Prije nekoliko godina otišli smo u Italiju na susret zajednice Cenacolo s dvanaest sinova – šest koje smo rodili i šest posvojenih. Prije povratka u Brazil otišli smo u Rim na grob Ivana Pavla II. kako bismo mu zahvalili. Nosili smo ga u srcu jer nam je puno pomogao na našem životnom putu. Rekli smo djeci: - Ivan Pavao II. jako je volio djecu. Došli smo mu zahvaliti, a ako želite moliti nešto posebno, učinite to. Kad smo izašli iz Vatikana i ušli u autobus, pitao sam ih što su molili Ivana Pavla II. Svi su zajedno viknuli: - Tražili smo sestricu!!! Devet mjeseci kasnije rodila se Maria Chiara, i to 2. travnja, na smrtni dan Ivana Pavla II. On nam je darovao taj divan dar. Chiara znači svjetlo.
Prije tri mjeseca dobili smo još jedan predivan dar. Rodio nam se Federico. On je posebno dijete. Ima Downov sindrom. Sada puno čitamo o Downovu sindromu. To je za nas novo iskustvo. To su posebno čista djeca. U njima nema zloće ni sebičnosti. Bog je mislio na nas. Hoće da postanemo bolji, čišći, nesebični. Federico je došao pročistiti našu ljubav.
