.

Krunica kojom se korača

Njezinu je veličinu teško i zamisliti. Krunica se proteže u duljini od oko 650 metara preko pejzaža, a tvori je 59 golemih zrna. Raniji opisi projekta navode dimenzije pojedinih zrna od oko 4,9 metara duljine i 3,5 metara širine.

Međutim, ta zrna nisu tek obični komadi betona osmišljeni da bi izgledali zadivljujuće iz zraka. Cijelo je svetište zamišljeno kao prostrano mjesto molitve i hodočašća.

Prema nedavnim izvješćima iz Libanona, zrna koja označavaju molitvu Oče naš preuređuju se u ispovjedaonice, dok će zrna koja predstavljaju Zdravo Marijo služiti kako kapelice i svetišta posvećena svetcima, s prikazom njihovih života i duhovne baštine. Put krunice svoj vrhunac doseže kod Križa Uskrsnuća, dok širi kompleks obuhvaća i samostan te crkvu u kojoj se već redovito slavi sveta misa.

Drugim riječima, ovo nije krunica stvorena samo da bi joj se divilo izdaleka. Ovo je krunica u koju se ulazi, kojom se hodi i na kojoj se moli.

Vjera utisnuta u krajobraz

Ono što Krunicu Libanona čini posebno upečatljivom jest njezin smještaj. Deir el Ahmar nalazi se u libanonskoj regiji Bekaa, u zemlji u kojoj kršćani već desetljećima žive usred političke nestabilnosti, gospodarskih kriza i oružanih sukoba.

U takvom ozračju, gradnja ovako veličanstvene krunice može se činiti smionim pothvatom. No, u tome i jest bit. Ova osvijetljena građevina projektirana je tako da bude vidljiva i sa zemlje i iz zraka, pri čemu njezina zrna ocrtavaju put preko brežuljaka prema Križu Uskrsnuća.

Projekat podupire Libanonski maronitski red zajedno s vjerničkom udrugom, a nedavna izvješća navode da se gradnja uvelike oslanja na dobrovoljne priloge i milostinju vjernika. Jedan od svećenika uključenih u projekt procijenio je da je samo utrošeni beton koštao više od 13 milijuna dolara. Isto izvješće opisuje kako se vjernici tijekom cijele godine okupljaju među zrnima krunice kako bi pod vedrim nebom slavili otajstvo euharistije.

Za katolike koji su navikli nositi krunicu u džepu ili torbici, razmjere Rosaire du Libana gotovo je čudesno teško obuhvatiti umom. No, bilo da vam krunica stane na dlan ili se proteže šest stotina metara niz libanonske brežuljke, njezina svrha ostaje ista: voditi vjernike, molitvu po molitvu, kroz otajstva Kristova života.

A ako se ikada odlučite na hodočašće u Libanon, možete posjetiti i neka od njihovih drugih velikih vjerskih znamenitosti i kipova, poput kipa Krista Otkupitelja podignutog na planini Jabal Al-Salib, kipa Sv. Šarbela u Farayi te impozantnog Križa svih naroda u Qanat Bakishu.

„Danas, pošto govorimo o postu, to će biti zadatak, izazov DIGITALNOG POSTA! Pozivam vas danas: Isključite mobitel i društvene mreže na dva sata. Kao što je Franjo birao jednostavnost i ti ostvari unutarnji mir bez buke digitalnog svijeta. Učini barem jedan mali čin ljubavi, osmijeh, pomoć, ljubaznu riječ… Franjo je pokazivao da male geste mijenjaju svijet i uljepšavaju svakodnevicu. Učimo se ljubiti kao što je i sv. Franjo ljubio!“ – kazao je fra Zvonimir. 

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

2. dan MLADIFESTA NA IZVORU FRANJEVAŠTVA I NA IZVORU MEĐUGORJA NALAZI SE GOSPA"

"Drugi dan Mladifesta je i dan u kojem Crkva slavi Gospu od Anđela i porcijunkulski oprost (potpuni oprost), tako da je cijeli dan u znaku sakramenta ispovijedi, a Međugorje je inače poznato kao „ispovjedaonica svijeta“. "

Spaç, duboko urezan u sjećanje albanskoga naroda, ostaje jedno od najbolnijih mjesta njegove povijesti. „Spaç je bio mjesto na kojem su mnogi nosili teški križ nepravde“, napisao je Sveti Otac u poruci pročitanjoj na kraju misnoga slavlja. Podsjetio je kako je krv onih koji su trpjeli i umrli u tim planinama natopila tu zemlju, učinivši je tihim svjedočanstvom vjernosti, hrabrosti i nade.

Papa je istaknuo da se 97-godišnji kardinal Ernest Simoni vratio u logor u kojem je proveo najveći dio svojih osamnaest godina zatočeništva kako bi slavio Kristovu žrtvu, koja je križ, simbol smrti, pretvorila u obećanje života.

Albanski kardinal na vlastitoj je koži iskusio progon komunističkoga režima, koji ga je osudio na smrt kao neprijatelja naroda. Smrtna kazna poslije je preinačena u dugogodišnje zatočeništvo u različitim logorima i kaznu prisilnoga rada.

„Tijekom zatočeništva svaki sam put, riskirajući vlastiti život, napamet slavio misu na latinskom, a potajno sam ispovijedao i dijelio svetu pričest“, posvjedočio je kardinal Simoni. Dodao je da je hostije pripremao od tijesta načinjenoga od brašna koje je pekao na improviziranim pećicama, dok je za vino koristio iscijeđene bobice grožđa.

„Da su me otkrili, odmah bi me objesili“, rekao je kardinal, koji je tijekom euharistijskoga slavlja okupljenima pokazao kacigu koju je kao mladi svećenik nosio radeći u rudniku.

„Tko zna koliko se molitava s toga mjesta uzdiglo prema nebu? Koliko je zaziva bilo izgovoreno u srcu? Kolika su lica, obilježena naporom i oskudicom, povjerila Gospodinu svoju posljednju nadu?“, napisao je na kraju poruke papa Lav XIV.

Pomolio se za sve koji su ondje trpjeli i umrli, često pokopani na nepoznatim mjestima, gdje ih nitko nije mogao oplakati ni položiti cvijeće na njihov grob. Izrazio je želju da njihov spomen ostane živ te da novim naraštajima bude trajni podsjetnik na nepovredivo dostojanstvo ljudske osobe, vrijednost slobode i zauzimanje za mir, izvijestio je Vatican News.

Situacija u Ceuti i dalje je vrlo teška nakon što je 30. i 31. srpnja iznimno veliki broj migranata iz Maroka prešao granicu španjolske enklave. Riječ je o dosad nezabilježenoj situaciji koja je odnijela brojne živote, dok su migranti pokušavali doplivati do španjolskog teritorija. Prema izvorima sigurnosnih snaga koje prenosi agencija Efe, u Maroko se vratilo oko 73 500 migranata, dok je broj poginulih dosegnuo 71. Međutim, španjolsko Ministarstvo unutarnjih poslova ne potvrđuje te podatke te službeno procjenjuje da se vratilo više od 48 300 migranata, u odnosu na njih 50 ili 60 tisuća koji su ušli, dok je broj smrtno stradalih porastao na 84.

Sveti Otac ponovno je izrazio zabrinutost i za sve koji trpe zbog brojnih sukoba u svijetu, od onih kojima mediji posvećuju veliku pozornost do onih gotovo zaboravljenih.

„Nastavimo moliti za mir, da u svijetu prestanu ratovi i da se pronađu diplomatska rješenja za sukobe. Spomenimo se svih žrtava neprijateljstava, osobito najslabijih i nezaštićenih: djece, starijih osoba i bolesnika. Neka Gospodin utješi sve koji trpe i blagoslovi djelo onih koji pružaju pomoć i utjehu“, rekao je Papa.

Sveti Otac usmjerio je također svoju misao prema Asizu, gradu svetoga Franje, koji će posjetiti u četvrtak, 6. kolovoza, kako bi se susreo s mladima na susretu „Go! Franciscan Youth Meeting 2026“, zajedno s franjevačkim redovničkim zajednicama. Papa je također podsjetio na „Asiški oprost“. Podsjetimo da je od 29. srpnja do 3. kolovoza moguće zadobiti potpuni oprost u župnim i franjevačkim crkvama diljem svijeta. Papa Lav je istaknuo da je sveti Franjo 1216. godine izmolio tu milost od pape Honorija III., nakon što je tijekom molitve u Porcijunkuli vidio Isusa i Mariju okružene anđelima. Stoga je zaključio:

„Zahvalimo Gospodinu za taj veliki dar i iskoristimo ga na najbolji način, osobito u godini obilježavanja 800. obljetnice preminuća siromaška iz Asiza, koji je 3. listopada 1226. godine preminuo upravo u Porcijunkuli“, rekao je Sveti Otac, a prenio Vatican News.

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!«

I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!«

Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!« Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Svećenik: fr. Ivan Dominik Iličić.

NEDJELJNO JUTRO: MOLITVA KAO ZADOVOLJŠTINA ZA ČIN OSKVRNUĆA NA BRDU UKAZANJA

Program drugog dana Mladifesta u Međugorju, 2. kolovoza, počinje najranije. Naime, od prije nekoliko godina uvedeno je da drugi dan Mladifesta započinje zajedničkom molitvom krunice i molitve 7 Očenaša u 6,00 sati na Brdu ukazanja kod Gospina kipa. Tako se zatvara sveti trokut Međugorja: Brdo ukazanja – na kojem se objavljuje Gospa - postaje mjesto početka Mladifesta, župna crkva koja je posvećena sv. Jakovu, zaštitniku hodočasnika, mjesto je održavanja programa, a Križevac – mjesto posvećeno Kristu Otkupitelju, mjesto je završetka Mladifesta.

Tako se i na fizički način množe reći kako nas Gospa vodi k Isusu!

Molitvu krunice sa stotinama hodočasnika svih dobnih skupina koji su većinom pješice pristigli do mjesta molitve, predvodio je fra Zvonimir Pavičić i vidjelac Ivan Dragičević. Molitva je bila namjenjena zadovoljštini za čin vandalizma i svetogrđa koji je u noći s ponedjeljka na utorak učinjen na Gospinu kipu. Ipak, danas sjajniji i ljepši nego prije, Gospin kip svjedoči kako nema te ružnoće, grijeha ili loma koje Božje milosrđe ne može popraviti, izbijeliti i obnoviti – baš kao što su momci iz Cenacola uz pomoć župljana obnovili ovaj Gospin kip.

POPODNEVNI PROGRAM

Popodne drugog dana Mladifesta obilježile su rijeke hodočasnika koje su se slijevale prema vanjskom oltaru crkve sv. Jakova. Klupe su već prije početka programa u 16 sati bile popunjene hodočasnicima. Poslijepodnevni program započeo je kratkim videom koji je prekrasnim detaljima i snimkama iz zraka prenio iskustvo jutarnje molitve u 6 sati na Brdu ukazanja gdje se molila krunica i molitva 7 Očenaša te se pjevalo BD Mariji kao molitva zadovoljštine.

„Kad se čovjek penje, malo je teško, ali na videu to lijepo izgleda!“ – našalio se fra Zvonimir prije nego što je najavio prvu katehezu ovog Mladifesta koju je održao fra Alojzije Slavko Anđelić, župni vikar na Kočerinu. Inače kateheze će na ovom Mladifestu biti nadahnute spojem franjevačke i međugorske duhovnosti, jer se ove godine obilježava 800. godina od Franjine smrti i 45. godina od početka Gospinih ukazanja.

KATEHEZA FRA ALOJZIJA SLAVKA ANĐELIĆA: BUDIMO GOSPINI VITEZOVI, VITEZOVI MIRA

U svojoj sadržajno bogatoj katehezi fra Alojzije je objasnio kako je sv. Franjo cijeli svoj život bio Gospin vitez, kako je branio Onu koja je bila 'škrinja zavjetna', nositeljica Isusa Krista.

Svoju katehezu započeo je drevnom molitvom Crkve: ”Dignare me laudare te, Virgo sacrata. Da mihi virtutem contra hostes tuos (Učini me dostojnim da te hvalim, Djevice presveta. Daj mi krjepost protiv neprijatelja tvojih) naglašavajući kako je ova zemaljska Crkva, vojujuća crkva koja oduvijek ima poslanje borbe protiv Sotone, zla i grijeha: ”Riječi ove drevne molitvice odjekuju stoljećima u Crkvi. Danas, u vremenu političke korektnosti, apsolutne tolerancije možda nam se čini nekorektnim reći da imamo neprijatelje, svi smo „prijatelji“. Ipak, kršćani su stoljećima svjesni da postoje neprijatelji presvete Djevice, a to su neprijatelji njezina Sina, a onda i naši neprijatelji. Prvenstveno je to Sotona i vojska njegovih zloduha koji se bore protiv Boga, njegove Majke i njezina potomstva. Neprijatelj je i grijeh i sve vrste napasti. Neprijatelj Presvete Djevice su i svi lažni i krivi nauci” – istaknuo je fra Alojzije naglašavajući kako smo u pravom duhovnom boju.

Kako se svaki dan trebamo opredjeljivati između života u sotoninom ili Božjem gradu. Također je istaknuo kako smo mi kao vjernici pozvani boriti se u ovom duhovnom boju zajedno sa Gospom i Isusom. I ono što nam Gospa u Međugorju daje je upravo viteško oružje za tu borbu – to su njezinih 5 kamenova: krunica, Sveto Pismo, ispovijed, post, euharistija.

Oni su ključ za obnovu franjevačkog reda, svih redova i cijele Crkve. Zato je pozvao sve vjernike, a posebno mlade da postanu Gospini vitezovi, vitezovi mira koji će se boriti za ovaj mir u svojim srcima, obiteljima, župama i cijelom svijetu, koji će se boriti za Kristovo Kraljevstvo.

PREDSTAVLJEN PUT SV. FRANJE

Nakon kateheze fra Zvonimir je kazao kako su za ovaj Mladifest, u povodu 800. obljetnice preminuća sv. Franje, napravili PUT SV. FRANJE koji se nalazi nasuprot otajstava svjetla na stazi prema groblju Kovačica. „Tu možete naći 5 postaja u kojima nas sv. Franjo poziva na život s Kristom. I sve te postaje isprepliću život sv. Franje i međugorsku duhovnost“ Pa kad bidete imali vremena možete prošetati ovom stazom, upoznati se sa sadržajem postaja i to vam može biti pomoć na vašem duhovnom putu.“ – poručio je fraZvonimir.

IZAZOV DANAŠNJEG DANA: MOLITVA 3 ZDRAVOMARIJE ZA MIR U SVIJETU

Fra Zvonimir je također najavio i kako će svaki dan Mladifesta imati jedan poseban zadatak, izazov za sve one koji žele sudjelovati: „Odlučili smo također tokom Mladifesta dati nekoliko zadataka svima nama kako bismo što bolje živjeli svoju vjeru i svjedočili je u svom životu. Stoga smo za današnji dan, na blagdan Gospe od Anđela htjeli svima nama dati jedan zadatak, a to je MOLITVA ZA MIR. Ovaj izazov se sastoji u tome da svatko danas izmoli 3 Zdravo Marije za mir u svijetu. Sv. Franjo je bio prijatelj mira, u ovom velikom Jubileju, podsjetimo se koliko je mir važan i zapravo je to i jedna od prvih poruka ovdje u Međugorju. Oprost je važan dio nutarnjeg mira, stoga razmisli zamjeraš li nekome nešto, nosiš li nekakvu gorčinu u svome srcu? Danas na blagdan Gospe od Anđela, predaj Gospodinu svoje rane, svoje gorčine i odluči krenuti dalje bez toga tereta! – evo neka to bude naš izazov za danas, naš zadatak“ – pozvao je okupljene fra Zvonimir.

SVJEDOČANSTVO: o. Jurij Holotiuk iz Ukrajine, vojni kapelan u Kršćanskoj službi spašavanja

Nakon pročitane Gospine poruke prvo svjedočanstvo na ovogodišnjem Mladifestu imao je rimokatolički svećenik iz Ukrajine, otac Jurij. On je sin jedinac od oca pravoslavne vjere i majke grkokatolkinje, ima 36 godina i 4 godine svećeništva. U svom svjedočanstvu opisao je kako ga je Gospa, preko susreta s njom u Međugorju i preko članova Zajednice „Svjetlo Marijino“ iz velike depresije i razočaranosti u Boga dovela do obraćenja, promjene života, a zatim i do svećeničkog poziva. „U ovom vremenu u kojem me Bog pozvao na moje služenje dao mi je razumjeti da najveći dar mojega svećeništva nije u tome što ja nešto činim za Boga, nego u tome što mi On dopušta da ovdje na zemlji budem Njegova ruka koja blagoslivlja; da budem Njegove oči koje gledaju s milosrđem; da budem Njegove noge koje idu prema onima koji su se izgubili; i, iznad svega, da budem Njegovo ljubeće Srce koje nikada ne prestaje tražiti čovjeka koji pati.“ – kazao je o. Jurij.

VEČERNJI MOLITVENI PROGRAM:

U 18,00 sati uslijedila je molitva svete krunice koju su i ovoga puta predmolili mladi na više svjetskih jezika.

Večernja sveta misa bila je u znaku franjevaštva. Slavio se franjevački blagdan Gospe od Anđela sa pripadajućim misnim čitanjima, a svetu misu je predslavio fra Zvonimir Pavičić uz koncelebraciju fra Alojzija Slavka Anđelića i fra Josipa Stanića te ostalih 589 svećenika.

Propovjed je okupljenom mnoštvu vjernika uputio fra Alojzije Slavko Anđelić ponovno spajajući izvor franjevačkog reda i izvor Međugorja – a to je Gospa od Anđela. I kao što je Porcijunkula bila mjesto oprosta i mira, čašćenja Bogorodice i iskrenog bogoslužja, tako i Međugorje nosi ista ova obilježja. I ovdje trebamo kleknuti pred Gospom i priznati, kajati se, zbog vremena kojeg provodimo isprazno umjesto u molitvi krunice.

Na završetku svete mise fra Zvonimir je ponovno uputio prisutnima nekoliko obavijesti: skrenuo im je pozornost na ZDENAC BOŽJE RIJEČI, PLATNO SA MOLITVENIM NAKANAMA i ŽELJAMA koji su pripremili mladi iz Cenacola, a brinu se mladi iz Frame, i pozvao je sve sudionike da slijede program Mladifesta ne zakazujući druge paralelne programe.

Najavio je i program za sutra, 3. dan MLADIFESTA, napominjući da se ponesu svijeće za molitvu pred križem sa svijećama.

PONEDJELJAK, 3. 8. 2026.
9.00 - Molitva
Kateheza: fra Ljubo Kurtović, župnik u Tihaljini
Svjedočanstva
12.00 - Anđeo Gospodnji
16.00 - Svjedočanstva
18.00 - Krunica
19.00 – Euharistija, predslavi fra Jozo Grbeš, provincijal
20.30 - Molitva pred križem sa svijećama

PROCESIJA SA GOSPINIM KIPOM

Nakon molitve sedam Očenaša i blagoslova nabožnih predmeta, započela je PROCESIJA sa GOSPINIM KIPOM na platou ispred vanjskog oltara po putanji u obliku srca. Jer u Međugorju je sve u znaku SRCA, Marija nas vodi do Isusa koji u nama treba sazrijevati i mijenjati našu nutrinu.

Cilj ove procesije je ISUS – Marija nas vodi Isusu. Isus je u središtu. Euharistija je u središtu. Nakon završetka procesije započelo je klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu.

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Mato je prebolio rak, a sada u Međugorje iz Zagreba za tri dana stigao biciklom"

Na ovogodišnje izdanje festivala stigli su sudionici iz 73 zemlje. Prostor ispred vanjskog oltara ispunile su tisuće hodočasnika s nacionalnim zastavama, dok je početak programa protekao u molitvi, pjesmi i zajedništvu.

Mladifest se održava od 1. do 6. kolovoza pod geslom „Ad fontem! Na izvor!“, a svečano misno slavlje prvoga dana predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Francis Assisi Chullikatt.

Dobrodošlicu sudionicima poželio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, nakon čega je apostolski vizitator za župu Međugorje, nadbiskup Aldo Cavalli, prenio poruku pape Lava XIV. mladima okupljenima u Međugorju.

Papa ih je pozvao da se daju voditi Duhom Svetim te da budu svjedoci Radosne vijesti, promicatelji bratstva i graditelji mira u društvu.

Nuncij Chullikatt poručio je mladima da njihova nazočnost predstavlja znak nade za Crkvu.

„Vi predstavljate njezino mlado lice, njezinu životnost i njezinu budućnost“, rekao je nuncij.

U propovijedi se osvrnuo i na nedavna oskvrnuća vjerskih mjesta u Međugorju, nakon čega je s okupljenim vjernicima nekoliko trenutaka proveo u tišini. Naglasio je kako kršćanski odgovor na mržnju ne smiju biti osveta i nova mržnja, nego istina, ljubav, oprost i pravednost.

U misnom slavlju sudjelovali su međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, nadbiskup Aldo Cavalli, apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua te više od 500 biskupa i svećenika. Nakon mise održano je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Program Mladifesta tijekom sljedećih dana donosi kateheze, svjedočanstva, molitvu krunice, misna slavlja, procesiju, meditaciju sa svijećama i predstavu zajednice Cenacolo. Festival završava u četvrtak, 6. kolovoza, misom na Križevcu u pet sati ujutro.{gallery}foto-pogledajte-predivne-prizore-s-otvaranja-mladifesta-u-medugorju{/gallery}

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Sv. Franjo je bio prijatelj mira, u ovom velikom Jubileju, podsjetimo se koliko je mir važan i zapravo je to i jedna od prvih poruka ovdje u Međugorju. Oprost je važan dio unutarnjeg mira, stoga razmisli zamjeraš li nekome nešto, nosiš li nekakvu gorčinu u svome srcu? Danas na blagdan Gospe od Anđela, predaj Gospodinu svoje rane, svoje gorčine i odluči krenuti dalje bez toga tereta! – evo neka to bude naš izazov za danas, naš zadatak“ – pozvao je okupljene fra Zvonimir.

NEDJELJNO JUTRO: MOLITVA KRUNICE KAO ZADOVOLJŠTINA ZA ČIN OSKVRNUĆA NA BRDU UKAZANJA

"Program drugog dana Mladifesta u Međugorju, 2. kolovoza, počinje najranije. Naime, od prije nekoliko godina uvedeno je da drugi dan Mladifesta započinje zajedničkom molitvom krunice u 6,00 sati na Brdu ukazanja kod Gospina kipa. "

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Mato je prebolio rak, a sada u Međugorje iz Zagreba za tri dana stigao biciklom"

Budući da je tema Mladifesta ”Ad fontem! Na izvor!” – svi znamo kako je najveći izvor i temelj naše vjere Božja Riječ. I sama Gospa u zadnjoj svojoj poruci od srpnja upućuje da uvijek pijemo s tog Biblijskog izvora:

„Stavite, dječice, Sveto pismo na vidljivo mjesto u vašoj obitelji i čitajte ga, da bi vam bilo poticaj na obraćenje i novi život.“ (Gospina poruka 25. 7. 2026.)

Upravo ovaj citat napisan je na ploči koja stoji uz svojevrsni „Jakovljev zdenc“odnosno ZDENAC BOŽJE RIJEČI na kojem se nalaze kiparski motivi susreta Isusa i Samarijanke kojoj je Isus obećao dati živu vodu koja ne presušuje, odnosno Božju Riječ. Zdenac je također djelo akademskog kipara Tonija Kozarića.

U tom zdencu nalaze se na karticama ispisani citati iz Biblije koje vjernici mogu izabrati kao Božju riječ za sebe te ponijeti kući kao mali suvenir sa Mladifesta.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

„Prvi dan prešao sam 145 kilometara, drugi 125, a treći dan oko 200 kilometara. Bilo je jako naporno, posebno zbog velike vrućine“, ispričao je Marčinković za medjugorje-info.com.

Na put je krenuo električnim brdskim biciklom, koji mu je pomagao na usponima, no ističe kako ni uz takvu pomoć višesatna vožnja po visokim temperaturama nije bila jednostavna.

„Najgora je bila vrućina. Pije se puno vode, ali se ona na biciklu brzo zagrije pa stalno morate nabavljati novu. Ipak, uz vjeru se sve može izdržati“, kazao je.

Put posvetio obitelji, prijateljima i svima kojima je potrebna pomoć

Na ovakvo hodočašće, govori, potaknule su ga životne okolnosti te želja da svoje odricanje prikaže za obitelj, rodbinu, prijatelje i poznanike kojima je potrebna pomoć.

„Razmišljao sam da je Isus za nas dao svoj život, pa i ja mogu napraviti jednu žrtvu. Želio sam ovo putovanje prikazati Blaženoj Djevici Mariji i moliti za sve ljude kojima je to potrebno“, rekao je Marčinković.

Putovanje do Međugorja za njega je imalo i posebno osobno značenje. Prije osam godina obolio je od raka, a upravo su mu vjera i molitva, kako navodi, bile najveća snaga u najtežem razdoblju života.

„Kada je čovjek bolestan, ima samo jednu želju – da ozdravi. Tada su mi jedina snaga bili Isus i Blažena Djevica Marija. Ovo je i moja zahvala za život, obitelj i sve koji su me pratili“, kazao je.

Krunicu molio tijekom vožnje

Marčinković je tijekom hodočašća svakodnevno molio krunicu, a zaustavljao se i kod crkava uz put. Posebno je izdvojio crkvu u Prijedoru te svetište svetog Ive u Podmilačju kod Jajca.

„Gdje god sam mogao stati, vrijeme odmora koristio sam za molitvu i razmišljanje“, rekao je.

U Međugorje dolazi gotovo svake godine, a Mladifest mu, kako kaže, donosi unutarnji mir i novu snagu.

„Kada dođem ovdje, osjetim ispunjenje. Ako ovo moje putovanje barem jednu osobu potakne da učvrsti ili ponovno pronađe svoju vjeru, onda je moja misija uspjela“, istaknuo je.

Iako mu je ovo prvo hodočašće biciklom, Marčinković je i ranije sudjelovao u zahtjevnim pješačkim hodočašćima. Tako je od Kotor Varoša do svetišta svetog Ive u Podmilačju prepješačio više od 60 kilometara.

Nakon dolaska u Međugorje već su mu se, kaže, počeli javljati ljudi zainteresirani da mu se u budućnosti pridruže.

„Možda se iz svega ovoga razvije nešto veće i put biciklom do Međugorja jednog dana postane tradicionalan“, zaključio je Marčinković.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

{gallery}mato-je-prebolio-rak-a-sada-u-medugorje-iz-zagreba-za-tri-dana-stigao-biciklom{/gallery}

ZAPOČEO 37. FESTIVAL MLADIH U MEĐUGORJU: POVRATAK NA IZVOR JE POVRATAK KRISTU"

Tako se zatvara sveti trokut Međugorja: Brdo ukazanja – na kojem se objavljuje Gospa - postaje mjesto početka Mladifesta, župna crkva koja je posvećena sv. Jakovu, zaštitniku hodočasnika, mjesto je održavanja programa, a Križevac – mjesto posvećeno Kristu Otkupitelju, mjesto je završetka Mladifesta. Tako se i na fizički način množe reći kako nas Gospa vodi k Isusu!

Molitvu krunice sa stotinama hodočasnika svih dobnih skupina koji su većinom pješice pristigli do mjesta molitve, predvodio je fra Zvonimir Pavičić i vidjelac Ivan Dragičević. Molitva je bila namijenjena zadovoljštini za čin vandalizma i svetogrđa koji je u noći s ponedjeljka na utorak učinjen na Gospinu kipu. Ipak, danas sjajniji i ljepši nego prije, Gospin kip svjedoči kako nema te ružnoće, grijeha ili loma koje Božje milosrđe ne može popraviti, izbijeliti i obnoviti – baš kao što su momci iz Cenacola uz pomoć župljana obnovili ovaj Gospin kip.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.«

A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Đakon: Vjekoslav Uvalić.

Ovoga puta akcija je organizirana i kao čin zadovoljštine zbog nedavnog oskvrnuća vanjskog oltara i Gospina kipa u Međugorju.

„Neka naša zajednička molitva bude čin ljubavi, vjere i naknade za učinjenu uvredu“, poručili su Marijini ratnici uoči molitvenog hoda nazvanog „Od crkve do crkve“.

Sudionici su tijekom hoda nosili Gospin kip, vjerske zastave i transparente, a nakon završetka programa u Ljubuškom uputili su se u Seonicu, gdje su sudjelovali na mladoj misi fra Ante Radoša.

Iz zajednice su nakon završetka akcije poručili kako su molitvom željeli dati zadovoljštinu za svetogrđe počinjeno u Međugorju.

NA IZVORU MEĐUGORJA I NA IZVORU FRANJEVAŠTVA

Ove godine Mladifest u svom geslu objedinjuje i proslavlja dvije velike obljetnice: 45. obljetnicu Gospinih ukazanja (1981. – 2026.) te 800. obljetnicu preminuća sv. Franje, utemeljitelja Franjevačkog reda.

U najavi Mladifesta upravo ovu poveznicu i vraćanje na izvore, i međugorske i franjevačk eduhovnosti, istaknuo je međugorski župnik i koordinator Mladifesta, fra Zvonimir Pavičić: ”Obično kad se proslavljaju neke velike godišnjice, uvijek se prisjeća početka, odnosno izvora odakle je sve krenulo. Mi ove godine proslavljamo 45. obljetnicu Gospinih ukazanja i, također, 800. obljetnicu smrti svetoga Franje pa smo se upravo zbog toga odlučili vratiti na izvor, i na izvor franjevaštva, ali i na izvor Međugorja, tamo gdje je sve započelo. Tako da ćemo i kroz ovaj Mladifest provući i misli svetoga Franje, ali isto tako kateheze će biti osmišljene na način da će govornici govoriti o svetom Franji, ali i o duhovnosti Međugorja.“ - kazao je fra Zvonimir.

ZBOR I ORKESTAR MLADIFESTA po 17. put pod ravnanjem prof. DAMIRA BUNOZE

I ove godine oko stotinjak članova zbora i orkestra Mladifesta koji prof. Damir Bunoza vodi već 17. godinu, nekoliko dana prije početka Mladifesta okupilo se na probe reportoara pjesama koji će ove godine, uz stare, imati i neke nove izvedbe. Ponovno je prof. Bunoza istaknuo kako ovo nije običan zbor, jer ono što sve njih spaja u jedno i što se komunicira drugima je sila i snaga Duha Svetoga koju svatko od njegovih članova zahvaljujući svom molitvenom životu i angažmanu u svojim župama, nosi u svome srcu.

„Međugorski zbor i orkestar zaista je specifičan zbor u pozitivnom smislu, gdje svi pričamo na engleskom jeziku, svi smo iz različitih zemalja, ali svi točno osjećamo kako trebamo pjevati i kako trebamo svirati da bi vladao Duh Sveti“ - rekao je prof. Bunoza.

VIZUALNA PREPOZNATLJIVOST

Također i ove godine članovi zbora i orkestra kao i sve osobe uključene u organizaciju Mladifesta nose prepoznatljive majice sa

LOGOM MLADIFESTA.

Ove godine majice su crvene boje ukrašene onim početnim LOGOM MLADIFESTA koji je bio predstavljen za jubilarni 25. Mladifest 2014. godine, dizajnerski rad Vanje Sivrić i Katarine Vasilj. One su tada objasnile i njegovo značenje: "Novi logotip je jednostavan, ali komunicira duboku poruku. Dva brda - dva simbola Međugorja, tvore srce. Unutar srca je samo Međugorje. Srce je otvoreno, kao što i srce svakog vjernika treba biti otvoreno za Boga i bližnje. Gospa nas stalno iznova poziva da molimo srcem, da otvorimo svoje srce Isusu. Srce je s desne strane presječeno linijom tako da tvori križ. Simbol kršćanstva, Isusa Krista. Križ je na srcu, podsjeća nas da nas Isus ljubi i da je križ znak najveće ljubavi. Poprečna linija križa je uzdignuta te podsjeća na ruke dignute u pjesmi i molitvi. Srce je ujedno i slovo M. M kao Mladifest, M kao Međugorje, M kao Marija".

DVIJE NOVE INSTALACIJE 'Via Francisci' i ZDENAC BOŽJE RIJEČI

U danima prije Mladifesta na prostoru ispred i iza međugorske župne crkve postavljene su i dvije nove instalacije, koje bi hodočasnike trebale vraćati na izvore Gospine škole, franjevaštva i naše katoličke vjere. Radi se o instalaciji „Via Francisci – put svetoga Franje“ koji je postavljen na stazi iza vanjskog oltara crkve sv. Jakova u Međugorju. Sastoji se od pet postaja sa slikama s motivima iz života svetog Franje i Međugorja koje su djelo akademskog kipara Tonija Kozarića, a prate ih meditacije na teme: Ispovijed – put pomirenja, Evanđelje – pravilo života, Silentium – tišina susreta, Post – sloboda srca i Euharistija – izvor i vrhunac. Tekstovne meditacije napisao je župni vikar u župi sv. Jakova Međugorje fra Ivan Hrkać.

Ispred crkve postavljena je druga instalacija, svojevrsni „Jakovljev zdenc“ sa kiparskim motivima Isusa i Samarijanke kojoj je Isus obećao dati živu vodu koja ne presušuje, odnosno Božju Riječ, a u tom zdencu nalaze se citati iz Biblije. To je također djelo akademskog kipara Tonija Kozarića.

MIMOHOD PREDSTAVNIKA ZEMALJA SUDIONIKA I MISA OTVORENJA 37.MLADIFESTA

I po 37. put nakon 1989. kada je na poticaj fra Slavka Barbarića održan prvi Festival mladih, ponovno su se zavijorile brojne zastave ispred glavnog oltara crkve sv. Jakova. Već za vrijeme krunice u 18 sati klupe su bile prepune hodočasnika. U 19 sati započelo je svečano otvaranje 37. Mladifesta pjesmom „Hosana u visini“ koju je izveo međunarodni zbor i orkestar obučen u crvene majice Mladifesta i animirane pokretima te tradicionalnim defileom predstavnika iz pristiglih zemalja, njih 73 koje su se do danas prijavile, koje je redom čitao međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić koji je prije prozivanja zemalja zaželio toplu dobrodošlicu svim mladima:

„Dobro došli Kraljici Mira, dobro došli u Međugorje!“

Nakon mimohoda u 19.20 sati, započelo je Euharistijsko slavlje svečanom procesijom franjevačkih kandidata, svećenika te devetorice biskupa do vanjskog oltara. Među biskupima kao koncelebranti bili su nadbiskup mons. Aldo Cavall, Apostolski vizitator za župu Međugorje i nadbiskup mons. Leopold Girelli, Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, te večerašnji predslavitelj, Apostolski nuncij za BiH, mons. Francis Assisi Chullikatt. Nadbiskupa Chullikatta, naslovnog nadbiskupa Ostre, apostolskim nuncijem u BiH i u Crnoj Gori papa Franjo imenovao je 1. listopada 2022.

Nakon što ga je fra Zvonimir najavio i pozdravio, pozdravio je i mons. Aldu Cavallia koji je zatim pročitao poruku Pape Lava XIV. mladima na hrvatskom jeziku. U svojoj poruci Pap je posebno pozvao mlade da se dadu voditi Duhom Svetim i Majkom Marijom.

Poruka pape Lava XIV. sudionicima 37. Festivala mladih u Međugorju"

"Povodom međugorskog Festivala mladih, Papa Lav XIV. upućuje svoj srdačan pozdrav svim sudionicima te ih potiče vratiti se ad Fontem, to jest Kristu, Izvoru novoga života i istinske radosti. "

Mons. Francis Assisi Chullikatt je u uvodu mise zahvalio mons. Aldi na pozivu da predvodi ovo euharistijsko slavlje, pozdravio je nazočne biskupe, posebno mons. Leopolda, sve svećenike, redovnike, redovnice i sve okupljene vjernike. Poseban pozdrav uputio je svim mladima koji su pristigli iz svih krajeva svijeta kako bi susreli Krista pod majčinskim pogledom BD Marije, Kraljice Mira: „Vaša nazočnost svjetli je znak nade za Crkvu, Vi predstavljate njezino mlado lice, njezinu životnost, njezinu budućnost. Svojim oduševljenjem, svojom vjerom i svojom velikodušnom željom da slijedite Gospodina, svjedočite da Evanđelje i dalje govori srcima novih naraštaja i da se Crkva neprestano obnavlja snagom Duha Svetoga.“ – kazao je mons. Chullikatt.

Evanđelje je čitao vlč, Boris Jozić, poznati hrvatski svećenik, povjerenik za vjernike laike u Zagrebačkoj nadbiskupiji i jedan od osnivača YouTube kanala s dnevnim razmatranjima evanđelja 'Pod smokvom'.

U svojoj propovijedi mons. Chullikatt razmatrao je o svjedočanstvima trojice likova o kojima su govorila današnja čitanja i svetac dana: prorok Jeremija, Ivan Krstitelj i sv. Alfons Maria de Liguori. Njihovi životi su pokazali kako život u kojem se Bog stavi na prvo mjesto, u kojem se svjedoči Krist, vode do žrtve, ali na kraju daju mir, pravu slobodu i svjetlo Vječnosti.

Iza svete mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a zatim privatna druženja samih sudionika s pjesmom i plesom na platou crkve do duboko u noć.

PROGRAM KROZ SLIJEDEĆE DANE

U nedjelju 2. kolovoza, na spomendan Gospe od Anđela, u šest sati ujutro moliti će se zajednička krunica kod Gospina kipa na Brdu ukazanja, a zajednički program se odvija samo poslijepodne od 16,00 sati kada će mladi imati priliku čuti prvu katehezu i svjedočanstva.

U ponedjeljak, utorak i srijedu planiran je cjelodnevni program. U jutarnjem dijelu od devet sati bit će molitva, kateheze i svjedočanstva do podne, a u poslijepodnevnom dijelu programu od 16 sati bit će svjedočanstva do 18 sati kada molitvom krunice počinje večernji molitveni program.

Iza večernjeg molitvenog programa i ove godine biti će poseban program Mladifesta koji se sastoji od procesije s Gospinim kipom i klanjanja pred Presvetim u nedjelju, u ponedjeljak je molitva pred križem sa svijećama, u utorak je predstava zajednice Cenacolo, a u srijedu je poslanje i oproštaj uz pjesmu. Kao po običaju i ovaj 37. Mladifest završiiti će na svetkovinu Preobraženja Gospodnjega, u četvrtak 6. kolovoza svetom misom na Križevcu koja će se slaviti u pet sati ujutro.

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Njegova Svetost potiče mlade da traže iskreno Istinu koja ih oslobađa, bez da se daju zavesti obmanama prolazne sreće. Tako, u nasljedovanju Isusa, svatko može prihvatiti i najteža pitanja i nemire srca kao prigodu za razlučivanje i rast u vjeri.

Sveti Otac, nadalje, potiče mlade da se dadu voditi Duhom Svetim i da se povjere zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, kako bi postali svijetli svjedoci Radosne vijesti, promicatelji bratstva i graditelji mira u društvu.

Dok obećava svoju molitvenu potporu, Vrhovni Svećenik zaziva na sve obilje Božje milosti udijeljujući od srca apostolski blagoslov.

Pietro kard. Parolin
Državni tajnik njegove Svetosti

medjugorje.hr

Ovoga mjeseca na poseban su način upućene molitve za vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj, mons. Juru Bogdana, da ga Gospodin vodi, jača i blagoslovi u njegovoj biskupskoj službi. U molitvu su bile uključene i nakane za naše obitelji, hrvatski narod, mir u svijetu, obraćenje grešnika te za sve bolesne i one koji trpe.

Poseban trenutak ovoga molitvenog susreta bilo je predstavljanje novog kipa Blažene Djevice Marije iz Međugorja, koji je molitvenoj zajednici darovala Slađa Pepić sa svojom obitelji iz okolice Đakova u Slavoniji. Ovaj vrijedni dar trajno će krasiti mjesto molitve u Budimirima te biti znak Marijine prisutnosti i poticaj svima da ustraju u molitvi i predanju Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Nakon molitve krunice okupljeni su imali priliku poslušati i dirljivo svjedočanstvo Marije V. iz mjesta Jabuka pokraj Trilja, koja je posvjedočila kako je, uz liječničko liječenje, vjeru, molitvu i pouzdanje u Boga, ozdravila od raka. Njezino svjedočanstvo duboko je dirnulo okupljene te mnogima donijelo novu nadu i ohrabrenje da ni u najtežim životnim trenucima ne izgube vjeru u Božju milost.

Od srca zahvaljujemo svima koji su tijekom protekle godine svojim dolaskom, molitvom i podrškom bili dio ove molitvene zajednice. Zahvaljujemo i svima koji su na bilo koji način pomogli da se ovo mjesto molitve razvija i raste na slavu Boga i na čast Blažene Djevice Marije.

Neka nas Gospa od Ružarija i dalje vodi svome Sinu Isusu Kristu te izmoli mir u našim srcima, našim obiteljima, hrvatskom narodu i cijelom svijetu.

Gospe od Ružarija, moli za nas! 🙏🇭🇷

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

{gallery}prva-godisnjica-javne-krunice-uz-molitvu-za-vojnog-ordinarija-mons-juru-bogdana-novi-kip-iz-medugorja-i-svjedocanstvo-ozdravljenja-od-raka{/gallery}

I zadnje dvije godine koordinator Mladifesta, fra Zvonimir Pavičić više puta se javno obratio sudionicima Mladifesta moleći ih da paze na svoje oblačenje: „Molimo vas da se oblačite dostojno ovog molitvenog mjesta. Znamo da je vruće, ali isto tako znamo da smo ovdje pred Gospodinom sabrani u molitvi, pa ćemo jedni druge, a napose Gospodina poštivati ako budemo dostojno odjeveni. Neka po kršćanskom običaju ramena i koljena, trbuh i leđa budu prekrivena odjećom – to se naziva pristojno kršćansko odijevanje.“

U nastavku donosimo pravila doličnog oblačenja u crkvenim prostorima:

Dolično oblačenje u crkvi znači nošenje uredne, skromne i primjerene odjeće koja pokazuje poštovanje prema svetom prostoru, a ključna pravila uključuju pokrivena ramena, skriveni dekolte i duljinu odjeće ispod koljena

Pravila za žene:

Ramena i leđa: Moraju biti potpuno prekrivena, bez majica na bretele ili otvorenih leđa.

Dekolte: Mora biti skriven i zatvoren.

Suknje i haljine: Moraju dosezati najmanje do ispod koljena.

Hlače: Trebaju biti duge i primjerene širine, izbjegavajući tajice.

Pravila za muškarce:

Hlače: Obavezne su duge hlače; kratke hlače i trenirke nisu primjerene.

Gornji dio: Nosite košulje ili majice s kratkim ili dugim rukavima (bez majica bez rukava).

Što izbjegavati (vrijedi za sve):

Obuća: Japanke i obuća za plažu nisu prikladne za svetu misu.

Krojevi: Preuska ili prozirna odjeća u kojoj se ocrtavaju obrisi tijela.

Sportska odjeća: Trenirke, tajice i sportske majice ostavite kod kuće.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U nastavku se ističe želja da pet postaja bude „poziv na susret s Gospodinom koji i danas govori srcu spremnom slušati“.

Likovni prikazi nadahnuti životom svetoga Franje i Međugorjem djelo su akademskog kipara Tonija Kozarića, a prate ih meditacije pod naslovima „Ispovijed – put pomirenja“, „Evanđelje – pravilo života“, „Silentium – tišina susreta“, „Post – sloboda srca“ i „Euharistija – izvor i vrhunac“.

Meditacije je napisao župni vikar Župe sv. Jakova u Međugorju fra Ivan Hrkać. Uz postaje je pokrenuta i mrežna stranica www.svfranjo800.com na kojoj su meditacije dostupne u tekstualnom i audioobliku na hrvatskom, engleskom, njemačkom, talijanskom, španjolskom, poljskom, slovačkom, ukrajinskom i francuskom jeziku. Posjetitelji sadržaj mogu otvoriti skeniranjem QR koda postavljenog na svakoj postaji.

Završna proslava 800. obljetnice franjevačkih jubileja u Župi Međugorje održat će se 5. rujna ove godine, izvijestila je mrežna stranica Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM (franjevci.info).

Osječko područno bratstvo (OPB) Frame Hod je započelo u subotu 25. srpnja, a njihova ruta započela je u Borovu Naselju gdje je misu predvodio tajnik Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Vjeran Lazić. Hrvatski dio Hoda OPB će završiti u Dragotinu.

Splitsko-dubrovačko i Zadarsko-šibensko područno bratstvo Hod je započelo u ponedjeljak 27. srpnja u Vodicama gdje je misno slavlje predvodio područno duhovni asistent Zadarsko-šibenskog područnog bratstva fra Mario Radman. Hrvatski dio Hoda završit će u Karinu.

Hod Frame višegodišnja je tradicija koja se održava u različitim područnim bratstvima diljem Hrvatske, a vrhunac hodočašća je proslava Gospe od Anđela u Asizu i posjet mjesta koja su vezana uz život sv. Franje Asiškog.

Ovogodišnji Hod Frame obilježen je 800. obljetnicom preminuća sv. Franje Asiškog povodom koje će framaši iz Zagrebačkog, Splitsko-dubrovačkog i Zadarsko-šibenskog područnog bratstva sudjelovati na misnom slavlju koje će u sklopu međunarodnog franjevačkog susreta mladih „GO! Franciscan Youth Meeting“ predslaviti papa Lav XIV. u četvrtak 6. kolovoza u Papinskoj bazilici sv. Marije Anđeoske, izvijestili su iz Frame.

Mjesečnu molitvenu nakanu za kolovoz 2026. objavio je u ciklusu „Molimo s Papom“, koju priprema Papina svjetska molitvena mreža u suradnji s Dikasterijem za komunikaciju.

U svojoj molitvi Sveti Otac zaziva Dobroga Pastira koji „hoda našim ulicama i trgovima“ da uđe u visoke zgrade i skromne četvrti te u tišini prati milijune ljudi koji „usred buke i žurbe traže smisao“. Moli da kršćani postanu „hrabri i kreativni misionari“ koji će svojim životom svjedočiti Kristovu ljubav, sposobnu nadvladati užurbanost, buku i anonimnost suvremenoga grada.

Iako je kolovoz za mnoge vrijeme godišnjih odmora, Papa svoju molitvenu nakanu posvećuje onima koji ostaju u gradovima. Podsjeća da su gradovi pozvani biti mjesta slobode i novih mogućnosti, ali upozorava da se mogu pretvoriti u prostore anonimnosti i osamljenosti. Zato moli za „nov pogled“ koji će u urbanom životu prepoznati plodno tlo za navještaj evanđelja te poziva na Crkvu koja izlazi ususret čovjeku. Kršćanske zajednice, poručuje, trebaju jednostavnim djelima ljubavi, prisutnošću, blizinom i bratstvom pobjeđivati ravnodušnost i izoliranost te postati mjesta na kojima se dijeli nada i nitko se ne osjeća nevidljivim.

Prema podacima Papine svjetske molitvene mreže, gotovo 45 posto svjetskoga stanovništva danas živi u urbanim sredinama, a rast gradova donio je i brojne društvene izazove. Među njima se posebno ističe usamljenost koja ozbiljno pogađa mentalno zdravlje, osobito mladih. Čak 35 posto mladih priznaje da usamljenost utječe na njihov svakodnevni život, unatoč gotovo neprekidnoj digitalnoj povezanosti.

Međunarodni ravnatelj Papine svjetske molitvene mreže, isusovac o. Cristóbal Fones, istaknuo je da Papina molitvena nakana poziva na unutarnje obraćenje iz kojega proizlazi izgradnja pravednijih i otvorenijih gradova. Evanđelje, naglasio je, treba učiniti vidljivim upravo ondje gdje mnogi ljudi, ali i sama vjera, često ostaju neprimijećeni, sijući prisutnost, blizinu i suosjećanje u svakodnevnom životu.

Papina svjetska molitvena mreža, utemeljena 1844. kao Apostolat molitve, papinsko je djelo povjereno Družbi Isusovoj. Papa Franjo ustanovio ju je u prosincu 2020. kao vatikansku zakladu, a njezin konačni statut odobrio je u srpnju 2024. Danas djeluje u više od 92 zemlje i okuplja više od 22 milijuna članova koji svakoga mjeseca prate Papine molitvene nakane i mole za najvažnije izazove čovječanstva i poslanja Crkve, izvijestio je Vatican News.