Majko, večeras sam sanjao nešto što mi ne da mira. Bio sam kod kuće i došao je jedan momak, 2-3 godine mlađi od mene, i rekao mi: "Mi smo braća. Ali mi naša majka nije dopustila da budem danas sa tobom. Nije mi dopustila da se ikada igram sa vama, da se smijem, da plačem. Onda sam mu odgovorio da nemam brata, već samo jednu sestru, dvije godine stariju. Ali on je insistirao i rekao mi da te pitam što si uradila onog jutra u ožujku i da ti kažem da bi i on odrastao kao i mi".
Majka, kad je to čula, onesvijestila se! A kada je došla sebi, priznala je svojoj djeci što je uradila tog jutra. Kada je ostala trudna sa trećim djetetom, razgovarala je o tome sa svojim mužem, sa sestrom i jednom prijateljicom...I odlučili su da se ne rodi to djete. Tako je abortirala.
Majka se poslije toga u duši osjećala veoma loše ,dugi niz godina poslije toga bi često, kada bi se toga sjetila, padala u melankoliju i plakala, a zatim se dogodilo i viđenje u snu njenog sina.
To je jedini smrtni grijeh, koji i kada se ispovjedi sa smirenjem i iskrenošću, iako se sigurno oprašta, ne zaboravlja se nikada. Ostaje i javlja se osjećaj grižnje savjesti doživotno! A to je zbog toga da se ne bi ponovio, a neka ova istinita priča zaštiti i umudri one u neznanju i malovjerne.
SVAKO DIJETE JE DAR BOŽJI ! ABORTUS DJETETA U VAŠOJ UTROBI JE JEDNAKO KAO DA UBIJATE DIJETE KOJE VEĆ IMATE KOD KUĆE..... ZATO DRAGE MAME NE UBIJAJTE SVJU DJECU, ODLUČITE SE ZA ŽIVOT , A DRAGI BOG ĆE SE POBRINUTI ZA SVE OSTALO.