– Prvo, zato što sam osjetila veliku prisutnost njegovu. Jer ja kao netko tko uopće prije nije vjerovao kao ni cijela moja obitelj, da mi je netko rekao da ću moći postati najbolja prijateljica s nekim koga uopće ne vidim, vjerojatno bih rekla da nije normalan.
– Sve je krenulo s mojom dijagnozom kad sam dobila akutnu mijeloičnu leukemiju, isto kao i Carlo. Ja sam sasvim slučajno saznala za Carla, tri dana prije nego što sam saznala za to (op.a. bolest). I u početku se ja njemu nisam toliko molila, ali kako je Bog htio da me on prati i cijelo vrijeme je dolazilo sve vezano za Carla. Stalno su mi izlazili članci. Onda sam se ja krenula zanimati kao tko je taj svetac i gdje sam se zapravo stvarno krenula preporučivat u njegov zagovor. I mogu reći da sam stvarno osjetila njegovu prisutnost. I ja sam nekad znala samo s njim pričati. Onako normalno. Osjećala sam toliku povezanost, baš kao da imam najboljeg prijatelja i kako sam se krenula moliti tako je sve krenulo i nabolje i evo, meni su nalazi danas dobri nakon što sam ozdravila nakon transplantacije, odmah sam otišla na hodočašće, što je isto bilo jako čudno za zamisliti da ću ja ići na hodočašće nakon tako velike stvari, ali eto, Bog je uvidio i Bog je htio da Carlo uđe u naš život i da ga skroz promijeni i stvarno ga je promijenio, govori Laura.
– Osobno vjerujem da je Carlo učinio čudo u mom životu. Prvo što me preobratio. I onda me ozdravio. I što sam tu gdje jesam. Mislim da je jer ja ne vjerujem da je to sve slučajnost, kaže Laura.
– Ja sam za Carla saznala zahvaljujući svojoj zajednici kojoj je isto tako Bog čudesno poslao našu zajednicu Omnia Deo koju vodi naš don Josip Radić i majka Jozefina Glasnović. da njih nije bilo vjerojatno ja sad ne bih bila tu i da nije bilo zagovora blaženog. Carla vjerojatno ne bi bilo ni mene..
Htjela bi pozdraviti svoju Karlu koja je trenutačno na liječenju. Isto ima leukemiju. I želim joj reći da molim za nju i da je Carlo čuva i da joj šalje velike pozdrave iz Rima, zaključila je Laura.
