U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo.

Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Đakon: Vjekoslav Uvalić.

Priča o Divi bit će otkrivena u Cannesu!

Dok s uzbuđenjem odbrojavamo dane do Cannes Film Festivala 2025., s ponosom najavljujemo da Majestic Film podupire i surađuje s hrvatskim redateljem Brankom Perićem iz Tomislavgrada na stvaranju povijesnih hrvatskih filmova. Hrvatska obiluje dirljivim i snažnim pričama koje zaslužuju biti ispričane. Kao dugogodišnji zagovornik ovakvih inicijativa, s ponosom sam producirao slične projekte i nastavit ću to činiti.

Kada sam prvi put čuo za inspirativnu priču Branka Perića, čovjeka pune odlučnosti i ustrajnosti da dovrši dugometražni film o tragičnom životu Dive Grabovčeve – i to bez značajnih državnih ili privatnih financijskih sredstava – osjetio sam snažnu potrebu da mu pružim svoju podršku. Prošle godine imao sam zadovoljstvo pozvati Perića na Cannes Film Festival, gdje sam sponzorirao promociju njegova projekta “Diva” na našem štandu Majestic Filma.

Od tada se naša suradnja proširila, a film “Diva” sada je u završnoj fazi postprodukcije. S velikim zadovoljstvom mogu najaviti da ćemo održati posebnu probnu projekciju filma u sklopu službenog programa Marché du Film u Palais C, dana 17. svibnja 2025. u 17:45 sati. Iako je Cannes događaj namijenjen filmskim profesionalcima, imamo mogućnost ugostiti i određeni broj gostiju za tu projekciju.

Naša ekipa bit će prisutna u Cannesu kako bismo razgovarali s prodajnim agentima i distributerima o međunarodnom plasmanu filma. Planiramo sudjelovati na festivalima diljem svijeta. Majestic Film poziva sve profesionalce iz filmske industrije da nas posjete na štandu unutar Palais des Festivals (Palais-1, štand 25). Rado ćemo vas ugostiti i čašom pjenušca na slikovitoj Plage des Palmes ili u Bistrot du Lérins, s pogledom na luku Cannesa, kako bismo podijelili više o našim aktualnim i nadolazećim projektima.

“Diva” je film na hrvatskom jeziku, sniman na autentičnim lokacijama Hercegovine (Bosna i Hercegovina), na povijesnim prostorima gdje je prije 1100 godina okrunjen prvi hrvatski kralj – Kralj Tomislav.

Film donosi potresnu priču o Divi, lijepoj hrvatskoj djevojci predodređenoj za udaju za osmanskog upravitelja. Njezina nepokolebljiva vjera i odlučnost da ostane vjerna svojim uvjerenjima vode je kroz put hrabrosti i, na kraju, tragične sudbine.

Premijera filma “Diva” održat će se u Mostaru krajem godine, a potom će Diva putovati po svijetu kroz festivale i kulturna događanja sve do svoje svjetske distribucije.

Želimo vam sve najbolje i nadamo se da ćete biti dio ovog posebnog putovanja i imati priliku vidjeti ovaj jedinstveni film. Ovog ćemo tjedna najaviti još jednu novu produkciju Majestic Filma koja će također premijerno biti predstavljena u Cannesu 2025.

Objavljena je u talijanskom tjedniku Oggi, a upućena je sudionicima inicijative “Radionice slušanja” (Laboratori di Ascolto), koju je u Italiji pokrenuo Luca Drusian s ciljem promicanja kulture dijaloga između mladih i odraslih.

U poruci Papa Franjo poziva mlade da uče slušati sugovornike do kraja, bez prekidanja i bez pripremanja odgovora dok druga osoba još govori.
“Dragi dječaci i djevojčice, jedna od najvažnijih stvari u životu je naučiti slušati. Kada netko govori, čekajte da završi kako biste ga uistinu razumjeli, a tek tada odgovorite, ako želite”, poručio je Papa.

Posebno je naglasio važnost slušanja starijih članova obitelji: “Slušajte svoje bake i djedove – oni nas mogu mnogo naučiti”.

Papa je također upozorio na raširenu naviku površnog slušanja, zbog koje mnogi ljudi ne razumiju druge: “Pazite – mnogi danas ne slušaju. Već na pola objašnjenja odgovaraju, i to ne donosi mir. Potrebno je slušati – slušati mnogo”.

Objava snimke poklopila se s velikim okupljanjem mladih u Rimu povodom Jubileja mladih, u sklopu Novemdialesa odnosno devetodnevnog razdoblja službene žalosti nakon smrti Svetog Oca. Oko 200.000 mladih i vjernika sudjelovalo je na misi na Trgu svetoga Petra, drugoga dana službenog žalovanja.

Unatoč tomu što je misa bila slavlje u suffragiju (odnosno molitvu ili misu prikazanu za pokojnu osobu, u ovom slučaju – za preminulog Papu), kardinal državni tajnik Pietro Parolin tom je prigodom pozvao mlade da prihvate Papinu poruku o važnosti milosrđa i slušanja, kao put prema miru u osobnim odnosima i u cijelom društvu.

Papa Franjo, koji je kroz cijeli svoj pontifikat naglašavao potrebu za slušanjem, dijalogom i milosrđem, ostavio je ovom porukom trajnu oporuku mladima i Crkvi, izvijestio je Vatican News u nedjelju 27. travnja, javlja IKA.

"Pretkonklava" je razdoblje između objave papine smrti i početka konklave - izbora novog pape. Kroz to vrijeme održavaju se službene konzultacije, opće kongregacije radnim danom, kao i neslužbeni susreti i razgovori. Podsjetimo, glasnogovornik Kardinalskog zbora, kardinal dekan, poziva kardinale iz cijeloga svijeta u Rim na opće kongregacije. Trenutno je to talijanski kardinal Giovanni Battista Re (91).

Tko sudjeluje?

Prema kanonskom pravu svi kardinali, ako su u mogućnosti, moraju sudjelovati na općim kongregacijama. Oni koji nose ljubičasto i više nemaju pravo glasa (stariji od 80 godina) također bi trebali prisustvovati. Na kongregacijama imaju pravo govoriti i iznositi svoje stavove. U razdoblju "prazne (Petrove) stolice" (sede vacante) Kardinalski zbor privremeno preuzima upravljanje sveopćom Crkvom, ali s vrlo ograničenim ovlastima koje su propisane apostolskom konstitucijom ‘Universi Dominici Gregis’ pape Ivana Pavla II. iz 1996. godine. Kardinalski zbor trenutno ima 252 člana.

Susreti u Rimu započeli su odmah nakon smrti pape Franje. Od tada, svakim danom, na njima sudjeluje sve više kardinala. Pojedinačne sjednice obično se održavaju ujutro i uvijek počinju molitvom. Nakon posljednje opće kongregacije i svečane mise u bazilici svetog Petra sa svim kardinalima, počinje konklava. Samo kardinali s pravom glasa tada idu u Sikstinsku kapelu. Pravo glasa tamo imaju oni koji na početku „sede vacante“ još nisu navršili 80 godina. Trenutno ima 135 kardinala izbornika.

O čemu se raspravlja na općim kongregacijama?

Kardinali su odredili datum sprovoda i ukopa preminulog pape Franje, a početak konklave zakazali su za 7. svibnja. Ti susreti također služe i za međusobno upoznavanje budući da su se mnogi kardinali dosad rijetko ili nikad nisu susretali. Sudionici također raspravljaju o situaciji u Crkvi: iznose svoje ocjene dosadašnjeg pontifikata i izazova koji predstoje za Katoličku Crkvu. Mogu iznijeti i svoje mišljenje kakav bi trebao biti novi papa.

Koja je svrha neslužbenih razgovora?

Na marginama općih kongregacija i na vlastitim sastancima izvan Vatikana, kardinali u malim skupinama raspravljaju o mogućim kandidatima.

Također, raspravlja se i o mogućim većinama i procedurama glasovanja.

Koja pravila vrijede u ''pretkonklavi''?

Svaki novi sudionik, kardinal, na općim kongregacijama mora položiti prisegu. U njoj potvrđuje da će se pridržavati pravila propisanih za opće kongregacije koja su manje stroga od onih za samu konklavu. Neki kardinali iznose svoje dojmove tijekom tog vremena ili izvješćuju o poticajima koje su iznijeli. Osim toga, Tiskovni ured Svete Stolice daje informacije o trajanju i zaključcima dnevnih susreta.

Program

9.00 sati – Početak ispovijedanja
10.00 sati – Blagoslov hodočasnika
10.15 sati – Procesija s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice
11.00 sati – Pučka misa

Misno slavlje predvodit će nadbiskup metropolita vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, članova Kapitula Bosne Srebrene i pristiglih svećenika.

Liturgijsko pjevanje animirat će franjevački bogoslovi. (kta)

Ona nalazi svoje mjesto u molitvenicima, novčanicima, na fotografijama s našim prijateljima, u školama, samostanima, na radnim mjestima, na stanicama, u taksijima, bolnicama, skloništima, vojnima bazama, državnim zgradama, svugdje gdje živi suvremeni čovjek. Ona je danas najpoznatija slika Krista raspetoga i uskrsloga, slika koja je prepoznatljiv znak poruke o Božjemu milosrđu koju je Isus dao sv. Faustini – znak nade za ljude i svijet koji je podložan raznim previranjima, piše bozjemilosrdje.net.

Naslikaj sliku…

Ovo je neobična slika; ne samo zbog svoje popularnosti, već prije svega jer je njezin autor sam Isus koji je, objavljujući se s. Fustini u redovničkoj ćeliji samostana Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa u Płocku 22. veljače 1931. godine, tražio od nje da Ga nacrta onakvoga kakvoga Ga vidi, onakvoga kakav joj se objavio.

On sam je odredio oris ove slike: boju haljine, boju zraka, geste ruku, dinamiku pokreta, izraz lica, pogled… Ispod nogu tražio je natpis: Isuse, uzdam se u Tebe! I objasnio je značenje svih detalja i dao joj razna obećanja.

S tom zadaćom koju joj je Isus povjerio, s. Faustina hrvala se kroz tri godine. Tek u Vilniusu, zahvaljujući zalaganju njezinog ispovjednika vlč. Mihaela Sopoćka, nastala je prva slika prema uputama koje je Isus dao Svojoj „tajnici“. Premda Isus na toj slici nije bio tako lijep kakvoga Ga je s. Faustina vidjela, ipak je ta slika bila izložena na javno štovanje. To je od nje tražio sam Isus, a ona je požurivala svoga ispovjednika. Ukazala se jedinstva prilika za vrijeme proslave Jubileja Otkupljena godine 1935. u Ostroj Brami, a na koju je bio pozvan sam vlč. Mihael Sopoćko kao propovjednik.

Tijek svečanosti nije imao samo vanjsku dimenziju, već prvenstveno duhovnu, onu koju je zapisala u svome Dnevniku s. Faustina. „Vidjela sam – zapisala je – kako je slika oživjela i zrake su prodirale u srca okupljenih ljudi, no ne u jednakoj mjeri. Jedni su primali više, drugi manje.“ (Dn 417)

Na kraju pobožnosti svećenik je uzeo Pokaznicu – Presveti Sakrament – i sve je blagoslovio. Tada je ugledala Gospodina Isusa u istom obličju kao na toj slici. Gospodin je blagoslovio prisutne i zrake su preplavile čitav svijet (usp. Dn 420).

Ne bez značenja bilo je i vrijeme i mjesto prvog javnog štovanja slike Milosrdnog Isusa. Vrijeme je bilo Prva nedjelja po Uskrsu, što se poklopilo s Isusovom željom i traženjem da se toga dana slavi blagdan Milosrđa. Pa i samo mjesto – Ostra Brama –znak je po sebi jer ovdje već stoljećima postoji Svetište Majke Božjeg Milosrđa. Nije ovo puki slučaj, već Božja zamisao u kojoj Blažena Djevica Marija ima svoju posebnu ulogu.

Najprije u vašoj kapeli, a zatim u cijelomu svijetu…

Ove se riječi, koje je Isus izgovorio za vrijeme prvog ukazanja, ipak nisu ostvarile na slici Milosrdnog Isusa koja je nastala u Vilniusu kao prva, pod budnim okom s. Faustine: Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapeli, a zatim u cijelomu svijetu. (Dn 47)

Providnošću Božjom ova se Isusova želja ostvarila tek na slici koja se i dandanas nalazi u samostanskoj kapeli Družbe Sestara Naše Gospe od Milosrđa u Krakovu–Łagiwnikima, premda ni ona nije prva slika Milosrdnoga Isusa koja se nalazila u kapelama samostana časnih sestara. Prva slika koje je nastala 1939. godine bila je čašćena u samostanu u Płocku, u mjestu ukazanja Milosrdnog Isusa s. Faustini gdje joj je naredio da se nacrta slika i da se uvede svetkovina Božjega milosrđa. U kapeli u Vilniusu slika Milosrdnog Isusa bila je čašćena prije negoli u Krakovu jer je kopiju slike Kazimierovskog, koju je preslikala Lucija Bałzukiewiczowna godine 1940., sestrama darovao vlč. Mihael Sopoćko.

Povijest nastanka najpoznatije slike Milosrdnog Isusa seže u vrijeme Drugog svjetskog rata kada s. Faustina više nije bila na životu, ali je u samostanu u Łagiewnikima živio još njezin duhovnik iz Krakova isusovac o. Josef Andrasz.

U to se vrijeme na porti samostana pojavio slikar Adolf Hyła nudeći da će naslikati sliku za kapelu kao zavjetni dar (votum) za očuvanje na životu svih članova njegove obitelji za vrijeme rata. Poglavarica samostana zajedno s o. Andraszom odlučila je da Adolf Hyła naslika sliku Milosrdnog Isusa pa mu je dala kopiju slike iz Vilniusa i opis plocke vizije prema Dnevniku s. Faustine.

Njegova je prva slika bila posvećena 7. ožujka 1943. godine i cijelu je godinu visjela u samostanskoj kapeli u Krakovu. Drugu sliku, koja je bila veća i odgovarala je okviru bočnog oltara, posvetio je o. Andrasz 16. travnja 1944. godine na Prvu vazmenu nedjelju, znači na traženi blagdan Milosrđa.

Slika je vrlo brzo postala čudotvorna. Kopije ove slike i njezine reprodukcije raširile su se po čitavomu svijetu. Sam je Adolf Hyła naslikao preko 300 slika Milosrdnog Isusa.

Hyłina slika u nekim se detaljima razlikovala od one koja je nastala pod budim okom s. Faustine. Desna je ruka podignuta malo više, kao za blagoslov u današnje vrijeme, oči s ljubavlju gledaju one koji se nalaze ispred nje klečeći, a lik Krista Uskrsloga pojavio se na pozadini pejzaža iz Łagiewnika. Takav je prikaz odgovarao samoj viziji i interpretaciji slike kakvu je imao o. Andrasz, a koja je otkrivala Isusa kao Božanskog Liječnika koji dolazi izliječiti bolesno čovječanstvo.

O tome je sam Isus govorio s. Faustini: Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo nego ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno Srce. (Dn 1588)

Nakon intervencije vlč. Mihaela Sopoćka koji je sliku povezivao s liturgijom blagdana Milosrđa (ukazanja Uskrsloga Gospodina u Dvorani Posljednje Večere i ustanovljenja sakramenta pomirenja), Adolf Hyła je sa svoje slike „skinuo“ pejzaže te stavio tamnu pozadinu iza Krista, a ispod Njegovih nogu popločenu stazu.

Pred tom slikom molio se papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI., a također se mole milijuni hodočasnika vjernika koji dolaze u ovo Svetište. Slika je vidljiv znak poruke Božjega milosrđa s kojom je Isus sv. Faustinu poslao cijelomu svijetu.

S jedne strane podsjeća nas na milosrdnu Božju ljubav prema čovjeka, a s druge pak strane riječ je o odgovoru čovjeka na tu Ljubav koja je prva napravila korak prema čovjeku. Odgovor je čovjekov u stavu milosrđa prema bližnjemu. U tome baš leži slava te slike s kojom je Isus povezao velika obećanja.

Da su ona istinita, svjedoče zavjetni darovi zahvalnosti i živa svjedočanstva štovatelja, a koja se nalaze u Svetištu kao i u samostanskoj arhivi.

Konklava će se održati u Sikstinskoj kapeli, koja će tijekom tog razdoblja biti zatvorena za posjetitelje. U izboru može sudjelovati 135 kardinala mlađih od 80 godina, iako je apostolska konstitucija Universi Dominici Gregis nominalno ograničila broj elektora na 120. Unatoč ovom ograničenju, svi kardinali koji ispunjavaju uvjete imaju pravo sudjelovati u konklavi .

Tijekom konklave, kardinali će se okupljati na glasovanju dok se ne postigne potrebna dvotrećinska većina za izbor novog pape. Glasovanje se odvija u strogoj tajnosti, a nakon svakog kruga spaljuju se glasački listići. Boja dima koji izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele signalizira ishod glasovanja: crni dim označava da papa još nije izabran, dok bijeli dim najavljuje izbor novog svetog oca.

Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.«

Odgovori mu Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!« Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?«

Odgovori Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«

Svećenik: fr. Luka Madunić.

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!«

To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«

To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!«

On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«

Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Puljić ocijenio je u razgovoru za banjalučke “Nezavisne novine” da je pontifikat pape Franje obilježen borbom za mir, borbom da se prihvate izbjeglice i svi koji su u društvu marginalizirani.

Smatra da će njegov nasljednik vjerojatno unijeti novi stil u Crkvu dok će temelji vjere i morala ostati isti.”

– Može se reći da je on (Franjo) papa nade. Ulijevao je nadu gdje god je dolazio, kazao je kardinal Puljić u intervjuu objavljenom u subotu.

Kardinal Puljić idući tjedan putuje u Rim gdje će sudjelovati na konklavi na kojoj će se birati novi papa. Na pitanje koga vidi kao Franjina nasljednika i hoće li mu on biti sličan odgovorio je kako se to neće dogoditi jer je svaki čovjek drugačiji.

– Nikad se ne može desiti slično. Svaki čovjek donosi svoje nove stavove. Vjera i moral su isti, a samo je u pitanju stil. Vjerujem da će novi papa unijeti novi stil u crkvi. I to je normalno. Svaki je papa za sebe osebujan i ne može se imitirati. Potrebno je služiti. Svaki papa služi narodu, služi Evanđelju, služi spasu duša, kazao je Puljić.

Komentirajući rasprave o tome je li Crkva pripravna za papu iz Azije ili Afrike kardinal Puljić kaže da jeste.

– Jasno da je spremna. Bitno je da bude vjeran Bogu, voli crkvu i da je kompatibilan s narodom, bez obzira odakle dolazi, kazao je.

Na pitanje o stanju Crkve u BiH kardinal Puljić je kazao kako je ono teško jer se broj vjernika višestruko smanjio, a taj se trend nastavlja zbog lošeg stanja u zemlji.

– Kada sam postao nadbiskup, imao sam preko 500 tisuća vjernika. Danas, nažalost, ni 130 tisuća. Stanje je sasvim promijenjeno. Banjolučka biskupija isto tako, Mostarska biskupija isto tako, podsjetio je na brojke.

Upozorio je kako je rat ostavio teške posljedice no stvarne izgradnje zemlje i mira u njoj nije bilo ni nakon toga pa mladi nastavljaju odlaziti, piše HRT.

Događaju su nazočili župan Ličko-senjske županije Ernest Petry, načelnik Općine Udbina Josip Seuček, direktor Turističke zajednice Ličko-senjske županije Ivan Radošević, velečasni Josip Šimatović, počasni konzul Republike Španjolske u Hrvatskoj Mirko Tunjić, tajnik Bratovštine Sv. Jakova Vedran Pražan, član Bratovštine Ante Vukšić te predstavnik Turističke zajednice Općine Plitvička Jezera Boris Luketić.

Direktor Turističke zajednice Ličko-senjske županije Ivan Radošević istaknuo je važnost ovog trenutka za duhovni i turistički razvoj regije te podsjetio kako će se 9., 10. i 11. svibnja održati hodočašće koje prolazi ovom rutom. Također, dodao je kako se nada da će veliki broj hodočasnika prisustvovati događaju zajedništva, molitve i hoda.

Župan Petry u svom obraćanju naglasio je kako Ličko-senjska županija kontinuirano podržava sve vjerske i crkvene projekte kako bi očuvali kršćanstvo na ovim područjima, kao temeljni izvor očuvanja hrvatskog identiteta i naroda, što nas je uvijek poticalo na zajedništvo i davalo snagu u svim izazovima.

Tajnik Bratovštine Sv. Jakova Vedran Pražan pozdravio je sve u ime Bratovštine Sv. Jakova koja je ujedno i nositelj projekta hrvatske Camino rute i zahvalio svim sudionicima na podršci u provedbi i suradnji u ovom projektu. -“Ovim projektom Lika i Hrvatska ponovno se ucrtavaju na kartu Europe. Veselimo se ovoj dionici koja predstavlja dio rute koja vodi od juga Dalmacije sve do Santiaga de Compostela.”

Počasni konzul Republike Španjolske u Hrvatskoj Mirko Tunjić naglasio je kako je ova dionica jako bitna poveznica između ove dvije države. -“Udbina je danas postala dio glavne ulice Europe, dio rute koja vodi preko Slovenije i Italije pa sve do Španjolske. Veseli me što danas mogu sudjelovati u ovome činu i neka Sv. Jakov blagoslovi sve prisutne, kao i sve buduće hodočasnike!”

Velečasni Šimatović istaknuo je zadovoljstvo što je današnji čin postavljanja oznake kamena temeljca za prvu postaju Camino rute upriličen upravo na blagdan sv. Marka koji se obilježava u Podudbini te kako je ovo još jedan od razloga zašto će veliki broj ljudi posjetiti Udbinu.

Nakon postavljanja prve Camino oznake uslijedio je blagoslov i riječi molitve koje je predvodio vlč. Šimatović uz koncelebraciju vlč. Andrije Kekića.

Euharistijska slavlja otvorena su za sve, a za svaki dan je predviđeno sudjelovanje druge skupine ljudi- na temelju njihove povezanosti sa Svetim Ocem.

Drugog dana, u nedjelju 27. travnja, misu u 10:30 na Trgu svetog Petra predvodit će državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin. Na njoj su pozvani sudjelovati djelatnici i vjernici Vatikana – oni koji su s papom Franjom dijelili svakodnevicu njegova pontifikata.

Od ponedjeljka do nedjelje mise zadušnice bit će slavljene u 17 sati u bazilici sv. Petra u Vatikanu.

Trećeg dana, u ponedjeljak 28. travnja, okuplja se Crkva u Rimu, uz misu koju će predvoditi generalni vikar za biskupiju Rim kardinal Baldassare Reina.

Četvrti dan, utorak 29. travnja, rezerviran je za kanonike papinskih bazilika, a misu će predvodi arhiprezbiter bazilike svetog Petra kardinal Mauro Gambetti.

Peti dan, 30. travnja, posvećen je Papinskoj kapeli. Misu će predvoditi potpredsjednik Kardinalskog zbora kardinal Leonardo Sandri, a koncelebrirat će isključivo kardinali.

Kardinal Víctor Manuel Fernández, sada bivši prefekt Dikasterija za nauk vjere, predvodit će misu šestoga dana, 1. svibnja, za članove Rimske kurije – one koji su bili bliski suradnici pape Franje u upravljanju Crkvom.

Sedmi dan, u petak 2. svibnja, posvećen je Istočnim Crkvama. Misu će predvoditi kardinal Claudio Gugerotti, bivši prefekt Dikasterija za Istočne Crkve.

Osmi dan, u subotu 3. svibnja, okupit će se redovnici i redovnice te članovi apostolskih društava. Predvoditelj mise bit će kardinal Ángel Fernández Artime, nekadašnji pročelnik dikasterija posvećenog tim zajednicama.

Deveti i posljednji dan, 4. svibnja, ponovno će okupiti Papinsku kapelu, a misu će predvoditi protođakon Kardinalskog zbora kardinal Dominique Mamberti. Kao i petog dana, samo će kardinali moći suslaviti.

Dani devetodnevne molitve i sjećanja predstavljaju duhovni hod cijele Crkve za papu Franju, koji je svojim služenjem dotaknuo milijune vjernika diljem svijeta.

Kardinal Re u homiliji je podsjetio na mnoge ključne trenutke pontifikata pape Franje, koji je unatoč svojim fizičkim poteškoćama, ostao blizak ljudima do posljednjeg trenutka svog života. „Ljudska egzistencija ne završava u grobu, već se nastavlja u Očevoj kući – u životu sreće koji ne poznaje zalaz. Ta vjera daje utjehu i nadu, uvjerenje da smrt nije kraj, već ulazak u vječni život u Božjoj prisutnosti“, rekao je kardinal Re.

Posebno je naglasio Papinu bliskost prema najpotrebnijima, osobito prema onima koji su odbačeni i marginalizirani. „Papa Franjo je želio biti blizak svima, s izraženom pažnjom prema onima u poteškoćama, nesebično se darujući osobito za posljednje, odbačene i marginalizirane. Njegovo je pastoralno vodstvo uvijek bilo obilježeno dubljim suosjećanjem i razumijevanjem za svakog čovjeka, neovisno o njegovoj situaciji ili pozadini“, istaknuo je kardinal.

Kardinal Re također je podsjetio na ključne riječi koje su obilježile njegov pontifikat: milosrđe i radost Evanđelja. „Milosrđe i radost Evanđelja dvije su ključne riječi pontifikata pape Franje. Svaki trenutak njegovog života bio je svjedočanstvo te radosti, jer je vjerovao da milosrđe Božje ima moć izliječiti najdublje rane svijeta“, kazao je dekan Kardinalskog zbora.

Propovjednik je također izdvojio napore pape Franje u promicanju mira i dijaloga u svijetu. „Graditi mostove, a ne zidove – bio je to njegov često ponavljani poziv. Ova riječ poziva na otvorenost, dijalog i suradnju među ljudima, bez obzira na razlike, te na stvaranje zajednice koja se temelji na solidarnosti, ljubavi i poštovanju“, rekao je talijanski kardinal

Na kraju homilije, kardinal Re je pozvao sve prisutne da nastave moliti za Papu Franju, tražeći od njega da sada s neba moli za nas, putujuću Crkvu. „Dragi Franjo, sada te molimo da se moliš za nas. Neka blagosloviš Crkvu, Rim i cijeli svijet s neba, kao što si to učinio prošle nedjelje s balkona ove bazilike, u posljednjem zagrljaju sa svim Božjim narodom“, zaključio je kardinal Re, a okupljeni su odgovorili pljeskom.

Na Trgu sv. Petra, ispunjenom molitvom i tihom prisutnošću, održan je posljednji ispraćaj pape Franje. Iako je napustio ovaj svijet, njegov rad i nasljedovanje Krista ostaju duboko utisnuti u mnogim ljudskim srcima. Kroz brojna putovanja, svoje pozive na milosrđe i pomirenje, Papa Franjo pokazao je svijetu snagu zajedništva i solidarnosti. Njegovo pastirsko vodstvo, usmjereno prema najslabijima, trajno će utjecati na Crkvu i svijet. Ovaj trenutak oproštaja simbolizira završetak njegovog fizičkog prisustva, ali također označava početak duhovnog naslijeđa koje će nastaviti živjeti u Crkvi i društvu.

Nakon mise, uslijedit će Ultima commendatio i Valedictio, završni obredi oproštaja, nakon čega će tijelo pape Franje u procesiji ulicama grada Rima biti preneseno u baziliku sv. Marije Velike, gdje će biti pokopano.

Zajedništvo izraza ljubavi i sućuti kojima smo svjedočili ovih dana, od njegova prijelaza iz vremena u vječnost, pokazuje koliko je intenzivno pontifikat pape Franje dotaknuo srca i umove ljudi. Posljednja slika koju ćemo nositi u očima i srcima jest ona s prošle nedjelje, na svetkovinu Uskrsa, kada nam je, unatoč velikim zdravstvenim poteškoćama, papa Franjo želio udijeliti svoj blagoslov s lože bazilike svetoga Petra, a potom se spustio na trg u papamobilu kako bi pozdravio okupljeno mnoštvo.

U ovoj svetoj Misi preporučujemo Bogu dušu ljubljenoga Pape, moleći Oca da mu daruje vječno blaženstvo u sjaju svoje beskrajne ljubavi.

Svjetlo nam pruža stranica Evanđelja u kojoj odjekuje sam Kristov glas, koji pita prvog od apostola: "Petre, ljubiš li me više nego ovi?" A Petar odgovara jednostavno i iskreno: "Gospodine, ti sve znaš; ti znaš da te ljubim!" I Isus mu povjerava veliku zadaću: "Pasi ovce moje." To ostaje trajna misija Petra i njegovih nasljednika – služenje u ljubavi, nasljedujući Učitelja i Gospodina koji "nije došao da bude služen, nego da služi i da dade život svoj kao otkupninu za mnoge" (Mk 10, 45).

Unatoč konačnoj krhkosti i patnji, papa Franjo je izabrao koračati putem predanja sve do posljednjega dana svoga zemaljskog života. Slijedio je stope svojega Gospodina, Dobroga Pastira, koji je ljubio svoje ovce do darivanja vlastitoga života za njih. Činio je to snagom i smirenošću, blizak svome stadu, Crkvi Božjoj, sjećajući se riječi koje citira apostol Pavao: "Blaženije je davati nego primati" (Dj 20, 35).

Kada je kardinal Bergoglio, 13. ožujka 2013., bio izabran za nasljednika pape Benedikta XVI., iza sebe je imao godine redovničkog života u Družbi Isusovoj i posebno iskustvo 21 godine pastoralnoga služenja u Nadbiskupiji Buenos Airesa – najprije kao pomoćni biskup, potom kao koadjutor, a naposljetku kao nadbiskup.

Njegova odluka da uzme ime Franjo odmah je protumačena kao odabir programa i stila kojim je želio obilježiti svoje papinstvo, nadahnut duhom svetoga Franje Asiškoga.

Zadržao je svoju pastoralnu jednostavnost i način vodstva te odmah dao vlastiti pečat upravljanju Crkvom, uspostavljajući neposredan kontakt s osobama i narodima, želeći biti blizak svima, s posebnim suosjećanjem prema onima u teškoćama i siromaštvu. Bio je Papa među ljudima, s otvorenim srcem za sve.

Bio je također Papa pažljiv na nova strujanja u društvu i na ono što Duh Sveti pobuđuje u Crkvi. Koristeći slikovit i bogat jezik, karakterističan za njegov način, neprestano je nastojao evanđeoskim svjetlom rasvijetliti izazove našega vremena, nudeći odgovore iz vjere i hrabreći kršćane da žive suočeni s izazovima i proturječnostima ovoga "promjenjivog doba", kako ga je volio nazivati.

Njegova velika spontanost i neposredan način obraćanja, čak i onima dalekima od Crkve, obilježili su njegovu službu. Bogat ljudskom toplinom, duboko osjetljiv na suvremene drame, papa Franjo iskreno je dijelio tjeskobe, patnje i nade globaliziranoga svijeta, darujući se s porukom koja je znala doprijeti izravno do srca ljudi.

Njegov dar gostoljubivosti i slušanja, prožet suvremenom osjetljivošću, dotaknuo je mnoge, nastojeći probuditi moralne i duhovne snage.

Prvenstvo evangelizacije bilo je trajna vodilja njegova pontifikata. S izrazitim misionarskim žarom širio je radost Evanđelja – naslov i srž njegove prve apostolske pobudnice Evangelii gaudium – radost koja ispunja srce pouzdanjem i nadom.

Vodila ga je duboka uvjerenost da je Crkva dom za sve, dom s uvijek otvorenim vratima. Često je uspoređivao Crkvu s "poljskim bolnicama" nakon bitke, gdje se liječe rane čovječanstva bez obzira na vjeru ili stanje osobe.

Nezaboravne su njegove brojne geste i apeliranja za izbjeglice i prognanike, kao i njegovo stalno zalaganje za siromašne. Značajno je da je njegovo prvo apostolsko putovanje bilo na otok Lampedusa, simbol migrantske tragedije, a potom i na otok Lezbos, kao i sveta Misa na granici Meksika i Sjedinjenih Američkih Država.

Od njegovih 47 apostolskih putovanja, osobito će ostati upamćeno ono u Irak 2021., provedeno unatoč velikim opasnostima, kao balzam na rane tamošnjega naroda i snažan znak međureligijskoga dijaloga.

Tijekom cijeloga pontifikata papa Franjo stavljao je u središte Evanđelje milosrđa, neumorno ponavljajući da Bog nikada ne prestaje opraštati. Želio je da izvanredna jubilejska godina bude posvećena upravo milosrđu, "srcu Evanđelja". Milosrđe i radost Evanđelja ostale su ključne riječi njegova služenja.

Snažno se suprotstavljao "kulturi odbacivanja" pozivajući na "kulturu susreta" i bratstva, što je posebno naglasio u enciklici Fratelli tutti, pozivajući na obnovljeno zalaganje za univerzalno bratstvo među ljudima.

U 2019. potpisao je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima povijesni Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički suživot. U enciklici Laudato si' pozvao je na odgovorno upravljanje "zajedničkim domom", podsjećajući da "nitko se ne spašava sam".

Suočen s tolikim ratovima, papa Franjo nikada nije prestao podizati svoj glas u molitvi i apelima za mir, potičući razumnost, dijalog te traženje pravednih rješenja. Više puta je naglašavao: "Rat je uvijek poraz za čovječanstvo."

"Graditi mostove, a ne zidove" bila je njegova neprestana poruka. Služenje vjeri bilo je neraskidivo povezano sa služenjem čovjeku u svim njegovim dimenzijama.

U duhovnom zajedništvu s cijelim kršćanstvom danas se sabiremo u molitvi za papu Franju, da ga Gospodin primi u prostranstva svoje ljubavi.

Papa Franjo običavao je završavati svoje govore i susrete riječima: "Ne zaboravite moliti za mene."

Dragi papa Franjo, sada mi molimo tebe: moli za nas i blagoslovi Crkvu, blagoslovi Rim, blagoslovi cijeli svijet, kao što si nas prošle nedjelje blagoslovio s ovoga mjesta, u posljednjem zagrljaju Božjega naroda i cijeloga čovječanstva koje traži istinu i nosi u srcu svjetlo nade.

laudato.hr

Isus, uskrsnuvši rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Nakon toga ukaza se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima.

Ni njima ne povjerovaše. Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«

Svećenik: vlč. Hrvoje Zovko.

“Papa mi je u susretima koje sam s njim imao predstavio njegovo duboko poznavanje Međugorja i vrednovanje ovoga mjesta. Papa je jako duboko shvatio da je ovo mjesto, mjesto milosti. To je mjesto dubokog susreta s Isusom u svjetlu evanđelja. I zato je prije nekoliko godina rekao svećenicima i biskupima pratite, pratite, pratite vaše hodočasnike u to mjesto gdje je susret s Isusom. I u tom kontekstu shvaćanja, razumijevanja i vrednovanja milosti koja se događa u ovom mjestu, u kontekstu nazočnosti Djevice Marije koja je tu da bi nas povela Isusu, pred milijunima osoba koje su ovdje dolazile da bi molile, da bi se ispovijedale, da bi mijenjale svoj život, papa Franjo je želio uzeti na sebe tu odgovornost za ovu župu, za ovo mjesto milosti”, rekao je mons. Cavalli.

“Zašto? Da bi u ovoj župi bilo mjesto jednog zajedništva cijele Crkve. U tom smislu je želio u ovu župu poslati jednoga biskupa kao odgovornu osobu. Papa je shvatio da se ovo mjesto milosti širi u cijeli svijet, shvaćao je da se u različitim mjestima i župama formiraju zajednice koje se nazivaju međugorskim zajednicama, zatim duhovna središta koji su kao svoj temelj imali susret s Gospodinom Isusom u euharistiji, središta u kojima te do susreta s Gospodinom Isusom prati Djevica, Isusova majka, duboko duhovna središta…”, kazao je nadbiskup Cavalli.

“Nakon što smo bili praćeni od Djevice Marije do susreta s Isusom, nastavljao si, nastavljao u euharistijskom klanjanju, u molitvi za bolesne, u krunici, nastavljao si da bi meditirao i uvijek sve više oblikovao u nutrini susret Sina Božjega s tobom. I u svemu tome iskustvu zatražiti oprost grijeha. Ovdje je postao normalan sakrament pomirenja, da bi obnovili, obnovili i obnovili naš život. Papa je vidio to duboko duhovno iskustvo, marijansko iskustvo. Vidio je da se to iskustvo odavde iz Međugorja bez ikakvih reklama širi u cijeli svijet i rekao je cijelom svijetu ‘nihil obstat’ za Međugorje, a to znači idite, idite, idite u Međugorju jer je to mjesto milošću Božjom postalo mjesto milosti”, rekao je mons. Cavalli i citirao papu Franju koji je kazao: “Idite, idite, idite u Međugorje gdje ćete u pratnji Majke Božje Djevice Marije duboko susresti Gospodina Isusa, Sina Božjega”.

“Idite, idite, idite u Međugorje gdje ćete u molitvi na Brdu takozvanih ukazanja i na brdu Križevcu pred križem kroz molitvu svi razumjeti da se svi moramo obnoviti i uvijek obnavljati u sakramentu ispovijedi. U Jubilarnoj godini Crkva je shvatila vrijednost ovoga mjesta – župna crkva je jubilarna crkva – u kojemu se može primiti milost te tajne potpunog oprosta. Pripremljeni kroz ispovijed, pripremljeni kroz pričest, pripremljeni kroz molitvu Vjerovanja i na nakane Svetoga Oca, pripremljeni kroz molitvu Djevici Mariji, mi možemo staviti našu savjest pred Boga”, rekao je Cavalli, dodavši kako je papa Franjo duboko meditirao o vrijednosti i milosti Međugorja.

“I odlučio je da ovu jednostavnu i snažnu duhovnost proglasi vrijednom za cijeli svijet. Jedna duhovnost koja ja vrijedna na takav način da može donijeti i predstaviti Isusovo evanđelje cijelome svijetu. Neka papa Franjo bude blagoslovljen za silno dobro koje je učinio za Crkvu i za svijet. Neka papa Franjo bude blagoslovljen za razumijevanje i za dobro koje je učinio ovome mjestu milosti, a to je župa Međugorje, istinsko sveto mjesto, istinsko svetište”, rekao je mons. Cavalli u svojem intervjuu, kojega možete u cijelosti poslušati i u tonskom zapisu na stranicama Radio Mira Međugorje.

(S crkvenim odobrenjem)

Gledajući njegov život, ne možemo ne osvrnuti se na sam temelj službe koju je vršio. Papinstvo nije čast, nego križ, nije vladanje, nego služenje. A papa Franjo je to duboko razumio. Prihvatio je Petrovu službu ne kao privilegij, nego kao poziv da iznova utjelovi Kristov stil: skromnost, blizinu, sućut.

Bio je čovjek jednostavnosti, poniznosti i duboke duhovne snage, čovjek evanđeoske radikalnosti koja nikada nije bila hladna ili osuđivačka, nego topla, otvorena, suosjećajna. Nije relativizirao istinu, ali je gledao osobu, njezinu bol, njezinu potrebu za ljubavlju. I to je bila snaga njegova poslanja: povezati istinu s nježnošću, istinu Evanđelja s toplinom majčinskoga lica Crkve.

U Lukinu evanđelju susrećemo uskrsloga Isusa koji staje medu učenike i kaže: ‘Mir vama!’ Učenici su uznemireni, zbunjeni, preplašeni, upravo kao što smo i mi često. Ali Krist ne donosi prijekor. On donosi mir, i pokazuje ruke i noge, svoje rane. On nas poučava, otvara nam pamet za razumijevanje Pisama i poziva da budemo svjedoci ne ideologije, nego Uskrsnuća.

Papa Franjo, poput Gospodina, nije se bojao pokazati rane Crkve, niti svoje osobne slabosti. Ulazio je u zbunjenost i strah Crkve i svijeta, ali nije donosio gotove recepte, nego suosjećanje i mir. Njegove su riječi često bile šapat u svijetu buke. Njegov stil nije bio teatralan, bio je evanđeoski.

U vremenu polarizacija, ideoloških sukoba i hladnih rasprava, poznat je njegov upit: ‘Tko sam ja da sudim?’ Nije to bio znak relativizma, nego putokaz prema Božjem pogledu koji sve vidi, ali s ljubavlju.

Papa Franjo bio je neumorni propovjednik obraćenja, ali ne onoga formalnog, nego obraćenja srca, obraćenja koje se rađa iz susreta s milosrdnim Ocem. Njegova poznata rečenica: ‘Bog se ne umara opraštati. Mi smo ti koji se umaramo tražiti milosrđe’, postala je svjetionik mnogima.

Govorio je o grešnicima, ali ne s visoka, nego kao brat koji je i sam svjestan vlastitih slabosti. Bio je Papa konkretne milosrdne ljubavi koji je zagovarao otvorenost prema onima koje je društvo odbacilo, onima na periferijama: migrantima, siromašnima, obiteljima u krizi, zatvorenicima, vjernicima.

U svjetlu današnje Božje riječi pokušajmo razumjeti i dublje ući u ono što nam Duh govori, i kroz Sveto pismo i kroz život ovoga čovjeka Crkve. Ta logika poniznosti pred Bogom, da nismo mi središte, nego Krist, obilježila je čitav pontifikat pape Franje.

Od onoga prvog pojavljivanja kad je tiho rekao: ‘Braćo i sestre, dobra večer’, pa do posljednjih dana, nije želio da oči svijeta budu uprte u njega, nego u Isusa. Stalno je naglašavao da Crkva ne smije biti samodostatna, zatvorena u sebe, nego otvorena prema Bogu i prema čovjeku.

Njegovo papinsko služenje bilo je ukorijenjeno u dubokoj svijesti da samo u Kristu nalazimo temelj. Dok danas slavimo ovu Euharistiju i molimo za pokoj duše pape Franje, učvršćujemo svoju vjeru da u lomljenju kruha Krist ostaje s nama, a Franjo je to znao i zato je svoju službu živio ne kao vladavinu, nego kao služenje, kao Euharistiju proživljenu u svakodnevici.

Na kraju ne možemo ne spomenuti Onu koju je papa Franjo neizmjerno volio: Mariju, Majku Božju, Majku Crkve, Majku svih. Njoj je povjeravao svoja putovanja i svoj pontifikat. Neka ona, Majka milosrđa, primi svoga sina, papu Franju i odvede ga u zagrljaj vječnoga Oca”, kazao je u propovijedi biskup Palić.

Tijekom mise pjevao je maestro don Dragan Filipović s dijelom katedralnoga zbora “Marija”, objavila je KTA.

Obred pečaćenja lijesa pape Franje – prema odredbama iz Ordo Exsequiarum Romani Pontificis (br. 66–81) – predvodit će kardinal Kevin Joseph Farrell, kamerlengo Svete Rimske Crkve. Taj će obred označiti završetak javnog izlaganja lijesa u bazilici sv. Petra tijekom kojeg je do sada gotovo 130 tisuća ljudi odalo počast preminulom Papi.

U subotu, 26. travnja, na Trgu svetog Petra održat će se sprovodna misa na kojoj se očekuje više od 200 tisuća ljudi, a sudjelovanje su najavila izaslanstva iz najmanje 130 zemalja, uključujući 50-ak šefova država, 10 monarha te brojnih šefova vlada, priopćio je Ured za protokol Državnog tajništva Vatikana. Među onima koji su potvrdili dolazak u Vatikan su američki predsjednik Donald Trump i argentinski predsjednik Javier Milei. Nakon mise zadušnice na Trgu svetog Petra, lijes s tijelom pape Franje bit će prenesen u baziliku Svete Marije Velike gdje će prema vlastitoj želji biti pokopan u užem krugu nazočnih.

Kako je priopćilo Ured za papinske liturgijske svečanosti, obredu će prisustvovati i kardinali Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskog zbora, Roger Michael Mahony, kardinal prezbiter, Dominique Mamberti, kardinal protodijakon, te Mauro Gambetti, nadprezbiter Papinske bazilike sv. Petra u Vatikanu.

Sprovodna misa počet će u subotu, 26. travnja u 10 sati na Trgu sv. Petra, a predvodit će je kardinal Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskog zbora. Misi će prisustvovati patrijarsi, kardinali, biskupi i svećenici, kao i brojni visoki državni predstavnici te vjernici iz cijeloga svijeta.

Nakon mise uslijedit će Ultima commendatio i Valedictio, završni obredi oproštaja, nakon čega će tijelo pape Franje biti preneseno u baziliku sv. Marije Velike gdje će biti pokopano.

Kroz inspirativna predavanja, interaktivne radionice i panel diskusije, umrežavanje i razmjenu iskustava među sudionicima te prikaz najnovijih istraživanja i prakse u području autizma, konferencija će pružiti priliku za dijeljenje znanja i primjenu novih pristupa u razumijevanju i podršci osobama s autizmom.

Više o ovoj temi u emisiji PUT SRCA razgovarali smo s jednim od organizatora Konferencije, Mariom Karačićem, ravnateljem Doma za djecu s teškoćama: „Marija naša Nada“ u Širokom Brijegu.

Emisiju uređuje i vodi Paula Tomić.

“Vjerujem je album o Bogu koji ne odustaje, o ljubavi koja liječi, o vjeri koja se ne temelji na savršenstvu nego na iskrenosti.”

Nakon gotovo šest godina glazbenog putovanja, izvođačica duhovne glazbe Vanessa Mioč s velikim uzbuđenjem predstavlja svoj prvi album pod nazivom “Vjerujem”. Ovaj dugoočekivani glazbeni prvijenac donosi deset pjesama koje su nastajale - kako sama kaže - tiho, nenametljivo i s puno srca, a koje svjedoče o Bogu koji ne odustaje, o vjeri koja nosi i ljubavi koja liječi.

“Pjesme ovog albuma su jednostavne, ali iskrene. “Pitke”, ali i duboke. Nisu tu da pokažu snagu – već da podsjete da ne moramo biti savršeni da bismo bili voljeni. Smatram da je to danas uspjeh - prihvatit da si voljen i da, iako nesavršen, vrijediš  te da zaista ne moraš sve sam. “

Naziv albuma dolazi upravo od prve Vanessine pjesme “Vjerujem”, koju je otpjevala s Alanom Hržicom, a koja je označila početak njezina glazbenog puta. Upravo s ovom pobijedila je i na na Festivalu kršćanske glazbe u Poljskoj, poznatom kao “kršćanska Eurovizija”.

„Gotovo u isti tren kada sam počela razmišljati o imenu albuma, znala sam da će to biti ‘Vjerujem’. To je kratka riječ, ali isto tako riječ s tolikom dubinom – riječ koja budi emocije i poziva na razmišljanje.”

Album “Vjerujem” sastoji se od deset pjesama – sedam već poznatih publici, od kojih je svaka praćena videospotom, i tri potpuno nove, koje po prvi put izlaze upravo uz objavu albuma.

Pjesma “Tišina”, duet je s Đurom Ravenščakom, „tiha, ali snažna melodija koja se u svijetu buke itekako ističe“. Druge dvije pjesme potpisuje fra Marin Karačić, koji je autor gotovo polovice pjesama s Vanessinog albuma. ‘Novo srce’ je jedna od njih – pjesma o promjeni. Nježna, ali toliko snažna, baš onako kako samo istina može biti. Kao svojevrsna točka na ‘i’ cijelog albuma dolazi pjesma ‘Pusti’, također fra Marinovo djelo.

“Rad na ovom albumu okupio je divne ljude koji su svojim talentom, vjerom i prisutnošću ostavili trag – ne samo na pjesmama koje su napisali, melodijama koje su odsvirali ili glasovima koji su otpjevani nego duboko u meni. Na tome sam im neizmjerno zahvalna te sam sretna sto ih danas mogu nazvati svojim prijateljima.” - istaknula je Vanessa.

Od poznatih imena suvremene duhovne glazbene scene na ovom albumu izdavačke kuće Aquarius records u produkciji i postprodukciji, glazbi, aranžmanu i snimanju osim Alana Hržice, fra Marina Karačića i Đure Ravenščaka, doprinijeli su i Goran Kovačić, Grgur Sesar, Petar Buljan, Iva Smojver, Kornelija Palić Papafava, Djordjija Palić, Zoran Švigir “Švigi i brojni drugi.

.„Ovaj album nije bio samo projekt. On je moj odgovor “da” na Njegov poziv koji je došao baš onda kad nisam znala ni kamo ni kako. I to ne savršenoj meni – nego onoj umornoj, zbunjenoj, ali spremnoj reći: ‘Evo me. Vjerujem je moj prvi album, ali i mnogo više od toga. To je svjedočanstvo. O Bogu koji ne odustaje, o ljubavi koja liječi, o vjeri koja se ne temelji na savršenstvu nego na iskrenosti. Ako je ijedna pjesma s ovog albuma nekomu znak nade, putokaz prema svjetlu – onda je sve imalo smisla.’“ – otkriva Vanessa.

Za Vanessu je glazba puno više od pjesme, to je prvenstveno molitva i susret s Bogom.

“Vjerujem i sve više osjećam kako čovjek i dalje čezne za “onim nečim” te je u potrazi za onim dubljim, istinskim i iskrenim. To je ono što svojim radom želim potaknuti. Od samih početaka želim pokazati mladima kako je itekako moguće danas  biti mlad, zabavan, autentičan i moderan – a istovremeno usmjeren prema Bogu, prema ljubavi, istini. I upravo kroz ovaj album to želim prenijeti. To je poruka koju najviše nosim u sebi. I ako samo jedna osoba osjeti ono što sam ja osjećala dok sam snimala ovaj album moje srce je ispunjeno te vjerujem da se sav trud tada isplatio. Iako, tek sam počela i veselim se svemu onome što me još čeka.”

Vanessa redovito nastupa na brojnim festivalima i koncertima kršćanske duhovne glazbe diljem Hrvatske, ali i izvan njezinih granica. Neke od pjesama s njezinog albuma moći ćete čuti i na velikom duhovno-glazbenom spektaklu Progledaj srcem, koji će se održati 17. i 18. svibnja u Areni Zagreb, gdje će Vanessa nastupiti uz ostale izvođače pred 18.000 ljudi.

Cijeli album “Vjerujem” možete poslušati OVDJE.

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.«

Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo«.

A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.«

Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Svećenik: fra Mate Kolak.

Sjednicu je otvorio predsjednik Vijeća mons. Vukšić pozdravivši nazočne članove, a svoj pozdrav na početku sjednice uputio je i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. dr. Krunoslav Novak. Potom je predsjednik Vukšić izvijestio o nedavno održanom godišnjem zasjedanju HBK-a i BK BiH, dok je ravnatelj Markić podnio godišnje izvješće o djelovanju Ravnateljstva za proteklu godinu. U prvom dijelu izvješća govorio je o aktualnom stanju hrvatske inozemne pastve, istaknuvši kako u 180 hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara širom svijeta djeluje ukupno 184 hrvatskih svećenika. Najveći broj misija i zajednica djeluje u Njemačkoj (ukupno 95), zatim Kanadi (16), SAD-u (15), Oceaniji (14), Švicarskoj (12), Austriji i Zapadnoj Europi (po 8), Skandinaviji (6), Sloveniji (3), Južnoj Americi (2) i Južnoj Africi (1). Prisutne vijećnike upoznao je s personalnim potrebama u upražnjenim misijama te predstavio pastoralni kalendar Ravnateljstva za tekuću godinu. U raspravi se razgovaralo o kanonskoj regulativi hrvatske inozemne pastve te su razmijenjena mišljenja o nekim otvorenim pastoralnim pitanjima i planovima.

U nastavku sjednice područni delegati podnijeli su godišnja izvješća za svoja područja upoznavši jedni druge s pastoralnim izazovima na koje nailaze u povjerenim im područjima. Dogovoreno je kako će se sljedeća sjednica Vijeća održati sljedeće godine nakon Uskrsa u Zagrebu .

Podsjećanja radi, kard. Puljić po stažu je u Kardinalskom zboru najstariji kardinal izbornik. Do sada je sudjelovao na konklavama 2005. kada je izabran Benedikt XVI. te 2013. kada je na čelo Katoličke Crkve došao Franjo.

U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!«

Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.«

Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Svećenik: fr. Karlo Luka Kvesić.

Obavijest o misi zadušnici uputio je Biskupski ordinarijat u Mostaru, pozvavši vjernike i predstavnike medija da sudjelovanjem u euharistijskom slavlju iskažu zahvalnost i molitveno zajedništvo za preminulog Svetog Oca. (kta)

- četvrtak, 24. travnja od 9 do 12 sati i od 14 do 18 sati
- petak, 25. travnja, od 14 do 18 sati

Digitalna Knjiga žalosti, koja je već otvorena, bit će dostupna do ponedjeljka, 28. travnja 2025. na sljedećoj adresi: [email protected]

Izvor: HKM

„A onda smo ga ove uskršnje nedjelje vidjeli kako s balkona bazilike svetoga Petra čestita Uskrs svojoj kršćanskoj braći i sestrama“, rekao je, dodavši kako je mnoge iznenadilo to njegovo pojavljivanje. „Nažalost, ispostavilo se – po posljednji put. Jer je već sljedećeg jutra Bog Svetog Oca Franju pozvao k sebi.“

„Taj zadnji silazak među vjernike“, rekao je Jandroković, „ostaje upečatljivim završnim svjedočanstvom njegove potpune posvećenosti svome puku, uz kojeg je uvijek bio i uz kojeg je želio ostati, do samoga kraja. Upravo zbog takvih snažnih slika uskrsnoga dana, prekjučerašnja vijest o odlasku pape Franje sve nas je posebno zatekla i potresla.“

Jandroković je u ime Hrvatskoga sabora i osobno uputio izraze sućuti dekanu Kardinalskoga zbora, kardinalu Giovanniju Battisti Reu, svim bliskim suradnicima Svetoga Oca, kao i apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj Giorgiju Lingui.

Podsjetio je da je Jorge Mario Bergoglio, kasniji papa Franjo, od prvih svećeničkih dana u rodnoj Argentini preko svih dvanaest godina pontifikata bio je i ostao neumorni glasnik evanđelja.

„Glas o Kristu kao Putu, Istini i Životu pronosio je jednakom gorljivošću s Trga svetog Petra u Vatikanu, kao i na mnogim putovanjima diljem svijeta, gdje su ga vjernici uvijek dočekivali s iznimnom radošću. Brojnim je gestama, simboličkima i konkretnim, uvijek podsjećao na samu bit vjere i Isusovih svevremenskih poruka“, rekao je Jandroković, uz napomenu da je Crkvu, kao njezin vrhovni poglavar, vodio „kroz osobito izazovno razdoblje, kako za svijet u kojem živimo, tako i za samu Crkvu.“

Jandroković je naglasio da je papa Franjo Crkvu uvijek nastojao činiti „boljom i bližom vjerničkome puku, naglašavajući solidarnost, suradnju i odgovornost kao tri stupa socijalnog nauka Crkve“.

„U svijetu bremenitom različitim krizama, od pandemije do ratnih razaranja i njihovih brojnih posljedica, papa Franjo bio je i ostao snažnim promicateljem brige za sve one koji na bilo koji način ispaštaju. I gorljivi odvjetnik mira“, istaknuo je.

Predsjednik Hrvatskog sabora također je ukazao da reakcije svjetskih čelnika i javnih osoba na papinu smrt potvrđuju da je mahom bio prepoznat kao čovjek mira i dijaloga, kao promicatelj međusobnog razumijevanja i kao istinski predvodnik u brizi za sve ranjive, odbačene i marginalizirane.

„Papa Franjo jest napustio ovaj svijet, ali nama vjernicima ostaje njegov jasan i nedvosmislen poziv – da u aktualnoj Svetoj godini jubileja budemo pravi ‘hodočasnici nade’“, rekao je Jandroković.

„Sveti Otac bio je duboko svjestan koliko je današnjem svijetu ta poruka žive nade potrebna. On sām ju je zaista djelatno živio. Uvjeren sam kako svijet ima dosta razloga biti zahvalan na pontifikatu Svetog Oca, pape Franje“, zaključio je Jandroković svoj govor pred zastupnicima, pozvavši ih da mu minutom šutnje odaju posljednju počast.

U razgovoru za Hrvatsku radioteleviziju, kardinal Bozanić osvrnuo se na značenje tog trenutka za Katoličku Crkvu, naglasivši ozbiljnost zadaće koja je pred kardinalima.

„Dok čovjek ide prema Sikstinskoj kapeli, svjestan je da njegov glas ima utjecaj na izbor onoga koji će voditi Crkvu u narednom vremenu“, rekao je.

Govoreći o samom izboru Pape, kardinal je naglasio kako na kardinalima nije da „biraju“, već je njihov zadatak „pronaći onoga koga Bog želi za taj trenutak“.

Kardinal Bozanić na kraju je poručio kako je pojednostavljeno i pogrešno promatrati kandidate za papinsku službu kroz dihotomiju „konzervativac“” ili „liberal“ te da je za Crkvu najvažniji kontinuitet.

Konklava bi trebala započeti između 15 i 20 dana od smrti pape Franje, a okuplja sve kardinale mlađe od 80 godina koji imaju pravo glasa, čime ona uključuje kardinala Josipa Bozanića, umirovljenog zagrebačkog nadbiskupa te kardinala Vinka Puljića, umirovljenog vrhbosanskog nadbiskupa.

Kardinal Josip Bozanić imenovao je kardinalom Ivan Pavao II. 21. listopada 2003. godine. Sudjelovao je u konklavama 2005. godine, kada je izabran papa Benedikt XVI., te 2013. godine, kada je izabran papa Franjo. Predstojeća konklava bit će njegovo treće sudjelovanje u izboru Pape.

Lijes s tijelom prenesen je jutros iz kapelice Doma sv. Marte u procesiji koju je predvodio kardinal Kevin Farrell, kamerlengo Svete Rimske Crkve. Procesija je prošla kroz Trg sv. Marte i Trg rimskih prvomučenika, a završila u bazilici kroz Središnja vrata. Kod Oltara ispovijedi održana je Liturgija Riječi, nakon koje su vjernici mogli započeti oproštaj.

Bazilika sv. Petra ostat će otvorena za javnost u srijedu od 11 sati do ponoći, u četvrtak od 7 sati do ponoći te u petak 7 do 19 sati.

Obred zatvaranja lijesa pape Franje održat će se u petak, 25. travnja, u 20 sati u bazilici sv. Petra. Obred – prema odredbama iz Ordo Exsequiarum Romani Pontificis (br. 66–81) – predvodit će kardinal Kevin Joseph Farrell, kamerlengo Svete Rimske Crkve.

Kako je priopćilo Ured za papinske liturgijske svečanosti, obredu će prisustvovati i kardinali Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskog zbora, Roger Michael Mahony, kardinal prezbiter, Dominique Mamberti, kardinal protodijakon, te Mauro Gambetti, nadprezbiter Papinske bazilike sv. Petra u Vatikanu.

Sprovodna misa održat će se u subotu, 26. travnja u 10 sati na Trgu sv. Petra, a predvodit će je kardinal Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskog zbora. Misi će prisustvovati patrijarsi, kardinali, biskupi i svećenici, kao i brojni visoki državni predstavnici te vjernici iz cijeloga svijeta.

Nakon mise uslijedit će Ultima commendatio i Valedictio, završni obredi oproštaja, nakon čega će tijelo pape Franje biti preneseno u baziliku sv. Marije Velike gdje će biti pokopano.

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?«

Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«

A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«

A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.

No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«

U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

Reuters donosi popis kardinala koji se spominju kao potencijalni nasljednici pape Franje, koji je preminuo u ponedjeljak – navedeni su abecednim redom:

Jean-Marc Aveline, nadbiskup Marseillea, Francuz (66)

Po pisanju francuskog tiska, Aveline je u domaćim katoličkim krugovima poznat kao Ivan XXIV., što upućuje na njegovu sličnost s papom Ivanom XXIII., papom reformatorom iz ranih šezdesetih. Papa Franjo se jednom našalio da bi njegov nasljednik mogao uzeti ime Ivan XXIV.

Aveline je poznat po ‘narodskoj’, ležernoj naravi, po spremnosti na zbijanje šala i ideološkoj bliskosti s Franjom, posebice po pitanju imigracija i odnosa s muslimanskim svijetom. I on je ozbiljan intelektualac, s doktoratom iz teologije i diplomom filozofije.

Rođen je u Alžiru u obitelji španjolskih imigranata koji su se nakon alžirske neovisnosti preselili u Francusku, a veći dio života živi u Marseilleu, luci koja je stoljećima raskrižje kultura i religija.

Za vrijeme Franjina pontifikata Aveline je napravio velike korake u karijeri, postavši biskup 2013., nadbiskup 2019. te tri godine kasnije – kardinal. Njegov je ugled ojačao u rujnu 2023. kada je organizirao međunarodnu crkvenu konferenciju o pitanjima Sredozemlja čiji je glavni gost bio papa Franjo.

Ako ga izaberu Aveline će postati prvi francuski papa od 14. stoljeća, turbulentnog razdoblja u kojemu se papinstvo preselilo u francuski Avignon. Bio bi to i najmlađi papa od Ivana Pavla II. Razumije, ali ne govori talijanski, što je potencijalno velika mana za posao osobe koja nosi titulu rimskog biskupa i zahtijeva prilično dobro poznavanje rimskih igara moći i spletki.

Kardinal Peter Erdo, Mađar (72)
Bude li izabran Erdo, na njega će se neizbježno gledati kao na kompromitiranog kandidata, odnosno nekoga iz konzervativnog tabora koji je ipak uspio izgraditi mostove s Franjinim progresivnim svijetom.

Erdo je već bio smatran kandidatom za papu u posljednjoj konklavi 2013. zahvaljujući mreži kontakata s Crkvom u Europi i u Africi, kao i činjenici da se smatra pionirom pokreta nove evangelizacije za ponovno oživljavanje katoličke vjere u sekulariziranim naprednim nacijama, što za mnoge kardinale predstavlja prioritet.

Smatra se teološkim konzervativcem, što je vidljivo u njegovim govorima koje drži širom Europe i u njima ističe kršćanske korijene kontinenta. No istodobno je pragmatičan te se nikada nije otvoreno sukobio s Franjom, za razliku od ostalih svećenika koji su skloniji tradiciji.

Usto je iznenadio mnoge kada se u vrijeme migrantske krize 2015. usprotivio Franjinu pozivu upućenom crkvama da prihvate izbjeglice, kazavši da bi to predstavljalo trgovinu ljudima, čime se na prvi pogled svrstao uz mađarskoga nacionalističkog premijera Viktora Orbana.

Stručnjak za crkveno pravo, Erdo je u crkvenoj hijerarhiji brzo napredovao postavši biskup u četrdesetima i kardinal 2003. kad je imao samo 51 godinu, što ga čini najmlađim članom Kardinalskog zbora do 2010.

Prednost mu je što odlično govori talijanski, ali i njemački, francuski, španjolski i ruski, što bi mu moglo pomoći da pridonese zatopljenju odnosa između Katoličke i Ruske pravoslavne crkve nakon zahlađenja koje je potaknuo rat u Ukrajini. Erdu ne smatraju karizmatičnim govornikom, no premda se to ranije smatralo ozbiljnim nedostatkom, ovaj bi se put možda moglo smatrati prednošću požele li kardinali miran pontifikat nakon vatrometa Franjine vladavine.

Kardinal Mario Grech, generalni tajnik Biskupske sinode, Maltežanin (68)

Grech je s malenog otoka Goza, koji je dio Malte, najmanje zemlje u Europskoj uniji. Ali od početka je imao velike aspiracije. Papa Franjo ga je imenovao glavnim tajnikom Biskupske sinode, što je iznimno teška pozicija u Vatikanu.

Premda se od početka na njega gledalo kao na konzervativca, Grech je s godinama postao lučonoša Franjinih reformi unutar Crkve napredujući ukorak s vremenom.

Godine 2008. nekoliko je homoseksualnih malteških građana obznanilo da napušta Crkvu u znak prosvjeda protiv onoga što su smatrali anti-LGBT stavom tadašnjeg pape – Benedikta.

U to vrijeme Grech im je pokazao premalo suosjećanja, no u govoru održanom 2014. u Vatikanu pozvao je Crkvu da snažnije prihvati svoje LGBT članove te da pokaže kreativnost u pronalasku novih načina koji bi omogućili da se riješe takve suvremene obiteljske situacije.

Sljedeći ga je dan papa Franjo za doručkom potapšao po ramenu i pohvalio njegov govor, što ga je predodredilo za unapređenje u skoroj budućnosti.

Godine 2018. Grech je govorio o tomu kako uživa u izazovima s kojima se suočava Crkva. “Prolazimo kroz razdoblje promjena. Za mene je to vrlo pozitivna stvar”, rekao je za novine Malta Today i upozorio da one neće zaživjeti u suvremenom društvu ne pomaknu li se od prošlosti.

Takvi su mu stavovi priskrbili neprijatelje visokog profila, a konzervativni kardinal Gerhard Muller snažno se na njega okomio 2022., omalovaživši njegov akademski profil i optuživši ga da ide protiv katoličke doktrine.

Grechovi saveznici ukazuju na to da on ima prijatelje i u konzervativnom i u umjerenom taboru te da ga, zbog njegove istaknute uloge, poznaju brojni mnogi kardinali, što je velika prednost u konklavi u kojoj su mnogi kardinali jedni drugima relativno nepoznati.

S obzirom na to da stiže iz male zemlje njegov izbor za papu ne bi stvarao nikakve diplomatske ni geopolitičke glavobolje. Više je puta istaknuo da je uvijek radije za konsenzus nego za sukob.

Kardinal Juan Jose Omella, nadbiskup Barcelone, Španjolac (79)

Omella je čovjek po Franjinu ukusu. Neupadljiv i dobroćudan, živi skromnim životom unatoč svojoj visokoj tituli, posvetio je svoju crkvenu karijeru pastoralu, promicanju socijalne pravde i utjelovljenje je suosjećajne i inkluzivne vizije katolicizma.

– Ne smijemo gledati stvarnost samo kroz oči onih koji imaju najviše, već i kroz oči siromašnih, rekao je za internetsku stranicu Crux u travnju 2022., a to su riječi koje odražavaju i Franjinu viziju svijeta.

Rođen je 1946. godine u selu Cretas na sjeveroistoku Španjolske. Nakon što je 1970. zaređen, služio je kao svećenik u više španjolskih župa, a godinu dana je proveo kao misionar u Zairu, današnjoj Demokratskoj Republici Kongu.

Ističući predanost društvenim ciljevima, od 1999. do 2015. blisko je surađivao sa španjolskom dobrotvornom organizacijom Manos Unidas koja se bavi gladnima, bolesnima i siromašnima u zemljama u razvoju.

Biskup je postao 1996., a u nadbiskupa Barcelone promaknut je 2015. Samo godinu dana kasnije, Franjo mu je dao crveni kardinalski šešir, potez koji se smatra jasnom potporom Omellinim progresivnim tendencijama, u suprotnosti s konzervativnijim elementima koji su nekoć dominirali u Katoličkoj crkvi u Španjolskoj.

Omella je bivši predsjednik Španjolske biskupske konferencije. Morao se suočiti s posljedicama neovisne komisije koja je 2023. procijenila da je španjolsko svećenstvo desetljećima seksualno zlostavljalo više od 200.000 maloljetnika. Opetovano je tražio oprost za loše upravljanje problemom seksualnih zlostavljanja, ali je negirao broj zlostavljane djece. Interna crkvena istraga je od četrdesetih identificirala samo 927 žrtava.

– Na koncu konca brojevi nas nikamo ne vode. Bitni su ljudi i važno je iskupiti se koliko je to moguće. Okrivljavanje nije dobar način. To nije problem Crkve, to je problem društva u cjelini, rekao je.

Godine 2023. Franjo je pozvao Omellu da se pridruži njegovu deveteročlanom Vijeću kardinala (C 9) da bi ga savjetovao o pitanjima upravljanja. Odluči li, međutim, konklava da Crkva treba nov pristup i zaokret, tada će ta bliskost ići protiv Omele.

Kardinal Pietro Parolin, Talijan, vatikanski diplomat (70)

Parolin je jedan od favorita za dužnost novoga pape. Bio je Franjin državni tajnik od 2013. i pripada umjerenoj struji.

Smatra se kompromisnim kandidatom između progresivnih i konzervativnih. Bio je crkveni diplomat veći dio života. Položaj državnog tajnika sličan je položaju premijera, a državni tajnici često se nazivaju “zamjenicima pape” jer su drugi po redu u vatikanskoj hijerarhiji.

Parolin je u vrijeme Benedikta bio zamjenik ministra vanjskih poslova. Benedikt ga je 2009. imenovao vatikanskim veleposlanikom u Venezueli, gdje je branio Crkvu od poteza tadašnjeg predsjednika Huga Chaveza koji ju je želio oslabjeti.

Glavni je arhitekt približavanja Vatikana Kini i Vijetnamu. No konzervativci su ga napali zbog sporazuma o imenovanju biskupa u komunističkoj Kini, a on ga je branio pojasnivši da se, premda sporazum nije savršen, zahvaljujući njemu izbjegao raskol i omogućio se određen oblik komunikacije s vladom u Pekingu.

Nikada nije bio u prvim linijama niti je bio snažan aktivist u takozvanim Kulturnim ratovima Crkve, koji su bili fokusirani na pitanja poput pobačaja i prava homoseksualaca, premda je jednom osudio legalizaciju istospolnih brakova u mnogim zemljama, nazvavši ih “porazom čovječanstva”.

Branio je moć Vatikana pred lokalnim crkvenim čelnicima, kritiziravši pokušaje u Njemačkoj da se svećenicima dopusti simboličan blagoslov istospolnih parova. Jasno je kazao kako lokalne Crkve ne mogu donositi odluke koje bi na kraju utjecale na sve katolike.

Bude li izabran otmjeni Parolin vratit će pontifikat Talijanima nakon trojice papa koji nisu bili Talijani – Ivana Pavla II. (Poljska), Benedikta (Njemačka) i Franje (Argentina).

U vatikansku diplomatsku službu stupio je samo tri godine nakon svećeničkog ređenja 1980. pa je njegovo pastoralno iskustvo ograničeno, no u prilog mu ide to što odlično govori nekoliko jezika.

Kardinal Luis Antonio Gokim Tagle, Filipinac (67)

Taglea često nazivaju “azijskim Franjom” zbog slične predanosti socijalnoj pravdi, a bude li izabran, bit će prvi papa iz Azije.

Tagle, koji općenito više voli da ga zovu nadimkom “Chito”, čini se posjeduje sve kvalifikacije za papu.

Ima više desetljeća pastoralnog iskustva koje započinje njegovim ređenjem 1982. Potom je stekao i administrativno iskustvo, najprije kao biskup Imusa, a zatim kao nadbiskup Manile. Papa Benedikt proglasio ga je kardinalom 2012.

Papa Franjo Taglea je u Vatikan 2019. premjestio iz Manile, imenovavši ga voditeljem misionarskog ogranka Crkve, službeno poznatog kao Dikasterij za evangelizaciju. Taj potez neki tumače kao Franjinu strategiju da Tagleu pruži malo vatikanskog iskustva.

Porijeklom je iz mjesta koje neki nazivaju “azijskim katoličkim plućima”, s obzirom na to da na Filipinima živi najveća katolička populacija u regiji. Njegova majka bila je kinesko-filipinskog porijekla. Odlično govori talijanski i engleski jezik.

Između 2015. i 2022. bio je glavni voditelj međunarodnog Caritasa, konfederacije više od 160 katoličkih organizacija za pomoć, socijalnu službu i razvoj širom svijeta.

Godine 2022. papa Franjo je smijenio cijelo vodstvo nakon optužbi za maltretiranje i ponižavanje zaposlenika te je imenovao povjerenika da nastavi voditi konfederaciju.

Tagle je smijenjen, premda nije bio uključen u svakodnevne operacije, koje je nadzirao laički generalni direktor. Objavivši informaciju o Papinoj odluci Tagle je na sastanku konfederacije rekao da su promjene trenutak za “suočavanje s neuspjesima”. Preostaje da se vidi u kolikoj će mjeri ta mrlja utjecati na Tagleove izglede za potencijalni pontifikat.

Kardinal Joseph Tobin, nadbiskup Newarka, New Jersey, Amerikanac (72)

Malo je vjerojatno da bi svjetski kardinali odabrali papu, usto i prvog – iz Sjedinjenih Država, no da ga ipak izaberu Tobin bi bio najvjerojatniji izbor.

Bivši globalni vođa velikog katoličkog vjerskog reda poznatog kao Redemptoristi, rođen je u Detroitu, a puno je vremena proveo u raznim zemljam svijeta. Odlično govori talijanski, španjolski, francuski i portugalski, a ima iskustva i u vatikanskoj službi, kao i na najvišim položajima u američkoj crkvi.

Tobin je u vatikanskom uredu proveo vrijeme od 2009. do 2012. i bio je drugi po hijerarhiji, a zatim ga je papa Benedikt imenovao nadbiskupom Indianapolisa. Franjo ga je 2016. promovirao u kardinala, a kasnije ga je postavio za nadbiskupa Newarka.

U toj posljednjoj ulozi Tobin se bavio jednim od najvećih skandala koji su posljednjih godina potresali Katoličku Crkvu. Godine 2018. tadašnji kardinal Theodore McCarrick, jedan od Tobinovih prethodnika u Newarku, smijenjen je iz službe zbog optužbi za nedolično seksualno ponašanje prema sjemeništarcima. McCarrick je negirao bilo kakvu povezanost sa skandalom, no na kraju je podnio ostavku na mjesto kardinala, a kasnije ga je vatikanski sud proglasio krivim i u potpunosti uklonio iz svećeničke službe.

Tobin je dobio pohvale za način na koji se nosio sa skandalom. Među ostalim je odlučio objaviti ranije povjerljive nagodbe sklopljene između nadbiskupije i McCarrickovih žrtava.

Zanimljivo je da Tobin redovito diže utege, rođen je kao najstarije od 13-ero djece i liječeni je alkoholičar. Poznat je po otvorenom stavu prema LGBT osobama te je 2017. napisao da se “u previše dijelova Katoličke Crkve LGBT osobe osjećale nepoželjno, isključeno, pa čak i posramljeno”.

Kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, Ganac, službenik Vatikana (76)

Od skromnih početaka u malome afričkom gradu, kardinal Peter Turkson postigao je velike stvari u crkvenoj hijerarhiji, što ga čini kandidatom za prvoga papu iz subsaharske Afrike.

Karakterizira ga dugi rad u crkvenoj zajednici, briga za kongregaciju u Gani i praktično iskustvo vođenja nekoliko vatikanskih ureda, ali i moćne komunikacijske vještine. Činjenica da dolazi iz jedne od najdinamičnijih regija za Crkvu koja se bori protiv sekularističkog vala u svojim europskim središtima također bi mogla ojačati njegov položaj.

Četvrti je sin u deseteročlanoj obitelji. Rođen je u Wassaw Nsuti, mjestu koje se tada zvalo Zlatna obala, a pripadala je Britanskom Carstvu. Otac mu je radio u obližnjem rudniku i bio stolar, dok je majka prodavala povrće na tržnici. Studirao je u sjemeništima u Gani i New Yorku. Zaradio se 1975., a zatim je predavao u svome bivšem sjemeništu u Gani i usavršavao biblijske studije u Rimu.

Papa Ivan Pavao II imenovao ga je 1992. nadbiskupom Cape Coasta, a 11 godina kasnije prvim kardinalom u povijesti te zapadnoafričke države. Promaknuća su nastavljena pod nasljednikom Ivana Pavla, Benediktom, koji ga je 2009. doveo u Vatikan i postavio na čelo Papinskog vijeća za pravdu i mir, tijela koje promiče socijalnu pravdu, ljudska prava i mir u svijetu. U toj je ulozi bio jedan od Papinih najbližih savjetnika za pitanja poput klimatskih promjena i privukao je veliku pozornost sudjelovanjem na konferencijama poput Ekonomskog foruma u Davosu.

Franjo je 2016. spojio Turksonov odjel s još tri ureda, što je rezultiralo borbom za moć između njega i drugog kardinala. Stoga je podnio ostavku na tu dužnost 2021. te je imenovan na čelo dviju Papinskih akademija za znanost i društvene znanosti.

Godine 2023. za BBC je rekao da se molio “protiv” mogućnosti da bude izabran za papu, no neki od njegovih protivnika smatraju da je radio upravo suprotno i da je, s obzirom na medijske nastupe vodio kampanju za to mjesto.

Matteo Maria Zuppi, Talijan, nadbiskup Bologne (69)

Kada je Zuppi dobio promaknuće 2015. i postao nadbiskup Bologne nacionalni mediji su ga nazivali “talijanskim Bergogliom” zbog njegove bliskosti s argentinskim papom Franjom. Zuppi bi bio prvi talijanski papa od 1978.

Poput Franje u vrijeme dok je živio u Buenos Airesu, Zuppi je poznat kao “ulični svećenik” koji se fokusira na migrante i siromašne, a malo mari za pompu i protokol. Zove se “Otac Matteo”, a u Bologni ponekad radije koristi bicikl nego službeni automobil.

Kad bi postao papa konzervativci bi ga vjerojatno gledali sumnjičavo. I žrtve seksualnog zlostavljanja Crkve mogle bi mu prigovarati, s obzirom na to da je talijanska Katolička crkva, koju vodi od 2022. sporo istraživala i suočavala se s tim problemom.

Talijanski kardinal blisko je povezan sa Zajednicom svetog Egidija, globalnom katoličkom skupinom za mir i pravdu sa sjedištem u povijesnoj rimskoj četvrti Trastevere, gdje je proveo većinu svog života kao svećenik.

Nedavno se diplomatski snažnije angažirao kao papinski izaslanik za sukob Rusije i Ukrajine, fokusiravši se na nastojanja da se djeca za koju Ukrajina kaže da su deportirana u Rusiju na područja pod ruskom kontrolom vrate u svoju domovinu.

Zuppi je rođeni Rimljanin s prilično jakim regionalnim naglaskom i čvrstim katoličkim obiteljskim korijenima. Njegov otac Enrico bio je urednik nedjeljnog priloga vatikanskih novina L’Osservatore Romano, a majčin ujak Carlo Confalonieri bio je kardinal.

Optužio je militantne islamske stočare Fulani, koje je opisao kao teroriste koji “uništavaju društvo”.

“Oni kradu i vandaliziraju, ubijaju i hvale se time, otimaju i siluju, a uživaju potpunu nekažnjivost od strane izabranih vlasti.”

Rekao je da su meta tih napada uglavnom kršćani, a u manjoj mjeri umjereni muslimani.

Nigerija, s otprilike 238 milijuna stanovnika, gotovo je ravnomjerno podijeljena između kršćana i muslimana. Međutim, Anagbe vidi zlonamjeran plan vlasti da pretvore zemlju u islamsku državu.

“Islamski ekstremisti žestoko osporavaju posjedovanje, kontrolu i zakone zemlje, posebno u sjevernim i središnjim regijama zemlje, gdje se nalazi Benue,” rekao je Kongresu.

“Dugoročna islamska agenda za homogenizaciju stanovništva provodi se tijekom nekoliko predsjedništava kroz strategiju smanjenja i konačnog eliminiranja kršćanskog identiteta polovice populacije,” izjavio je Anagbe.

Objasnio je da strategija islamizacije uključuje i nasilne i nenasilne radnje. To uključuje isključivanje kršćana iz pozicija moći, otmicu članova Crkve, silovanje žena, ubijanje i protjerivanje kršćana, uništavanje crkava i poljoprivrednih zemljišta kršćanskih farmera, nakon čega slijedi zauzimanje tih zemljišta od strane stočara Fulani.

Rekao je da je težnja za islamizacijom zemlje visoko na dnevnom redu nekih moćnih i utjecajnih muslimana u Nigeriji, napominjući da postoji kampanja za oduzimanje zemljišta radi širenja islama.

“I također postoji iseljavanje kršćanskih farmera iz središnje regije Nigerije… jer su prisiljeni napustiti plodnu zemlju koja je nekada hranila naciju.”

Dodao je da se provodi “organizirano, sustavno i brutalno čišćenje kršćana od strane militantnih terorista Fulani, koji ubijaju bezbroj nevinih muškaraca, žena i djece i raseljavaju milijune iz njihovih domova predaka.”

Neke statistike sugeriraju da je dosad u samoj državi Benue raseljeno oko 515 pretežno kršćanskih farmerskih zajednica.

Svjedočenje biskupa Anagbea nije naišlo na dobar prijem kod vlasti u Nigeriji, a neki izvještaji navode da sada prijete životu biskupa, kao i vlč. Remigiusa, s kojim je svjedočio pred Kongresom SAD-a i Parlamentom Ujedinjenog Kraljevstva.

“Dana 28. ožujka 2025., vlč. Remigius Ihyula primio je poruku iz veleposlanstva u Abuji s upozorenjem da bi po povratku biskupa Anagbea u Nigeriju mogao biti izdan nalog za njegovo uhićenje,” izjavio je vlč. Joseph Terfa Beba, predsjednik Udruženja katoličkih biskupijskih svećenika Nigerije (NCDPA), u priopćenju od 10. travnja.

Razni izvještaji identificiraju Nigeriju kao jednog od glavnih progonitelja kršćana. Prema podacima organizacije Open Doors International, od ukupno 4.476 kršćana ubijenih širom svijeta 2024. godine, njih 3.100 ubijeno je u Nigeriji.

Najnovije izvješće Međunarodnog društva za građanske slobode i vladavinu prava (Intersociety) navodi da je od 2015. godine na jugoistoku Nigerije ubijeno oko 20.300 kršćana.

Prijetnje upućene svećenicima izazvale su globalno ogorčenje, pri čemu je Misija SAD-a u Nigeriji izrazila duboku zabrinutost zbog izvješća o zastrašivanju svećenika.

“Sloboda izražavanja je temeljno ljudsko pravo i ključna za funkcioniranje demokracije, kako u Nigeriji, tako i u Sjedinjenim Državama. Nitko ne bi smio biti izložen prijetnjama zbog korištenja tog prava,” stoji u izjavi Misije SAD-a u Nigeriji od 8. travnja.

“Pozivamo sve aktere da poštuju pravo biskupa Anagbea i vlč. Remigiusa da slobodno govore, bez straha od odmazde ili osvete,” dodaje se u izjavi.

Političari iz SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva također su izrazili ogorčenje zbog prijetnji nigerijskim svećenicima. Američki republikanski kongresnik Chris Smith iz New Jerseyja, koji je predsjedavao saslušanjem 12. ožujka, također je izdao izjavu dok predvodi napore za ponovno uvođenje oznake “Zemlja posebne zabrinutosti” (CPC) za Nigeriju.

“Zgrožen sam izvješćima da biskupu Wilfredu Anagbeu i vlč. Remigiusu Ihyuli prijete – navodno od strane nigerijskih vladinih izvora i povezanih organizacija – zbog biskupova svjedočenja pred Kongresom u kojem je iznio detalje o nasilju u nigerijskoj državi Benue,” rekao je Smith.

“Pouzdani izvori sada ukazuju da bi biskup Anagbe mogao biti uhićen po povratku u Nigeriju, a također se bojim da postoje oni koji bi mu mogli nanijeti fizičku štetu.”

Smith je rekao da situacija “odražava dobro dokumentirane taktike transnacionalne represije Kineske komunističke partije (CCP) – gaženje građanskih sloboda i pokušaj ušutkavanja neistomišljenika daleko izvan svojih granica.”

Lord David Alton iz britanskog Doma lordova pridružio se Smithu u osudi prijetnji svećenicima.

Pisavši na platformi ‘X’ (ranije Twitter), britanski zastupnik je izjavio da će “britanski parlamentarci koji su ga [biskupa Anagbea] pozvali da govori smatrati takvo zastrašivanje iznimno ozbiljnim.”

Pozvao je na prestanak prijetnji i pojačane mjere sigurnosti kako bi se zajamčila sigurnost svećenika.

Robert Řehák, češki veleposlanik za Međunarodnu alijansu za slobodu ili vjeru (IRFBA), u izjavi od 11. travnja rekao je kako je “zgrožen saznanjem od naših članova da se prijetnje upućuju biskupu Wilfredu Anagbeu od strane različitih entiteta.”

“Nigerija je desetljećima bila poznata kao primjer suživota više vjera,” napisao je. “Stoga pozivam nigerijsku vladu da pomogne zaustaviti napade na biskupa Wilfreda Anagbea i osigura snažne sigurnosne mjere za njega i njegov tim.”

Nigerijska vlada, 12. travnja, nastojala je umanjiti i prijetnje crkvenim vođama i njihova svjedočenja u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu.

“Tvrdnja da je nigerijska vlada ‘dopustila eskalaciju nasilja’ je netočna i nepravedna,” stoji u izjavi Ministarstva vanjskih poslova Nigerije koju je potpisao glasnogovornik Kimiebi Imomotimi Ebienfa u ime ministra, veleposlanika Yusufa Maitame Tuggara.

On je tvrdio da je situacija u Nigeriji vrlo složena, ali da sigurnosne snage dosljedno poduzimaju akcije kako bi je okončale.

Međutim, Douglas Gray Burton, glavni urednik Truth Nigeria, vjeruje da Tuggarov odgovor predstavlja ciničan pokušaj prikrivanja istine o planovima za uništenje kršćanstva u Nigeriji.

“Tuggarov proračunati odgovor ima za cilj onemogućiti kritike na račun biskupa Anagbea, a da ih pritom eksplicitno ne opovrgne,” rekao je u izjavi za CWR.

Objasnio je kako Tuggar, tvrdeći da je “situacija složena,” koristi “intelektualne” taktike kako bi zbunio javnost ili izbjegao odgovornost.

Njegov cilj, dodao je Burton, jest stvoriti nesigurnost i otežati SAD-u izazivanje nigerijskog neslužbenog pristupa, koji uključuje prividnu provedbu zakona dok suptilno podržava postupnu islamizaciju.

quovadisecclesia.com

Nije slučajno što je papa Franjo, kada više nije mogao putovati, krajem siječnja želio poslati kardinala Claudija Gugerottija, prefekta Dikasterija za Istočne Crkve, kao svog predstavnika u misiju da sirijskom narodu donese Papinu blizinu i ljubav. Tu su gestu cijenili s dubokom zahvalnošću za čvrstu nadu u mir i pomirenje koju je Papa imao i koju je želio proširiti cijelom zemljom.

Do nakraj svijeta

Samo nekoliko sati nakon što se proširila vijest o smrti pape Franje, iz samostana Mar Mousa smještenim na pustinjskoj visoravni, otac Youssef Jihad je istaknuo: "Papa se vratio Ocu nebeskom i to je sigurnost koja nas umiruje. Papa Franjo je bio ponizan i dubok svjedok evanđelja, uvijek na strani siromašnih i onih koji trpe nepravdu."

Zapanjenost svih kršćana

U Alepu, gdje su male kršćanske zajednice uvijek s pouzdanjem primale riječi utjehe pape Franje tijekom najtežih dana obilježenih nasiljem koje je pogodilo taj grad u posljednjem desetljeću, kaldejski biskup mons. Antoine Aoudo je istaknuo da su među prvim porukama sućuti u Siriji stigle poruke dvojice protestantskih pastora iz Alepa, armenskog i arapskog. „Svi stanovnici zemlje duboko su shvaćali međunarodnu ulogu koju je papa Franjo imao u korist mira i njegovu sposobnost slušanja prema siromašnima i izbjeglicama“ - objasnio je mons. Aoudo. Govoreći za vatikanske medije, podijelio je također svoje osobno sjećanje na posljednji put kada je slavio euharistiju sa svojim subratom Franjom, opisujući ga kao dirljiv trenutak dubokog zajedništva.

Molitva za voljenu Siriju

Mons. Jaques Mourad, sirijski katolički nadbiskup Homsa, osvrnuo se na nevjericu vjernika koji su saznali vijest neposredno prije jutarnje mise. “Ljudi u Siriji nisu detaljno poznavali zdravstveno stanje pape Franje, pa su mnogi ostali iznenađeni viješću o njegovoj smrti”, objasnio je mons. Mourad. "Iskoristio sam priliku da ih podsjetim da našom vjerom uvijek slavimo Kristovo uskrsnuće, jer njegovo uskrsnuće je uskrsnuće svih nas. Milost je što je Isus primio dušu pape Franje upravo u ovom uskrsnom vremenu". Nadbiskup Homsa također je istaknuo kako su se riječi pape Franje i njegova ustrajna molitva za voljenu Siriju uvijek doživljavale kao svjedočanstvo vjere i hrabrosti, a „znajući da je crkveni poglavar hrabar, i svi mi možemo biti hrabri.“ (kta/rv)

Još prije toga, na spomendan Blažene Djevice Marije, Gospe Lurdske, 11. veljače 2017., Sveti Otac zadužio je mons. Henryka Hosera, SAC, nadbiskupa Waršave-Praga (Poljska), da se uputi u Međugorje kao posebni izaslanik Svete Stolice.

Dana 31. svibnja 2018. Sveti Otac Franjo je imenovao nadbiskupa Henryka Hosera, dosadašnjega Posebnoga izaslanika Svete Stolice, Apostolskim Vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje. Nadbiskup Hoser je svoju službu u Međugorju započeo svečanom sv. Misom, u nedjelju, 22. srpnja u 19 sati.

”Papa Franjo donio je odluku kojom odobrava hodočašća u Međugorje, koja će od sada pa nadalje biskupije i župe moći službeno organizirati te neće više biti samo u „privatnom“ obliku kao što je to do sada bilo, prenosi vecernji.ba.

Objavili su to na jutarnjoj misi 12. svibnja 2019. godine u župi-svetištu u Međugorju, koje je postalo odredištem milijuna hodočasnika, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto i mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator Svete Stolice s posebnom ulogom za Međugorje”, javio je Vatican News, a prenijela Informativna katolička agencija.

Trideset svetišta i mjesta molitve iz cijeloga svijeta, među kojima je i Međugorje, svakoga je dana u svibnju 2021. godine imalo molitvu krunice za kraj pandemije, u okviru molitvenoga maratona čija tema je glasila: ‘Crkva se svesrdno moljaše Bogu’ (Dj 12,5). Inicijativa, koju je po želji pape Franje organiziralo Papinsko vijeće za novu evangelizaciju, na poseban način uključila je svetišta u cijelom svijetu, kako bi bila promicatelji molitve krunice među vjernicima, obiteljima i zajednicama.

Molitva krunice prenosila se izravno na službenim kanalima Svete Stolice svakoga dana u 18 sati, a krunica se u Međugorju molila u subotu 15. svibnja 2021. Krunicu u Međugorju predmolili su tadašnji provincijal Hercegovačke franjevačke fra Miljenko Šteko i nadbiskup Luigi Pezzuto, u to vrijeme apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, a u asistenciji su bili novaci Hercegovačke franjevačke provincije. Krunicu su molili župljani župe Međugorje, a pjesmom je sve uveličao Veliki mješoviti zbor Kraljica mira Međugorje. Nadbiskup Pezzuto nakon molitve krunice predslavio je i svetu misu.

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u podne, 27. studenoga 2021. godine, vijest kako je papa Franjo imenovao nadbiskupa mons. Aldu Cavallija, naslovnoga nadbiskupa Vibo Valentie (Vibo Valentia – lat. Dioecesis Vibonensis), dosadašnjega apostolskog nuncija u Nizozemskoj, Apostolskim Vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis. Riječ je o nastavku misije koju je u Međugorju vršio nadbiskup Henryk Hoser, S.A.C., koji je preminuo 13. kolovoza 2021. godine u Varšavi.

Nadbiskup Cavalli u Međugorje je stigao na blagdan Gospe Lurdske (11. veljače 2022.), a prvu svetu misu sa župljanima i hodočasnicima u Međugorju nadbiskup Cavalli slavio 13. veljače 2022. u 11 sati u crkvi sv. Jakova.

”Hvala Gospodinu i Djevici Mariji koji su me preko Svetog Oca poslali ovdje”, kazao je tada nadbiskup Cavalli, piše Radio Mir Međugorje.

”APOSTOLSKA POKORNIČARNA, radi povećanja pobožnosti vjernika i spasenja dušâ, snagom ovlasti dodijeljenih svojstvenim si načinom od Presvetog u Kristu Oca i gospodina našega, gospodina FRANJE PROVIDNOŠĆU BOŽJOM PAPE, prihvativši nedavno upućenu molbu preuzvišenoga gospodina ALDE CAVALLIJA, naslovnoga nadbiskupa Vibo Valencije, apostolskoga vizitatora župe sv. Jakova apostola u Međugorju, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, iz neizmjerna Božjega milosrđa i nebeskih blagâ Crkve blagohotno podjeljuje POTPUNI OPROST, pod uobičajenim uvjetima (sakramentalnom ispovijedi, euharistijskom pričesti i molitvom na nakanu Vrhovnoga svećenika), koji vjernici, potaknuti istinskim duhom pokore i ljubavi, mogu zadobiti tijekom čitava redovita JUBILEJA 2025. godine te koji mogu namijeniti i kao molitvu za duše vjernika u čistilištu ako hodočaste u ŽUPNU CRKVU SV. JAKOVA APOSTOLA U MEĐUGORJU i ondje pobožno sudjeluju na jubilejskim obredima ili barem posvete odgovarajuće vrijeme pobožnim molitvama, uključujući molitvu Gospodnju, Vjerovanje te zazivima Blažene Djevice Marije”, objavljeno je, između ostalog, u Dekretu o potpunom oprostu u Međugorju, što je bila posljednja odluka Svete Stolice o Međugorju za vrijeme pontifikata pape Franje, a ona najznačajnija svakako je Nota Kraljica Mira Dikasterija za nauk vjere o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje.

Ova Nota objavljena je 19. rujna 2024. godine, a njome Vatikan Međugorju daje status »Nihil obstat«. Dokument Dikasterija, koji je odobrio papa Franjo, ne govori o nadnaravnosti, ali priznaje obilne duhovne plodove vezane za župu u Međugorju te daje uglavnom pozitivno mišljenje o porukama, izvijestio je Vatican News. Ovime se potiču crkvena hodočašća i pobožnosti u Međugorju.

U Međugorju je u listopadu 2022. godine održan i XIV. nacionalni mariološko-marijanski kongres ”Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji”, a 19. listopada predstavljen je i zbornik znanstvenih radova s ovoga kongres. Svima koji su organizirali ovaj kongres i objavili svoje znanstvene radove na predstavljanu zbornika zahvalio je apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, koji je kazao kako su i na kongresu i u ovom zborniku jako dobro objašnjene temeljne točke nove evangelizacije.

Govoreći, potom, o Međugorju kao centru nove evangelizacije kazao je kako su sve pape prema ovome mjestu pokazale veliko zanimanje, posebno se osvrnuvši na odnos pape Franje i Međugorja.

”Mi znamo da je sveti Ivan Pavao II. želio doći ovdje i posjetiti ovo mjesto koje je jako poštivao, ali nije mogao. Papa Benedikt XVI. je s kardinalom Ruinijem učinio istraživanje koje je bilo temeljno za pastoralnu promjenu u ovome mjestu. A ovaj papa, papa Franjo je učinio Međugorje međunarodnim središtem duhovnosti, s tri vrlo precizne točke:

Prva: kada je prije pet godina rekao svim svećenicima i biskupima: pratite, pratite i pratite vaše vjernike u Međugorje. Druga točka: kada je uzeo cijeli pastoral ove župe i pravno je stavio je pod svoju izravnu kontrolu i svoju izravnu pastoralnu skrb. I želeći dati župi jednu tako veliku važnost, tako veliku, da je postavio, stvar jedinstvenu u svijetu, jednog biskupa, sa svom jurisdikcijom jednog dijecezanskog biskupa, samo za ovu župu.

I treća točka, govoreći cijelome svijetu taj nihil obstat, što znači jednu vrlo važnu stvar: prijevod nihil obstat znači nema ništa protivno, ali zapravo želi ukratko reći idite, idite, idite u Međugorje, jer je to mjesto duboke duhovnosti i vjere koje vrijedi za cijeli svijet. Sada moramo, Međugorje koje se nalazi u jednom međunarodnom okviru, ne samo održavati nego i razvijati surađujući, surađujući što je bolje moguće s milošću, jer je veličina ovoga mjesta milost koja dolazi od Duha svetoga. Zbog toga želim još jednom zahvaliti svima onima koji su organizirali ovaj Kongres i na kraju su sva ta djela s kongresa sabrali u Zbornik da bi pomogli svima surađivati s ovom milošću za cijeli svijet”, kazao je tada nadbiskup Cavalli.

Smrti je prethodilo akutno respiratorno zatajenje uslijed obostrane upale pluća. U Obavijesti se navodi kako je Papa bolovao i od višestruke bronhiektazije, visokog krvnog tlaka te dijabetesa tipa II, javlja vatikanski Tiskovni ured, prenosi IKA.

„Smrt je utvrđena elektrokardiografskim snimanjem rada srca. Izjavljujem da su uzroci smrti, prema mojim saznanjima i savjesti, gore navedeni“, navodi se u obavijesti o smrti pape Franje.

U skladu s odlukom, na Dan žalosti u vremenu od 7 do 19 sati neće biti dopušteno održavanje zabavnih priredbi.

Tijelo će biti preneseno preko Trga svete Marte, Trga rimskih prvomučenika i Luka zvona, a zatim će procesija ući u Baziliku svetog Petra kroz središnja vrata. Kardinal Farrell će zatim predvoditi Liturgiju Riječi.

Tijelo Pape u vatikanskoj bazilici bit će izloženo u lijesu, a ne „na visokom odru“ kako je prije bila praksa, koju je papa Franjo izmijenio prošle godine. Također, bit će izmijenjena i praksa polaganja pokojnika u tri lijesa, te je sada predviđeno stavljanje u dva.

Sprovodnu misu za papu Franju, u subotu 26. travnja u 10 sati, predvodit će dekan Kardinalskog zbora kardinal Giovanni Battista Re, a nakon mise slijedit će prosljednja preporuka i oproštaj (Ultima commendatio i Valedictio). Nakon toga, tijelo Svetog Oca bit će preneseno u Baziliku svetog Petra, a potom u Baziliku svete Marije Velike, gdje će biti položeno u grob.

Na sprovodu se očekuje prisustvo brojnih visokih državnih predstavnika i crkvenih dužnosnika, kao i vjernika iz cijelog svijeta.

Vatican News danas je objavio cjelovitu duhovnu oporuku pape Franje. Datirana je 29. lipnja 2022., a objavljena je danas oko 20 sati. Daje upute o njegovu ukopu u bazilici Svete Marije Velike koji bi se trebao održati unutar četiri do šest dana od objave smrti.

U ime Presvetog Trojstva. Amen.

Osjećajući kako se bliži suton moga zemaljskog života, i s čvrstom nadom u vječni život, želim iznijeti svoje posljednje želje vezane uz mjesto moga ukopa.

Kroz cijeli svoj život, kao i tijekom svoje svećeničke i biskupske službe, uvijek sam se povjeravao Majci našega Gospodina, Blaženoj Djevici Mariji. Zbog toga molim da moji posmrtni ostaci počivaju – čekajući dan Uskrsnuća – u Papinskoj bazilici Svete Marije Velike.

Želim da moje posljednje zemaljsko putovanje završi upravo u ovom drevnom marijanskom svetištu, gdje sam se uvijek zaustavljao za molitvu na početku i kraju svakog apostolskog putovanja, pouzdano povjeravajući svoje nakane Bezgrešnoj Majci i zahvaljujući joj za njezinu nježnu i majčinsku brigu.

Molim da moj grob bude pripremljen u grobnoj niši u bočnoj lađi, između Pavlinske kapele (Kapele Salus Populi Romani) i Sforzine kapele u Bazilici, kako je prikazano na priloženom planu. Grob neka bude u tlu, jednostavan, bez posebnih ukrasa, s natpisom: Franciscus.

Trošak pripreme groba bit će pokriven iz sredstava koje je osigurao jedan dobročinitelj, a koja sam dogovorio da budu prebačena Papinskoj bazilici svete Marije Velike. Potrebne upute o tome dao sam kardinalu Rolandasu Makrickasu, izvanrednom povjereniku Liberijske bazilike.

Neka Gospodin udijeli dostojnu nagradu svima koji su me voljeli i koji nastavljaju moliti za mene. Patnju koja je obilježila završni dio moga života prikazujem Gospodinu, za mir u svijetu i za bratstvo među narodima.

Santa Marta, 29. lipnja 2022.
Franjo"

U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?«

Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.«

Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Svećenik: p. Ivan Dominik Iličić.

Razdoblje žalosti

Nakon Papine smrti slijedi devet dana žalosti poznatih kao novendijal, a i Italija obično objavi devetodnevnu žalost. Papino tijelo bit će blagoslovljeno, odjeveno u papinsko ruho i izloženo javnosti u bazilici Sv. Petra. Tu će mu uz molitvu počast iskazati mnogi vjernici, ali i različiti dužnosnici i upravitelji država. Papa Franjo pojednostavio je obred ukopa te će njegovo tijelo biti izloženo u otvorenu lijesu bez puno raskoši, a na dan ukopa bit će položen u jedan lijes napravljen od drveta i cinka. Time je dokinuo prakse postojanja tri lijesa: od čempresa, olova i hrasta koji su se stavljali jedan u drugi.

Dnevne molitve i mise zadušnice održavat će se kako u bazilici Sv. Petra, tako i u crkvama diljem svijeta. Istovremeno od trenutka preminuća Pape pa do izbora njegova nasljednika nastupa razdoblje poznato pod nazivom sede vacante ili prazna stolica. Tada upravljanje Crkvom preuzima Kardinalski zbor na čelu s kardinalom kamarlengom, ali oni u tom razdoblju ne donose nikakve važne odluke.

Obred ukopa

Prema novom obredniku o ukopu rimskog biskupa zadržane su tri postaje: u papinskom domu, vatikanskoj bazilici i mjestu ukopa. Sam papa Franjo najavio je da bi njegovo tijelo moglo biti položeno u baziliku Santa Maria Maggiore, za koju je on osobito bio vezan jer je prije i poslije svakog apostolskog putovanja išao u tu baziliku i sebe preporučivao u zagovor Blaženoj Djevici Mariji. Time bi postao prvi rimski biskup u više od 100 godina čije tijelo neće biti položeno u baziliku Sv. Petra. Obično se u lijes stavlja i metalna cijev u kojoj se nalazi papirnati svitak poznat pod nazivom rogito, dokument od 1 000 riječi koji govori o životu tog pape. To je bio slučaj i kod ukopa Benedikta XVI.

Sam sprovod bit će vjerojatno u razdoblju od četiri do šest dana nakon smrti, a predvodit će ga dekan Kardinalskog zbora, u ovom slučaju 91. godišnji kardinal Giovanni Battista Re.

U jutro uskrsnoga ponedjeljka, dok svijetom odjekuje radosna vijest uskrsnuća Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, nade naše, usnuo je papa Franjo, milošću Božjom svjedok i propovjednik nade, prijatelj i brat svakoga čovjeka, Isusov svećenik i biskup, koji je kao nasljednik apostola Petra, po Isusovoj želji utvrđivao braću i sestre u vjeri (usp. Lk 22,32).

Zahvalni smo Gospodinu Bogu što mu je, po svojoj providnosti, povjerio vršenje karizme i službe na čelu cijele crkvene zajednice Isusovih vjernika, koju je na početku povjerio apostolu Petru riječima: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima“ (Mt 16,18-19).

Puni vjere u uskrsnuće tijela i život vječni, molimo Božje milosrđe da svoga vjernoga slugu pokojnoga papu Franju nagradi životom vječnim.

U raj poveli ga anđeli i na dolasku njegovu primili ga sveci i mučenici!

Pozivam sve svećenike, redovnike, redovnice i sve ostale Kristove vjernike u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, da se ujedine u osobnoj molitvi za pokojnoga papu Franju i određujem da se na dan njegova pokopa u svim župnim i drugim zajednicama, u kojima se slavi sveta Misa, uključi također molitvena nakana za pokoj njegove duše.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Tomo Vukšić, nadbiskup

vrhbosanska-nadbiskupija.org

Vijest je objavio komornik kardinalskog zbora kardinal Kevin Farrell:
„Predraga braćo i sestre, s dubokom žalošću moram objaviti smrt našega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga.“

Zahvalni Bogu za služenje pape Franje Crkvi Kristovoj, kako bismo se dostojanstveno oprostili od pastira Sveopće Crkve, ovime, za područje Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije određujem:

1. Neka se do Papina sprovoda u molitvama vjernika na misi doda zaziv za pokojnoga Papu Franju. U molitvi Časoslova neka se, također, u molitvama doda i molitva za pokojnoga Papu Franju.

2. U misnom kanonu ispušta se spomen Papina imena.

3. Tko ima Papinu zastavu, neka je stavi na pola stijega na pročelje župne crkve ili drugo prikladno mjesto, a na Papinu sliku neka se stavi crna traka i neka se stavi na prikladno mjesto (izvan oltara) i prigodno okiti cvijećem.

4. Kad bude određen dan Papina sprovoda, poslat ćemo detaljnije odredbe o slavlju sprovodne mise za Papu Franju, kao i o daljnjim koracima koji će uslijediti nakon toga.

Pozivam sve vas da se, u ovim trenucima žalosti, ujedinimo u molitvi za dušu preminulog Svetog Oca, pape Franje. Njegova ljubav prema Gospodinu Isusu i Evanđelju, ponizno služenje Crkvi i neumorna briga za najmanje među nama ostat će trajna baština i nadahnuće svima nama.

Neka naše zajedničke molitve budu znak zahvalnosti za sve što je učinio, kao i izraz nade u uskrsnuće i život vječni, u kojem ga je, vjerujemo, Gospodin primio.

Uz pozdrav i blagoslov u Gospodinu,

✠ Petar Palić
mostarsko-duvanjski biskup
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski

biskupija-mostar.ba

Tisuće vjernika okupilo se na Trgu sv. Petra kako bi molile za njegov oporavak, dok su drugi odlazili u rimsku bolnicu gdje je boravio, ostavljajući cvijeće i čestitke. Naime, jučer se povodom Uskrsa obratio vjernicima na trgu Svetog Petra unatoč zdravstvenim problemima.

U Rimu je tijekom Uskrsa boravio premijer Andrej Plenković s obitelji, a sudjelovao je i na uskrsnoj misi u Vatikanu te blagoslovu Urbi et orbi – Gradu i svijetu. Nakon mise kratko se susreo sa Svetim Ocem, kojem je uputio uskrsnu čestitku i zaželio dobro zdravlje.

U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone.

Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«

Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.«

Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas.

Svećenik: fr. Luka Madunić.

Dodao je kako je Balkan drugo ime za korupciju i da pri tom ne misli na korupciju u smislu novca te je citirao papu Franju. „Korupcija je grijeh koji umjesto da se prizna kao takav i da se ponizimo ona postaje sustav, mentalni habitus, način življenja. Više ne osjećamo da nam je potrebno oproštenje milosrđa nego opravdavamo sami sebe i svoje ponašanje važnim vrijednostima.“ Dodao je kako je upravo to boljka ovih prostora te da je najniža razina opisivati ljude po onome što imaju.

Nadam se da će sljedeći papa doći na ove prostore

Uskrs i Vaskrs ove godine su isti dan te je provincijal fra Jozo Grbeš kazao kako je to jednim dijelom i poziv za brisanje podjela koje su ljudi kroz povijest nažalost stvarali između katoličanstva i pravoslavlja. „Podjele nisu evanđeoski utemeljene, previše su političke, nacionalne, sebične, uvučene u sebe – svaka od tih podjela uključujući i onu 1954. na Istok i Zapad, pravoslavlje i katolicizam su znak nerazumijevanja evanđelja.“

Nesporazumi u Crkvi

Provincijal fra Jozo Grbeš je kazao kako je čudno što pape do sada nisu posjetile Hercegovinu. „Na ovim prostorima je bilo i sukoba i nesporazuma u Crkvi, a onda imamo i Međugorje gdje je Vatikan kroz mnoge godine imao komisije, istraživanja i slično. Vjerojatno je u tim planiranjima to bio jako važan faktor, ali nadam se da će sljedeći papa doći na ove prostore“, kazao je provincijal.

Apelirao bih na sve ljude da budu spremni žrtvovati i svoj ego i svoj interes i svoju poziciju zbog istine

Istaknuo je kako su u Međugorju mnogi pronašli Krista, mir, novi život te da to treba poštovati, a sve politike i subjektivna mišljenja treba ostaviti po strani. „Svjedocima, na tome je temeljeno i kršćanstvo, trebamo vjerovati. Ne možemo sve razumjeti u životu. Međugorje poziva ljude na mistiku života i razumijevanje samog sebe u svijetu u kojem jesmo.“ Dodao je kako su svjedoci koji su prošli kroz Međugorje upravo plodovi koji su fantastični. Rekao je i kako Crkva ima svoje procese koje treba poštovati.

Mržnja prema ubijenim franjevcima

Upitan otkud mržnja i laži prema ubijenim franjevcima toliko godina nakon Drugog svjetskog rata čak i od ljudi koji imaju preko stotinu godina kazao je kako se na ovim prostorima nikada nismo suočili s komunizmom. “Živimo i dalje u komunizmu i kod nas je to u redu“, kazao je provincijal fra Jozo Grbeš i dodao da bez obzira tko je bila osoba i koliko je prema nekome bila dobra ljudski se traži da se prizna da su bili zločinci ili da su sudjelovali u nečemu. „U Hrvatskoj i danas postoje povjesničari koji takve ljude veličaju i pišu knjige, a kada dovodite u pitanje njihova djela nazivaju vas revizionistima. Kao narod na ovim prostorima nismo se suočili s prošlostima.“

Ako budemo ljudi ljubavi sve ćemo razumjeti i svima će nam biti lijepo, a to kažem jer u to vjerujem

Provincijal je naglasio kako se svijet fenomenalno suočio s nacizmom te da se obilježavaju njemačka vojna groblja po svijetu i to im je poslužilo kao odskočna daska za učenje novih generacija o miru. „Apelirao bih na sve ljude da budu spremni žrtvovati i svoj ego i svoj interes i svoju poziciju zbog istine.“

Kontakti s ljudima iz Trumpove administracije

Upitan zašto se u religijskim zajednicama u BiH mogu čuti teške riječi o parkovima koji trebaju biti haremi, o kazalištima koja se ne smiju graditi, o Srbima i Hrvatima koji su neugodni podstanari iza kojih valja počistiti kazao je kako u religijskim zajednicama nedostaje iskrenosti, a ima puno ateizma. „To je praktični ateizam jer nedostaje temeljnog poštenja i ljubavi prema istini. Ima toga i među katolicima i pravoslavcima i muslimanima. Mislim da se božanski dio negdje u čovjeku izgubio.“

Kazao je kako je u SAD-u bilo napada na katoličke crkve i vandalizma te da dolaskom Donalda Trumpa to staje i događaju se velike promjene. Rekao je da razgovara s ljudima iz Trumpove administracije. „Optimistični su glede budućnosti, što bi sve napravili i kako bi sve poslagali, ali vidjet ćemo, ne znači da će sve biti tako“, kazao je provincijal fra Jozo Grbeš i dodao kako su neki ljudi koje poznaje hrvatskog porijekla, a neki ne.

Thompson okuplja ljude

Osvrnuo se i na fenomen Marka Perkovića Thompsona i kazao kako njegova glazba diže i okuplja ljude, širi ljubav, čini čovjeku dobru i da je zato veliki odaziv za njegov koncert u Zagrebu. Istaknuo je kako ljudi vole poslušati Lijepa li si, Ljubav je tajna dvaju svjetova, Ako ne znaš što je bilo te je kazao kako ne zna što je krivo s tim. „Meni je najdraža Thompsonova pjesma Ljubav je tajna dvaju svjetova jer se bavi dubljim temama života, postojanja, posebice temom ljubavi.“

Provincijal fra Jozo Grbeš je poručio kako je Uskrs događaj ljubavi, dizanje sve prašine, sve bijede i svih grijeha. „Ako budemo ljudi ljubavi sve ćemo razumjeti i svima će nam biti lijepo, a to kažem jer u to vjerujem.“

Više o svemu u videu emisije Kompas:

Kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice, u pratnji nadbiskupa Paula Richarda Gallaghera, tajnika za odnose s državama i međunarodnim organizacijama primio je danas, u subotu 19. travnja, u Državnom tajništvu Jamesa Davida Vancea, potpredsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Priopćio je to Tiskovni ured Svete Stolice, koji je izvijestio također da je tijekom srdačnoga susreta izraženo zadovoljstvo dobrim postojećim bilateralnim odnosima između Svete Stolice i Sjedinjenih Američkih Država te obnovljeno zajedničko zauzimanje za zaštitu prava na vjersku slobodu i slobodu savjesti, prenosi Vatican News.

Razmijenjena su mišljenja o međunarodnoj situaciji, posebno o zemljama obilježenima ratom, političkim napetostima i teškom humanitarnom situacijom, s posebnim osvrtom na migrante, izbjeglice i zatvorenike, a razgovaralo se i o drugim temama od zajedničkog interesa. Na kraju, izražena je nada u mirnu suradnju između države i Katoličke Crkve u Sjedinjenim Američkim Državama, te istaknuto njezino dragocjeno služenje najranjivijim ljudima.

Jučer poslijepodne, na Veliki petak, potpredsjednik Vance je sa suprugom i njihovo troje djece sudjelovao u obredu Muke Gospodnje, koje je u bazilici svetog Petra predvodio kardinal Claudio Gugerotti, prefekt Dikasterija za istočne Crkve, izaslanik pape Franje. (kta/rv)

Ipak, stavio je svoj potpis na papir da želi kopiju teksta o medaljici i formulu na latinski za blagoslov medaljice te upis u Bratovštinu čudotvonre medaljice. Kad je nakon dva tjedan dobio te materijale stavio ih je u časoslov i zaboravio na to.

Početkom sljedeće godine bio je poslan da bude dva tjedna pomoćnik bolničkom kapelanu.

Između ostalih bolesnika koje je posjetio bio je i devetogodišnji dječak. Bio je dva tjedna bio u komi, ne dajući nikakvih znakova tijelom. Stanje je bilo takvo da su sve samo pitali hoće li preživjeti. Prema dijagnozi imao je trajno oštećenje mozga.

Nakon što je o. Hardon utješio roditelje i kanio otići, na pamet mu je pala čudotvorna medaljica i riječi onog svećenika „Čudotvorna medaljica stvrano funkcionira!“ Pomislio je kako nema što izgubiti. Kod sebe nije imao medaljicu te je tražio tko bi imao i našao kod jedne medicinske sestre. Trebalo je tu medaljicu staviti dječaku oko vrata ali nije imao ništa osim što mu je opet donijela medicinska sestre – plavu vrpcu. Osjećao se glupo s medaljicom i plavom vrpcom, ali učinio je što je nakanio: izmolio molitvu kojom se dječak pridružuje u Bratovštinu čudotvorne medaljice. Čim je završio molitvu – dječak je otvorio oči i upitao: „Mama ja bih sadoled!“ Nastavio je pričati sa svojim roditeljima.

Svi su ostali u čuđenju. Pozvali su doktora koji je dao dopuštenje da dječak može nešto pojesti. Sutradan su nastavili pretrage. Činilo se da je dječak sasvim u redu. No ostavili su ga tri dana na pretragama sve dok nisu ustanovili – da je dječak potpuno ozdravio!

…

O. Hardon kaže da je njegova vjera u Boga koji čini čudesa neopisivo osnažena, te otada više nije isti.

magnifikat.hr