Bila sam mlada, zdrava, lijepa, pametna, imala sam posao, prijatelje, dobre i vrijedne roditelje, svoj automobil – sve što bi netko poželio, ali sam stalno osjećala neko nezadovoljstvo, tugu i bila sam nesretna. Nešto je nedostajalo, a nisam znala što. Na povratku kući s posla dogodila mi se teška prometna nesreća. Automobil je proletio kroz crveno svjetlo na obilaznici sa sporedne ceste i pokupio mene. Samim Božjim čudom sam preživjela.
U trenutku nesreće, prije samog prevrtanja automobila i zanošenja, jedino što se sjećam je da sam zavapila: „Majko Božja, pomozi mi!” I osjetila sam tada kako mi je nečija ruka pridržavala glavu i spasila me od sigurnog loma kralješnice i smrti. Bila je to Gospina ruka. Sunčano vrijeme zamijenile su prve kapi kiše. Kad sam se osvijestila, visjela sam na pojasu naglavačke, automobil je bio na krovu, a samo je moje sjedalo ostalo netaknuto. Krov suvozača probio je prometni znak, a auto je stajao na rubu kanala. Od siline udarca i velike brzine krunica se raspala na komade. Iz automobila su me izvukla petorica dobrih ljudi koji su vozili iza mene. Nitko nije vjerovao da sam prošla samo s lakšim ozljedama.
Nakon oporavka otišla sam se zahvaliti Majci Božjoj u Međugorje. Uskoro se bliži dan moje nesreće, 31.3., moj drugi rođendan. Podsjeća me na to da je život neizmjeran Božji dar nama ljudima i da ga moramo cijeniti i strpljivo se boriti sa svim poteškoćama. Uz vjeru i molitvu sve dobiva svoj smisao, a svakim smo korakom bliže novoj pobjedi. Zahvalna sam Bogu i Majci Božjoj na svemu što imam jer se u sekundi sve može promijeniti. Sjetimo se toga kada nam je teško.
Božja je ljubav neizmjerna!
Majko premilostiva, moli za nas!
Ivana
