Andreas Berglesow, ruski Nijemac nastanjen u Bochumu, umro je u bolnici usljed teških povreda koje je zadobio u prometnoj nesreći. On sam gleda sebe kako iz bolnice „prelazi“ u nebo, i tamo ga čeka veliko mnoštvo što pjeva prelijepe pjesme. Prepoznaje mladu djevojku koju su prije nekoliko tjedana pokopali. Susreće se s Isusom. On mu pokazuje dva puta koji vode iz njegova grada. Andreas odmah prepoznaje da jedan vodi u nebo, a drugi u pakao. Isus mu govori kako mora još jednom otići na zemlju s poslanjem da ljude dovodi na uski put – put koji vodi u nebo. Stoga se on ponovno vraća u ovu suznu dolinu, u ovozemaljski život.
Liječnik koji se u mrtvačnici brinuo o njemu, prestrašio se i pobjegao. Medicinske sestre Andreasa vraćaju u operacijsku dvoranu. Operiraju ga. Odstranjuju mnogo toga, uz ostalo i slezenu, želudac i jedan dio crijeva, jer je sve zgnječeno u prometnoj nesreći. Prema izjavama liječnika, nalazi se nadomak smrti, jer na ovakav način nitko ne može živjeti. Njegova žena se ne miče od njega gotovo mjesec i pol. No, on sam zna da će živjeti. Poslije četiri mjeseca vraća se kući. Da, živ je – Bogu hvala! – i započinje svoje poslanje.
Svjedoči: „Bog postoji, vječni život postoji. Učinimo sve da ga jednoga dana posjedujemo.“ Bilo bi hvale vrijedno poslušati savjet onoga koji je iskusio blaženi život poslije ovoga prolaznog zemaljskog. Ne zaboravimo: naše preobraženje se dogodilo u sakramentu svetoga krštenja kada smo se riješili istočnoga grijeha, kada nam je dušu obasjala milost posvetna, kada nam je duša postala sjajna kao sunce, bijela kao snijeg. U kakvom stanju smo sada, ovoga trenutka? Neka svatko sam za sebe odgovori!
