Sveti Marko Križevčanin

Više podataka iz životopisa trećega kanoniziranog hrvatskog sveca Marka Križevčanina jasno potvrđuje kako je taj svetac uvijek "mislio svojom glavom", ostavši pritom do kraja vjeran Kristu i Crkvi.

Snažna individualnost na najizvrsniji način povezala se s poslušnošću, a sve to u doba velikih europskih previranja kad je gospodar neke države svojim izborom vjere "birao vjeru" i za svoje podanike, kad je doista teško bilo "postati i ostati svoj".

To se najveličanstvenije potvrdilo mučeničkom smrću Marka Križevčanina 1619. u Košicama (kad je svojim mučiteljima odgovorio da je za svoju vjeru "u svakom trenutku spreman dati život", iako su mu oni za prijelaz na kalvinizam nudili i bogatstvo i visoki položaj), no i drugi životni trenuci ocrtavaju ga kao izuzetno samosvojnu osobu.

Još kao mladić, rođen 1588. ili 1589. u obitelji hrvatskoga graničarskog časnika, Marko Križevčanin, umjesto namijenjene vojničke karijere, bira svećenički poziv koji je u sebi osjetio. Tako nakon završene gimnazije u Beču odlazi na isusovačko sveučilište u Graz. I tamo, iako okružen isusovačkim klericima, Marko se ne priključuje isusovačkom redu jer vjerojatno u sebi jednostavno nije osjetio redovnički poziv. Nakon studija teologije u rimskom kolegiju Germanicum-Hungaricum, te nakon svećeničkog ređenja 1615. Marko kraće vrijeme djeluje u svome rodnom gradu.

No, visoke sposobnosti odvode ga, kao i tolike druge Hrvate kroz stoljeća, u "veliki svijet". Na poziv ostrogonskoga nadbiskupa Petra Pazmanyja poslušno odlazi u Ostrogon gdje obavlja niz odgovornih službi. Ipak, i opet dosljedan sebi, kao upravitelj opatije u slovačkoj Krasnoj nije se bojao svome biskupu napisati: "Ne možemo svi sve. Jedan može jedno, drugi drugo. Moja je narav takva da ne mogu biti upravitelj imanja. Stoga molim da mi se odredi drugačiji način služenja u kojem ću biti korisniji." Takva Markova samosvijest i čvrstina pridonijela je, uostalom, i tome da su nakon njegove mučeničke smrti prosvjedovali i košički katolici ali i protestanti osjećajući da se u ime vjere ne može i ne smije ubiti čovjeka.

Zato je i papa Ivan Pavao II, prilikom kanonizacije sv. Marka Križevčanina i njegovih sudrugova-sumučenika Melchiora Grodzieckoga i Istvana Pongracza u srpnju 1995. u Košicama, za sv. Marka rekao da je primjer odanosti Kristu i Petrovu nasljedniku te da njegov život pokazuje kako je potrebno raditi da i danas bude ljudi koji će dati svjestan odgovor svome vremenu.