Od kada su prvi put došli u Međugorje 2016. godine u njima se rodila želja da nastave s molitvom i da osnuju molitvenu grupu koju čine muškarci. Imaju duhovnu pratnju dvojice svećenika: Ks. Andrzej Zuziak i Ks. Roman Werner. I od tada se trude svake godine doći na hodočašće muškaraca u Međugorje.
Njihov svećenik običava reći kako je puno teže da se muškarac obrati, ali kad se muškarac obrati, on onda obrati cijelu obitelj. To je zapravo ono što oni žele činiti i zato dolaze svake godine u Međugorje kako bi molili.
Na početku ih je bilo samo petorica, a zatim svake godine ih je sve više i više. Na ovom hodočašću koje je započelo u petak 7. i traje do 12. listopada 2022. došlo je 60 muškaraca, među kojima je njih tridesetak koji su po prvi puta došli u Međugorje. S njima su ovaj put i tri Slovaka.
Svaki dan hodočašća započinju molitvom krunice u 5 sati na Brdu ukazanja koju mole zajedno sa domaćim vjernicima iz molitvene grupe „Gospa, Majka moja“, u 7 sati imaju doručak, zatim imaju svoju svetu misu na različitim mjestima: Široki Brijeg, Tihaljina, Majčino selo, Šurmanci… zatim posjećuju različite zajednice i svjedočanstva. I svaku večer su na večernjem molitvenom programu u župi.
Nakon večere imaju zajednički susret sa svećenicima u kojem izmjenjuju dojmove, doživljaje, svjedočanstva onoga što su doživjeli tokom dana. Dan im završava oko 23 sata, a slijedeći počinje u 4,30 ujutro. To je jako malo spavanja, ali to uopće ne osjećaju jer već vide jako puno plodova hodočašća. Zadnji dan hodočašća rezerviran je za posjetu zajednici „Blaženstava“ i tamo naprave osobnu posvetu „Bezgrešnom Srcu BDM“.
Njihov molitveni put je vrlo sličan onome koji čine MARIJINI RATNICI, ali oni s njima nemaju veze jer djeluju samo na svojoj lokalnoj razini, u svojoj maloj poljskoj zajednici u Engleskoj. Svi su zaposleni, dakle rade, ali trude se ići svaki dan na svetu misu i moliti krunicu u obitelji.
Svake prve subote imaju susret: sveta misa koja je za sve članove njihove poljske zajednice, a zatim krunica i predavanje koji su samo za muškarce. Na taj način žele se međusobno zbližiti, tako da postanu i u svakodnevnom životu prijatelji jedni s drugima. A to je zato da bi mogli pomagati jedni drugima i na materijalnoj i na duhovnoj bazi.
„Ja sam bio u mnogim Marijanskim svetištima. Fatimi, Lurdu… ali Međugorje je nešto potpuno drugačije! Ovdje to nešto možeš vidjeti svugdje, možeš osjetiti tu radost, eto ovdje spavamo skoro samo četiri sata po noći, ali imamo snagu za sve. Nikoga ne moramo siliti na nešto ili ga poticati na molitvu. Sve dolazi tako lako.
A ono najvažnije što želimo je ponijeti Međugorje s nama - pokazati drugim ljudima kako mi želimo živjeti s Gospom.“ – zaključio je svoje svjedočanstvo Mateusz Liszka.
