Ali ono što ih ujedinjuje su 3 egzistencijalno presudna elementa: oboje su bili članovi masonerije i oboje su se preobratili na Krščanstvo kroz proces koji je imao sjedište u "Nuestra Señora de Lourdes" i oboje su zapisivali svoja svjedočanstva u kojima su iznjeli svoje zaključke radikalne kompatibilnosti, biti katolik i biti mason.. (C.L./Cari Filli) prikazuje pripadnost razlicitim odanostima, sva predstavnika svoje zemlje: Callet Gran Oriente od Francuske kroz 15 godina i Abad-Gallardo od Ljudskih prava kroz 25godina. Priču o Muriciju pronalazimo u zapisu "ja sam bio Mason" objavljenu 2008. godine i onu od Sergea u "zašto sam prestao biti Mason" koja je prvi puta ugledala svjetlo u ožujku 2015godine.
Proces inkonporacije: u oboje je bio vrlo sličan. Oboje su bili agnostici s velikom željom "za misterioznim". Prvo ostvarenje želje ostvarilo im se kada su došli u iskušenje da pripadnu grupi odabranih, opsjednutima "tajnom" koja će im jednog dana donjeti spasenje.
Došli su do čina učitelja i tada su se počeli uspinjati prema sljedećoj stepenici=masonskoj organizaciji i funkcijama tih rituala koji su bili toliko slabog duhovnog temelja da su stalno morali nadodavati simboliku sjaja običnoj tkanini da bi zadržali snagu interesa. "Božji majmun" Jedna simbologija koja u mnogim aspektima imitira krscanstvo( mnogi su mogli pročitati zapise o mimetičkom znaku, ako nije bogohulno iz posljednje večere koja ujedinjuje početak u 18 stupnju koji sam ja proživio prisjeća se Caillet). Masonski ritual uzeo je pod svoje sve kršćanske reljefe-kaže Abad.
Ali ono što vraga čini Božjim majmunom je fraza koja glasi " Diaboulus est dei simia". Kroz svoje služenje masonskoj organizaciji ni Maurice ni Serge nisu pronašli mir u duši. Štoviše otkrili su koliko je daleko bila masonska organizacijs od ideala bradstva koje je promicala i obecavala. Maurice je to iskusio kroz kronizam i socijalno uspinjanje među masonima a Serge kroz borbe za vlast u kontrolu među legijama. I tada su odputovali u Lurd. Kada Bog govori direktno u srce. Caillet je to učinio 1984godine kao jedno obećanje svojoj supruzi, obećao je da će postati vjernik. Zadesila ga je teška bolest u kojoj se počeo moliti Djevici. On koji je bio okorjeli mason pristupio je vjeri postavši spreman odbaciti prijašnja uvjerenja samo da prestane patiti.
Ali postao je samo jedan vjerni pratitelj. Dok mu je žena uzimala vodu za vrijeme kiša, on je ušao u sakristiju da se skrije, tamo se odvijala misa, počeo ju je slušati s jednim interesom koji nikada prije nije iskusio, u jednom trenutku svećenik je ustao i počeo čitati" molite i biti ćete uslišeni, tražite i naći ćete, zvonite i otvoriti će vam se, po riječima našeg gospodina Isusa Krista".
Ostao sam zapanjen, ta fraza koju sam prvi put ćuo bile su Isusove riječi kojeg sam ja smatrao u najboljem slučaju nekim znalcem ili velikim vođom ali ne i Gospodinom,Spasiteljem. Počeo sam moliti,tražiti,zvati bez da sam bio potpuno siguran u ozbiljnost svojih postupaka. Svećenik je ponovno sjeo i ostao u tišini. Odjednom, meni koji sam se rugao unutarnjim glasovima Juane de Arco, čuo sam nježni unutarnji glas, to nije bio nikakav vanjski glas, koji mi je rekao: "u redu je Claude,moliš za izlječenje,ali što ti daješ zauzvrat?" U tom trenu sam ostao potpuno fasciniran tim glasom da se nisam mogao skoncentrirati na tijek mise.
Nisam dobio nikakav osjećaj da će mi se dogoditi promjena, već sam ovo doživio kao dijalog, kao poziv kojim ću sam samom sebi dati odgovor,jedan bitan odgovor. Na jedan način, uvjerilo me i to što sam u hostiji koju je svećenik donosio a koju sam prvi put u životu vidio ugledao lik Isusa krista u tom kruhu. To je bila ta svjetlost koju sam dugo tražio kroz razne druge obrede. Tada sam dobio snažnu želju da se ispovjedim, i odmah sam to učinio, kod prvog svećenika kojeg sam tada zatekao iako je moj put do vjere bio još jako dug. Bilo je slično i s Abadom-Gallardom: On je već stigao u Lurd zanesen molitvom krunice koju je slušao na radiu. Jedan religiozan čovjek ga je uputio u Lurd kada je s njim podjelio svoje unutarnje nemira i odlučio je otići s obitelji u 2012 godini.
Sljedečeg dana odlučio je poći u špilje Massabielle da moli krunicu pred masom vjernika. Kako je bilo lijepo vrijeme njegova žena i kćer odučile su prošetati gradom. Na kraju molitve odlučio sam se vratiti u hotel da im se pridružim, ali nisam mogao učiniti ni koraka! Niti jedan pokret! Srušio sam se na pod,kao da sam se stopio s njim i na trenutak sam se osjecao kao da su mi iznenada otkinuli noge. Sljedeći dan nisam imao rana koje se događaju pri padu ali san osjećao bol. Ali trebao sam se ustati. Ali nisam mogao sam!
Moje noge su ostale oduzete,paralizirane! Osjećao sam se kao lutak lutkara koji mu je otkinuo noge. Serge se dao u sport i više bije imao histerične ispade. Nikada nije pronašao logično objašnjenje za to što mu se dogodilo ali ispostavilo se s vremenom da je to bilo povezano sa fenomenom "depresije izazvane Duhom Svetim" fenomen dosad nepoznat u espirituizmu, konačni Božji test da vidi dali je spreman na promjene. Caillet je neprestalno tražio ispovjednika a Serge se s vremenom povukao u opatiju. Hvala za spasenje Nakon 28godina presveta Djevica,majka svih milosti,uzela je na istom mjestu( njoj tako dragom) dušu dvojice masona koji nisu priznavali Isusa,njenog sina, drugu osobu presvetog trojstva, kao jedini put istinu i život. Njihove legije samo su im nudile besmislene putove za koje nije bilo sumnje da će se u njima izgubiti.
infocatolica.com/medjugorje-info.com
