U šesnaestoj godini, nekoliko dana nakon visoke temperature, osjetila je da više ne može hodati. Još se uvijek ne zna koju je bolest imala. Ona je molila za druge koji boluju teže nego ona sama:
"Žarko sam molila da mi Bog po Gospinu zagovoru dadne snage da prihvatim kolica jer sam ih se vrlo plašila. Oko 22 sata zavladala je desetominutna tišina. Moleći ponizno, priimjetih veliku svjetlost koja je bila nježna odmarajuća... i ona me impresionirala. Prestankom ukazanja nestalo je i te svjetlosti. Prvi put nakon devet mjeseci osjetila sam svoje noge. Briznula sam u plač. i dršćućim glasom rekla: "Ozdravila sam, hodam!"
Silvia dirljivo kaže: "Za mene je najveća milost to što sam u Međugorju otkrila vjeru i doznala koliku ljubav imaju Isus i Gospa za svakoga od nas. S obraćenjem je kao da je Bog u našoj nutrini upalio vatru koja se stalno hrani i održava molitvom, euharistijom. Beskrajno zahvaljujem Bogu na ovom neizmjernom daru."
Ona priznaje da se svi problemi najbolje rješavaju moleći krunicu. Tada se osjećamo mirnijima i raspoloženijima. Potrebno je imati potpuno povjerenje u Boga koji sve vodi. Najvažnije je i najljepše u životu osjetiti Gospinu i Isusovu ljubav i u njoj živjeti.
