Poginuli uoči svetkovine Marijina Uznesenja Blažene Djevice Marija postali su dvanaest »zvijezda na kruni Kraljice Mira«, a oni koji su bili teže ozlijeđeni preporučivali su se upravo njezinu zagovoru za što brže ozdravljenje i mogućnost povratka u Poljsku.
Uputili smo se trećega dana prometne nesreće u dvije zagrebačke bolnice koje su dopuštale posjete odjelima na kojima su ležali poljski hodočasnici. Svako čekanje pred bolnicom donijelo je novu dramu, susret s onima koji su gledali smrti u oči nije jednostavan ni uz snagu koja dolazi odozgor. No već kratki susreti s ozlijeđenima, kao i onima koji su ih u bolnice dolazili duhovno jačati – pokazali su da iako neki od njih imaju i višestruke lomove, postojanost u vjeri poljskih hodočasnika nije bila poljuljana. Unatoč velikoj patnji i boli kroz koju prolaze na putu osobnoga oporavka ili pak suočavanja s tugom zbog smrti najbližih – iz usta Poljaka ne izlaze riječi mrmljanja i ogorčenja. Baš suprotno… Gotovo svaki bolesnički krevet »urešen« je sličicama svetaca i Gospe (sv. Majke Terezije, Majke Božje u Jasnoj Gori…), a neizostavan »duhovni lijek« jest i krunica koju su primili od zagrebačkih misionarki ljubavi. Ne ispuštaju je mnogi iz ruke ni kada jedu obroke…
Upravo su se misionarke ljubavi sv. Terezije iz Kalkute pokazale kao blagoslov za ozlijeđene hodočasnike, koji su se razveselili kada su čuli svoj jezik. Na materinskom im se jeziku obratila poljska misionarka ljubavi koja je na službi u Zagrebu, jer unatoč svim naporima bolničkih služba mnogi su hodočasnici bili zbunjeni zbog jezične barijere. Redovnice su pomogle i liječnicima uzimajući podatke o anamnezi prije operativnih zahvata. Poglavarica s. Tomislava Jukčić kaže da je jedna hodočasnica upravo toga jutra kada smo s njima bili u Traumatološkoj bolnici doznala da joj je majka s kojom je putovala smrtno stradala. One su je upitale: » Kako vam možemo pomoći, što možemo učiniti za vas?« Tri jednostavne riječi izišle su iz njezinih usta: »Treba mi svećenik.«
A bilo je više svećenika koji su obilazili stradale u zagrebačkim i u varaždinskoj bolnici. Nadu i euharistijskoga Isusa poljskim je unesrećenima donosio svećenik iz misionarske Družbe Krvi Kristove p. Ilija Grgić, s kojim smo obišli nekoliko bolesnika. Svaka nova soba donosila je novu priču i tešku sudbinu…
O. Grgić prepričao nam je susret s hodočasnikom Adamom koji je izgubio kćer u autobusu i vidio njezin smrtni čas. »Kada sam ga vidio kako se drži, mogao sam mu samo stisnuti ruku. Čvrst je to čovjek… Njegove su riječi bile: ‘Hvala Bogu što smo u petak na početku hodočašća imali misu u Jasnoj Gori, što je moja kći primila pričest, da je otišla s Isusom.’«
Lakšu zadaću nisu imale ni dvije redovnice nazaretanke – provincijalna glavarica s. Teofania Migowska i provincijalna ekonoma Nikodema Buerger – koje su stigle u Hrvatsku iz Poljske s viješću da im je jedna susestra poginula, a druge su se dvije oporavljale od operativnih zahvata. Riječi molitve bile su najviše što je vjernik mogao učiniti u trenutku kada su jednoj svojoj ozlijeđenoj susestri morale priopćiti da joj je stradala majka… Toliko suočavanja sa smrću u nekoliko sati upućuje pogled prema nebu…
I redovnice pasionistice sv. Pavla od Križa došle su posjetiti svoje susestre – iz Rima Ewa Kujawiak koja je savjetnica u kurijalnoj kući, kao i druge dvije pristigle iz Poljske zajedno s bratom ozlijeđenih sestara. Prve kolovoške nedjelje upravo je njima hrvatski pavlinski mladomisnik p. Luka Madunić javio da su redovnice dobro, jer prvih sati nakon nesreće bilo je gotovo nemoguće doći do informacija. Mobiteli su ostali smrskani pod teretom autobusa koji je udario u betonski jarak, izletjevši s autoceste u blizini Brezničkoga Huma. »Jako smo bili zabrinuti ne samo zbog naših sestara, nego i zbog svih drugih hodočasnika koji su stradali. Čim smo čuli vijest o nesreći, počeli smo moliti te odlučili doći i vidjeti što možemo još učiniti«, rekla je s. Kujawiak.
Iako preživjeli svjedoče da teško mogu potisnuti krikove koji su ih pratili u trenutku nesreće, a vraća im se i osjećaj panike koji su doživjeli toga prvoga kolovoškoga subotnjega jutra u jarku pokraj autoceste, ipak ističu da puni vjere i nade, u ovaj i u vječni život, čekaju Majčin blagdan, moleći zagovor Kraljice Mira.
